U jeku novog kruga političkih i politikanskih svađa na relaciji Vlada – Predsjednik RH, danas je na dnevni red došlo i pitanje nabave borbenih aviona za HRZ, točnije – višemjesečna odgoda donošenja odluke o zaprimljenim ponudama. Nedavno je ministar obrane Mario Banožić najavio da će odluka biti donesena za tjedan-dva, ili do kraja mjeseca, odnosno u prvoj polovici godine. Prvi tjedan je prošao, drugi već ide svome kraju, a odluka se ne nazire. Doduše, u zadnje vrijeme sve su glasnija neformalna šaputanja da će odluka biti donesena 28. svibnja, simbolično povodom 30. obljetnice OS RH. To bi bilo zapravo i jedino čime bi se Vlada RH mogla pohvaliti kada je OS RH u pitanju, budući da drugih postignuća, pogotovo modernizacijskih, nema.
No, vratimo se na današnja događanja. Najprije je o Vladinoj politici donošenja odluke o nabavi aviona progovorio predsjednik RH Zoran Milanović, tijekom boravka u Zaboku na predstavljanju projekta „re-GENERATOR“. Milanović je, jedva dočekavši to novinarsko pitanje, rekao:
„Nabavka aviona… Šest mjeseci… Šest mjeseci ima da je Povjerenstvo donijelo svoje preporuke. Ja znam sve o tome. Šest mjeseci Plenkoviću i Šeksu treba da donesu odluku između vjerojatno dvije opcije. Gdje se donosi ta odluka? U HDZ-u? U Zaboku? Gdje se donosi odluka? Dakle, ja sam šutio nekoliko mjeseci. Već u veljači su neki saborski zastupnici – i to ne iz SDP-a – rekli: ‘Pa dajte donesite odluku, imate našu potporu. Nemate našu potporu skoro ni za šta, ali za ovu vrstu odluke…’ Ono… Da prostite, otelite se više! Sredina veljače – još uvijek ništa. Zašto? Lokalni izbori? Pa kakva je to razina neodgovornosti?! I guranja stvari pod tepih?! Gdje je to naučio gospodin Plenković? Ista priča što se god takne“.
Tu je predsjednik Milanović nabrojao još i skandale po hrvatskim bolnicama, nabavku lijekova i dug veledrogerijama. No novinari su ponovno razgovor vratili na temu nabave aviona, konstatirajući kako se ozbiljno spominje kraj svibnja kao datum kada će se javno obznaniti odluka o avionima, na što je Milanović kroz smijeh upitao: „Ozbiljno?“, dodajući: „Pa to ne ide u istu rečenicu“. Na pitanje hoće li o tome sazvati Vijeće za obranu, Milanović je rekao:
„Nemam ništa protiv toga. Nemam ništa protiv toga da razgovaram sa Stojadinovićem ovako…. Dakle, nemam ništa protiv toga. Neka on donese odluku. Dakle, ja ću reći: ‘Bravo Milane, super je!’, dakle, ali više mora donijeti odluku. Ja bih se kao premijer u njegovoj situaciji osjećao nelagodno da takvu odluku donosim sam sa Predsjedništvom… odnosno sa par pajdaša u HDZ-u, ili možda pita nekog u Bruxellesu, što je još 10 puta gore. Dakle, međutim, ako on ne želi podijeliti tu odgovornost, ja ću zauzeti potpuno defanzivnu poziciju mada sam ja Vrhovni zapovjednik i danas-sutra, ne-dao-Bog, ja sam taj koji odgovara za uporabu i učinkovitost tih sredstava o čijoj nabavi on, kao vojni ekspert, donosi odluku. Ali neka bude tako, samo je više, čovječe, donesi! Dakle, isključivo stvaraju probleme… isključivo stvaraju probleme, nove, ne rješavaju ih, a stare nisu u stanju riješiti“.
I bez savjeta glavnog Predsjednikovog vojnog savjetnika, načelnika GS-a, jasno je koliko je kratak rok u kojem MiG-ovi mogu štititi hrvatski zračni prostor bez pomoći NATO saveznika:
„To svi znaju o kojem se tu broju mjeseci radi pred nama. I zato smo i krenuli u ovo, i zato smo krenuli u drugu proceduru… malo manje od godinu dana, usred korona-krize… Dakle, ne možeš sad reć’ korona-kriza je. Mi smo krenuli u drugi natječaj i proceduru usred korona-krize znajući gdje smo, šta smo, kako smo, znajući da u početku nećemo imati nikakve troškove ove godine. Dakle, ta odluka sada čak nema ni proračunske učinke ove godine. Sljedeća, i onda svaka sljedeća… Dakle, zašto i kakav je to strah od čovjeka koji je zbog anemije oslobođen služenja vojnog roka u Jugoslaviji, a ja recimo nisam?! I 99 posto nas nismo, jer smo morali… na minus 20 u Beogradu…“.
Nije dugo trebalo čekati na odgovor premijera Andreja Plenkovića. On je nakon sjednice Vlade izašao pred novinare, objasnio par tema s netom održane sjednice, te ustvrdio: „Ne znam što je prevarant (Zoran Milanović, op.a.) danas govorio i gdje je bio jer smo imali puno posla“. Međutim, u odgovorima na novinarska pitanja ispostavilo se da Plenković itekako zna što je Milanović danas govorio. Upitan da komentira Milanovićevu današnju izjavu o Vladinom „teljenju“ oko odluke o nabavi aviona, Plenković je odgovorio:
„Šta to znači? Da smo mi… kao Vlada, krava? Otprilike. Jel to poanta? To je vrlo bitno. Morate to onda kontekstualizirati. Nije loše da to javnost shvati, o čemu se radi. Dakle, prvo… On, koji tu glumi nekakvog Vrhovnog zapovjednika u miru, nije pristao… sjećate se, prije nekoliko mjeseci, dati bilo kojeg svog predstavnika u Povjerenstvo. Rekao je da neće. Sjećate se toga? Bilo mu je ponuđeno – neće. Čak su i ovi iz njegove bivše stranke u Saboru, za razliku od prošle procedure, odbili sudjelovati u Povjerenstvu. Ako je odbio sudjelovati u Povjerenstvu, nije poslao niti svog predstavnika iz Ureda… Ima tamo ljudi koji se bave pitanjem obrane i nacionalne sigurnosti… Znači, htio se distancirat’. Onda – što te briga? Što se žuriš? Odlučit ćemo kad hoćemo“.
Potom se Plenković vratio na već poznata objašnjenja zašto odluka još nije donesena. Razlog je, naravno, koronavirus i potresi.
„Dakle, Hrvatska je imala vrlo kvalitetno povjerenstvo i napravila je vrlo temeljitu analizu. Trenutak kada su se dogodila ovakva dva potresa, i kad imamo posljedice Covid-a 19 je bitan za tajming ove odluke. Dakle, nije to teljenje… Nije to oteljivanje… Nije Vlada neka krava. Nije Vlada nekakav eunuh, pa da neće politički govoriti. Nije premijer netko tko nije dva puta pobijedio na izborima u proteklih četiri i pol godine, da bi bio ušutkan nekim nasilništvom verbalnim, na koje drugi ljudi – koji nisu možda u toj poziciji – drugačije reagiraju. To je vrlo važno. To je ono što je najbitnije u ovoj cijeloj priči. I tu vodite računa da… Mi ćemo vrlo čvrsto odgovarat, i ja ću to raditi… Evo, sad doslovno, to je vrlo bitno da javnost to shvati… Jer, gledao sam, recimo, prilog NOVA TV jučer – ispada da smo jednaki… Dakle, ovo što ja radim, radim u fušu. Znači, ja odgovaram na verbalno nasilništvo, u fušu… Usput, en passant… Znate, moj glavni posao je – voditi računao zdravstvenom sustavu, voditi računa o cijepljenju, voditi računa o gospodarstvu, proračunu, o javnim financijama, o Schengenu, o euru, o radnim mjestima, o Nacionalnom planu oporavka i otpornosti, o Nacionalnoj razvojnoj strategiji, o nastavku rada u Rijeci – brodogradnje… ili pak nastavku stranih ulaganja u Istru. To je moj posao. Ovo što ja moram raditi ovako, to radim radi zaštite digniteta hrvatske političke scene“.
Nadalje je Plenković dalje nastavio polemizirati o ulozi i načinu ophođenja predsjednika Milanovića, ne osvrčući se nimalo na ostale Milanovićeve prigovore o izbjegavanju donošenja odluke o kupovini aviona.
U cijeloj današnjoj polemici izgubio se jedan od glavnih nonsensa, ne samo u ovoj nego i u bilo kojoj drugoj većoj vojnoj nabavi, a kojeg je predsjednik Milanović prilično dobro ocrtao. Radi se tu o odnosu Vlade i Predsjednika kao Vrhovnog zapovjednika – naime, dok Vlada i njena ministarstva imaju glavnu – a često i jedinu ulogu – u nabavi vojne opreme (za koju onda i drže „blagajnu“), predsjednik Republike kao Vrhovni zapovjednik ima određenu odgovornost za njeno korištenje i svrsishodnost. Tako je npr. bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović preuzela odgovornost za prizemljenje tzv. „ukrajinskih“ MiG-ova nakon remonta i dokupa tih letjelica u Ukrajini, što je pak dogovorila i platila Vlada tadašnjeg premijera Zorana Milanovića. Dok nije sporno kako su prošlogodišnji veliki potresi ozbiljan razlog za sva suzdržavanja od javne potrošnje, iako posao javne nabave borbenih aviona najvjerojatnije nema financijskih posljedica u tekućoj godini – Milanović je dobro detektirao i činjenicu kako se početkom pandemije uistinu odgodilo nabavu borbenih aviona, dok je nastavak tog postupka u pandemijsku jesen 2020. godine ipak učinio pomalo besmislenim pozivanja na Covid-19 kao razlog najnovijih odlaganja. Ujedno, ostale su vrijedne spomena i činjenice kako Predsjednik Republike otvoreno izražava skepsu (1) po pitanju donošenja i objave Vladine odluke o borbenim avionima u idućih par tjedana, te (2) o stvarnome održavanju sjednice Vjeća za obranu na ovu bitnu temu – dok ujedno nema spomena ni predstavljanju ove tematike pred saborskim Odborom za obranu, što se također svojevremeno spominjalo.
