Kao 15. točku na dnevnome redu, Vlada RH je u petak, 1. veljače (na svojoj 74. sjednici), usvojila “Prijedlog odluke o osiguranju uredskih prostora za potrebe Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije i Ministarstva obrane“. Pod tim kriptičnim nazivom krije se rasplet oko dvije i pol godine stare prostorne avanture – preseljenja koje je Ministarstvo obrane RH krajem 2010. godine odvelo u vojarnu Croatia, a ured ministra obrane pozicioniralo tek malo više od  kilometra udaljenosti zračnom linijom od vrha “crvenog spusta” s planine smeća na gradskome odlagalištu Jakuševec. No, vratimo se tu malo u prošlost.

Začeci “Operacije smetlište”

Ministarstvo obrane RH od je rata bilo smješteno u prostorima bivšeg kompleksa JNA zapovjedništva 5. vojne oblasti, čiji glavni dio gleda na današnji Trg kralja Petra Krešimira IV. No, za problem kojim ćemo se pozabaviti bitan je tek jedan dio ove više ili manje zaokružene građevinske cjeline – onaj obuhvaćen u “Sklopu ugrađenih stambenih i poslovnih javnih zgrada Hrvatskog Radiše”. Radi se tu o objektu projektiranom od Vladimira Šterka, hrvatskog arhitekta židovskih korijena, i izvedenom između 1931. i 1934. godine na adresi Ulica Kralja Zvonimira 12. Navodno je upravo ta nacionalizirana nekretnina – smještena nasuprot današnje središnjice Hrvatske seljačke stranke (HSS) u Zvonimirovoj ulici 17 – godinama bila predmetom više ili manje artikuliranih zahtjeva za povratom. Dok se godinama spomenute zahtjeve odbijalo ili ignoriralo, među ostalim i zbog potreba MORH-a, stvar je proključala početkom drugog mandata Vlade Ive Sanadera – kada se u akciju iseljavanja resora obrane krenulo vrlo temeljito. Upravo zato naglasak preseljenja i nije stavljen na zgrade u Zvonimirovoj, za čiji povrat ima pravnih temelja, već se iseljavanje započelo na suprotnoj strani – na kasnije dograđenim segmentima kompleksa orijentiranim na Trg kralja Petra Krešimira, koje je samo koju godinu ranije donekle obnovio Berislav Rončević, tada neposredno prethodni ministar obrane. Prebacivanja spomenutoga kompleksa zgrada u nove ruke sprovelo se vjerojatno na inicijativu HSS-ovog Božidara Pankretića – od 12. siječnja 2008. do 6. srpnja 2009 ministara poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, a onda i podpredsjednika Vlade te ministra regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva (od 6. srpnja 2009. do 23. prosinca 2011. godine).

Iako se o tome u zatvorenim krugovima razgovaralo i ranije, prvi konkretni podaci o preseljenju Ministarstva obrane, s njegove dotadašnje lokacije na u užem centru grada (Trg kralja Petra Krešimira IV) na “alternativnu lokaciju” u vojarni Croatia, u javnost su dospjeli početkom 2009. godine. Kao inicijatore ovoga preseljenja spominjalo se tadašnje civilne i vojne čelnike sektora obrane – ministra obrane Branka Vukelića i generala Josipa Lucića, tada još načelnika Glavnog stožera OS RH. Prvotni plan o preseljenju upravnih djelova MORH-a i Glavnog stožera, kojeg se željelo provesti manje ili više unutar mandata te Vlade (dakle, do kraja 2011. godine), postupno je ubrzavan bez obzira na prigovore. Vukelić i Lucić predvodili su tako 20. ožujka 2009. oveće izaslanstvo u vojarnu Croatia – gdje im je, navodno, bila održana prezentacija o mogućnostima smještaja i prije izrade troškovnika samoga preseljenja.

U doba organiziranja prelaska ovoga resora na Krešimirac, Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva već je bilo upleteno u jedan postupak pribavljanja svoje “konačne” nekretnine u Zagrebu – famozne poslovne zgrade u Planinskoj ulici. Tim se poslom počeo zabavljati Petar Čobanković (ministar regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva u periodu od 12. siječnja 2008. do 6. srpnja 2009. godine) – upravo u vrijeme kada su već užurbano tekle i pripreme za iseljavanje MORH-a, upravo za račun istog tog Ministarstva. Sama odluka o kupnji zgrade u Planiskoj bila je donesena na zatvorenom dijelu sjednice Vlade 2. travnja 2009. godine, kada je Vlada odobrila sklapanje ugovora – koji je zaključen već sutradan. Dakle, u to je doba Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva paralelno provodilo nabavu dva sustava nekretnina – jedan, onaj od MORH-a (koji se pokazao katastrofom u praksi) i drugi – onaj u Planinskoj, za kojeg je najkasnije početkom 2012. postalo jasno da intenzivno zanima USKOK.

Upravo je USKOK, nakon više mjeseci istrage, 31. kolovoza 2012. konačno o “slučaju Planinska” dostavio optužnicu zagrebačkom Županijskom sudu, u kojoj se, uz bivšega premijera Ivu Sanadera, optuženim našao i Petar Čobanković – bivši HDZ ministar regionalnog razvoja, kojeg je u tom resoru naslijedio HSS-ov Božidar Pankretić. Time se Pankretić našao u situaciji useliti na Krešimirac, a ujedno i izbjeći ikakvu vezu s potpisivanjem ugovora o kupoprodaji poslovne zgrade u Planinskoj 2a i 2b – nekretnine zbog koje je Petru Čobankoviću Sabor skinuo imunitet 4. rujna 2012. godine, te odobrio i vođenje kaznenog postupka, 19. rujna 2012. godine.

Vrh sektora obrane o seobi

Već u fazi priprema seobe Ministarstva obrane RH, moglo se čuti o navodnim službenim prednostima preseljenja – smanjenju pratećeg ljudstva i nedostatnoj sigurnosnoj te logističkoj adekvatnost dotadašnjih prostora – ali i neslužbenim manama toga poteza, o lošem stanju prostora u vojarni, potrebi kompliciranog etapnog seljenja, te problemima s micanjem određenih kritičkih sustava koji moraju biti neprekidno funkcionalni. Samo nekoliko tjedana nakon što je ideja izašla u javnost, na konferenciji za tisak održanoj 12. svibnja 2009. godine, o tome su novinari i izričito pitali Branka Vukelića. Tadašnji je ministar obrane tom prilikom rekao:

“Pa, mogu reći ono što je izvjesno – da će Ministarstvo obrane preselit sigurno u Croatia-u, ne vojarnu – jer to više tada neće bit vojarna, nego će biti novi kompleks Ministarstva obrane i Glavnog stožera OS RH. Dakle, ta odluka… To smo i predložili, tu odluku je podržao i državni vrh. Jasno, tamo ima potrebe i za ulaganjima, u smislu rekonstrukcije, popravaka postojećih objekata, ima potrebe za izgradnjom nekih novih. To je višegodišnji projekat, i mi smo prije svega započeli pripreme i rad na jednom projektnom rješenju… Jasno, onda nakon toga i sve one papire, i dozvole što treba napraviti. Ima i jedna ideja koju, evo, i načelnik i ja podržavamo, i zadaća koju smo si dali – da li ćemo je uspjet realizirati? Vidjet ćemo. A to je da stvorimo minimalne uvjete, da možda već i ove godine preseli dio, ili komplet tamo, u postojeće objekte. Dakle, postoji ta varijanta, koja bi i prije izgradnje svih potrebnih kapaciteta na toj lokaciji – bilo preseljenje.”

Na pitanje da li bi se selio samo dio službi, Vukelić je dodao:

“Nisam za to. Mislim da bi veći dio – ako ne i svi – preselili … dakle, koji su ovdje, sada na ovoj lokaciji Ministarstva. Razlog tome je nije, pročitao sam i danas u jednom mediju komentar, da selimo u ‘neuvjetne prostore’. Dakle, prije svega, za normalno funkcioniranje Ministarstva i Glavnog stožera, i za prijem svih visokih dužnosnika – ovdje su neuvjetni prostori. Ovdje, i s pozicije sigurnosti, pa sa i strane – kad gledamo, građana – je vrlo nezgodna lokacija koja… Vi znate da blokiramo cijeli dio, kad nam dolaze izaslanstva, i da u stvari napravimo jednu prometnu gužvu. Imamo primjera i drugih zemalja – Francuze, mislim da mi je ministar govorio, koji sele iz sjedišta gradova na rubne dijelove gradova. To je normalno, jer mi imamo određene funkcionalne cjeline, i u Stožeru, i u Ministarstvu, koje zahtijevaju svoje posebne propise. Dakle, nama je ono uvjetnija i bolja lokacija – jasno, kad se stvore svi uvjeti. Da li ćemo uspjeti ove godine, preseliti se na tu lokaciju, ako stvorimo te minimalne uvjete – da. Nama je u Zagrebu praktično Črnomerec i Croatia, praktično, lokacije koje su od našega interesa i gdje mi želimo smjestiti sve službe. Dakle, treba uzet u obzir i Črnomerec i Croatia-u. To su te lokacije na koje računamo. Ponavljam, ovu zadaću, koju smo si sami dali – da ovu godinu nešto pokušamo napraviti, je naša sama zadaća. Odnosno, zadaća koju smo si sami odredili. Ali, da je odluka da se selimo izvjesna – je!“

Na pitanje, da li je na dijelu prostora kompleksa Croatia – zapravo uplanirana cesta, Vukelić je odgovorio: “Jednim dijelom je predviđena urbanizmom cesta, koja se apsolutno dobro uklapa – uz kraj područja, ne smeta, i ta prometnica će biti, dakle, u tom urbanističkom rješenju cijelog tog prostora. Dakle, nije preko vojarne Croatia.” Josip Lucić je na to dodao:

“Oko ovoga preseljenja – gledajte… Danas sam prolazio pored vojarne, i prošao sam kroz nju. Ja mislim da bi možda bilo dobro da i tamo se održi jedna konferencija za tisak. A do tada, uklonit ćemo table “vojarna”, jer to već godinama nije vojarna – nego je to jedan prostor u kojem već radi, možda već 40 posto Ministarstva obrane i Glavnog stožera – u ukupnom broju već sada radi u toj vojarni. Tijekom posljednjih mjeseci, istu su napustile postrojbe Vojne policije, pukovnije veze, i još neke druge cjeline, tako da je ona – mogli bismo možda reći, možda već 40 posto objekata je prazno. Ti prazni prostori su, po mojoj procjeni, i bolji od prostora u Stančićevoj, a možda i od nekih prostora u Bauerovoj. Tako da je postojala jedna pogrešna percepcija – objekat je u jako dobrom stanju, a nekih 4, 5 zgrada – u izvanrednom stanju. I mi ćemo pokušati, evo, na sljedećoj konferenciji za tisak malo više predstaviti taj objekat. Samo tako, kako bi se popravila percepcija.“

Tijekom 2009. godine ta posebna konferencija za tisak nije održana, kao što do kraja spomenute godine nije bilo izvedeno ni spomenuto preseljenje. No, problemi oko čitavog ovog postupka – ipak su bili znatno dublji od pukog pitanja medijske percepcije.

Pogled iz drugog resora

Nakon što su do početka 2009. godine Vukelić i Lucić s obrambene strane pristali odseliti MORH na Jakuševac, a Petar Čobanković krenuo u pripremu preuzimanja nekretnina na Krešimircu u ime resora regionalnoga razvitka – došlo je do 1. srpnja 2009. i monumentalnih promjena u ustroju HDZ-ove vlasti, izazvanih podnošenjem ostavke Ive Sanadera na mjesto premijera. Pa ipak, sve to je tek usporilo postupak oko Krešimirca – kompleksa kojeg sada u okrilje resora regionalnoga razvoja prima baš Božidar Pankretić, od 6. srpnja 2009. godine novi potpredsjednik Vlade te ministar regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva. Do svibnja 2010. godine upravo je on s Brankom Vukelićem potpisao i ugovor o preuzimanju prostora, preseljenje nekih ureda već je počelo, a nova je satnica ovog poduhvata glasila – cjelokupno preseljenje završiti do kraja ljeta 2010. godine. Ipak, uz nove korisnike kompleksa, u svojim je dotadašnjim prostorima trebala ostati Vojno-sigurnosno obavještajna agencija.

Iz dotadašnjeg sjedišta Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, u Babonićevoj ulici, kao osnovni razlog seobe spominjalo se smanjenje državnih troškova i unapređenje funkcionalnosti rada tog Ministarstva. Pankretić je to definirao ovako: “Ministarstvo regionalnog razvitka dosad je  djelovalo na desetak lokacija, pri čemu smo za neke morali plaćati i najam. Osim što ćemo lakše funkcionirati na jednom mjestu, smanjit ćemo troškove proračuna“. Konkretno, spomenuta je i jedna brojka – navodno je prostor u kojem se do sada taj resor nalazio stajao oko 2  milijuna kuna mjesečno, što znači da je najam njegovog Ministarstva državu godišnje stajao 20 milijuna kuna. To je ujedno trebala biti i prva od ušteda postignutih seobom MORH-a.

Posao na kraju grada

Do kraja kolovoza 2010. godine rokovi su opet bili probijeni. Iako su navodno bile preuređene ukupno četiri zgrade, od kojih je u svakoj trebalo raditi oko 150 službenika, još krajem ljeta je seoba u te prostore bila u punome jeku. Novi rok za početak rada postavljen je na početak listopada – gdje se najavljivalo kao će sam ministar Vukelić preseliti među zadnjima, do 1. listopada. Dok je vojska u vlastitom aranžmanu i bez dodatnih troškova pretovarivala pokućstvo – ono isto kojim se koristila i na staroj lokaciji – kuloarima su kružile i ponešto nezgodnije glasine. Većina njih ticala se načina na koji su, navodno, bili izvedeni radovi u pojedinima od novopreuređenih zgrada – za koje se govorilo da su obnovljene površno, kozmetički i po principu “drži vodu dok majstori ne odu“.

Ispod slojeva svježe boje, opet navodno, ostale su stare instalacije – temeljito neprilagođene modernoj uredskoj tehnologiji, te uobičajenim životnim potrebama državnih dužnosnika, službenika i namještenika. No bitno većim problemom pokazala se činjenica iz narodnih poslovica – da provizorna rješenja ponekad žive vječno. Time je i spomenuto privremeno rješenje Branka Vukelića iz 2009. godine o brzom preseljenju djela sustava MORH – od sredine jeseni 2010. godine postalo stalno, a Ministarstvo obrane našlo se rastrgano između neodgovarajućih “objekata u izvanrednome stanju” na adresi u Sarajevskoj cesti 7 te starih i “neuvjetnih prostora” na Trgu kralja Petra Krešimira, koje se zapravo nije moglo napustiti.

A zašto se te stare prostore nije moglo napustiti? Pa zato što se pri forsiranoj seobi nije osiguralo ni minimum sredstava za izgradnje novih objekata – onu spomenutu drugu fazu seobe – u kojima bi onda bili iznova uređeni i svi oni operativni sustavi za koje se mora imati duplikat, prije nego li se originale u centru grada može ugasiti. Dakle, među ostalim se zaboravilo da Zapovjedno operativno središte, te niz ključnih informatičkih linkova, nisu stvari koje trpe gašenje, a onda još i višednevnu nedostupnost – što znači i da to nisu dijelovi obrambenoga sustava koje je moguće seliti bez istovremene investicije u novu i zamjensku opremu, budući da jedino to rješenje i zaista omogućava preseljenje uz održavanje neprekinutoga rada. A sve to opet znači i potrebu za novcima – koje se u tu svrhu očigledno nije unaprijed uplaniralo u seobenoj maniji tijekom 2009. i 2010. godine.

Kako je Branko Vukelić iz sustava obrane izlepršao s 31. prosincem 2010. godine, sve to je uskoro i prestalo biti njegov problem. Slično se iz nezgodne situacije izvukao i drugi od glavnih provoditelja ovog poteza, katastrofalnog po sustav obrane – naime, general zbora Josip Lucić u mirovinu je konačno otišao samo koji mjesec kasnije, budući je svoje dužnosti načelnika Glavnog stožera razriješen u veljači 2011. godine. Za to vrijeme, vrući krumpir nebulozne nove lokacije Ministarstva obrane prebačen je u ruke novog ministra obrane Davora Božinovića (preuzeo dužnost 31. prosinca 2010. godine) i novog načelnika GS OS, general pukovnika Drage Lovrića – čije je imenovanje javnosti službeno potvrđeno 1. ožujka 2011. godine, upravo tijekom prve posjete Predsjednika RH Ive Josipovića i premijerke Jadranke Kosor novim prostorima MORH-a, nedaleko smetlišta.

Da ne bude zabune, prema priopćenju MORH-a, tom se prilikom od nesretne premijerke čulo i: „Zadovoljni smo i s novom lokacijom MORH-a, koju smo imali priliku prvi puta vidjeti“. Ponešto manje zadovoljni novi dužnosnici nisu imali mnogo vremena za traženje alternativa, budući je već u ljeto iste godine zapravo počela kampanja za parlamentarne izbore, i s njome vezan zastoj svakog ozbiljnoga rada. Na izborima 4. prosinca 2011. godine, s vlasti je sišao HDZ, ali i njegov koalicijski partner HSS – što je za sektor obrane najednom popravilo stvari, otklonivši odjednom s leđa vlasti i većinu pritisaka koji su zatvarali ponovni pristup nekretnini na Trgu kralja Petra Krešimira.

Novi vjetar, stari smrad

Ante Kotromanović je kao novi ministar obrane dužnosti preuzeo 23. prosinca 2011. godine, i već 3. siječnja 2012. tema povratka Ministarstva obrane na staru lokaciju i službeno je bila otvorena javnosti. Tog je dana, naime, na Hrvatskom vojnome učilištu “Petar Zrinski” održan prvi širi kolegij ministra obrane Kotromanovića sa čelnicima ustrojbenih cjelina u MORH-u i Glavnoga stožera OS RH. Uz ostalo, na temu MORH-a na Jakuševcu službeno je priopćeno da:

“Ministar je, zajedno s načelnikom GS OSRH generalom pukovnikom Lovrićem, govorio i o povratku središta MORH-a i GS OSRH na lokaciju na Krešimirovom trgu. O toj temi ministar i načelnik GS-a i suradnici su dobro razmislili i zaključili da je povratak Kabineta ministra i Kabineta Načelnika GS-a najbolja i najekonomičnija opcija. Većina sastavnica, njih oko 75 posto, je i danas smještena na Krešimirovom trgu, a mnoštvo njih, kao i sustave veza, komunikacije te arhivu nije moguće preseliti u potrebnom vremenu. Novac uložen u uređenje objekata u vojarni „Croatia“ nije bačen, novouređeni objekti će biti korišteni od strane ustrojbenih cjelina smještenih u vojarni“.

No, kako smo rekli – budući da provizorna rješenja traju najdulje – nije tu sve baš išlo tako lagano. Vidjelo se to i u krajem svibnja, kada smo o temi povratka MORH-a na Krešimirac pitali i ministra Kotromanovića, u drugome dijelu intervjua objavljenog na portalu Obris.org. Tom smo prilikom saznali:

“Mi čekamo da se iseli Branko Grčić, sa svojim Ministarstvom. Više puta sam razgovarao s premijerom o tome da ja mislim da se mi moramo vratiti tamo, i to iz više razloga. Prvo – zato što je ta zgrada reprezentativna, a Ministarstvo obrane je državno Ministarstvo obrane, i to na jedan način pokazuje snagu tog samog Ministarstva. Mi se sada nalazimo u vojarni, uz dužno poštovanje – ovo je vojarna, davno napravljena za smještaj ročnih vojnika JNA. Ovdje jesmo obnovili nekoliko zgrada, ali u zgradi preko puta mene – tu je još uvijek čučavac. I ta zgrada, na Krešimircu, traži određena ulaganja, u instalacije… No, mi mislimo da Ministarstvo ne smije biti “u žici”. Vratit ćemo se, želimo se vratiti, 99,9 posto ljudi želi se vratiti tamo. Mi ćemo iskoristiti ovu vojarnu Croatia za neke dobre stvari. Nama je cilj s vremenom ugasiti vojarnu u Ogulinu, te postrojbe baciti u Bunu, a Glavno logističko središte prebaciti ovdje. Tako ćemo puno uštedjeti na linijskom prijevozu ljudi, na stražama…. Imamo mi ideje i ja sam tu nestrpljiv, zato što bi se želio što prije vratiti!”

O razlozima povratka Kotromanović je tada istaknuo: “Tamo imamo oko 60 posto… imamo Financijsku službu, Operativno središte – to je najbitnija stvar u koju je uloženo milijune i milijune kuna, tamo su nam svi linkovi prema misijama, mi sada, ako želimo ostvariti vezu s Afganistanom, moramo ići tamo – idemo tamo i od tamo razgovaramo s našim vojnicima”. No, problemom se sada pokazao resor bivšeg ministra Božidara Pankretića – sada upakiran u formu Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, pod vodstvom SDP-ovog Branka Grčića. Naime, i nakon useljenja u prilično prostrani kompleks MORH-a, taj je dio države nastavio kuburiti s nekretninama.

Upravo je to bio i razlog što su tijekom proljeća u vodu pala i optimistična očekivanja novoga ministra obrane Ante Kotromanovića, koji je portalu obris.org o povratku MORH-a u grad izjavio: “Ja sam se nadao da će to biti sada do ljeta, ali očito još nisu pronašli određena rješenja za druga ministarstva. To je, čini mi se, jedan veliki izazov za Vladu – kako smanjiti silne troškove koje plaćamo za “rentanje” raznih nekretnina, za neka ministarstva, što je notorna glupost“. No, ništa se nije promijenilo ni do kraja ljeta 2012. godine, što je Kotromanovića početkom listopada, na 55. sjednici Vlade RH, dovelo da zavapi: „Ministarstvo obrane trenutno radi na tri lokacije što predstavlja veliki problem, pa molim i ovdje da nam se omogući da se što prije vratimo na Trg kralja Petra Krešimira, gdje imamo oko 60-ak posto naših institucija iz sastava Ministarstva obrane“. Na taj se apel onda nadovezao i sam premijer Milanović: „Ovo pitanje lokacije bit će valjda riješeno tijekom ove godine jer se Ministarstvo obrane raselilo iz potpuno nejasnih razloga, i otišlo u vojarne po uzoru na nikoga! To jednostavno ne postoji!“ , ali konkretnih promjena i dalje nije bilo.

Konačno nešto novo

I tako, MORH je i početak 2013. godine dočekao u Novome Zagrebu, nedaleko smetlišta na Jakuševcu, u prostoru gdje se zbog umanjene vrijednosti nekretnina stanovništvu plaća i posebna naknada grada Zagreba. A kad su se svi već polagano ostavili nade, došao je taj dan – petak, 1. veljače,  i 74. sjednica Vlade RH. Na njoj je točku dnevnoga reda pod brojem 15 – nazvanu “Prijedlog odluke o osiguranju uredskih prostora za potrebe Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije i Ministarstva obrane” obrazlagao Neven Mimica, potpredsjednik Vlade zadužen za unutarnju, vanjsku i europsku politiku.

Od njega smo po pitanju povratka MORH-a na Krešimirac mogli čuti:

“Analiza racionalnosti smještaja tijela državne uprave pokazala je i definirala niz razloga zbog kojih se odluka iz 2009. godine, o preseljenju dijela ili najvećeg dijela Ministarstva obrane u prostore vojarne… u Jakuševcu, može ocijeniti lošom i pogrešnom odlukom. Između ostalog, i zbog same neprimjerenosti smještaja Ministarstva obrane, kao tijela državne uprave, u vojne prostore – u prostore vojarne – pa do neodgovarajućeg i prostornog i funkcionalnog… i unutarnjeg uređenja prostora u kojem je smješteno danas Ministarstvo obrane. Zbog toga, ovdje predlažemo da se taj dio Ministarstva obrane – ili, najveći dio Ministarstva obrane vrati, preseli ponovo u prostore kompleksa na Trgu kralja Petra Krešimira IV, Zvonimirove, Stančićeve, i… ovaj, Bauerove ulice u Zagrebu, a da se sa tog prostora – u međuvremenu useljeno Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske Unije, smjesti u iznajmljenim prostorima, koje bismo iznajmili… unajmili od Privredne banke Zagreb, u Račkoga 6. Time bi se i Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova EU, sa sadašnjih 6 lokacija na kojima je smješteno, koncentriralo ili središnje smjestilo na jednoj lokaciji – a i time bi za onih 5 lokacija, na kojima se inače plaća zakup, praktički, u cjenovnoj konstrukciji ostali bismo na razini gotovo… ustvari, jednakih troškova najma na ovoj novoj lokaciji. Sredstva osigurana za plaćanje najma postoje u državnom proračunu, u razdjelima nadležnih tijela, bilo Ministarstva regionalnog razvoja ili Ministarstva obrane, tako da ovim
prijedlogom, ako se prihvati – a predlažem da se to danas… da Vlada to danas i prihvati… Dobili bismo, znači, bolji smještaj i Ministarstva obrane i Ministarstva regionalnog razvoja, jednako bi se plaćao zakup kao i do sada, a oslobodio bi se još i niz prostora koji su… iz kojih bi iselilo Ministarstvo regionalnoga razvoja.“

 

Dakle, ne samo da čitava ova igra oko nekretnina Ministarstva obrane na Trgu kralja Petra Krešimira IV nije riješila probleme resora regionalnoga razvoja, već su se lažnima pokazale i svojedobno iznesene trvrdnje o financijskim uštedama od njegova preseljenja. Ako je vjerovati medijima, danas se računa da je neuspjeli projekt “hrvatskog Pentagona” – provođen od dvojca Vukelić-Lucić – obrambeni resor stajao kao remont MiG-ova i helikoptera zajedno. A, ako poslušamo riječi Višnje Tafre, koje smo na temu tih modernizacijskih rashoda prenijeli i na portalu obris.org – remont borbenih zrakoplova koštat će oko 80 milijuna kuna, a redovito održavanje helikoptera još 34 milijuna kuna (samo u 2013. godini). Dakle, na temelju iluzije o uštedi 20 milijuna kuna zakupnine godišnje (50 milijuna kuna u dvije i pol godine boravka resora regionalnog razvoja na Krešimircu) – do čega uopće nije ni došlo, jer se nastavilo iznajmljivati poslovne prostore – MORH-u je nanesena šteta u rangu oko 120 milijuna kuna.

Dok za sada nema naznaka da se o tom zanimljivome podatku planira i službeno priupitati saborskog zastupnika Vukelića i penzioniranog generala Lucića, ostaje tek vjerovati da bi do povratka MORH-a na Trg kralja Petra Krešimira IV moglo doći uskoro. Navodno je kao rok za dovršetak povratka postavljen 31. ožujka ove godine, no i moguća kašnjenja zapravo tu neće biti problem, ako se čitav posao ipak i stvarno krene provoditi u praksi.

Pri tome, planiranim seljenjem Ministarstva regionalnog razvitka i fondova Europske unije u centar grada, nedaleko zgrade Hrvatske narodne banke, nipošto nisu završile i nedoumice oko zbrinjavanja tog Vladinoga resora. Dok njegova seoba još nije ni krenula, već se čuje o ondje ugovorenome mjesečnom najmu većem od tristo tisuća kuna (što završava suprotstavljeno navodima o tome da je MORH, tijekom svoga smještaja kod Jakuševca, izdvajao milijune kuna samo za putne troškove svojih zaposlenika), a čuju se priče i o pogodovanju Vlade RH PBZ-u i njegovom predsjedniku Uprave Boži Prki – budući da nema javnih podataka o provedbi javnoga natječaja oko državnoga unajmljivanja spomenutog prostora na adresi Franje Račkoga 6.

Uglavnom, “Ako za potrebe MORH-a treba preseliti na novu lokaciju, bitno je da proračun Ministarstva time neće biti dodatno opterećen, te da novi prostori budu funkcionalni. O detaljima selidbe i mogućim lokacijama vodi računa Državni ured za upravljanje državnom imovinom, dok se u Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova EU čeka samo odluka o preseljenju, koja neće donijeti nikakve nove troškove” – objavilo je Ministarstvo regionalnog razvoja i EU fondova.