Među ostalim, kao trinaesta točka dnevnog reda na zadnjoj sjednici Vlade Republike Hrvatske, na repertoaru se u četvrtak, 10. lipnja 2021. našlo i pitanje rastavljanja ekspedicijskog kampa postavljenog pokraj zagrebačke Kliničke bolnice Dubrava. Ovu temu je na 62. sjednici Vlade RH obrazlagao ministar obrane Mario Banožić, koji je taj posao spakirao u pola minute riječima:
“Vlada Republike Hrvatske, u 19. ožujka 2020. godine, donijela je odluku o pružanju pomoći Hrvatske vojske Ministarstvu zdravstva zbog pandemije bolesti Covid-19. U skladu s tom odlukom, na prostoru ispred Kliničke bolnice Dubrava u Zagrebu postavljen je samoodrživi ekspedicijski kamp i šatori tipa „Aljaska“ (!?!). S obzirom na povoljan razvoj epidemiološke situacije, predlaže se demontaža samoodrživog ekspedicijskog kampa i šatora. Za provedbu ove odluke zadužuje se Ministarstvo obrane i Ministarstvo zdravstva. Predlažem da Vlada donese ovu odluku“.
Ako pogledamo i dokumente objavljene tim povodom, nema ni ondje mnogo više. Postavljanje samog kampa predstavljalo je odgovor obrambenog resora na traženje Ministarstva zdravstva za potporom pri osiguranju dodatnih smještajnih kapaciteta u KB Dubrava, “u skladu s potrebom provedbe mjera zaštite pučanstva tijekom epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 i osiguranja odgovarajuće zdravstvene zaštite oboljelim pacijentima“. Situacija se sada promijenila (1) s obzirom na povoljan razvoj epidemiološke situacije, (2) smanjenje broja hospitaliziranih pacijenata i (3) reorganizaciju bolničkih kapaciteta KB Dubrava nakon adaptacije objekata A i B, pa je Ministarstvo zdravstva predložilo da se demontira samoodrživi ekspedicijski kamp i njegovi šatori tipa Alaska. Tim je temeljem onda i donesena odluka “Prijedlog odluke o postupanju s vojnom opremom danoj na korištenje Kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu“. Njome je formalno izvan snage stavljena “Odluka o pružanju pomoći Oružanih snaga Republike Hrvatske Ministarstvu zdravstva za vrijeme trajanja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2” od 19. ožujka 2020. godine, a nova je odluka na snagu stupila danom donošenja, dakle, u četvrtak 10. lipnja. Sama provedba demontiranja u praksi je podijeljena na dva resora – Ministarstvo obrane i Ministarstvo zdravstva. Dok MORH posljednjih dana nije našao za shodno objaviti išta relevantno o tijeku tog posla, o toj su temi novinari kod spomenute KB Dubrava još istog tog četvrtaka uhvatili ministra zdravstva Vilija Beroša – i od njega dobili slijedeću izjavu:
“Za većinu nas koji smo u ovoj priči od početka, današnji dan je emotivan. Iza nas je težak period u kojem smo pokazali koliko zdravstveni sustav i djelatnici mogu podnijeti. Djelatnici ove bolnice su na svojim leđima iznijeli najteži teret pandemije. Sretan smo što svjedočimo reaktivaciji KB Dubrava i povratku njenoj prvobitnoj funkciji. Srećom, vojni šatori nisu bili upotrebljeni, ali mogli su biti”.
Pri tome, iako se još u petak, 11. lipnja, čulo o početku radova na rastavljanju spomenutog samodostatnog ekspedicijskog kampa Oružanih snaga RH, u ponedjeljak 14. lipnja kamp je još na mjestu, bez naznaka opsežnijih radova koje se valjda uskoro očekuje.
15 mjeseci bez ijednog korisnika
Slušajući sve ovo, teško je ne zamijetiti tri zanimljive činjenice. Kao prvo, iako posljednjih dana stanje po pitanju bolesti Covid-19 nije niti izbliza tako dobro kao lani u isto vrijeme – sada je ipak ocijenjeno da spomenuti ekspedicijski kamp više nije potreban kod donedavno glavne Covid-bolnice u državi. Naime, taj kamp nije rastavljan 12. lipnja 2020. godine kada nije zabilježen ni jedan novi slučaj zaraze na 115 testiranih, na bolničkom liječenju je bilo 6 osoba, od toga ni jedna na respiratoru, a mrtvih je bilo ukupno 107 – no njega se rastavlja u doba kad je 12. lipnja 2021. bilo zabilježeno 125 novih slučajeva na 4.701 testiranih, uz 408 pacijenata na bolničkom liječenju, od toga njih 35 na respiratoru, te mrtvih ukupno 8.132 (od toga 9 u periodu od 24 sata). Kao drugo, u gotovo 15 mjeseci stajanja u stanju pripravnosti, resursi ekspedicijskog kampa kod KB Dubrava nisu uopće bili korišteni. Dakle, ovaj specijalizirani resurs, demonstrativno postavljen samo 8 dana od proglašenja epidemije koronavirusa u Hrvatskoj (kojom je ministar Beroš mobilizirao sve resurse zdravstvenoga sustava) u više je navrata bio kulisom za medijske nastupe niza ministara – kako sada već bivšeg ministra obrane Krstičevića, tako i samog Beroša – te premijera i predsjednika države, iako nikad nije primio ni jednog pacijenta. Takvo postupanje s resursima prvenstveno podsjeća na situaciju iz tog istog potresima i epidemijom obilježenog proljeća – kada je stotinjak ljudi pod vodstvom Ureda za upravljanje u hitnim situacijama Grad Zagreb jednako uzaludno postavilo svoje šatorsko naselje za oko 500 osoba na Trgu Franje Tuđmana, tijekom 22. ožujka 2020. godine, ubrzo nakon potresa – naselje koje isto nije bilo privedeno svrsi, ali je onda i relativno brzo bilo demontirano u tišini. No, ovakvo bi se ponašanje još i moglo objasniti situacijom neposredne ugroze da Ministarstvo obrane RH u međuvremenu nije skupilo i još nekoliko prigoda kada se širom Zagreba postavljalo vojne šatore koji su onda ostavljeni da bez korisnika mjesecima propadaju na otvorenom – kao (1) 15 polja šatora tipa M70 s pripadajućim poljskim stolovima i klupama na tri lokacije u dvorištu Medicinskog fakulteta na Šalati 27. listopada 2020. godine, ili (2) šest polja šatora M70 s 12 stolova i 24 klupe kod Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 10. studenog 2020. godine. Tu su formalno bile knjižene aktivnosti “pomoći institucijama civilnog društva u borbi protiv epidemije koronavirusa SARS-CoV-2“, vojna oprema je bila postavljena i ostavljena, osim ako nije trebalo naknadno priskakati u pomoć (kao 10. prosinca 2020. godine u slučaju urušavanja 6. studenog 2020. postavljenog vojnog šatora “Alaska” u krugu Opće bolnice Varaždin). Kao treće, ako spomenuti resursi ponekad i nisu bili od velike koristi bolesnicima ili studentima, višestruko su dobro poslužili za promociju Vlade i ministara – kako oni kod KB Dubrava krajem ožujka 2020. godine, tako i oni kod Bazilike Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj krajem listopada 2020. godine.
