U srijedu, 6. veljače, u Beogradu je započela dvodnevna konferencija na temu „Vojna izobrazba i organizacijski razvoj – izazovi za 21. stoljeće“ – odnosno “Professional Military Education and Organisational Development: Challenges for the 21st Century“. Ovo je događanje bilo organizirano u okviru suradnje ministarstava obrane Republike Srbije, Kraljevine Norveške i Velike Britanije, dok su konkretnim organizatorima bili Vojna akademija RS iz Beograda, King’s College iz Londona, te Sveučilišni obrambeni fakultet iz Osla, sve to uz pomoć tvrtke INNDEGO.org, privatnog ekspertnog poduzeća.
Uz stručne predstavnike iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Slovenije i Srbije, svojim doprinosom su na konferenciji sudjelovali i predavači iz redova King’s College u Londonu, Norwegian Defence Command and Staff College iz Osla, te George C. Marshall Center for Security Studies iz Garmisch Partenkirchena. Događanje je otvorio predstavnik domaćina, rektor beogradskog Univerziteta odbrane, general-potpukovnik prof. dr Miodrag Jevtić, dok su se okupljenim stručnjacima obratili još i vojni izaslanik Kraljevine Norveške u Srbiji, pukovnik Esben Aass, te Victoria Syme Taylor, predstavnica Odjela za obrambene studije, King’s Collegea iz Londona.
Ovaj skup – proizvod dugogodišnje pomoći Norveške i Velike Britanije reformama sustava obrane i vojne izobrazbe u Srbiji – nastojao je putem razmjene iskustava ojačati pojedine nacionalne sustave stjecanja vojnih znanja zemalja učesnica konferencije. Uz to, cilj konferencije bio je i u definiranju profesionalnih problema, njihovih potencijalnih rješenja, te definiranju mogućih pravaca stručne suradnje država s prostora bivše SFRJ po pitanjima vojne izobrazbe.
Prvoga dana skupa, u punome danu izlaganja, predstavnici vojno-obrazovnih institucija pozvanih zemalja izložili su stanje svojih pojedinih nacionalnih školskih sustava. Tu se jasno vidjela sva raznolikost postojećih rješenja – od Srbije i Makedonije, koje su ustrojile pune Vojne akademije, preko Hrvatske (koja ima specijaliziranu obrazovnu ustanovu, koja doduše nije uklopljena u sustav civilnog školstva u državi), i Slovenije (koja većinu vojnog školovanja rješava putem programa na civilnim školskim ustanovama), Crne Gore koja svoje kadrove školuje u inozemstvu, te Bosne i Hercegovine – koja tek radi na uspostavi sustava stjecanja vojno-stručnih znanja. Ujedno se razmatralo i uklapanje pojedinih odabranih civilnih osoba (bitnih za pojedine sustave nacionalne sigurnosti) u spomenute školske sustave, prvenstveno kao polaznika izobrazbi. Uz to, pažnja je skrenuta i na pojedina posebno važna područja proučavanja (strategija, vojna etika, odnosi s javvnošću i medijima).
Rektor beogradskog Univerziteta odbrane (desno) i načelnik Vojne akademije Srbije
Drugi dan skupa, četvrtak 7. veljače, bio je posvećen radu unutar užega kruga predstavnika pojedinih prisutnih nacionalnih vojno-obrazovnih sustava. Tu je željeni cilj aktivnosti bio određen postizanjem određene razine suglasnosti oko nastavka ovoga tipa regionalnog dijaloga te suradnje. Jednako tako, razmatrani su i ponešto konkretniji oblici potencijalne vojno-obrazovne suradnje među državama sudionicama konferencije.
