Kako se danas moglo vidjeti na internetskim stranicama Ministarstva obrane Republike Hrvatske i Oružanih snaga RH, Zapovjedništvo Hrvatske kopnene vojske u Karlovcu posjetio je 20. listopada 2020. godine novi turski vojni izaslanik. U njegovu nastupnom posjetu, brigadira Özcana Yetişa dočekao je general-pukovnik Boris Šerić, zapovjednik Hrvatske kopnene vojske, te mu zaželio dobrodošlicu kao i mnogo uspjeha na novoj dužnosti.

Njihovo službeno druženje u karlovačkim prostorima Zapovjedništva HKoV, praćeno i razmjenom protokolarnih poklona, bilo je ovjekovječeno službenim fotografijama. Uz sve ovo je kratko priopćeno i da je general Šerić tom prilikom turskom časniku zaželio „mnogo uspjeha na novoj dužnosti, uz čvrsto uvjerenje da će se dosadašnja suradnja i prijateljstvo dviju zemalja nastaviti i u budućnosti“. I to je sve kompletno normalno i očekivano.

Ono što je manje očekivano bila je razlika u pristupu čitavome susretu. Dok je strani gost sa svojom pratnjom tijekom fotografiranja bio svjestan kamere i dojma koji tom prilikom ostavlja kao vojni predstavnik svog nacionalnog obrambenog sustava, hrvatski časnici slikali su se „domaćinski“ opušteni. Time su ignorirali jedno od osnovnih pravila vizualnog komuniciranja, koje se inače podučava i na Ratnoj školi u okviru Hrvatskog vojnog učilišta.

Dapače, baš kako je svojedobno slične vojne prizore u svojim podukama za časničke krugove koristila izvanredna profesorica Marijana Grbeša (kao primjere kako se to ne radi), tako i ove konkretne slike mogu ubuduće poslužiti kao primjeri nesvjesnog medijskog komuniciranja vrijednog aktivnog izbjegavanja – sve to zbog neželjenog dojma opuštene (ne)zainteresiranosti koji se takvim fotografijama prenosi. No, u aktualnom stanju obrambenih odnosa s javnošću, teško je uopće i očekivati nešto bitno sustavnije ili bolje.

Ima li jasnije razlike u stavu pred kamerom od one na turskoj i hrvatskoj strani?

Photo: HKoV