Jučerašnja sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost, prva otkako je Kolinda Grabar Kitarović postala predsjednicom RH, prošla je, po riječima glavnih aktera, u dobroj atmosferi. Štoviše, premijer Milanović tvrdi da se na sjednici nisu samo dizale ruke, već su se raspravljala važna pitanja, i to sve u samo 60 minuta. Mi pak ostajemo pri tvrdnji da je 60 minuta jedva dovoljno za „utvrđivanje pravila ponašanja“, a kamoli za udubljivanje u ijedno ozbiljno pitanje o stanju nacionalne sigurnosti.

Nakon jučerašnje protokolarne sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost, upravo se načelnik GS OS RH general zbora Drago Lovrić trudio pred novinarima pokazati kako njegov resor nije nimalo uzdrman, te kako je sve u najboljem redu. Pa je, među ostalim, ponovio da odlazak šestorice pilota, o kojem se navodno raspravljalo pod trećom točkom „razno“, nema ama baš nikakve implikacije po obrambeni sustav i nacionalnu sigurnost:

„Oni su izuzetno osposobljeni i ne utječu na nacionalnu sigurnost jer to nisu borbeni piloti, to nisu piloti koji lete na borbenim avionima, to nisu piloti koji lete na protupožarnim avionima, to nisu piloti koji prevoze unesrećene i oboljele. To je akro skupina, to je ponos Hrvatske, oni su izvršavali obveze na najbolji mogući način i mi smo ponosni na njih.“

Nije frka što odlaze vojni instruktori, jer „u Oružanim snagama“, kazao je Lovrić, „ima još 34 instruktora, što je sasvim dovoljno“. Sigurno je to dovoljno za popuniti rubrike u kadrovskim upitnicima, no je li to dovoljno i za mogući pojačani ritam obuke domaćih, a sve više i stranih pilota? Unatoč relativizaciji cijelog ovog slučaja, ostaje gorka istina da se akro-grupa neće moći oživjeti preko noći, a ni piloti-instruktori ne niču baš kao gljive poslije kiše.

Posljednjih se dana dosta spekuliralo o tome hoće li MORH i OS RH pokušati osujetiti namjere pilota da raskinu radni odnos s današnjim danom, kako su to tražili u zahtjevu za prekidom radnog odnosa predanom prošloga tjedna. Načelnik Stožera tu je bio dosta tajnovit:

„Piloti Krila Oluje će napustiti OS sukladno njihovim zahtjevima, ali Krila Oluje se neće ugasiti. U svakom trenutku ćemo imati Krila Oluje.“

Lovrić je dodao i da Oružane snage imaju sposobnost održavati Krila Oluje. To nam je potvrdio i MORH putem Samostalne službe za odnose s javnošću, precizirajući i rok u kojem očekuju da bi se akro-grupa mogla barem elementarno obnoviti:

„U ovom trenutku u postrojbi su ostala dvojica članova grupe, a u narednih godinu dana radit će se na formiranju i obuci novih članova“.

Natporučnik Darko Belančić i satnik Ivan Anđić

Samo 3 tjedna prije nego je šest pilota Krila Oluje podnijelo zahtjev za sporazumnim raskidom radnog odnosa, MORH je priopćio da je 10. veljače nastavljena obuka vojnih pilota za osposobljavanje za letenje upravo u akrobatskoj skupini „Krila Oluje“.

„Nastavnici letenja u Eskadrili aviona satnik Ivan Anđić i natporučnik Darko Belančić, obučavaju se kao novi članovi Krila Oluje, a do sada su bili demopilot i komentator u akro grupi Krila Oluje. (…) Piloti odabrani za akrobatsku grupu, prije početka osnovne obuke u grupi prolaze obuku za pojedinačne demo nastupe, te skupljaju iskustvo kroz nastupe na domaćim i međunarodnim aeromitinzima. Svaki novi član u grupi počinje letjeti na poziciji prvog pratitelja. Kroz letove ih vodi vođa akrobatske grupe bojnik Matija Vrđuka, a nastavnici u obuci su im ostali članovi akrobatske grupe“,

stajalo je u MORH-ovom priopćenju.

U nedavnom objavljenom tekstu pod naslovom „Krila Oluje mogu dalje“ na portalu www.aerosvijet.com“ autor Antonio Prlenda pita se može li HRZ održati akro-grupu, te odgovara kako je obnova elementarnog akrobatskog programa moguća već do ovogodišnje okrugle obljetnice operacije „Oluja“:

„Prvo i najvažnije, u sastavu školske Eskadrile aviona (EA) 93. zrakoplovne baze u Zadru postoje piloti, nastavnici letenja, koji su dokazano sposobni sastaviti se i do obljetnice vojnoredarstvene operacije „Oluja“ uvježbati vrlo pristojan akrobatski program. Kao i u samim počecima, mogli bi letjeti kao četvorka, a za dvije godine, ponovno narasti na veličinu šestorke. Kadar je dorastao ovoj situaciji, ali je nužno da konačno dobiju sustavnu potporu iz samog vrha – od ministra obrane i Glavnog stožera OSRH“.

Ta bi se potpora trebala očitovati u raskidu dosadašnje prakse da piloti na račun vlastitog entuzijazma troše svoj novac i vrijeme svojih obitelji:

„U proteklih devet sezona članovi akrogrupe sami su kupovali majice s trobojnicom, borili se za reklamni materijal i vrijeme za treninge. Našli su i tko bi im jeftino ugradio instalacije za dim, za samo 50.000 kuna za sve avione, ali je administracija ostala gluha. Dok je ogromna većina svjetskih akrogrupa oformljeno kao zasebna eskadrila, „Krila Oluje“ djeluju u sklopu EA te ne troše nikakve dodatne resurse i sate naleta, već je sve u okviru planiranih godišnjih resursa Eskadrile. Vježbovne letove na Zemuniku uglavnom obavljaju kad svi ostali piloti idu na letački doručak. Jer u 9 sati se letenje intenzivira, pa vježbe za akrogrupu obično obavljaju s polijetanjem u 8:30 sati. Nakon toga lete redovite letove sa učenicima. Za svoja uvježbavanja i nastupe „Krila Oluje“ nemaju posebno izdvojene i opremljene avione već se, prema trenutnoj raspoloživosti, koriste popularnim švicarskim elisnomlaznim školskim avionima Pilatus PC-9M iz sastava Eskadrile. Na uvježbavanja, prelete i nastupe za sve članove grupe „utroše“ tek oko 400 sati letenja godišnje. A veće grupe iz bogatijih zemalja ostvare čak 250 sati naleta po pilotu.“

Kada bi ministar obrane i GS u sustav konačno uveli i akro-grupu kao što su svojedobno uveli i sportaše, bilo bi lakše izdvojiti nešto novaca za preostali dio troškova (za inozemne dnevnice kada se odlazi na strane aeromitinge, za troškove preleta za Eurocontrol van Hrvatske i eventualni trošak goriva i smještaja). Nešto novaca za budžet akro-grupe, smatra autor, moglo bi se izdvojiti i od zarade stečene školovanjem omanskih vojnih pilota: „Zarada od školovanja prvog naraštaja utrošena je za održavanje aviona i uređenje baze. Novac od drugog naraštaja možda bi mogao otići i za Krila Oluje“.

Upravo aktualan natječaj Ministarstva obrane

Osim što održavanje akrobatske skupine odražava i politički stav (u ovom slučaju – nasljeđe Domovinskog rata), ono podiže motivaciju vojnih kadeta (kao i pratećeg osoblja u zrakoplovnoj bazi) te standarde školovanja vojnih pilota.

„Odlazak kompletnog sastava „Krila Oluje“ šok je iz kojeg žurno moramo povući pouke i ispraviti pogreške sustava prema svojim najboljim ljudima. Odustanemo li od održavanja i razvoja naše svjetski priznate akrogrupe poslat ćemo poruku svim pripadnicima Oružanih snaga da su nam samo nužno zlo i da nam nije stalo do njihove žrtve koju su spremni podnijeti kad ih najviše trebamo. A situacija je takva da mir u Europi više nitko ozbiljan ne može uzimati zdravo za gotovo. Dovoljno je razloga da se akrogrupom pozabave ministar obrane, predsjednik Vlade, predsjednica Republike. Jer ako se što ne promijeni, otići će nam i piloti protupožarnih aviona… „Krila Oluje“ nam trebaju i mogu dalje. Samo je pitanje – jesmo li zaslužili takav dragulj na nebu?“,

pita se na kraju teksta Antonio Prlenda.

Tome u prilog ide i jučerašnja izjava načelnika GS OS RH kako vojni piloti-instruktori ne utječu na nacionalnu sigurnost jer nisu ni piloti borbenih zrakoplova, ni protupožarnih aviona, niti su angažirani na prijevozu oboljelih. Kad ostanemo bez borbenih zrakoplova i kada odu piloti protupožarnih aviona, ostat će još samo izgovor kako nema ugrožavanja nacionalne sigurnosti jer oni nisu piloti koji prevoze ranjene i bolesne. Želi li obrambeni vrh ne izgovoriti ovu besmislenu rečenicu, krajnje je vrijeme da se ozbiljno prihvati posla i u HRZ-u.