Kao prvo – da sumiramo stanje. Za razliku od prošle godine, kada je požara u regiji bilo mnogo i kada je Hrvatska do početka kolovoza već uspjela djelovati u Bosni i Hercegovini (kod Konjica 6. svibnja i u blizini Buškog Blata 20. srpnja), u Grčkoj (na jugu Atike 17. lipnja 2012.) i u Crnoj Gori (kanjon rijeke Tare 15. srpnja) – ove godine je prvu takvu aktivnost započela tek jučer, 7. kolovoza. Naime, temeljem molbe za pomoć od nadležnih iz Bosne i Hercegovine, podnesene 6. kolovoza, samo dan kasnije dva su hrvatska zrakoplova Canadair CL-415, s dvije letačke posade, krenula put požarišta.

Na području općine Jablanica, točnije iznad Jablanice i na planini Plasi, vatra gori već nekoliko dana. Posljednja dva dana gasili su je helikopteri Oružanih snaga BiH, no bez uspjeha. O neuređenosti sustava vatrogastva te stanju na požarištima oko Jablanice govori i izjava Samira Agića, pomoćnika ministra sigurnosti za zaštitu i spašavanje, koji je jučer konstatirao: “U svakodnevnim izvještajima iz Jablanice stoji da se na terenu nalazi pet do osam vatrogasaca i pedesetak građana. S druge strane, u dokumentima stoji da su iskorišteni svi kapaciteti kantona i Federacije, onda moramo biti svjesni da tu nešto ne funkcioniše“.

Telefonski o pomoći BiH

Nakon što ondje već neko vrijeme gori niz požara, općina Jablanica proglasila je stanje elementarne nepogode. Potom je 5. kolovoza Vijeće ministara BiH donijelo odluku da se zatraži međunarodna pomoć, što je 6. kolovoza Ministarstvo sigurnosti BiH i učinilo. Zahtjev na koji je RH pozitivno odgovorila upućen je putem Centra za intervencije u izvanrednim situacijama Europske komisije, da bi tijekom 6. kolovoza bili obavljeni i pregovori o detaljima dolaska dva zrakoplova Canadair CL-415. Međutim, problem u dogovaranju međunarodne pomoći u gašenju požara, kao i do sada, bio je nedostatak financijskih sredstava u Bosni i Hercegovini. Naime, kako ističe Samir Agić, pomoćnika ministra sigurnosti za zaštitu i spašavanje: “Da bi međunarodna pomoć bila adekvatno primljena, potrebno je da onaj ko traži pomoć, u ovom slučaju BiH, osigura usluge aerodroma i gorivo za letjelice, a to znači i dodatna finansijska sredstva“. No, “Ministarstvo sigurnosti je u prijedlogu budžeta za ovu godinu tražilo sredstva za ovu namjenu, ali ih nismo uspjeli dobiti“.

Pa ipak, Vlada RH donijela je u srijedu, 7. kolovoza “Odluku o uporabi Oružanih snaga Republike Hrvatske u pružanju humanitarne pomoći” susjednoj državi, na svojoj 109. sjednici, ovoga puta održanoj telefonski. Ovom Odlukom, donesenom uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike te pozitivno mišljenje Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH, Oružanim snagama Republike Hrvatske odobrava se prelazak granice Republike Hrvatske radi pružanja humanitarne pomoći Bosni i Hercegovini, u poslu gašenja požara. Vlada je odobrila korištenje dva zrakoplova Hrvatskog ratnog zrakoplovstva tipa Canadair CL-415, s dvije posade. Pri tome, prva otposlana posada zrakoplova sačinjena je od bojnika Davora Turkovića, kapetana, natporučnika Ivica Barišić, kopilota i nadnarednika Mirona Dominisa, letača tehničara, dok su u drugoj posadi satnik Tomislav Slavica, kapetan, te satnik Stjepan Radonić, kopilot i stožerni narednik Ivan Štefančić, letač tehničar – svi oni iz sastava Protupožarne eskadrile (PPE) 93. zrakoplovne baze HRZ i PZO, kojom i zapovijeda spomenuti bojnik Turković.

Jučerašnje uzimanje vode s Jablaničkog jezera

Oni su sa Zemunika poletjeli 7. kolovoza 2013. godine u 12,40 sati, a odlukom Vlade RH bilo je predviđeno da na poslu gašenja požara u BiH ostanu angažirani ukupno do 30 sati naleta, i to nad područjem koje nije minski sumnjivo. U BiH, na prostoru koji našim zrakoplovcima i nije potpuno nepoznat, budući su hrvatski Canadair zrakoplovi ondje djelovali i prošle jeseni, dočekala su ih jučer dva ozbiljna aktivna požara – jedan na južnom izlazu iz Donje Jablanice (gdje je gorjelo i prije dva tjedna, da bi jučer ondje bilo zamijećeno iskrenje na dalekovodu, što je i najvjerojatniji uzrok požara) te drugi prema vrhovima Prenja (gdje je požar izbio prije osam dana, navodno od udara groma, nedaleko sela Bijela, Ravna i Draganovo selo). Jučer ujutro ondje su požare gasila dva helikoptera Oružanih snaga BiH, čiji je učinak i usprkos izbacivanju više od 110 tona vode bio vrlo ograničen, a koji su prizemljeni dolaskom Canadaira. Hrvatski su zrakoplovi po dolasku oko 13.15 sati krenuli na posao, uzimajući vodu potrebnu za gašenje s Jablaničkoga jezera. Budući im je tehnička potpora (tako i uzimanje goriva) bila osigurana u Hrvatskoj – točnije, u Zračnoj luci Split – hrvatski CL-415 su oko 16 sati onamo otišli po gorivo, nakon čega su se vratili i do oko 19.15 nastavili s gašenjem. Iako je njihovim djelovanjem vatra donekle obuzdana, što se moglo i izrijekom čuti od Omera Nezirića iz Civilne zaštite Jablanica, zbog težine ukupne vatrogasne situacije u tome kraju vlasti BiH su očekivale da će se hrvatsko djelovanje nastaviti i danas. Do toga nije došlo, budući je MORH objavio tek:

“Dva Canadaira CL-415 HRZ i PZO-a koja su u srijedu 7. kolovoza 2013. upućena u Bosnu i Hercegovinu radi pružanja međunarodne pomoći u gašenju požara, uspješno su ugasili požar na dodijeljenom području gašenja u Donjoj Jablanici te su se istoga dana oko 20,00 sati vratili u matičnu bazu u Zemunik“.

Tijekom djelovanja u inozemstvu, oni su službeno ostvarili ukupno 8 sati naleta (od ukupno 30 predviđenih za pomoći RH u inozemstvu tijekom 2013. godine), izbacivši više od 400 tona vode na požarište – koje prema navodima iz BiH ipak i dalje plamti.

————————–

Hrvatski zrakoplovi Canadair CL-415 na području Jablanice

————————–

Prvi put po novome zakonu

Svoj zahtjev za pomoć, na koji je RH i ovoga puta pozitivno odgovorila, Bosna i Hercegovina uputila je putem Centra za intervencije u izvanrednim situacijama Europske komisije – što je prvi put da se Hrvatska odaziva na molbe iz ove susjedne države na ovaj način. Pri tome, Vlada RH je svoju odluku o slanju pomoći u BiH pravno utemeljila na članku 31. stavku 2. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (NN 150/2011), te članku 56. stavka 1. novog Zakona o obrani (NN 73/2013). Dok spomenuti Zakon o Vladi RH tu tek definira na što se odnose Odluke vlade (“Odlukom se uređuju pojedina pitanja iz nadležnosti Vlade ili određuju mjere, daje suglasnost ili potvrđuju akti drugih tijela i pravnih osoba, te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se ne donosi propis“), bitno je tu zanimljiviji ovaj drugi citirani propis.

Novi Zakon o obrani, u svom članku 56. – naslovljenom “2.9. Uporaba Oružanih snaga u pružanju međunarodne humanitarne pomoći” – navodi:

“(1) Oružane snage mogu prijeći granice Republike Hrvatske radi pružanja humanitarne pomoći drugoj državi na temelju odluke koju donosi Vlada uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike.

(2) Prijedlog odluke iz stavka 1. ovoga članka Vladi predlaže ministar obrane uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za vanjske poslove.

(3) Odlukom iz stavka 1. ovoga članka definira se mandat i nacionalna ograničenja i izuzeća u uporabi Oružanih snaga.

(4) Na temelju odluke iz stavka 1. ovoga članka ministar obrane naređuje upućivanje i uporabu dijelova Oružanih snaga“.

Ovo se područje djelovanja tijekom proteklih mjesec dana ponešto mijenjalo – naime, Vlada RH je 6. lipnja donijela “Odluku o sudjelovanju OS RH na zadaćama protupožarne zaštite, traganja i spašavanja, te pružanja humanitarne pomoći zemljama u inozemstvu u 2013.godini”. No, ova je Odluka prestala važiti već 26. lipnja ove godine, nakon što je na snagu stupio novi Zakon o obrani.

Dok se novim zakonom procedura slanja hrvatskih snaga u međunarodna humanitarna djelovanja zapravo prilično vratila u okvire prethodne prakse i procedure, zanimljivo je zabilježiti da tijekom 20 dana važenja Odluke Predsjednik Republike Hrvatske, koji je ujedno i Vrhovni zapovjednik OS RH, nije donio niti jednu samostalnu odluku o slanju. Za razliku od tog, zapravo donekle skraćenog postupka, za istu stvar danas i formalno treba jedno prethodno mišljenje te još jedna prethodna suglasnost. Ipak, zapovjedna je linija prilično jasna – kada ministar obrane jednom priredi odluku o slanju (na temelju (1) procjene stanja požara u Hrvatskoj, dane od DUZS i vatrogasnoga središta, i (2) informacija o stanju na mjestu kuda se pripadnike OS RH šalje, priređene od MORH i operativnoga središta OS RH) – za tu se odluku pribavljaju (3) prethodno mišljenje MVEP, a onda i (4) prethodna suglasnost Predsjednika RH. Tako zaokružena odluka dolazi pred Vladu, (5) koja o njoj odlučuje. Na temelju odluke Vlade RH, (6) ministar obrane naređuje upućivanje i uporabu OS RH, te se o donesenim odlukama konačno (7) obavještava i javnost.

Ono što je manje jasno je tko tu zapravo snosi troškove. Kako se procjenjuje da dan rada zrakoplova Canadair ukupno košta barem 20 tisuća eura, a RH je u Bosnu i Hercegovinu poslala dva zrakoplova na po jedan dan (dok su vlasti u BiH očekivale ukupno dva dana djelovanja) – tu ugrubo govorimo o okvirnome trošku od oko 40.000 eura ili oko 300.134 kuna (po tečaju od 7,503363 kune za euro). Budući smo već spomenuli kako BiH ove godine za takve svrhe nije odvojila proračunska sredstva, treba zaključiti da je lijepo i krasno pomagati i djelovati humanitarno – a ipak, to ne bi trebalo značiti da su se novci za to tek tako odlili put Jablanice. Odnosno, ako i jesu – i ako Vlada RH već neplanirano o takvim stvarima odlučuje – takve bi se troškove onda trebalo snositi iz nekakvog fonda za neplanirane rashode, a nipošto ne iz redovitih sredstava obrambenoga proračuna.