Mlazno borbeno zrakoplovstvo uvijek je vrh onoga što vojske diljem svijeta imaju. To je jednostavno tako, a još je Grunf govorio “tko vrijedi – leti, tko leti – vrijedi, tko ne leti – ne vrijedi“. I o tim se ljudima obično snimaju filmovi – jedan takav uradak odgovoran je da se jedno vrijeme u široj javnosti smatralo da je F-14 najbolji avion, jer je Tom Cruise letio u njemu.

No, Eskadrila borbenih aviona (EBA) 91. zrakoplovne baze HRZ i PZO i nije nešto previše u javnosti. Dobro, mnogo se priča o tim nabavama aviona, remontima, Ukrajinama, Rumunjskama… Ali o samim avionima i pilotima u njima zapravo i ne. Zapovjednik EBA-e bojnik Željko Ninić, s kojim smo proveli neko vrijeme u utorak 30. travnja u vojarni “Pukovnik Marko Živković” na vojnom dijelu aerodroma Pleso, smatra kako to ima i svojih prednosti i mana.

“S jedne strane, to što nismo u medijima omogućuje nam da bez problema držimo tajnima stvari koje trebaju biti tajne. No, svejedno bi ipak htjeli biti malo bliže javnosti. Da narod vidi da smo i mi dio njih, kad čuju mlazni avion nad glavom da znaju kako je to mlazni avion Oružanih snaga Republike Hrvatske. U Njemačkoj, kad smo bili na jednom susretu s kolegama, pri svakom uzlijetanju je govoreno “Fighter Jet: Sound of Freedom”. I to zbilja jeste tako“, priča Ninić.

Inače, navadu njemačkih pilota da koriste tu krilaticu mogli su vidjeti i hrvatski novinari tijekom jedne vježbe na Sardiniji, kada su baš te riječi koristili – “sound of freedom”. A takva retorika nije čudna. Onaj tko jednom stane na pistu, blizu mlaznog lovca koji rula, postane svjestan moći tih strojeva. Pa čak i kad je jedan veteran poput MiG-a 21 u pitanju. Uostalom, većina vojnika tijekom Domovinskog rata kao najveću promjenu između 91. i 95. godine navodili su baš lovačke avione. U te četiri godine najveći pozitivni šok bio je da onaj zvuk koji se čuje s neba više nije pokazatelj kako dolazi neprijatelj, nego da su tvoji MiG-ovi u zraku.

Dvije stvari u aktualnom trenutku su najzanimljivije kad su borbeni avioni u pitanju. Pod jedan, kakva su očekivanja od remonta, a pod dva, jesu li piloti spremni za razdoblje u kojem će imati manje zrakoplova. Jer, ukoliko se sve bude radilo po planovima, u jednom trenutku tijekom ljeta samo će četiri aviona biti operativna. O toj operativnosti govorio nam je satnik Zvonimir Milatović, zapovjednik voda u EBA-i:

“Mi smo za to razdoblje spremni, u 2013. godini će obuka biti obavljena koliko treba, dežurni dvojac će biti stalno spreman, mi smo svoje obavili u raspoređivanju resursa. Jasno, za razdoblje nakon 1. siječnja ne možemo odgovarati, treba vidjeti kako će ići remont“, kaže satnik.

Njegov zapovjednik Ninić smatra pak kako s remontom koji bi uskoro trebao krenuti mogu biti samo na dobitku. Pri tome se koristi logičkim zaključcima. “Matematika je egzaktna znanost. Trenutno imamo deset zrakoplova, nakon remonta bi trebali imati dva više, što svakako znači više resursa za sve letne aktivnosti“, smatra Ninić, a potvrđuje i govorkanja iz MORH-a da bi se nakon remonta moglo krenuti s obukom noćnog letenja. Taj se dio obuke već obavljao u Hrvatskoj do prije nekoliko godina, ali se zbog ograničenja resursa moralo prekinuti. Od sljedeće bi se godine, ako sve bude u redu, ponovno moglo krenuti i s tim zahtjevnim djelom zrakoplovne obuke.

Novinari ne bi bili novinari kad ne bi iskoristili priliku za malo pecnuti, pa smo Ninića i Milatovića pitali što misle o tome da u remontu neće biti dodane nove rakete R-73M, infracrveni mamci i integrirani ciljnici na kacigama. Iako nisu javno izlazili s time, većina poznavatelja zna da su piloti predlagali baš ove sustave i nadgradnje tijekom remonta. No, i kod tog su realni, svjesni kako je novac uvijek ograničavajući faktor.

“Nama je najbitnije da dobijemo remontirane avione. Drugi se sustavi mogu i nakandno ugrađivati ako se ukaže potreba i ako politika zaključi da nam trebaju i da imamo novca za njih. Ugraditi nove rakete, koje se uredno koriste na ovom tipu aviona, nije nikakav problem“, govore zapovjednici.

Uvijek se to na kraju svede na ono poznato – politika odlučuje, vojska samo izvršava zapovjedi. Iako, već kod izvršavanja zapovjedi, mora se kazati kako zrakoplovstvo ipak ima neke druge regule od, primjerice, Kopnene vojske. Hijerarhija je mnogo fleksibilnija, odnosi među činovima mnogo manje formalni, a pilote se potiče i razvijanju osobnosti i samostalnosti. Nešto što se u većini drugih rodova vojske izbjegava.

“Nama su prvi instruktori kod kojih smo sjeli u avione odmah govorili – ne leti general ili satnik ili kadet. Leti pilot. Možeš ti biti koji god čin, ako nešto pogriješiš, ne piše ti se dobro“, prepričava bojnik Ninić.

Ističe i da je ponosan i sretan što je imao prilike učiti od ljudi koji su “hrvatski Chuck Yaggeri“, ljudi koji su sudjelovali u obrani države i uništavajući principe obuke tijekom JNA školovanja iznenadili sve s druge strane. Zanimljivo, naša ekipa je Ninića čekala da se spusti sa zadatka, a letio je u paru baš s brigadirom Ivanom Selakom, jednom od tih legendi domaćeg zrakoplovstva. Što se tiče NATO-a i komplementarnosti naših pilota sa svojim kolegama, Ninić i Milatović ističu kako su oni već sposobni za punu suradnju.

“Mi za sada uglavnom odrađujemo NATO procedure, teoretski i praktično koliko nam to  sadašnja tehnika dozvoljava. Kada se jednog dana pojavi prilika da imamo zapadne avione, mi ćemo se bez problema prebaciti na punu suradnju, primjerice na upotrebu Link16 sustava izmjene podataka, što MiG-ovi danas ne mogu zbog tehničkih razloga obavljati“,

kaže Ninić, a Milatović dodaje kako su, što se NATO protokola tiče, naši piloti već dovoljno obučeni da mogu bez problema sudjelovati u zajedničkim misijama. Primjerice, kada je George Bush dolazio u Hrvatsku, naši su ga lovci preuzeli na ulasku u naš zračni teritorij, a uredno ih je navodio AWACS. Obojica tvrde kako bi u nekom potencijalnom prelasku na novi tip aviona zbog svih ovih obuka najbrže prešli baš piloti i tehničari, ali kod takvih prelaza trebaju ih pratiti i drugi djelovi vojnog sustava, od razine Ministarstva obrane pa naniže.

“Za normalan prelazak na drugi tip zrakoplova treba oko tri godine, plus minus nešto mjeseci, da se baš sve posloži na mjesto. Ja vam garantiram da bi se piloti i tehničari najbrže adaptirali na to. Napominjem da se i u mnogo kraće vrijeme može prijeći na drugi tip zrakoplova, ali onda “razina očekivanja”, kako se to naziva, mora biti mnogo niža“,

priča Ninić. Upitali smo i što ukoliko dođe do ukidanja nadzvučne komponente borbenog zrakoplovstva, što je isto bila razmatrana solucija. Zapovjednik Eskadrile borbenih aviona smatra kako do toga jednostavno ne može doći.

“Ukidanje lovačke komponente otvara jedan ciklički niz problema, kako u vojnom sektoru, tako i u civilnom. Nije bez razloga da se niti jedna država koja ima zrakoplovstvo nije odlučila na gašenje, a oni koji nemaju “air-policing” nisu zadovoljni rješenjima sa stranim državama. Jednostavno, nastalo bi previše problema i logističke i financijske prirode, stoga čvrsto vjerujem da do takvog raspleta nikada neće doći“, zaključuje Ninić.

Vrijeme provedeno s pilotima borbenih aviona uvijek brzo prođe… No, oni i brzo govore pa ima materijala. Stoga bi sljedećih dana na ovom mjestu mogli vidjeti i još jedan il’ dva teksta, čak i o čudnim navadama zrakoplovaca kad voze automobile. Ono što može veseliti, tijekom 3-4 sata na Plesu, koliko je naša ekipa provela, čak je pet aviona uzletjelo. Sound of freedom…

Ovoga puta Gost autor je Danko Radaljac, novinar Novoga lista i jedan od rijetkih preostalih autora koji u hrvatskim medijima još uvijek specijalizirano prate teme s područja obrane. Fotografije su vješto djelo Gorana Zorje.