Kraj prošloga tjedna ministar obrane Mario Banožić proveo je u obilascima. Najprije je u četvrtak, 23. lipnja, bio u radnom posjetu HRM-u u Splitu, da bi dan poslije, u petak, 24. lipnja, radno posjetio Gardijsku mehaniziranu brigadu u Kninu. Na oba mjesta Banožić je hvalio aktualnu Vladu koja je „prepoznala važnost ulaganja u vojsku“ i „poboljšala materijalna prava i uvjete života i rada vojnika, dočasnika i časnika“. No i u Splitu i u Kninu Banožić je objavio i neke planove.
Banožić u radnom posjetu HRM (Photo: MORH/F. Klen)
U Splitu je, kao prvo, Banožić najavio „skoro upućivanje u proceduru“ dva strateška dokumenta – (1) Strategiju obrane RH i (2) Dugoročni plan razvoja OS RH. Trenutno je na snazi Strategija obrane iz 2002. godine, koja je po svim mogućim parametrima više nego zastarjeli dokument. Za početak spomenimo samo činjenicu da je Hrvatska u međuvremenu ušla u NATO savez, a o tome da se tijekom posljednjih dvadeset godina više puta suštinski promijenila geopolitička slika regije i svijeta da ni ne govorimo. Aktualni DPR donesen u Saboru 12. prosinca 2014. još je na snazi – formalno traje do 2024. godine, no realno – zastario je skoro pa u trenutku donošenja, jer je donesen za razdoblje od 2015. godine, kada je tadašnja Vlada već uvelike razgovarala o nabavi primjerice helikoptere OH-58D Kiowa Warrior, kojima u DPR-u nema ni spomena. Na novom DPR-u radilo se aktivno i u vrijeme mandata ministra Damira Krstičevića i tadašnje predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, a s dolaskom novog ministra u ljeto 2020. započet je rad i na još „novijem“ DPR-u, s novom metodom koja bi trebala garantirati da se pretpostavljeni projekti vežu uz obrambeni proračun kao jamstvo da će zaista i zaživjeti. U nepune 2 godine Banožić je puno puta spominjao „rad na novom DPR-u“, prošle je godine čak najavljivao kako će u novi DPR ući nabava novog višenamjenskog aviona, kao i vozila Bradley, zajedno s izvorima financiranja – međutim, i jedno i drugo nabavljeno je puno prije negoli je Banožić uspio poroditi bilo kakav novi Dugoročni plan razvoja OS RH.
00B-31 “Omiš” – za sada prvi i jedini OOB koji je Brodosplit isporučio HRM-u
Nakon spomena osnovnih strateških dokumenata, Banožić se u Splitu dotaknuo i opremanja te modernizacije HRM-a. Tu su glavni aduti već viđene uzdanice – novi obalni ophodni brodovi i nabava minolovca. „Opremanjem obalnim ophodnim brodovima poboljšat će se sposobnost nadzora i zaštite prava i interesa Republike Hrvatske na moru te će se osigurati operativnost Hrvatske ratne mornarice, odnosno Obalne straže, što je definirano u strateškim dokumentima“, naglasio je Banožić, dodavši: „Hrvatska ratna mornarica održavat će i unaprjeđivati postojeće sposobnosti uvođenjem u operativnu uporabu četiri obalna ophodna broda. Razvoj novih sposobnosti osigurat će se opremanjem protuminskim brodom s opremom, te će se modernizirati raketne topovnjače“.
Iako je DPR za razdoblje od 2015. do 2024. godine kao prvog među Prvom kategorijom prioriteta HRM-a navodio dovršetak uvođenja u operativnu uporabu svih OOB-ova do kraja 2020. godine, malo se tu stvarno napravilo. Nije to ni čudo ako se u obzir uzmu postojeći problemi Brodosplita, te otvaranje predstečajnih postupaka nad pojedinim tvrtkama u sklopu grupe – čime je i kompletno opremanje HRM dodatnim obalnim ophodnim brodovima došlo u pitanje. U lipnju 2021. sam Banožić je najavio da će drugi OOB biti isporučen u rujnu iste te godine, dok bi cijeli proces isporuke ukupno 5 obalnih brodova trebao završiti u rujnu 2023. Drugog broda u seriji nema, a do roka za okončanje čitavoga posla je svega još godinu i 3 mjeseca. Za svo proteklo vrijeme Brodosplit je isporučio samo prvi brod, prototip, i niti jedan nakon njega. Umjesto da iz hala splitskog brodograditelja izlaze već odavno ugovoreni i plaćeni brodovi za HRM, od tamo izlaze samo skandali, problemi u poslovanju te zahtjevi za dodanom financijskom pomoći. No, budući da je Vlada na samom kraju 2021. godine još jednom ulila i dodatne novce u Brodosplit, upravo za OOB-ove, tek malu utjehu pruža činjenica da je na njima navodno ostalo angažirano nekih 200 radnika – dok je većina preostalog ljudstva tog poduzeća stavljena na prisilni „odmor“. Naravno, sve to ipak nipošto ne garantira ugovorenu isporuku brodova za HRM, odnosno Obalnu stražu.
Najava nabave minolovca za potrebe HRM jednako se otegnula kao i izgradnja OOB-ova – nabavu minolovca najavljivao je još general Drago Lovrić u vrijeme svog mandata na čelu GS OS RH, u DPR-u za 2015. do 2024. se lijepo među prvim prioritetima HRM navodilo kako će opremanje s dva lovca mina započeti do kraja 2017. i dovršiti do kraja 2020. godine. U proteklih 8 godina puno su se puta razgledavali razni minolovci – od njemačkih, preko norveških, pa do talijanskih. Do sada nije bilo stvarno ozbiljnih naznaka o nabavi minolovca, osim šuškanja da je u izboru ostala još jedino Italija. Iz Ministarstva obrane kažu tek da je „nabava protuminskih brodova potrebna kako bi se dostigla sposobnost zaštite plovnih ruta i ključne infrastrukture te osigurala potpora i zaštita vlastitih i savezničkih pomorskih snaga“.
Postojeći hrvatski PZO na vježbi “Štit 22”
Samo dan kasnije, prilikom radnog posjeta Gardijskoj mehaniziranoj brigade u vojarni „4. Gbr. Pauci“ u Kninu, ministar obrane Mario Banožić podsjetio je da je aktualna Vlada prihvatila ponudu za donaciju 89 vozila Bradley, s kojima će se „u prvom razdoblju DPR-a opremiti teška pješačka bojna“. Također, Banožić je najavio „nabavu i opremanje borbenih oklopnih vozila Patria“, kao i nabavu PZO-a, ali i novih samohodnih haubica PzH-2000: „Za Hrvatsku kopnenu vojsku provest će se nabava sustava protuzračne obrane kratkog dometa, a nakon toga i srednjeg dometa za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Pokrenut će se opremanje prijenosnim sustavima za protuoklopnu borbu, modernizacija postojećih te nabava novih samohodnih haubica PzH2000“. Nabavu dodatnih BOV Patria najavljivao je i Damir Krstičević, no to se do sada nije dogodilo – jedine novosti što se Patria tiče jesu nabava simulatora za DUOS, kao i jedne dodatne oružne stanice 30L. Tu treba pozdraviti i nastavak ideje prezentirane u jesen 2020. godine, a to je daljnja nadogradnja pojedinih BOV Patria automatskim bacačem granata ABG 40. O nabavi PZO sustava „kratkoročnog“ i „srednjeročnog“ dometa počelo se govoriti tek nakon pada bespilotne letjelice Tu-141 „Striž“ kao o apsolutnom prioritetu. Zanimljivo je kako nabava bitnice tih sustava srednjega dometa postoji i u postojećem DPR-u – jasno je naznačena kao prioritet 3. razine za HRZ, kojeg bi trebalo odraditi do 2024. godine, no tijekom 7 godina važenja aktualnog DPR-a po tom pitanju nije bilo poduzeto baš ništa.
U Banožićevim najavama opremanja Kopnene vojske najzanimljivija je ipak ideja o nabavi novih samohodnih haubica PzH2000. Iako je riječ o sustavu koji nepobitno iznimno jača hrvatsku vatrenu moć, on je do sada imao ozbiljnih problema pri kompletnoj implementaciji u postrojbe OS RH – štoviše, pratili su ga veliki problemi vezani uz sustav upravljanja paljbom, ali u posljednje vrijeme i problemi elementarnog održavanja te opskrbe rezervnim dijelovim. Kako izgleda, Vlada je ipak odlučila uložiti nešto više novaca u održavanje PzH, budući bi sljedeće godine te haubice trebale osvanuti u Poljskoj, unutar tamošnje borbene skupine u okviru NATO aktivnosti ojačane prednje prisutnosti (eFP). Budući se u dosadašnjim dokumentima Ministarstva obrane, prvenstveno u Godišnjim izvješćima, tvrdilo da je 12 komada Panzerhaubitze 2000 sasvim dovoljno za potrebe OS RH, prošlotjedna Banožićeva najava o „nabavi novih samohodnih haubica PzH-2000“ možda je i najveće iznenađenje nedavnih službenih objava o planovima opremanja.
Naravno, s obzirom na dosadašnje najave, koje se redovito više ili manje raziđu sa stvarnošću, sve ovo što je Banožić izgovorio krajem prošloga tjedna treba uzeti s rezervom. Tim više što se barem dio ovih planova teško može realizirati mimo pozicije Predsjednika Republike, što baš i ne ulijeva velike nade za jednostrani uspjeh i brzu provedbu.
