Iako se na današnjoj sjednici saborskog Odbora za obranu trebalo raspravljati o samo jednoj i jedinoj temi – Godišnjem izvješću o obrani u 2021. godini, ministar obrane Mario Banožić nije mogao pobjeći ni od drugih aktualnih pitanja. Radilo se prvenstveno o temama koje su tijekom ovoga tjedna izašle u javnost – jedna je hrvatska volja da se pridruži obučnoj misiji Europske unije u kojoj bi se tijekom naredne dvije godine obučilo oko 15.000 ukrajinskih vojnika. Druga tema je pitanje nabave protuzračne obrane, koju su u javnost plasirale dvoje najutjecajnije novine temeljem „anonimnog“ izvora iz Ministarstva obrane. Obje ove teme bile su zanimljive svim medijima u Hrvatskoj, no odgovor koji su dobili od MORH-ovih glasnogovornica bio je da „postoje teme koje se ne komuniciraju s novinarima“. No kako bivšu ministricu obrane, a sadašnju vanjsku članicu saborskog Odbora za obranu, Željku Antunović ne mogu „otpiliti“ s istim izgovorom, na oba pitanja koja je upravo ona postavila ministar Banožić morao je dati kakav-takav odgovor.

„EUMAM Ukraine“ sa ili bez Hrvatske?

U ponedjeljak, 17. listopada, ministri vanjskih poslova država članica Europske unije postigli su dogovor o uspostavi vojne obučne misije EUMAM Ukraine (Military Assistance Mission in support of Ukraine). Cilj misije je doprinos zemalja članica EU jačanju vojnih sposobnosti ukrajinskih Oružanih snaga za efikasno vođenje vojnih operacije, kako bi Ukrajina lakše obranila svoj teritorijalni integritet u međunarodno priznatim granicama, učinkovito provodila svoj suverenitet i zaštitila civile. Kao odgovor na zahtjev Ukrajine za vojnom potporom, „EUMAM Ukraine“ pružit će individualnu, kolektivnu i specijaliziranu obuku Oružanim snagama Ukrajine, uključujući i Teritorijalnu obranu, ali će ujedno i koordinirati te sinkronizirati aktivnosti država članica koje sudjeluju u provođenju te obuke. Ova obučna misija djelovat će na teritoriju država članica EU, dok će svoje operativno sjedište imati unutar Europske vanjskoposlovne službe (EEAS) u Bruxellesu kako bi se osigurala sveukupna koordinacija na strateškoj razini. Viceadmiral Hervé Bléjean, direktor Vojnog planiranja i provođenja sposobnosti (Military Planning and Conduct Capability – MPCC), imenovan je zapovjednikom misije. Misija će u ovoj početnoj fazi trajati dvije godine, i unutar tog razdoblja za zajedničke troškove „EUMAM Ukraine“ planirano je 106.700.000,00 eura. Trenutno priličan broj država članica EU sudjeluje u obuci ukrajinskih vojnika na bilateralnoj bazi (većina se pridružila obuci u Ujedinjenoj Kraljevini), dok se za misiju EUMAM tek trebaju iskristalizirati detalji – koje bi zemlje ponudile instruktore i drugo osoblje, po kojim obučnim modelima bi se radilo, te kako će i odakle ukrajinska vojska ući i izaći iz Europske unije. Poznavajući briselsku administraciju, danski ministar vanjskih poslova Jeppe Kofod već je rekao kako se pribojava da je pred stvarnom provedbom ove europske obučne misije razdoblje dugog usuglašavanja i planiranja.

Ugledni Politico.eu spomenuo je da bi i Hrvatska bila spremna ponuditi svoje vojne resurse, možda uključujući i instruktore, za obuku ukrajinskih vojnika (sve izvedeno iz njihove rečenice „Hrvatska je također bila spomenuta kao mogući domaćin, dodala su dva diplomata“). Danas je na izričito pitanje Željke Antunović ministar obrane Mario Banožić potvrdio da se o tome itekako razmišlja:

„Kada govorimo o obučnim aktivnostima koje su vezane za Ukrajinu… Riječ je o EU misiji koja je komunicirana na razini svih zemalja članica, gdje je na sastanku rečeno da… odnosno izražena je želja da bi se 20 zemalja uključilo na način da provodi obuku, od toga 12 zemalja da je spremno to učiniti unutar svoje zemlje ili izvan zemlje. Ovdje je stvar da Hrvatska vojska redovno provodi svoje obučne aktivnosti i provodimo ih često sa našim saveznicima, partnerima, sa stranim vojnicima drugih država. I ne vidimo apsolutno niti jednu zapreku da se uključe u obučne aktivnosti. U ovom trenutku mi nismo definirali unutar kojih će to centara… obučnih centara biti, koliko će to biti broj vojnika… Dakle, ovdje je sve stvar na jednom našem prijedlogu koji mi redovno radimo unutar vojske, a s druge strane imate urednu saborsku proceduru koja će to na kraju izglasati. To je to“.

Predsjednik Zoran Milanović odmah nakon teksta u Politicu najavio je da on to neće odobriti, jer se time „dovodi rat u Hrvatsku“, pa će se o ovoj misiji do daljnjega voditi žestoka rasprava nalik na onu pred slanje hrvatskih vojnika u Afganistan.

PZO kratkog dometa do kraja godine?

Ministri obrane NATO-a – potpisnici inicijative “European Sky Shield”

Druga tema koja se ovih dana vrtjela po medijima je nabava protuzračne obrane kratkog i srednjeg dometa, ali i hrvatsko izostajanje iz zajedničke NATO inicijative „European Sky Shield“ s Njemačkom kao predvodnicom. U četvrtak, 13. listopada, 14 ministara obrane NATO-a + Finska potpisalo je pismo namjere o zajedničkom ulaganju u protuzračnu i proturaketnu obranu, nazvanu „European Sky Shield“. Iako je ta inicijativa u početku bila dizajnirana za zajedničku nabavu njemačkog sustava  IRIS-T (upravo isporučenog Ukrajini) i američkog MIM-104 Patriot, kako je ovih dana pojasnila njemačka ministrica obrane Christine Lambrecht, potpisnici ovog pisma namjere neće bježati od zajedničke nabave niti jednog sofisticiranog sustava srednjeg ili dužeg dometa, uključujući i onaj izraelski.

U ovom projektu sudjeluju Belgija, Bugarska, Češka, Estonija, Njemačka, Mađarska, Latvija, Litva, Nizozemska, Norveška, Slovačka, Slovenija, Rumunjska i SAD, te Finska kao najnovija članica NATO-a, dok Hrvatske kao zemlje kojoj je nasušno potrebna protuzračna obrana, nema u ovoj inicijativi. Na pitanje Željke Antunović zašto je tome tako, ministar Banožić je odgovorio:

„Pretpostavljam da je Vaše pitanje bilo vezano uz napise gdje je Republika Njemačka potpisala s određenim zemljama saveznicama vezano za projekat ‘Sky Shield’, odnosno kolektivnog sustava protuzračne obrane koji u pravilu je bilo predviđeno da rješava određena pitanja koja su bila već za postavljene njemačke ciljeve, odnosno ciljeve Njemačke Republike, vezano za PZO, na način da se uključe u njih. Republika Hrvatska je nakon pada drona u ožujku, s obzirom da tada je i ovdje na ovom tijelu i u javnosti, bilo postavljeno pitanje uopće kvalitetne obrane protupožarne… protu…zračne obrane Republike Hrvatske, i krenuli smo već bili na pregovore. Također znate da smo mi netom, možda koji mjesec prije toga, i završili postupak nabave višenamjenskih borbenih aviona. Promatrano u tom kontekstu, da riješimo što prije sustav kratkoga dometa, to smo učinili i krenili smo u daljnje pregovore, razgovore, sukladno vremenima u kojima živimo, zahtjevima koje u ovom trenutku imamo na tržištu, da što prije to osiguramo. Ja očekujem da će sustav kratkoga dometa biti u Republici Hrvatskoj do kraja godine, a isto tako da ćemo u idućem proračunu imati osigurana sredstva i da ćemo riješiti sustav srednjega dometa. Vrlo mi je drago što je… ovu temu su prihvatili brojni vojni analitičari, i sami su rekli sa odabirom porijekla sustava da je ovo jedan od najozbiljnijih iskoraka Hrvatske vojske od Domovinskog rata pored nabavki višenamjenskih borbenih aviona. Dakle, govorim o sustavu protuzračne obrane kratkoga i srednjega dometa. To ne isključuje mogućnost da sutra se uključimo zajedno sa SR Njemačkom, kao i ostale zemlje članice, po pitanju dugoga dometa“.

No ono što Banožiću nije drago je „zašto se takve teme“ raspravljaju u javnosti prije nego su ušle u određene procedure. Umjesto što viče „Zaustavite Reuters!“, ministar obrane ipak bi trebao razumjeti osnove strateškog komuniciranja – odnosno, okružiti se osobama koje tim područjem vladaju – što mu je danas također preporučeno na sjednici saborskog Odbora za obranu.