Kao da je u srijedu, 5. siječnja, isticao rok za odluku nabaviti ili ne nabaviti američka vozila Bradley, niz je dužnosnika imao potrebu reći nešto na tu temu. Jedino onaj čija će riječ – po novome – biti zadnja, a to je premijer Andrej Plenković – nije rekao ništa. No zato je tu bio predsjednik Sabora Gordan Jandroković koji je pri najavi početka nove parlamentarne sjednice priupitan i što misli o nabavi Bradleya.

„Sjećam se sjednice Odbora za obranu kada smo zaključili da će Stožer i Ministarstvo obrane izaći s jednim prijedlogom kako riješiti tu situaciju. Dakle, tu moramo voditi računa o dvije stvari: dakle, jedno je da ta ponuda bude zaista dobra za Hrvatsku, da bude u interesu Hrvatske i u smislu kvalitete ponuđenih vozila i u smislu cijene, a isto tako moramo, naravno, voditi računa i o strateškom partnerstvu sa Sjedinjenim Američkim Državama, tako da se nadam da ćemo u normalnoj, argumentiranoj raspravi donijeti odluke koje će biti najkorisnije za Hrvatsku“,

rekao je Jandroković pobrkavši na početku izjave Odbor za obranu (u čijem radu redovito ne sudjeluje) i Vijeće za obranu (u kojem mu kao predsjedniku Sabora pripada mjesto). Na opasku novinara kako situacija s Bradleyima ipak traje već gotovo 5 godina, Jandroković je rekao:

„Pa radi se o stotinama milijuna kuna, stotinama milijuna eura u nekim situacijama… Dakle, bolje je dobro promisliti nego donijeti odluke koje će dugoročno onda biti ne baš posebno dobro i kvalitetno za Hrvatsku vojsku“.

U razlike između vozila Bradley standarda A2 i A3 Jandroković ipak nije htio ulaziti, već je ponovio da će Vlada odlučiti na temelju tri parametra: (1) kvalitete opreme, (2) financijskog okvira i (3) odnosa sa SAD.

A onda program na glavnoj sceni

Glavni akteri u srijedu 5. siječnja ipak su bili ministar obrane Mario Banožić i predsjednik Republike Zoran Milanović. Nakon što je Banožić prije sjednice Vlade odgovarao na novinarska pitanja o slučaju Bradley, novinari su u rano popodne pozvani na Pantovčak gdje je Milanović održao press-konferenciju baš na temu modernizacije i opremanja Hrvatske kopnene vojske. Iako već više od godinu dana nije tajna da se Banožić i Milanović ne slažu, zanimljivo je vidjeti kako se njihove izjave povremeno nadopunjuju, a ponekad i dijametralno razilaze.

Ministar Banožić je za početak svog pojavljivanja pred novinarima rekao kako Ministarstvo obrane i Glavni stožer doslovno na dnevnoj bazi održavaju sastanke i pokušavaju…

„(…) tražiti pitanja na odgovore koji se nameću s obzirom da je u procesu projekta Bradley, koji je započeo još praktički 2017. godine, događale se brojne promjene od onog trenutka kada je projekat započet. Promjene su se prvenstveno događale po pitanju samoga tipa vozila koji je trebao ući u… u… kao materijalni resurs u Hrvatsku vojsku s ciljem formiranja srednje pješačke brigade. Ta pitanja prije svega se odnose na održivost samoga projekta, odnosno na kompletan njegov utjecaj koji će imati na proračun Ministarstva obrane i na sva ona buduća ulaganja koja su potrebna uz ostale projekte da bi se ostvario NATO cilj koji je zacrtan za 2026. godinu“.

Banožić bi volio da je proces nabave Bradleya bio poput procesa nabave Rafalea: „Kada imate formiranu međuresornu skupinu, kada na jasnoj metodi definirate što su vaša očekivanja od vozila, odnosno materijalnog resursa, koje zadaće očekujete da s njim izvršavate i što se događa po pitanju budućeg razvoja i ulaganja.“ Kod Bradleya, tvrdi Banožić, to nije bilo tako:

„Dogodilo se jednostavno da je išao principom da američka Vlada vam daje jedan dio donacije, dok jedan dio plaćate. To je u ovom slučaju vrijednost koju ste mnogo puta i spomenuli sami u medijima – riječ je o iznosu koji dolazi kroz program Vlade Amerike – 45 milijuna dolara, dok 153 milijuna dolara mora Republika Hrvatska osigurati iz vlastitog proračuna kroz određeno razdoblje, gdje se uvodi određeni tip vozila koji je u ovom slučaju, ja bih rekao, niže razine opremljenosti nego što je to bilo prvotno dogovarano, i sa te niže razine opremljenosti vozila treba biti uključena naša tvrtka Đuro Đaković u jedan oblik dovođenja toga vozila u stanje u kojem bi ih koristila Hrvatska vojska“.

Uz takvu raspodjelu troškova, to zapravo i nije prava donacija, smatra ministar obrane:

„45 milijuna dolara je znači administrativan trošak kojeg će Vlada Amerike kroz određeni program pokriti prema ovim vozilima – znači, kroz donaciju opreme u toj i toj vrijednosti. 153 milijuna dolara vrijednosti kroz nekoliko godina bi trebala platiti Republika Hrvatska sukladno ponuđenom planu, odnosno dinamici na koji bi se način ta vozila isporučivala u Republiku Hrvatsku u toj verziji M2A2 ODS. (…) Mi dalje unutar toga dobijamo i jedan dio naoružanja i jedan dio, znači, rezervnih dijelova, odnosno pričuvnih dijelova koji bi se dalje služio za održavanje samih vozila. Ono što je bitno je… rekao sam da iz prvotnih verzija koje su nastale da bi se razgovaralo o boljoj, odnosno modernijoj verziji Bradley vozila koje se koriste u američkoj vojsci i ovoga danas je upravo ta modernizacija, odnosno što trebate uložiti u dio opreme kako bi to vozilo danas bilo na razini onoga što se koristi u američkoj vojsci. Na takav jedan način vi u biti definirate buduća ulaganja po vozilu. To je ovaj iznos koji ste bili spomenuli od 6 i pol miliona dolara. On je nastao kao tema sa brojnih sastanaka koji su se održavali na razini MO, GS i tvrtke BAE System, i određene njihove međuresorne skupine koja bi bila u konačnici zadužena za samu provedbu procesa opremanja, odnosno modernizacije. Također, tek u 8. mjesecu nastaju prve ozbiljnije komunikacije između BAE Systema i ĐĐ – to je još jedan od razloga zašto smo u ovom jesenskom periodu počeli komunicirati po pitanju Bradley vozila“.

Do sada, smatra Banožić, naglasak nije stavljan na prave stvari:

„Mišljenja smo isto tako da na dosadašnjim sastancima se stavljao naglasak na modernizaciju i opremanje vozila – da to mora bit’ jasno izračunato na koji način, u kojem periodu se to mora događati, i tada ta priča dobije jednu puno, puno ozbiljniju razinu. Iskreno, volio bih da je to riješeno kroz studiju izvedivosti – kao što sam rekao da je to bilo u višenamjenskim borbenim avionima, gdje se jasno kaže u kojem mjesecu se nešto radi – nije bio taj proces, sada ga pokušavamo riješiti upravo kroz ove konstantne sastanke koje imamo i unutar Glavnog stožera, i unutar Ministarstva obrane, i međuresornim sastancima gdje moraju biti svakako uključeni i Ministarstvo gospodarstva, a isto tako i Ministarstvo financija s obzirom na buduće projekcije proračuna, ali isto tako moraju biti uključeni i oni akteri koji se pojavljuju u tzv. LOR-u, odnosno LOA, što je… o kojima je bilo riječ u medijskom prostoru… Dakle, pismo koje je došlo s američke strane, u kojima mi praktički prihvaćamo ovaj dio donacije uz obvezu daljnjega plaćanja. Na osnovu LOA-e mi bi praktički ušli u ovaj proces. Ta LOA bi trebala biti kao dokument ili prihvaćena ili odbačena, ili zatražena još mogućnost daljnjeg razgovora da se definiraju bolje stvari kako bi mi imali sutra jasno razrađen projekt. S ovakvim ciljem, ovakvom održivosti, ja sam siguran da možemo prije svega biti i dalje jedan od najboljih partnera Americi i Amerika nama, ali isto tako  nastaviti i ove projekte koje sada u ovom trenutku razvijamo s američkom stranom za Republiku Hrvatsku. (…) Dakle, ovo nije projekt o kojem ovisi budućnost američkih i hrvatskih odnosa, niti to treba postavljati tako, i to je jasno iskazano u našim dosadašnjim susretima i na razini veleposlanstva ovdje u Hrvatsko, ali isto tako i dosadašnjim kontaktima s našim američkim saveznicima“.

Potom je Banožić potvrdio i ono o čemu smo pisali na portalu Obris.org – da su domaći vojni stručnjaci već odavna izabrali konkretna vozila:

„U 2017. je došlo do prvih razgovora, kad se pokrenuo projekt Bradley… Krenulo se o verziji M2A3, dakle to je verzija koja se danas koristi u američkoj vojsci, uz verziju koja je još naprednija M2A4. Verziju A2 ste imali priliku, kako sam rekao, vidjeti na vojnim vježbama, međutim američka strana je u jednom trenutku rekla da oni nisu u mogućnosti isporučiti vozila M2A3 nego M2A2 ODS. Dakle, riječ je o vozilima koji se nalaze na određenom skladišnom prostoru u Americi gdje je određeno tijelo koje je bilo formirano prvenstveno ispred Ministarstva obrane i Glavnog stožera obišlo određena vozila, između XY vozila odabralo XY vozila koja bi trebali bit jedan dio ove donacije, a jedan dio bi se trebao kupiti. Tada se postavlja prvo pitanje modernizacije, odnosno dovođenje na verziju A3, dakle ono što je bilo prvotno dogovor, i to vam je odnijelo određeno vrijeme. Čak u jednom trenutku bila je prihvaćena LOA i na takav način, međutim postavlja se na kraju pitanje modernizacije i same održivosti toga projekta, na koji način bi se ona bila odvijala u Republici Hrvatskoj s obzirom na uključenost i naše tvrtke Đuro Đaković kojoj je težište bilo da postane centar za održavanje Bradley vozila“.

No zašto je došlo do preispitivanja tog odabira, pa posljedično i do donošenja odluke ne 5 minuta nego minutu prije 12, Banožić nije baš objasnio najbolje:

Video-konferencija s predstavnicima Pentagona 05.01.2022.

„Pravo pitanje zašto se čekalo je početak jeseni ove godine, znači vi imate određenu fiskalnu proceduru unutar Kongresa – ta fiskalna procedura započinje donošenjem LOA unutar njihovog Kongresa. Znate da fiskalna godina u Americi, upravo kako sam rekao, rujan… kada smo došli do prvih saznanja kako će to izgledati, intenziviraju se sastanci sa naše strane po pitanju ovoga. Iskreno, kako sam i rekao, volio bih da je taj proces išao drugačije, i da smo mi formirali što želimo od borbenih vozila pješaštva i na koji način, ali onda je to jedan drugačiji put. To je ovaj slučaj koji smo imali na višenamjenskim borbenim avionima“.

Na novinarsko pitanje kada je točno došlo do toga da SAD promijene ponudu s A3 na kojeg je navodno Hrvatska računala na  verziju A2, Banožić je odgovorio: „Mislim da je to sad kad bih gledao kronološki se događalo koncem 2020. godine, ali morao bih vam točno datum reći“. Ponešto je to začudno ako se sjetimo da je njegov prethodnik Krstičević još krajem 2019. godine itekako javno spominjao samo vozila verzije M2A2 ODS, pa nije jasno o kakvim promjenama Banožić tu govori.

Ima tu još pitanja koja muče ministra obrane:

„E sada se opet postavlja pitanje koliko imamo zemalja članica EU koje u ovom trenutku koriste Bradley, koliko imamo zemalja NATO članica koje koriste… Tako da, evo, to su sad sve teme o kojima dalje mi razgovaramo i tražimo ono što je to u konačnici dobro ne samo u cilju formiranja srednje pješačke brigade, nego i o budućnosti, kako sam rekao, samoga resursa unutar sastava Hrvatske vojske, ali i ostalih sastava zemalja NATO članica“.

I tu se postavlja pitanje zašto dati 6,5 milijuna dolara za 30 godina stari Bradley ako prema navodima nekih medija potpuno novi Lynx košta 10 milijuna eura:

„To su sada još jedna od tema samoga procesa koji se vodio u prijašnjim godinama kada govorimo o borbenom vozilu pješaštva. Naime, nama susjedne zemlje koje rješavaju isto ovaj problem vojnog opremanja… vi znate da imamo u sastavu borbeno vozilo pješaštva koje je istočne tehnologije koje se mora zamijeniti – riječ je o procesu koji je jedan od projekata sa ciljem ostvarivanja NATO cilja u 2026. godini srednje pješačke brigade koja u sebi još sadrži brojne projekte materijalnih resursa koji bi trebali biti u funkciji toga cilja. Dakle, da bi se opremali novim vozilom vi u taj proces morate krenuti na jedan drugačiji način, a to nije da su usmjereni ka donaciji opreme jer na taj način tada više nemate taj proces nabave kao što su radile druge… druge zemlje. Odnosno, morali bi onda kreniti onim putem koji smo imali upravo po pitanju višenamjenskih borbenih aviona, te jednostavno kažete: ‘da, s ciljem izvršenja te i te zadaće do te i te godine trebate materijalni resurs koji je u stanju… u mogućnosti… taj i taj resurs ponuditi sa borbenom opremom, sa tim naoružanjem, itd.’, i kad odaberete na osnovu određenih indikatora ponudu, izradite studiju izvedivosti i na taj način dajete preporuku vladi. To bi značilo u slučaju ovih zemalja koje su tu susjedne nama, koje su provele procese, koje se odlučuju upravo za Lynxa, da imate vozilo koje je financijski puno izdašnije, imate vozilo koje ima određenu opremu, i pitanje tko u ovome trenutku može isporučiti to vozilo. Dakle, to je ono što sam rekao da bih ja više volio da je ovo se događalo jednim drugačijim putem, a tada radite upravo ovu komparaciju koju ste vi rekli – Bradley vozilo, Lynx, Puma, Ajax, ili što je već u ovom trenutku se koristi ili će se koristiti u zemljama članicama EU-a, odnosno NATO-a“.

Što se pak tiče navodne cijene od 10 milijuna eura po Lynxu, Banožić se tu poziva na otvorene izvore:

„To je sad pitanje što u tih 10 milijuna dobijate, koji su to sastavi opreme, koje su to rakete, koje je to naoružanje, topovi, itd., tako da bi bilo neozbiljno komunicirati bilo koji iznos ukoliko on nije napravljen kroz jedan postupak kao što je to bilo i u slučaju s višenamjenskim borbenim avionima, ako mogu povuć paralelno na naš zadnji slučaj, ali isto tako na natječaj koji se provodi u drugim zemljama. Dakle, svaka zemlja za sebe ima svoje specifičnosti – od broja vozila koja će uzeti, naoružanja koje je zatraženo, rokova isporuke, itd., što definitivno utječe na cijenu samog vozila. I rekao bih da je ovdje riječ… s obzirom da je riječ o vozilima koji imaju određenu potražnju na tržištu, vrlo bitno je ona indeksacija cijena koju smo nekoliko puta objašnjavali na našim višenamjenskim borbenim avionima – dakle, što vi možete projicirat u idućih 3 do 4, 5 godina, šta će se događat po pitanju cijena i rezervnih dijelova, a isto tako svih onih ostalih potrebnih usluga i za uvođenje i održavanje vozila“.

Iako Bradleyje ne koristi niti jedna druga EU-država, njih na području Europe ipak ima – prvenstveno kada su u pitanju Amerikanci i njihovo djelovanje u misijama i operacijama na području Europe. Tu Banožić vidi opravdanje za uključivanje Đure Đakovića u posao održavanja ovih američkih borbenih vozila.

Milanović: “Bolja ponuda samo kada Banožić bude predsjednik EK, a Plenković papa”

Nepuna dva sata kasnije, u rano popodne te srijede, i predsjednik Milanović je počeo svoje izlaganje pred novinarima od početka i s pomalo ipak neuobičajenom pohvalom bivšeg ministra obrane Damira Krstičevića:

„Mogućnost nabave američkog borbenog vozila Bradley, koji je nenadano ušao u pučki vokabular Hrvatske, počela se razmatrati još 2017. godine. To je bila inicijativa ministra Krstičevića, i to dobra inicijativa… za razliku od one druge, sa izrabljenim izraelskim avionima, koja je propala. I, ovo što radim – radim zato da ne bi propala i ova inicijativa. Ali, iz nekih drugih razloga, jer ovdje se radi o dobroj transakciji. Ne ponudi – jer mi smo ti koji su pristupili Amerikancima, ne oni nama – mi njima. Dakle, dobra ideja. I vidim da ministar Krstičević, sada savjetnik Andreja Plenkovića, i dalje… u stvari, na sastancima koji se održavaju sa vojnim vrhom, zastupa tu poziciju. To je dobro”.

Potom je i Predsjednik potvrdio ono o čemu smo pisali na portal Obris.org:

„Uvođenje borbenog vozila Bradley u Oružane snage Hrvatske ušlo je u niz službenih dokumenata i planova koji se tiču razvoja obrambenog sustava. U svim radnim prijedlozima novog Dugoročnog plana razvoja OS RH… Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga – strateški dokument… bio je i projekt opremanja borbenim vozilima Bradley. Ta vozila su još prije nekoliko godina… 2019. ja nisam bio ni Predsjednik, ni Vrhovni zapovjednik… izabrana od strane hrvatskih stručnjaka, kroz nekoliko dana, iz ogromnog kontingenta od skoro 1.000 vozila, koja stoje parkirana negdje, u nekoj polu-pustinji u Kaliforniji već dvadeseti i više godina. I, u stvari, čekaju šta će se s njima dogoditi. U Kaliforniji zato što je tamo suh zrak. Dakle, utjecaj korozije je manji”.

Projekt Bradley izričito se spominje i u programu Vlade za razdoblje 2020.-2024., a opredjeljenje za ta vozila je jasno:

„Nabava borbenih vozila Bradley bila je najpovoljnije i najprihvatljivije rješenje za opremanje Hrvatske kopnene vojske zbog ponuđene cijene. U stvari, radi se o donaciji. Po svemu… po svim elementima, radi se o donaciji. Ali i zbog kratkog vremena moguće realizacije njihove nabave, i operativnog uključivanja u Hrvatsku vojsku. To je jako važno. Ukupna cijena američke ponude… ukupna cijena, „total package“, iznosi cca 150 milijuna dolara, plus PDV. Plus PDV. To je ono što se nije govorilo za francuske avione, koji su stari 20 ili manje godina – plus PDV. Teza da je to nekakva neutralna stavka možda drži vodu iz perspektive ministra financija, ili Međunarodnog monetarnog fonda – ali ne iz perspektive sustava obrane. Jer tih 200 milijuna eura je ono bez čega ostaje Ministarstvo obrane… Ponuda se temelji na kombinaciji donacije, ulaganja i kupovanja opreme. Doniraju se 84 vozila Bradley M2A2 ODS, o tome ćemo kasnije… koja su naši stručnjaci odabrali. Dakle, to nije nekakva amorfna masa, to su konkretna vozila, koja su odabrana među stotinama i stotinama drugih. Dakle, naš izbor, na našu inicijativu, na naše traženje… od kojih su 62 vozila za borbenu uporabu, a 22 za dijelove, odnosno, kako se to kaže – „kanibalizaciju“. Što je važno, jer ima dijelova koji se više ne proizvode. Međutim, većina… ili skoro svi sustavi koje mi imamo u operativnoj uporabi su sustavi za koje se dijelovi skoro više uopće ne proizvode. Dakle, i po tome je ovo vrlo napredan sustav”.

Osim vozila, nastavio je Milanović, …

„(…) doniraju se 62 topa, da ne ulazim u tehničke specifikacije… 34 strojnice i 41 radio uređaj. Uz borbena vozila i opremu, ponuda uključuje i financijsku donaciju u iznosu od 45 milijuna dolara, za servisiranje i nadogradnju, za naoružanje… Na primjer, protuoklopne rakete – 222 komada za 23 milijuna dolara… , simulatore, obuku, alate… to nije mala stvar… transport”.

Vojni vrh – načelnik, direktor GS, zapovjednici – ocijenili su američku ponudu optimalnom na temelju taktičke studije i analize GS OS RH za odabir borbenog vozila pješaštva, napomenuo je Predsjednik RH, odgovorivši odmah i na pitanje koje si je sam postao – zašto je HV stala iza ponude za nabavu Bradleya:

„Hrvatska kopnena vojska mora formirati srednju pješačku brigadu da bi obrambeni sustav dovela do razine razvoja koju smo si sami zacrtali i koja nam je potrebna za obranu RH. Formiranje srednje pješačke brigade nam je i jedan od glavnih ciljeva sposobnosti koje smo preuzeli kao članica NATO saveza. Jedne brigade. Mislim da Slovačka ima dvije, zato jer Slovačka nema more. Dakle, naše sposobnosti su razdijeljene, na more i na kopno. Borbena vozila Bradley bi bila glavno oružje, uz BOV Patria, u srednjoj pješačkoj brigadi i neophodna su da bi postrojba uopće postojala. Inače je nema. I nije to jedino što je neophodno da bi postrojba postojala. Neke druge jako važne stvari, koje nemamo… i zabrinjava što ih nemamo, i što nisu u planu – su također potrebne, ali o njima ovdje ne govorimo. Mogu, ali za sada neću. Dakle, Patria i Bradley – to nije isto. To je razlika u klasi, u namjeni, u zaštiti… razlika između života i smrti. Međutim, opremanje Bradleyem samo djelomično zadovoljava postizanje planiranog opremanje ove brigade. Procjena je Glavnog stožera da nam dodatno trebaju barem… barem tri milijarde kuna, prema današnjim cijenama, za opremanje preostalih sastavnica brigade. Na primjer, još 30 vozila Patria sa ojačanom vatrenom moći, dodatna oprema za borbenu potporu topništvom i tako dalje, i tako dalje…”.

Zanimljivo je da se u priopćenju objavljenom nakon Milanovićeve press-konferencije navodi i druga dodatna oprema koja nedostaje za opremanje srednje pješačke brigade – oprema za protuzračnu obranu, borbenu inženjeriju, veze, obavještajnu potporu, NBKO i logističku potporu (terenska vozila i kamioni). Za Milanovića, deficitarni rezervni dijelovi sustava Bradley nisu problem:

„Svjesni smo izazova, koji se odnose i na održavanje vozila, točnije nabavku rezervnih dijelova, od kojih se neki više ne proizvode. Ali, to što se ne proizvodi je ništa, u odnosu na naše druge sustave, za koje se… najčešće, skoro ništa više ne proizvodi. Dakle, taj izazov je neznatan, s obzirom na mogućnosti koje pruža. Ali, ponuđena suradnja SAD-a i dosadašnje iskustvo koje imamo s njima, te kapaciteti hrvatske industrije taj rizik čine premostivim i u stvari neznatnim. Ponavljam, Amerikanci su nam do sada donirali puno toga. Tu mislim samo na materijalne stvari. Mislim na te puste kamione, oklopljene, koji su došli sa nekoliko desetaka tisuća prijeđenih kilometara u hrvatski sastav, u vrijeme Kotromanovića i moje malenkosti. Helikopteri Kiowa-e, također, 15 komada. To su pokloni. Dva Black Hawka, koji dolaze u siječnju – to je poklon. Dar. Dva kupujemo, dva dobijamo. Dakle, to je važan partner”.

Nastavak ovakvog partnerstva sa SAD-om imao bi povoljan učinak i na hrvatsko gospodarstvo:

„Predstavnici Kopnene vojske SAD-a i proizvođača vozila tvrtka ‘BAE Systems’… to je velika, globalna, britansko-američka korporacija koja je razvila ta vozila prije puno desetljeća… njihovu prvu verziju… su u nekoliko su navrata obavili uvid i procjenu sposobnosti i kapaciteta te tvrtke, te su procijenili da tvrtka Đuro Đaković… koja inače radi Patria-e… ima sposobnost usvojiti kapacitete za servisiranje i nadogradnju borbenih vozila, pa čak i za proizvodnju nekih zamjenskih dijelova. I uprava Đure Đakovića, koja sad ima… Đuro Đaković ima nove vlasnike… je naravno potvrdila kako su zainteresirani i sposobni ući u projekt Bradley. To samo po sebi ne znači ništa. Mislim da bi i tvornica ‘Borovo’ bila zainteresirana za takvu… za takav posao, bez obzira što ne može udovoljiti zahtjevima. Dakle, Đuro je, po ‘defaultu’ sposoban za to – ali, to je na kraju krajeva procjena Amerikanaca, i pitanje našeg minimalnog povjerenja prema njima”.

Dok je ministar obrane Banožić ponosan na svakodnevne sastanke o sustavu Bradley, predsjedniku Milanoviću uopće nije jasno čemu oni uopće služe u situaciji kada Vlada i premijer Plenković samo trebaju provesti već donesenu odluku. Što se Milanovića tiče:

„Ovo pokazuje da njegovi ljudi u Ministarstvu obrane ili ne rade dobro svoj posao, ili da on (Plenković, op.a.) nema povjerenja u ministra obrane. I to nije prvi puta. Kada sam upozorio, prije sastanka Vijeća za obranu, na zabrinjavajuće stanje u hrvatskoj, posebno Kopnenoj vojsci, premijer je sazvao vojni vrh. Dakle, nije mu bio dovoljan ministar. Htio je čuti ono što ja tvrdim, od ljudi koji su moji najbliži suradnici i savjetnici. Da sam ja ministar, ja bi dao ostavku. Dakle, ministar tvrdi jedno, ja tvrdim drugo, premijer se postavlja kao arbitar. Zanimljiva pozicija. Jer – naglasit ću – vojska postoji u hrvatskom Ustavu, i Vlada, i Vrhovni zapovjednik. Ministarstvo je osnovano radi vojske, ne obrnuto. Ministarstvo je tu da servisira vojsku. Ministarstvo bez vojske nema smisla”.

Isto tako, za razliku od Banožića, Milanović ne spominje process nabave višenamjenskog borbenog aviona kao uzor za sve ostale postupke nabave:

„Dakle, prije nekoliko tjedana donesena je odluka o nabavci 12 aviona starih i do 20 godina. Ja sam to podržao. Cijelo vrijeme sam znao kamo to od prilike vodi, nisam sudjelovao u pregovorima – jer to, na kraju, nije bio posao niti vojske… to je radilo Ministarstvo, same pregovore. Ali, radi se o iznosu od milijardu i 200 milijuna. Ogroman novac. Za slijedećih 20, 30 godina. Pitanje je kako ćemo se s tim nositi i kako ćemo to uklopiti u svoj sustav obrane i u svoje dugoročne planove. Recimo, neki sustavi uopće nisu nabavljeni, za početak… ‘for starters’… Na primjer, sposobnost zrak-more. To se može promijenit. Ali, onaj tko je donosio odluke, koliko ja znam… a još nisam dobio te ugovore… o tome nije vodio računa. Naravno, iz našeg povijesnog iskustva znamo da more i obalu za nas uvijek puno bolje čuvaju, recimo, Talijani, nego mi sami. Tog nema. Takvu odluku – da se nešto ne nabavi, nije donio Hranj, nego ekipa iz Ministarstva obrane. Ekipa kojoj ministar i HDZ daju naloge. Zašto? Pa, ne mislim da su to napravili, ili nisu napravili, zbog HDZ-a. Ali, nek objasne zašto! Ili neka kažu da sam u krivu. Je li to Strategija obrane Republike Hrvatske?”.

Sumnjičavost prema SAD?

Opet za razliku od Banožića koji misli da projekt Bradley nije taj koji može narušiti odnose sa SAD-om, preispitivanje američke ponude u zadnji tren, rekao je predsjednik Milanović, narušava partnerske odnose sa SAD-om:

„Jer se stvara dojam kako nas Amerikanci žele nasanjkati, i uvaliti nam nešto loše, nekakvo staro željezo. Ja mislim… oni to ‘staro željezo’ nisu ni nudili. To nije ‘staro željezo’, i mogu ga ‘utopiti’ u glečerima jezera Michigan, kako pjesma kaže. Dakle, dojam ove cijele priče je da nas žele nasamariti, nas koji smo njima došli – a ne oni nama. Ja im se čudim na strpljenju, sve ove mjesece. To je toliko neozbiljna sugestija da, u stvari, ne zaslužuje ozbiljnu pažnju. Dosadašnja suradnja sa SAD-om na području obrane pokazuje da možemo opravdano imat’ povjerenje. Imamo preko 25 godina iskustva, koja je uglavnom bila usmjerena, suradnja, da se Hrvatska vojska razvije u sposobnu silu kako bi Hrvatska doprinijela euroatlantskoj i regionalnoj sigurnosti, a ne bila teret i ovisna osoba”.

Koliko je u ovoj konstataciji Milanović bio u pravu pokazalo se samo koji sat kasnije, u HTV-ovoj emisiji „Otvoreno” koja se bavila upravo nabavkom sustava Bradley. Na opasku Franka Vidovića, predsjednika saborskog Odbora za obranu, kako je kod svih verzija Bradleya – od A2 do A4 – čak 70 posto dijelova isto, dok se elektronika mijenja, te pitanje zašto je Hrvatska još 2016. rekla da je zadovoljava M2A2 ODS, ministar obrane Mario Banožić je odgovorio:

„Dakle, prema onome što sam ja pronalazio u zapisnicima u Ministarstvu obrane, i u konačnici… i Glavnog stožera, i njihovim međusobnim sastancima, riječ je bilo o verziji M2A3. Ono što je ovdje gospodin Franko Vidović naglasio – to je 70 posto istih dijelova. Ali, ona druga strana nije naglašena – 30 posto dijelova se više ne proizvodi. Dakle, upravo tu proizlazi i ovaj postupak ‘kanalizacije’… ‘kanibalizacije’… ali, isto tako, nabavke pričuvnih dijelova koji se kupuju na budućim ‘stockovima’ – gdje, u pravilu, američka Vlada, odnosno, njihov resor obrane definira koji dio Bradleya će biti na raspolaganju, i odakle će se povlačiti budući pričuvni rezervni dijelovi. I, to je onaj dio koji ja sad želim… jednostavno… Ako se već odlučujemo, iz nekog razloga, prema Bradley vozilima, da vidimo što će se događat’ za deset godina… a ne da pričamo o indeksacijama cijena ili nešto što je bila loša odluka”.

Dakle, ono što izgleda najviše muči aktualnog ministra obrane nisu sama vozila, koliko država koja ih Republici Hrvatskoj donira – Sjedinjene Američke Države, koje su Hrvatskoj posljednjih godina dale robe i usluga u ukupnoj vrijednosti od preko 4,5 milijardi kuna. Država od koje se tražilo donaciju oklopnjaka na gusjenicama, tu je najednom pod ministarskom sumnjom kako na Hrvatskoj vojsci planira profitirati za koju godinu – ustežući partnerima pristup do državnih zaliha deficitarnih rezervnih dijelova za opremu koju bi nam baš na hrvatski zahtjev donirali (praćeno ujedno i financijskim paketom, ne bi li se olakšalo prihvaćanje tražene donacije). Tu je ministar obrane Banožić na do sada javno neviđen način pokazao (ne)povjerenje u navodno nedvojbeno glavnog strateškog partnera RH!

SAD pojačale svoj financijski udio?

Istovremeno je predsjednik Milanović tog popodneva pred novinarima ustvrdio da su SAD u međuvremenu povećale svoj financijski udio u ovome poslu s već obećanih 45 milijuna USD na 56 milijuna USD:

U posljednje vrijeme često spominjana Laura Cooper

„U dopisu ministru obrane, 23. prosinca 2021., američko Ministarstvo obrane… konkretno, pomoćnica pomoćnika za obrambenu… za Euroaziju u Pentagonu… dakle, osoba niskog ranga, ali nadležna za to… niskog u odnosu na hrvatskog premijera… nas požuruje i praktički moli: ‘Dajte se odlučite! Pa, nismo mi vama to nudili – vi ste sami tražili!’… naglašava kako je moguće osigurati dodatnih 11 milijuna dolara. Dakle, ukupno 56 milijuna dolara financijske donacije, još ‘ibera’… na to, donacije. I čak spominje mogućnost nekakve futurističke nadogradnje na razinu koja nam ne treba, koju vojska ne traži, i koja ovdje uopće nije tema. Dakle, nama ne treba Iphone 25 – dosta nam je desetka… Drugi nemaju ni to. To je inače vozilo koje koriste Amerikanci, Saudijska Arabija 400 komada, i to je to. Libanon 30, ako ih je ikad itko vidio, s obzirom na to u kakvom je stanju Libanon”.

Za razliku od drugih sličnih sustava koji se tek razvijaju, a višestruko su skuplji, Milanović smatra da Bradley sasvim zadovoljava potrebe OS RH:

„Vozilo Bradley je dokazano kao uspješna platforma za vođenje protuoklopne borbe. Dokazana je u borbi. Ne zatrebalo nam – za razliku od svih ostalih sustava koji se tek razvijaju, i koji su deset puta skuplji. Naravno, da bi ih se dovelo na razinu američke vojske, što nam ne treba, i ne tražimo. Ovo rješenje nas zadovoljava slijedećih barem 10 godina, a vjerojatno i duže. Za 150 milijuna dolara plus PDV. Milijuna, ne milijardi. Varijanta Bradley M2A2 ODS zadovoljava potrebe Oružanih snaga… Ne dajte da vas zbunjuju s tim brojkama, trojke, četvorke, odavno znamo što uzimamo. Već godinu i pol dana jasno znamo što se nudi… i rješava problem opremanja Hrvatske kopnene vojske, jer na vidiku nema nikakvog drugog rješenja. Nema druge ponude, osim ako ćemo ući u aranžman s Nijemcima, za vozilo koje se još nije proizvelo, koje je do sada naručila samo Mađarska – koja je svojom obrambenom politikom, nažalost ili na sreću, svoju vojsku dovela do razine… vrlo niske… i sada kupuju, i obnavljaju neke sustave, i kupuju nešto što je objektivno nerealno skupo i nepotrebno. Košta deset puta više od ovoga, barem. Barem deset puta. I bit će isporučeno u nekom vremenu, i prvi puta, u stvari, u operativnoj uporabi”.

U odgovorima na novinarska pitanja, Milanović je diletantizam koji vlada u Ministarstvo obrane opisao i temeljem upitnika kojeg se poslalo prema Glavnome stožeru, u kojem, među ostalim, pitaju – „Tko je odlučio o nabavi Bradleya”, navodeći to kao primjer nerazumijevanja standardne nadređenosti politike nad djelatnom vojskom u Hrvatskoj. Ujedno, Milanović je najavio kako će se te srijede poslijepodne održati i Zoom-sastanak Andreja Plenkovića te ljudi iz Pentagona. Taj se sastanak zaista i održao, samo bez premijera, pa je s hrvatske strane glavnu riječ imao ministar obrane Banožić, a s američke – dobro mu poznata zamjenica pomoćnika državnog tajnika SAD-a za obranu Laura Cooper, potpisnica pisma o kojem je nešto ranije govorio Milanović.