Na današnjoj plenarnoj sjednici Hrvatskog sabora dnevnim je redom dominirala proračunska tematika. Konkretno, u raspravi su bile objedinjene tri točke dnevnoga reda donekle vezane tematike – i to: (1) “Prijedlog izmjena i dopuna državnog proračuna Republike Hrvatske za 2021. godinu i projekcija za 2022. i 2023. godinu”, (2) “Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2021. godinu”, i (3) “Prijedlog godišnjeg izvještaja o izvršenju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu”. Dok je za sve te tri točke zajednički predlagatelj Vlada, i obrazlagao ih je sve ministar financija Zdravko Marić, naravno da je pretežita glavnina vremena završila posvećena rebalansu aktualnog proračuna (s naglaskom na zdravstvu, i malo čemu drugome), o izuzetno zanimljivom izvršenju lanjskog proračuna čula se doslovno jedna rečenica na kraju njegova izlaganja, dok je treći dio teme dobio još i manje vremena i pažnje. No o tim ćemo temama na portalu Obris.org u nadolazećem vremenu pisati opsežno.
Ono što ostaje za spomenuti tiče se replika na uvodno izlaganje ministra, koje su nakon 20 minuta ministarskog izlaganja pojele većinu današnjeg prijepodneva u Saboru. Konkretno, nas zanima zadnja replika, postavljena taman prije saborske pauze, od neovisnog zastupnika Bojana Glavaševića iz okrilja Kluba zastupnika Zeleno-lijevog bloka. On je jutros pitao:
“Vlada je nedavno donijela odluku o nabavi višenamjenskih borbenih aviona, koji će nas koštati 999 milijuna eura. Naš Klub je protiv te nabave jer smatramo da je ona u ovome trenutku naprosto neprimjerena. Borimo se sa pandemijom, borimo se sa obnovom od potresa, sa očuvanjem radnih mjesta, sa zelenom tranzicijom, sa smanjenjem siromaštva u Hrvatskoj. Ali, najavljeno je da će se od iduće godine već ići u isplatu rata za taj nevjerojatan trošak. Moje pitanje je – ako se… ako je već donesena odluka da se od iduće odluke… od iduće godine ide u taj trošak, gdje ćemo rezati? Odnosno, ne vidimo u projekcijama za iduću godinu gdje se planira prikupiti… u stvari, to je milijarda i 875 tisuća kuna… milijuna… Ispričavam se. 875 milijuna kuna. Hvala!“.
Naime, zaista, ako se pogleda proračunske dokumente, u njima nema ni traga planiranja snošenja velikog troška o kojem se zadnjih dana govorilo na Vladi i u medijima. Na proračunskom segmentu Ministarstva obrane unutar dijela “2504 OPREMANJE, MODERNIZACIJA I IZGRADNJA” stoji tek među nabrajanjem strateških projekta MORH-a stavka “K545045 OPREMANJE VIŠENAMJENSKIM BORBENIM AVIONOM (VBA)” – za koju se od 2020. do 2023. godišnje predvidjelo 100.000 kuna. Ujedno, ovim rebalansom (iako se u naslovu točke dnevnoga reda spominju projekcije za 2022. i 2023. godinu) zapravo se regulira samo prilagodbe tekućeg proračuna aktualnom stanju stvari i tu nema ni prilagođavanja budućih projekcija, kao što u tablicama nije osvanula ni neka nova stavka sa spomenutim masivnim iznosima, na kojem god sektoru države.
Ministar Marić na prvi je pogled jedva dočekao ovo zastupničko pitanje, obećavajući detaljan odgovor riječima:
“Hvala, uvaženi zastupniče. Zaista vam hvala na ovom pitanju, jer evo… do sada… ovo je zadnja replika, pa je dobro da pojasnimo, upravo jednu važnu temu. Strateška odluka Republike Hrvatske. Nemam vremena, ali, čuli ste i predsjednika Vlade i ministra obrane, i u konačnici naše vojnike, odnosno, ovoga, pilote… i svi oni koji su vezani, i uz potrebu, jačanja Hrvatskog zrakoplovstva, i prevencije bilo kakvih… nedaj Bože, situacija“.
No, što god da smo nakon ovoga uvoda očekivali – u nastavku je šef državne blagajene ispao škrt na detaljima te itekako neodređen:
“Ono što bi trebalo, zapravo, reći ‘vis-a-vis’ rebalansa… i da to pojasnimo, vrlo jasno… Ukupni trošak, financijski, koji je… rečeni… koji ste vi sada ovdje spomenuli… Dakle, ovisno o tome kako će teći, i kako će rezultirati tijek razgovora i dogovora, potpisivanje sporazuma… Za pretpostaviti je da će se od nas tražiti i plaćanje nekog predujma. Taj predujam, bilo ove već ili iduće godine, i koje god godine bio – za taj dio se morate zadužiti, ulazi u javni dug. Što se tiče deficita, i rezultata proračuna, on se knjiži onog časa kada prvi avioni pristignu. Prema ovoj dinamici, računamo 2024. – naravno, sve sukladno sporazumu i dogovoru. Hvala!“.
Dakle, da rezimiramo. Kao prvo, podosta je stvari tu još nejasno, budući da tek predstoje pregovori s francuskom tehničkom delegacijom – čiji su dolazak u RH pojedini mediji najavili za ovaj mjesec. Kao drugo, iako se to već posljednjih dana moglo čuti u pojedinim medijima, koji su se u nedostatku suvislih službenih objava za svoja otkrića pozivali na vlastite izvore – u čitavom poslu hrvatske kupovine borbenih aviona Rafale u igri je predujam od oko 150 milijuna eura. Ministar financija Marić danas je praktično potvrdio njegovo postojanje, iako ne i iznos o kojem se pričalo. Kao treće, izgleda da je riješio i dilemu o načinu na koji RH misli financirati ovu kupovinu – vlastitim sredstvima ili zaduženjem. O ovom je pitanju određeni putokaz još 3. lipnja ove godine dao Gaël Veyssiere, francuski veleposlanik u Republici Hrvatskoj, kada je rekao: “Što se tiče financijskih uvjeta, ideja je da, istodobno dok pregovaramo o Ugovoru, radimo na mogućnostima zajmova. Naravno, na Hrvatskoj je da odluči o načinu kako će to financirati“. I zaista, kako izgleda, taj se kreditni pristup Vladi RH očito sviđa. Ministar Marić tako sa sigurnošću tvrdi da se država za tu svrhu mora zadužiti, i da on ulazi u javni dug – da bi se u proračunu transakcija pojavila tek s dolaskom aviona. Pri tome ostaje nejasno u koju će kvotu ti novci biti knjiženi – da li opet pod Ministarstvo obrane (kao u pokušaju nabave iz 2018. godine), ili pod Ministarstvo financija, kao što smo se i mi već godinama ustrajno zalagali.
