Nakon slijetanja u zagrebačku zračnu luku, jučer oko 17 sati i 45 minuta, ukrajinski je teški transportni zrakoplov Antonov AN-225 tijekom čitavog današnjeg dana atrakcija za velik broj građana. Uz vidikovac zračne luke Pleso, na kojem je iznimna gužva, promatrači su okupirali i niz okolnih putova, ne bi li kroz ograde aerodroma barem na trenutak bacili pogled na ondje parkiranu grdosiju. Za portal Obris.org, na lice mjesta je izašao Davor Purić, te slikom zabilježio detalje utovara u zrakoplov oko 140 tona teškog Siemens-Končarova transformatora.
Riječ je tu o uređaju kojeg je tvornica Končar Energetski transformatori d.o.o. (“Končar – Power Transformers Ltd.”, ili kraće KPT) izradila za filipinsku centralu San Lorenzo 2. Spomenuti transformator ima snagu 318 megavoltampera (MVA) – a o njegovoj se vrijednosti mediji razilaze (neki govore o 3 milijuna USD, drugi o 5,5 milijuna eura). Kako bilo da bilo, na Pleso ga je tijekom noći s četvrtka na petak dopremila posebna transportna kompozicija, vozeći na ruti Jankomir-Zagrebačka avenija-Pleso brzinom od 5 pa do maksimalno 15 km na sat. Sam utovar transformatora u zrakoplov započeo je oko 7 sati ujutro, i usprkos prvim procjenama o 14 sati trajanja, bio je gotov oko 18 sati i 30 minuta.
Antonov je u Zagrebu do sutra u 6 sati ujutro, kada polijeće put Filipina, Iz medija se saznaje da će samo prijevoz hrvatske elektro-opreme navodno koštati oko 1,5 milijuna eura. Na ovu skupu opciju se filipinska strana odlučila ne bi li izbjegla čekanje od oko 40 dana, koliko bi trajao usporedivi brodski prijevoz traženog transformatora.
Od ukrajinskog pilota saznaje se da će let do Filipina biti odrađen s više slijetanja – prvo u Bakuu u Azerbejdžanu, zatim u Alma-Ati u Kazahstanu, potom u Kini te konačno slijetanje na Filipinima, na otok Cebu. Uz spomenuti mega-tovar, standardnijim se zračnim transportima put Filipina šalje još i nekoliko desetaka tona manjih dijelova, ne bi li konačno sklapanje čitavoga uređaja bilo obavljeno na odredištu.
Antonov An-225
A-225 s 33 tone Burana na leđima
Što se samog transportnog zrakoplova tiče, spomenimo da je Antonov An-225 (Антонов Ан-225 Мрія, NATO oznaka Cossac) jedinstven – naime, do kraja je izrađen u samo jednome primjerku. Riječ je o zrakoplovu kojim je projektni ured Antonov u posljednjim danima SSSR-a odgovorio na posebne zahtjeve sovjetskog svemirskog programa. Njime se planiralo do kozmodroma Bajkonur u Kazahstanu prevoziti raketoplan Buran i pojedine stupnjeve potisnih raketa velike mase. Upravo zato, on može ponijeti maksimalno 250 tona težak teret u unutrašnjosti, ili do 200 tona težak teret izvana, na leđima (gdje je i nošen nesretni sovjetski raketoplan Buran).
Prvi let An-225 dogodio se 21. prosinca 1988. godine, da bi letjelica onda, uz obavljanje posla za koji je planirana, bila i izlagana na svjetskim zrakoplovnim priredbama (Le Bourget 1989, i Farnborough 1990). Taj jedan dovršeni primjerak zrakoplova An-225 u to je doba nosio oznaku CCCP-82060, što je kasnije promijenjeno u UR-82060 – i upravo je to letjelica koja je jučer sletjela u Zagreb. Ona je 1994. bila pohranjena, da bi nakon pregradnji tek 2001. doživjela ponovno stavljanje u uporabu – ovoga puta komercijalno.
Golemi An-225 ispred kojeg prolazi tako sićušni Croatia Airlines Airbus A319-112
U svom novome životu An-225, od 2009. poznat i po prepoznatljivoj plavo-žutoj shemi boja, svako malo ruši rekorde u zračnome prijevozu iznimno teških tereta. Od ukupno preko 200 rekorda zabilježenih u čuvenoj Guinnessovoj knjizi, spomenimo tek one za najteži teret (generator za plinsku termo-elektranu u Armeniji, 189 tona sa pakiranjem, od 11. kolovoza 2009.), te najduži teret na svijetu (dva 42 metra duga kraka pokusne vjetro-turbine, prevezena iz Kine u Dansku, lipanj 2010. godine).
Drugi primjerak Antonova An-225, kraj SSSR-a dočekao je tek djelomično dovršen. Riječ je tu bila o donekle unaprijeđenoj varijanti zrakoplova, koja je i u radu trebala biti efikasnija. No, od kada je onako nedovršen bio pohranjen, također sredinom 1990-tih, na njemu se nije radilo sve do 2006. godine. Tada započeta obnova ubrzo se otegnula, da bi 2009. radovi i ponovo bili obustavljeni. Iz službenih se izvora u svibnju 2011. moglo čuti kako za dovršenje, na između 60 i 70 posto izgrađenog zrakoplova, Ukrajini nedostaje oko 300 milijuna USD. Spomenuti bi posao navodno mogao biti obavljen za oko dvije do tri godine od dana započinjanja.
Zorna usporedba veličina golemih zrakoplova
