Prvo ovogodišnje suđenje u slučaju „kamioni“ trebalo je biti točka na „i“ u prekretnici koju je krajem prošle godine izazvao drugooptuženi Ivo Bačić, iznošenjem dopune svoje obrane. Nakon njegovog svjedočenja MORH je dostavio „novopronađenu“ dokumentaciju vezanu uz nabavu kamiona iz 2004. godine, a USKOK je predlagao saslušanja novih svjedoka. Zbog jednog od njih, bivšeg operativca Protuobavještajne službe iz sastava nekadašnje Vojno-sigurnosne agencije (VSA) Ivana Popovića, USKOK je čak zatražio otklon suca Željka Horvatovića, optužujući ga za pristranost. No kako su u proteklih mjesec dana na snagu stupile izmjene Zakona o kaznenom postupku, Sudsko vijeće složilo se s USKOK-ovim prijedlogom da Popović ipak stane pred njega. To se jučer i dogodilo, na jednom od do sada najdužih ročišta u slučaju „kamioni“.
Postupak iz vizure VSA
Svjedok Ivan Popović je 2004. godine ispred VSA bio imenovan članom Povjerenstva za nabavu nebojnih motornih vozila, što mu je bilo tek jedno od 20-ak povjerenstava za nabavu u kojima je do tada sudjelovao. Kao što su iskazivali i neki raniji svjedoci, VSA sudjeluje u onim postupcima nabave u kojima se pojavljuju klasificirani podaci, kako bi izvršili zadaće protuobavještajne zaštite i sigurnosne potpore provedbe tih postupaka nabave. Povjerenstvo za nabavu nebojnih motornih vozila (u koje je Popović dospio temeljem naloga tadašnjeg ravnatelja VSA Gordana Čačića) održalo je najmanje 4 sastanka, od kojih su neki trajali i po nekoliko dana, pri čemu je tehnički dio sastava Povjerenstva trebao napraviti raščlambu ponuda i odrediti se da li ponude zadovoljavaju taktičko-tehničke zahtjeve, dok je dio Povjerenstva za financijsku raščlambu trebao voditi računa o tome da li ponuđeni iznosi odgovaraju osiguranim sredstvima u proračunu.
Iako je bilo dilema oko ponuda za skupinu „autobusi“, na posljednjoj održanoj sjednici Povjerenstva „tehničari“ (predstavnici SROM-a i Uprave za logistiku GS OS RH) su zaključili da ponuđena vozila zadovoljavaju TT zahtjeve, dok su „financijaši“ predložili kasnije usvojeni zaključak da ponuđeni iznos za svih 76 vozila premašuju osiguranu sumu namijenjenu za ovu nabavu. Jedan od ukupno 4 zaključaka Povjerenstva bio je da se od podnositelja zahtjeva za nabavu zatraži revidiranje zahtjeva (na način da se ili odustane od pojedinih skupina ili smanji broj vozila u određenim skupinama). Popović je očekivao da će, nakon revidiranja zahtjeva, Povjerenstvo nastaviti s radom, jer je tako bilo i u radu nekih drugih povjerenstava, no umjesto toga – ono je raspušteno. Uprava za logistiku GS OS RH i SROM (Služba za razvoj, opremanje i modernizaciju) u više su se dopisa očitovali o svom viđenju nastavka postupka nabave – predlagali su poništenje nadmetanja i provođenje postupka izravne pogodbe s više ponuditelja. Također su predlagali i da se za svaku pojedinu skupinu i podskupinu vozila sklopi pogodba s određenom tvrtkom (predlagali su konkretne tvrtke ili konkretne tipove vozila, a suprotno najpovoljnijoj cijeni, pojasnio je Popović), kao i to da se nabave sve skupine i podskupine vozila, ali sa smanjenim brojem samih vozila u određenim najvećim skupinama, kako bi se nabava provela u okviru predviđenih financijskih sredstava.
Sredinom prosinca pomoćnik ministra obrane, drugooptuženi Ivo Bačić donosi odluku o poništavanju natječaja zbog nedostatka novca, odnosno zbog računice prema kojoj je po najpovoljnijim ponudama potrebno oko 39 milijuna kuna, dok je u proračunu osigurano 35 milijuna. Gledajući, međutim, najpovoljnije ponude, Popović je zaključio da bi se za 35 milijuna kn moglo nabaviti barem 65 vozila. Nakon Bačićeve odluke stiže i Rončevićeva o pokretanju izravne pogodbe s tvrtkom Eurokamion, pri čemu Popoviću nije jasno na temelju čega je određen broj i kategorije vozila, budući se to nije poklapalo ni s prvotnim zahtjevom za nabavu, kao ni s predložena 4 kriterija za nastavak nabave. U Rončevićevoj je odluci, naime, stajalo da će se nabaviti 44 motorna vozila, koja su po cijeni premašivala u proračunu osigurani novac.
Nastavak VSA promatranja
VSA je i u 2005. godini, nakon sklapanja izravne pogodbe, dalje nastavila prikupljati podatke i dokumentaciju, te je prema nalogu ravnatelja Čačića sastavila informaciju za krajnje korisnike, odnosno predsjednika države te Vlade, kao i ministra obrane. Popović je dobio uvid u dokumentaciju Službe za ugovaranje i nabavu, a tadašnja šefica te Službe, Ojdana Žužul, za ostatak dokumentacije (onaj koji se tiče izravne pogodbe), Popovića je uputila u ured Ive Bačića. Tamo, pak, nisu bili skloni operativcu VSA predočiti dokumentaciju, dok je Bačić osobno 2 puta zakazao pa odgodio sastanak s Popovićem. Nakon nekoliko dana natezanja i šutnje, dokumentacija iz Bačićevog ureda došla je u sjedište VSA, i to preko samog ravnatelja Gordana Čačića. U dopisu kojeg je potom Popović sastavio za Čačića (a potpisao ga Popovićev nadređeni Spomenko Eljuga, zamjenik načelnika Protuobavještajne službe) navedena je kronologija, kao i upitnosti oba postupka nabave (poništenog i izravne pogodbe).
Potom je kod Eljuge rađen tekst informacije za krajnje korisnike, no Popović je primijetio da on nije u potpunosti odgovarao dopisu za Čačića, te da su pojedini dijelovi izbačeni ili ublaženi. Prije svega su izbačeni podaci (1) da je za osigurani iznos (35 milijuna kn) bilo moguće nabaviti 65 vozila iz svih kategorija, (2) da nije jasno zašto nije prihvaćena ponuda MAN-a, koja je bila puno povoljnija, (3) na temelju čega su neke radnje poduzimane prije pokretanja postupka nabave (pribavljanje neformalne ponude tvrtke Eurokamion prije objave pozivnog natječaja, kao i zahtjev za odustajanje tvrtke Benussi – također zastupnice IVECO-a, od nadmetanja), (4) da su neke kategorije ugovorenih vozila bile skuplje od ponuda iz poništenog postupka (tj. da nije ostvaren popust od 3% – primjerice, za autocisterne cijena je bila veća za čak nekoliko stotina tisuća kuna), (5) tko je odlučio od koje će se skupine vozila odustati, a koje će se nabaviti, te (6) da nije jasno zašto nisu prihvaćene ponude koje su zadovoljavale TT zahtjeve, a bile su znatno povoljnije od ugovorenih. Izostanak ovih podataka Eljuga je pokušao opravdati rečenicom „treba li staviti baš toliko detalja“, prisjetio se jučer Ivan Popović, a također je i nekoliko puta izlazio iz sobe s radnim tekstom informacije za korisnike, navodno zato jer „ide u kabinet ministra vidjeti je li to – to“.
Tko tu koga?
Budući je Popović ostao uvjeren da je u ovom postupku nabave došlo do financijske i materijalne štete za MORH, razgovarao je s još dvojicom kolega, od čega je jedan bio član drugog Povjerenstva za nabavu. Ta je osoba, rekao je Popović pred sucem Horvatovićem, rekla da je pokušala izbjeći potpisivanje zapisnika o radu Povjerenstva u kojem nije sudjelovala, te da je zbog toga bila izložena pritiscima pomoćnika ministra Ive Bačića, koji joj je rekao kako „komplicira, jer su svi ostali već potpisali“. Ta je NN osoba Popoviću navodno rekla i da je razgovarala s druga 2 člana Povjerenstva, koji su također pokušali izbjeći potpisivanje zapisnika, ali zbog Bačićevog insistiranja nisu uspjeli. Na izričito pitanje s kime je to razgovarao, Popović je odgovorio – „s Ojdanom Žužul“! Popović je svoj iskaz završio tvrdnjom kako mu je 2005. jedna visokopozicionirana osoba u materijalnom zbrinjavanju OS RH rekla „kako nam samo treba da se ponovi slučaj kao iz kamiona, kada je u božićno vrijeme do dugo u noć prilagođavana dokumentacija o nečemu u čemu ljudi nisu sudjelovali. Javna je tajna da ugovor nije sklopljen samo za političke ciljeve, za potrebe stranke, već i za osobne interese“.
Odvjetnik prvooptuženog Berislava Rončevića, Krešimir Vilajtović, prigovorio je svjedokovoj vjerodostojnosti i kompetentnosti, smatrajući kako je Ivan Popović iznosio svoja mišljenja i zapažanja, ali ne i saznanja, zbog čega je irelevantan za ovaj slučaj. U ispitivanju svjedoka Vilajtović je utvrdio i da je zbog nedostatka radne sposobnosti Popović umirovljen 2007. godine. Priklonio mu se i odvjetnik Ive Bačića, Ivo Farčić, ali uz prigovor neistinitosti vezano uz tvrdnje svjedoka o Bačićevom postupanju, te uz optužbu na račun USKOK-a kako pozivanjem ovakvih svjedoka bespotrebno odugovlači postupak. Dok Bačić nije imao nikakvih primjedbi, Rončević je podsjetio da je Ojdana Žužul 2 puta saslušavana, te je oba puta rekla kako je prihvatila zaključke Povjerenstva, odnosno da „ne bi potpisala da je imala bilo kakvih sumnji“. Rončević se pozvao i na to da kao optuženik ima pravo zahtijevati razuman rok za trajanje postupka, dodavši kako ga je „strah od nastanka novih dokumenata u VSOA-i“ (obavještajnoj službi, nasljednici VSA). USKOK se izjasnio da nema namjeru pozivati Ojdanu Žužul na novo svjedočenje, ali je predložio da se od VSOA-e zatraže Popovićeva operativna izvješća, što je sudsko vijeće odbilo.
Jučer je na Županijskom sudu ponovno svjedočila i Jasminka Stipić, referentica u Službi za ugovaranje i nabavu, zbog novopronađene pomoćne tablice koja je poslužila za izradu konačne usporedbe najpovoljnijih ponuda. Iako je USKOK do sada tvrdio kako je ta pomoćna tablica značajna, Stipić nije mogla sa sigurnošću utvrditi da li ju je sastavljala ona, ili netko od još 10-ak djelatnika iz raznih ustrojbenih jedinica MORH-a i GS OS RH. Pomutnju je izazvalo i to što na originalu pomoćne tablice, koji posjeduje USKOK, stoji rukom naknadno dodana opaska o „cca +820 tisuća za jedan MAN po sporazumu“, dok u preslici istog tog dokumenta (presliku je radio USKOK!) kojom raspolaže sudac Horvatović – te opaske nema!
Suđenje se nastavlja sljedeći tjedan, za sada bez pozivanja novih svjedoka.
