Prije 10-ak dana na zatvorenoj sjednici saborskog Odbora za obranu Ministarstvo obrane iznijelo je plan za kupovinu bespilotnih letjelica i „nečeg vezanog za Rafale“, te od članova Odbora tražilo – i dobilo – zeleno svjetlo. Obje su nabave, kako propisuje Zakon o obrani, veće od 5 milijuna eura, zbog čega je potrebno pribaviti mišljenje nadležnog saborskog Odbora. U izjavama nakon sjednice Odbora ni predsjednik Odbora Arsen Bauk ni ministar obrane Ivan Anušić nisu bili pretjerano pričljivi, pozivajući se na klasificiranost ove nabave. Zato je danas predsjednik RH Zoran Milanović praktički potvrdio kupovinu turskih bespilotnih letjelica Bayraktar TB2.

Naime, odgovarajući na raniju prozivku premijera Plenkovića o tome ima li i Milanović, poput Orbana, nekakve dogovore s Putinom (budući je do sada već ocijenjen kao „pro-Putinov“, „Kremljenko“ i „anti-ukrajinski“), predsjednik Republike je rekao:

„Ja Plenkovića onda mogu analogno pitati – koji su njegovi dogovori sa Ukrajinom, koji su njegovi dogovori sa Rafalima i sa Francuskom? Kakva je to kupovina rabljenih letjelica kada se par godina nakon toga ta ista roba, ali kvalitetnija, prodaje Srbiji? Jesu li to dogovori Plenkovićevi? Kakav je njegov, ili nekoga drugoga, dogovor o kupnji bespilotnih turskih letjelica? Ajde se zapitajte, na temelju koje taktičko-tehničke studije je donesena odluka da se nabavi baš to i za baš taj iznos? Koja grana vojska, koji rod je to tražio?“.

Milanović se, tvrdi on, slaže da su bespilotne letjelice danas potreba, ali upozorava na način na koji je dogovorena njihova kupnja:

„Za vrijeme Banožića, turski trgovci su došli nuditi svoju robu u Hrvatsku. Oni su došli ovdje, nije to bilo zbog izražene potrebe nekog iz vojske. Onda je netko otišao u Tursku, Banožić, i ta priča se nastavlja. I Hrvatska, kao što sada saznajemo, za nešto manje od 100 milijuna dolara kupuje bespilotne letjelice, one koje su u Ukrajini sve skinute s neba. Zašto baš te? Zašto taj tip i zašto od tog proizvođača? I hoće li onda te iste letjelice, nakon što ih prodaju nama, za godinu dana prodati Srbima? Jer vidimo kako se radi. I vidimo kako ljudi koji nas predstavljaju vode poslove“.

Turski dronovi Bayraktar TB2 doživjeli su veliku popularnost početkom rata u Ukrajini, a proizvođaču, tvrtki Baykar Technologies, počele su stizati narudžbe u navodno velikom broju. Među ostalim, zainteresiran za nabavu Bayraktara bio je i srpski predsjednik Aleksandar Vučić. „Tražio sam u razgovoru od prije dva dana od predsjednika Turske Erdogana ‘Bayraktare’ i dobio obećanje da ćemo ih preko reda moći kupiti i uvrstiti u oružje Vojske Srbije“, dramatično je rekao Vučić početkom travnja 2022. godine. Štoviše, kasnije je Vučić razložio da Beograd razmatra s turskom stranom kupovinu serije dronove Byraktar TB2 u vrijednosti od nekoliko stotina milijuna eura, uz rok isporuke tijekom 2023., sukladno Erdoganovom obećanju. No „obećanje je ludom radovanje“, pa je prije Srbije turske dronove TB2 kupilo Kosovo, da bi u lipnju 2023. kosovski premijer Albin Kurti na Facebooku objavio fotografiju na kojoj stoji uz Bayraktara i s kratkim komentrom: „Kosovo je sada još sigurnije!“. Ispostavilo se da je Kosovo kupilo 5 tih turskih bespilotnih letjelica, zajedno s uslugom obuke operatera, što je za srpskog predsjednika Vučića bilo previše. Samo tjedan dana nakon Kurtijeve objave, Vučić je na TV Pink rekao da Srbija ipak neće kupiti turske dronove: „Odbili smo kupiti Bayraktar ​​jer su ga isporučili Prištini. Nedavno smo dobili kineski dron CH-91 i nastavljamo da ga kupujemo. Poslije pet mjeseci dobit ćemo i tisuću dronova-kamikaza, koje smo tražili od Bliskog istoka“.

Bez obzira na ovu „tužnu“ Vučićevu priču, predsjednik Milanović osvrnuo se danas na Francusku, koja je nedavno sa Srbijom potpisala ugovor o prodaji eskadrile novih borbenih aviona Rafale. S hrvatskog gledišta, to je nešto poput situacije u kojoj „tvoj strateški partner prodaje istu, ali bolju robu tvom strateškom neprijatelju“. Hoće li se slično ponoviti i s turskim bespilotnim letjelicama, pitao se danas Milanović: „Zašto taj tip i zašto od tog proizvođača?“.

Sredinom rujna ove godine postalo je jasno da i Bosna i Hercegovina kupuje TB2. Ministar obrane Zukan Helez najavio je da se osim samih letjelica nabavljaju i 3 zemaljske postaje, te da su 2 tima iz Oružanih snaga BiH već na obuci u Turskoj. Isporuka bi trebala početi u siječnju sljedeće godine. Helez nije iznosio nikakve druge podatke – ni broj letjelica, ni vrijednost ugovora, svrstavši se tako po konspirativnosti uz sam bok hrvatskim kolegama u MORH-u.

Uz cijenu od 100 milijun dolara, koju je danas spomenuo predsjednik Milanović, Hrvatska bi mogla kupiti do 20-ak Bayraktara TB2 (jedinična cijena se spominjala od 2 do 6 milijuna USD, uz to što poneki navode i komplete od po 100 pametnih bombi MAM-L za pojedinu letjelicu, u jediničnom iznosu od oko 15 milijuna USD – u tom slučaju bi RH možda kupila jednu bitnicu od 5-6 bespilotnih letjelica plus borbeni komplet i pripadajuće zemaljske stanice). Rumunjska je, primjerice, za 321 milijun USD kupila 3 bitnice s ukupno 18 dronova. U međuvremenu je tvrtka Baykar na tržište izbacila i TB3. Razjašnjavanje tih osnovnih dilema bilo je više ili manje sve što je Ministarstvo obrane RH trebalo reći javnosti, umjesto da glumi nekakvu silnu tajnovitost.