U srijedu, 18. rujna, počela je 3. sjednica novog saziva Sabora, kojeg karakteriziraju nove radne prostorije u okviru Hrvatskog vojnog učilišta na zapadu Zagreba. Kao i uvijek, nove sjednice započinju Aktualnim satom, gdje pozicija uklizava ministrima dogovorenim i pohvalnim pitanjima, a opozicija pokušava na pitanja dobiti i neki suvisli odgovor. Tako je bilo i ove srijede, kada su iz resora obrane postavljena dva pitanja. Prvo pitanje postavila je Dušica Radojčić (Možemo) premijeru Plenkoviću oko trenutno aktualnog pitanja formiranja potencijalne francuske vojne baze na području vojnog aerodroma u Puli:
„Hrvatska je kupila francuske Rafale. Obično uz ugovor o kupnji vojne opreme idu i prateći ugovori o drugim oblicima civilno-gospodarske suradnje. Tako je primjerice Srbija, koja je također kupila Rafale, sklopila 11 sporazuma o drugim oblicima suradnje. Ako ste ispregovarali neke oblike suradnje, hoćete li s nama podijeliti koji su to oblici? I što ste dogovorili? To moramo pitati zbog toga što ste Sabor u ovom slučaju proglasili trećom stranom koja nema pravo uvida u ugovor što je, mora se priznati, čudno. Pa Vam onda postavljam pitanje: koje gospodarske koristi će imati hrvatska poduzeća od kupnje Rafalea, odnosno što je Vlada još potpisala ili nije potpisala tim ugovorom i kada će hrvatski građani to doznati?
U vezi s time je i aktiviranje pulske zračne luke, pulskog aerodroma, kao francuskog Središta za obuku pilota borbenih aviona. Dakle, Francuzima ste dodatno dali Pulu. ‘Detalji nisu još u fazi u kojoj bi se mogli prezentirati javnosti’, kažete, pa me zanima kad će biti?! O vojnoj bazi ili centru za obuku stranih pilota nitko iz Pule ništa nije znao do 12. rujna kad sam to iznijela na sjednici Gradskog vijeća u Puli. Niste nikome ništa rekli nego smo to morali sami doznati. Jučer je ministar Anušić tim povodom došao u Pulu s gotovim stavom pokušavajući smanjiti štetu i zabrinutost lokalne javnosti. Potpuno je neshvatljivo da građanima Pule i meni koja ih predstavljam to nije puno prije predstavljeno, da nas nitko ništa nije pitao, pa bih onda sada pitala što dobivamo zauzvrat, što dobivaju građani Pule? Korisna bi bila, recimo, gospodarska ili stručna suradnja za revitalizaciju Uljanika, na primjer… Ubili ste brodogradnju od koje je Pula živjela, sad živimo od turizma i sada ćete još i to dovesti u pitanje dogovaranjem vojne baze. Dakle, u takvim ugovorima uvijek netko nešto dobije. Građani Pule nisu ništa dobili, pa vas onda pitam tko tim ugovorom JEST nešto dobio? I još me zanima iz kojih će zemalja dolaziti piloti koji će se obučavati u Puli?“
Puno konkretnih i neugodnih pitanja i konstatacija premijera Plenkovića nije potaknulo na konkretne odgovore. Umjesto toga, započeo je sa svojim klasičnim odgovorom ni o čemu:
„Ste vi bili u prošlom sazivu? Niste, jel tako? Dobro… Da ste bili u prošlom sazivu onda biste znali da je prigodom cijeloga procesa odabira koje ćemo zrakoplove vojne kupiti, tj. višenamjenske borbene avione, bio konzultiran nadležni saborski odbor i njegovi članovi koji su imali uvid u sve. A taj Odbor ima neka druga pravila vezana za tajnost podataka za nacionalnu sigurnost. Dakle, to je nešto što je abeceda. Vi ste novi pa možda to ne znate, što dopuštam da je moguće, ali evo raspitajte se kod kolega koji su članovi tog odbora i kako su oni reagirali na cijeli taj proces – i odabir, i transparentnost, i cijenu, i sadržaj. Koliko se ja sjećam, tu APSOLUTNO nitko – bio on od tadašnje pozicije ili tadašnje opozicije – nije imao ništa protiv. Mislim da ne griješim. Dakle, to je broj jedan. Sabor je bio konzultiran, nema vam zemlje na svijetu koja će vam takve ugovore staviti na Internet. Ne postoje. Ako ih vi nađete na webu – recite molim Vas tko to stavljana Internet pa ćemo ih onda… pa ćemo o tome promisliti.“
Taj isti saborski Odbor je jednako entuzijastično svojedobno dignuo ruke i za kupovinu izraelskih aviona F-16 Barak, nimalo se ne zabrinjavajući zbog čega u tom trenutku ne postoji američka dozvola za prodaju, što je u konačnici srušilo cijeli posao. Tako da Plenkovićevo pozivanje na stručnost resornog odbora sigurno nije neka referenca. Nakon ovakvog uvoda, bilo je za očekivati da ni nastavak odgovora zastupnici iz Možemo neće biti ništa bolji. Potom je Plenković nastavio:
„Što se tiče ukupne suradnje s Francuskom, mi smo sa Francuskom 2021., kad je njihov predsjednik bio ovdje, potpisali i novi Ugovor o strateškom partnerstvu – to isto strateško partnerstvo smo mi pokrenuli još 2010. godine, kada je tadašnji francuski premijer Francois Fillon isto bio u posjetu Hrvatskoj i potpisao ga s tadašnjom premijerkom gđom Kosor. Ta je suradnja dignuta na višu razinu. Suradnja – vojna – je itekako razgranata. Za razliku od Srbije, koja nije potpisala ništa niti s jednom drugom francuskom vojnom industrijom, osim s Dassaultom, Hrvatska JE i s drugim kompanijama – i u pogledu zrakoplova, koji dolaze u Hrvatsku, koji su u POTPUNOSTI NATO kompatibilni, s takvom tehnologijom koju mogu dobiti SAMO države članice NATO-a, i to još uz PRIVOLU Sjedinjenih Američkih država s obzirom i na njihovu tehnologiju. To ovi ugovori nemaju.
Gospodarska suradnja s Francuskom… U posljednjih nekoliko godina je sjajna. Imate niz primjera. Evo najbolji primjer vam je baš ovaj koji vi spominjete, a vezan je uz Istru i za Pulu. Uoči otvaranja druge cijevi tunela Učka kod mene su bili predstavnici Bouyguesa, top management najveće… jedne od najvećih građevinskih kompanija na svijetu. I žele nastaviti suradnju s Francuskom i u drugim područjima. I druge su francuske kompanije prisutne na hrvatskim tržištima – bilo da je riječ o, primjerice, energetici, gospodarstvu, ili u bilo kojoj drugoj domeni. Vi se usuđujete nama reć’ da smo mi učinili nešto loše za brodogradnju u Puli! Pa Uljanik Vam je, poštovana gospođo Radojčić, kao i Treći maj, jedino i isključivo i samo zbog odluka moje Vlade – živ! Ne zbog gradske razine, ne zbog županijske razine, ne zbog briljantnog upravljanja prije. Isključivo zbog nas! Pitajte to ljude koji vode Uljanik i pitajte ljude koji vode Treći maj. Prema tome, ove ideje o tome da mi radimo nekakav veliki centar – ne, radi se samo o ideji škole za pilote, između ostaloga u Puli. Zašto ne? Pa mi smo vratili hrvatsku vojsku u Pulu… pa nije valjda da će imati problema ljudi u Puli da se piloti obučavaju u zračnoj luci … Ima neki problem s time?“.
Tu je isteklo predviđeno vrijeme za odgovor pa je završilo i Plenkovićevih 5 minuta ovoj temi. Kako Hrvatska ipak nije kupila borbene avione Rafale da bi premijer mogao primiti upravu Bouyguesa, zastupnica Dušica Radojčić iskoristila je vrijeme predviđeno za izražavanje (ne)zadovoljstva odgovorom i postavila dodatna pitanja:
„Čini mi se kao da niste u potpunosti odgovorili na ovo pitanje što se tiče francusko-hrvatske suradnje, normalno bi bilo da naše tvrtke rade nešto u Francuskoj… Mi smo njima dali posao da rade – i to još davno prije – tunel u Puli… Što se tiče tajnosti podataka, rekli ste mi da nitko drugi ne objavljuje ugovore – pa evo, ja ću navesti samo neke zemlje u našem okruženju, a naravno da ih ima više, koje jesu objavile ugovore o kupnji vojne opreme. Recimo, Slovačka ih je čak objavila na Internetu, a tu su i Bugarska i Grčka koje su u tome raspravljale u parlamentu. Što se tiče te civilne gospodarske suradnje, vi ste rekli kako niste mogli kupiti trajekte za Jadroliniju zbog toga što ste kupovali Rafale… Moje pitanje je bilo zapravo vrlo konkretno – znači, koji su ugovori, odnosno koje hrvatske tvrtke će imati koristi od suradnje sa Francuskom? Naime, čak je i Vučić objavio da je sklopljeno 11 sporazuma i o čemu su ti sporazumi – od gradnje metroa do gradnje pročistača, itd. Dakle, moje pitanje je bilo vrlo, vrlo konkretno, a vi ste se vratili davno, davno u prošlost.
Građani Pule su prekasno saznali, o tome ništa nismo mogli reći, zaista ne znaju čemu se mogu nadati budući da niste rekli ni koji će piloti dolaziti i što sve zapravo dolazi s obukom pilota borbenih aviona u Puli, koliko je to preleta, itd. Dakle, meni se čini da je ova tema zapravo vrlo ozbiljna, pogotovo za nas u južnoj Istri s obzirom da smo u zadnjoj fazi kad je zapravo dobar dio već dogovoren doznali da se uopće nešto sprema na našem području. Mi zapravo ne znamo koji su ostali detalji tog dogovora i ja bih vas molila da ti detalji budu što prije dostupni i našoj lokalnoj javnosti budući da ostaje sve na nekom naklapanju, odnosno nemamo pravih informacija. Ja sam čula da je ministar Anušić spominjao nešto o buci – nije to problem…“.
No i tu je isteklo vrijeme, a kako nije predviđeno da se ponovno odgovara – sva su ova pitanja ostala neodgovorena.
Drugo obrambeno pitanje postavljeno je na samom kraju saborskog Aktualnog sata, a postavio ga je HDZ-ov zastupnik Goran Ivanović ministru obrane Ivanu Anušiću. Dvojica osječkih „lega“ brzo su našla zajednički jezik, pa je Ivanovićevo pitanje bilo više revijalno nego stvarno:
„Sigurnost u ovim izazovnim vremenima je sigurno prioritet svake vlade, nadasve ove vlade Hrvatske demokratske zajednice i koalicijskih partnera. Prioritet je to i Ministarstva obrane – povećavati permanentno proračun za Oružane snage, za MORH je nešto što daje sigurnost i građanima Republike Hrvatske i svima onima koji dolaze u Republiku Hrvatsku. Nabavka topničkog sustava, višecijevnih raketnih bacača HIMARS je nešto što je ovo ljeto kao vijest zasigurno obradovala prije svega Oružane snage jer to je dokaz da jačanjem sustava dajemo prioritet onome za što smatramo da je bitno, ali ću vas evo pitati da pojasnite hrvatskoj javnosti što nabavka jednog takvog sustava znači prije svega za Oružane snage, ali i za Republiku Hrvatsku u cijelosti?“.
Za bivšeg osječkog župana, a sadašnjeg ministra obrane Ivana Anušića bila je to prilika da spomene i neke druge projekte u tijeku:
„Kao što ste i sami rekli – kad govorimo o HIMARS-ima, kad govorimo o naoružanju i opremanju Oružanih snaga Republike Hrvatske, od 2016. godine ova Vlada je započela upravo s tim procesom. 122% je povećan proračun Oružanih snaga i sada, kao što znate, isporučeno nam je prvih 6 borbenih zrakoplova Rafalea, u fazi smo nabavke Black Hawkova, u fazi smo reparacije i opremanje i davanje na raspolaganje Oružanim snagama borbena vozila Bradley. U procesu smo nabavke haubica CAESAR 155 mm, u fazi smo dogovora i razgovora o opremanju Oružanih snaga i modernim zapadnim tenkovima. Kad govorimo konkretno o pitanju koje ste postavili o HIMARS-ima, govorimo… To je mobilni, samohodni sustav, raketni, koji je u ovom trenutku… višecijevni… koji u ovom trenutku Hrvatska dogovara, razgovara i pregovara – i završila je pregovaranje – ugovor će biti potpisan do kraja ove godine sa Sjedinjenim Američkim Državama. Saveznik – SAD – su odobrenje za kupovinu tog oružja dali samo trima državama Europske unije – mi smo četvrti, četvrta zemlja. Sustav koji je ekstra moderan, sustav koji je učinkovit, sustav koji ima strašno veliku, jaku razornu moć te do kraja godine, kao što sam rekao, potpisat ćemo i sporazum. Naglasiti treba da je cijena, koja se svakako i spominje što god kupujemo, pa i cijena HIMARS-a je bila okvirno 390 milijuna dolara. Ugovorena cijena za isporuku 8 sustava raketnih HIMARS je 287 milijun dolara. Očekujemo vrlo brzu isporuku upravo tog sustava i predavanje tog sustava Oružanim snagama RH. Ključno je naglasiti sigurnost koja je danas – i arhitektura sigurnosna – koja je u potpunosti narušena i koja u ovom trenutku ne prijeti samo Europi nego i cijelome svijetu, eskalaciji sukoba… Jedino rješenje, jedini ključ toga je biti snažan, jak i spreman na samoobranu, spreman na odvraćanje, i spreman na zaštitu svoje granice i svoga naroda. Upravo Oružane snage imaju tu zadaću i Vlada RH čini sve da oni budu na tom zadatku spremni i, naravno, da hrvatski narod, državljani RH, i sama hrvatska država kao takva bude sigurna“.
Tu svakako upadaju u oči dvije stvari – prvo: cijena hrvatske kupovine 8 HIMARS-a je umanjena za 103 milijuna USD u odnosu na vrijednost maksimalnog paketa koji je Hrvatska zatražila i koji je, prema navodima DSCA, iznosio 390 milijuna USD. To zapravo znači da je Hrvatska iz paketa odobrenog krajem kolovoza izbacila opreme i usluga u vrijednosti oko 100 milijuna dolara što je uobičajena praksa viđena i kod ranijih nabava (sjetimo se kupovine helikoptera UH-60M Black Hawk i OH-58D Kiowa Warrior). Drugo – kupovina HIMARS-a je praktički već dogovorena, MORH očekuje potpisivanje ugovora. No prethodno treba pitati i već ranije spomenuti saborski Odbor za obranu koji je, prema Zakonu o obrani, dužan dati mišljenje za vojne nabave veće od 5 milijuna eura. Novi saborski Odbor za obranu do danas još nije održao niti jednu sjednicu, a MORH redovito to njegovo mišljenje ionako smatra tek rutinskom/dosadnom procedurom koju je potrebno tek reda radi ispuniti tik prije stavljanja potpisa na ugovor o kupovini.