Nakon dva dana kopanja, danas su konačno izvađeni dijelovi besposadne letjelice Tu-141 koja je u četvrtak navečer pala u neposrednoj blizini studentskog doma na Savi,da bi potom cijela rupa bila zatrpana i zaravnana. Tijekom radova i jučer i danas bio je evakuiran dio studenata iz obližnjih paviljona, i to iz čiste predostrožnosti, kako je navelo Ministarstvo obrane. Danas u podne izjave o dosadašnjim saznanjima dao je ministar obrane Mario Banožić, koji je oko rupe s ostacima Tu-141 dežurao puna dva dana. Banožić je zaključio da je istraga ušla u završnu fazu (?!), te da se samo vađenje ostataka otegnulo zbog nekih novih otkrića:
„Kako smo najavili ono prvo jutro, plan je bio za jučer, međutim na samom početku istrage dobili smo određena saznanja o tome da se na pojedinim fragmentima nalaze elementi eksploziva i moralo se pristupi jednom pažljivijem načinu vađenja same besposadne letjelice i na taj način otkloniti bilo kakav rizik za nekakav tragičan događaj. Iz tog razloga je ovdje bio ispražnjen i paviljon, isto tako iz sigurnosnih razloga mnogi su bili udaljeni iz ovoga područja“.
Eksploziv i zrakoplovna bomba
Tijekom vrlo pažljivog seciranja gotovo svakog komadića zemlje pronađeni su, kazao je Banožić, neki vrlo vrijedni dokazi:
„Također pronađena je i tzv. crna kutija iz kojih očekujemo da ćemo izvući određene podatke o samome letu besposadne letjelice koje ćemo isto tako komparirati s onim drugim krakom istrage koji radimo sa našim članicama NATO saveza i na osnovu odraza koji se pojavljivao u radaru rekonstruirati odakle je točno letjelica došla. Također, pored crne kutije je… rekao sam da su pronađeni tragovi eksploziva, ali isto tako elementi koji upućuju da je ova letjelica nije bila izvidničkog tipa koji se u onom prvom jutru pokazao s obzirom da je riječ o letjelici iz Sovjetskoga saveza Tupoljev 141 koji je u naravi bio razvijan ’70-ih godina u izvidničke svrhe jer na ovoj letjelici smo našli dijelove avio-bombe. Avio-bomba, iz ovog sad što možemo na osnovi fragmenata zaključiti, je također sovjetske proizvodnje Ona je, isto tako kao i svi ostali elementi, odvežena s ovoga područja i nakon dublje analize i rekonstrukcije moći ćemo reći točno koji tip i u koju svrhu. Za sada možemo samo potvrditi da je riječ o avio-bombi koja se koristila na avionima sovjetske proizvodnje.
Također na osnovu ova dva nalaza isto tako imamo određena saznanja koja bi mogla dovesti u dilemu – osim same lokacije odakle je letjelica došla u Republiku Hrvatsku – da postoje određeni elementi koji bi mogli ukazivat da može biti i sa ruske, ali isto tako i s ukrajinske strane. Tako da će ova istraga još malo potrajat, a u slučaju svih onih daljnjih analiza i zaključaka koje budemo imali izvještavat ćemo pravovremeno javnost. Ono što je sad najbitnije još jednom pokazati da je ovo područje sigurno, ovdje nema eksplozivnih sredstava – bar u ovom momentu – dečki će još, iz MUP-a i Vojne policije – još detaljnije pregledati ovaj teren da nije još nešto ostalo unutra, ali u pravilu ona je u glavnini izvađena van“.
Jučer pri samom početku radova primijećeni su određeni pokazatelji postojanja dijelova eksploziva, rekao je Banožić, pojašnjavajući kako su analize na licu mjesta detektirale određeni mirisi i boje, te promjene u zemlji koje bi mogle na to ukazivati. No to je „prošlo svršeno vrijeme“, rekao je ministar. Nakon što se ostaci sovjetskoga Striža dopreme na tajnu vojnu lokaciju, radit će se daljnja analiza koja bi trebala otkriti i o kakvom se eksplozivu radilo.
No puno je bila šokantnija Banožićeva tvrdnja o avio-bombi, koju je potom pojasnio:
„Da, avio-bomba sovjetske proizvodnje koja je na osnovu ovoga što vidimo sad po liku, po obliku, po upaljaču, da je riječ o avio-bombi“.
No kao i ranije spomenuti eksploziv, i avio-bomba je „prošlo svršeno vrijeme“, za koje će daljnja analiza pokazati „kad i u kojem trenutku je ona imala reakciju“: „(…) kad je posložimo dobit ćemo i sam tip bombe, automatski s tim koji je upaljač bio, koje je bilo punjenje eksploziva unutra i samim tim možemo računati o razmjerima štete“. Iako Banožić tvrdi da je istraga u završnoj fazi, iz njegovih naknadnih pojašnjenja očito je da prava istraga tek slijedi.
„Spomenio sam još određene dokaze koje će se prije svega biti povezani i vezano za crnu kutiju o samim podacima o letenju, ali isto tako o onome što se dobija kroz radarske sustave. Komparacijom te dvije analize siguran sam da ćemo moć’ utvrditi lokaciju odakle je ovaj projektil došao. Isto tako… odnosno letjelica. Isto tako sam siguran da ćemo kroz određena saznanja koja vidimo sada na izmjenama, odnosno modifikacijama letjelice koja se dogodila očito u posljednje vrijeme jer pojedini sklopovi koje smo mogli primijetiti vidimo da ne odgovaraju onome povijesnom razdoblju za koje se iz otvorenih izvora govorilo da – ono prvo jutro – da je Tupoljev 141 bio rađen za izviđanje“,
naglasio je ministar obrane, koji puno očekuje i od tzv. crne kutije, koja je donekle oštećena, ali bi svejedno mogla biti korisna.
Na poprište unatoč upozorenjima
Oko rupe u koju se zabio Tu-141 jučer se okupio i vrh Vlade – premijer (Plenković), dva potpredsjednika (Božinović i Medved) te dva ministra (Banožić i Grlić Radman), što je iz dva razloga pomalo suludo. S jedne strane, svatko tko je bar jednom pogledao CSI zna da se tako kontaminira mjesto „zločina“, a s druge strane – ovakvo šetanje je možda bilo i prilično opasno, uzmu li se za ozbiljno današnje tvrdnje ministra obrane o eksplozivu i avio-bombi. No za samog ministra Banožića tu nema problema jer:
„Ja sam ovdje bio od prvog trenutka kada se događaj dogodio i bio sam sve ove dane, i bit ću dok god odavde ne ode posljednji komad. Također sam bio upozoren od strane osiguranja štićene osobe da to ne bi bilo dobro, ali evo – ja sam se odlučio na takav korak. Isto kao što se odlučio i premijer biti ovdje, jer prije svega moramo pokazati da je to sigurna situacija unatoč tome što su postojale analize“.
Još jučer je premijer Plenković najavio da će tu temu dignuti u svim tijelima i NATO-a i Europske unije i detaljno ih obavijestiti o svemu, te raditi na tome da se učinkovito i brzo reagira, kako bi se ovakve letjelice u nekim budućim situacijama neutralizirale na nekom sigurnom mjestu, a ne da dolete i padnu u jako gusto naseljeni dio glavnoga grada. Danas je isto ponovio i ministar Banožić, koji će o tome govoriti i u srijedu na izvanrednom sastanku NATO-a:
“Razgovor sa NATO-om je obavljen u nekoliko pravaca, ja sam razgovarao onaj prvi dan kada sam obavijestio i zamjenika Glavnog tajnika, i premijer Vlade će razgovarati sa Glavnim tajnikom, i u srijedu imamo izvanredni NATO sastanak na razini ministara gdje ćemo također spomeniti ovu temu, ali isto tako i propuste koji su se dogodile i u Rumunjskoj i u Mađarskoj, i na taj način dovedena je ova situacija u Republici Hrvatskoj… Ona da je na vrijeme detektirana i riješena u susjednim zemljama mi ne bi bili danas ovdje. Dakle na ovakav način ćemo komunicirati i jednostavno tražit odgovore što se dogodilo u propustu. Ja sam isto ono jutro razgovarao i sa ministrom obrane Mađarske i sa ministrom obrane Rumunjske – oni su meni rekli da rade evaluaciju, valorizaciju svih podataka koje imaju da utvrde što se točno kod njih dogodilo u samom procesu i očekujemo odgovor“.
Kako je krenula priča s eksplozivom?
Prije samog ministra Banožića, prvi koji je spomenuo eksploziv bio je brigadir Vlado Kovačević, načelnik Samostalnog sektora za vojno-policijske poslove Ministarstva obrane. On je u Dnevniku HTV-a u subotu, 12. ožujka, izjavio:
„Današnjim razgovorom, znači, možemo pretpostavljati, znači, da se radilo o eksplozivnoj napravi koju je nosila letjelica… Jedan dio fragmenata, znači, pokazuje na to, ali još uvijek nismo sigurni u kojem smjeru to, ovoga, ide, je li!? To ćemo vidjeti…”.
Na pitanje voditelja Branka Nađvinskog smije li letjelica koja je špijunske namjene nositi u sebi eksploziv, brigadier Kovačević je odgovorio:
„Ukoliko je špijunske ili obavještajne namjene, znači, onda u tu svrhu se ne koristi, ali u ovom dijelu – sada kako pokazatelji pokazuju, znači, očito da je ona bila s nekom drugom namjenom… namijenjena”.
Gotovo istodobno u središnjoj informativnoj emisiji RTL-a gostovao je Ivica Grebenar, ravnatelj Uprave za materijalne resurse MORH-a te inače karijerno stručnjak vojno-zrakoplovne struke. On je bio puno umjereniji u ocjeni prirode letjelice Tu-141 koja se, po njegovim riječima, gotovo okomito cijelom svojom dužinom zabila u tlo:
„Dva su razloga zašto je ovo zahtjevno. Prvo zbog toga da sačuvamo što više podataka, dakle da sačuvamo one nosače podataka – jer ovo je prvenstveno izvidnička letjelica. Ne znači da ona kroz modifikaciju nije izmijenjena u nešto drugo, ali originalno ona je izvidnička. Možda je i modificirana u međuvremenu pa su možda i neki novi nosači podataka te novi senzori nadograđeni na nju, a postoji određena mogućnost da je nešto možda i od eksplozivnih sredstava postavljeno u nju. Vrlo mala je ta mogućnost s obzirom, kao što sam ranije rekao, da je sredstvo udarilo velikom brzinom i zabilo se cijelom dužinom u zemlju, i da je bilo nešto od eksplozivnih sredstava ono bi već eksplodiralo – bilo da se radi o gorivu, kerozinu, hidrazinu, ili nekom eksplozivu. Znači, treba biti pažljiv… A s druge strane, treba biti pažljiv ako se nađe nešto od nosača podataka ili neka tzv. ‘crna kutija’ – onda bi nam to bilo korisno u našoj istrazi kasnije”.
Bomba od 120 kg?
Od opreznog Grebenara i malo manje opreznog Kovačevića cijela priča eskalirala je u današnjem nastupu ministra obrane Marija Banožića, te njegovim navodima o fragmentima koji ukazuju na eksploziv i avio-bombu. Tu je tezu u svom središnjem Dnevniku potencirao i HTV, koji je objavio:
„Iz visokih izvora u MORH-u HRT doznaje da je bomba pronađena u letjelici koja je pala na Zagreb bila težine do 120 kilograma. No, kako je letjelica udarila u meko tlo, eksplozija se dogodila ispod zemlje. Da je udarila, primjerice u asfalt ili beton, posljedice bi bile katastrofalne”.
Tvrdnja visokog neimenovanog izvora trebala je poslužiti kao uvod u razgovor s dr.sc. Robertom Barićem, bivšim časnikom OS RH i aktualnim profesorom na Fakultetu političkih znanosti, no on je odmah na početku izrazio sumnju u tu tezu, smatravši kako se vjerojatnije radi o eksploziji sustava za samouništenje opreme i skupljenih podataka, te eventualno piropatrona kojima se izbacuju kamere prije spuštanja letjelice.
Tvrdnje ministra obrane Marija Banožića izazivaju prilično skepse i u širim stručnim krugovima. Tako je umirovljeni pukovnik Damir Galešić u Dnevniku Nove TV rekao:
„Ne znam zašto se provukla priča o avio-bombi uopće kao takvoj. Moguće je uvijek da netko neplanirano ili namjerno ugradi nešto što je eksplozivna naprava u takvu letjelicu… Najčešće su takve letjelice iz doba Hladnog rata imale uređaj za samouništenje posebne elektronike koja se u njima nalazila. Dakle, s te strane, bez nalaza, završnih nalaza istrage, bez završnih nalaza zajedničke istrage NATO-a i RH, ne želim ovo komentirati uopće. Znam o kojoj letjelici se radi – to je letjelica iz doba Hladnog rata na mlazni pogon, vrlo brza, predviđena za aero-foto izviđanje, i koja je bila predviđena za to… predviđena vratiti se nazad svojem pošiljatelju i njemu dostaviti snimke sa terena koji je trebala izvidjeti. To su bile zadaće takvih letjelica. Da li je netko zloupotrijebio tu letjelicu ili ne, to mora pokazati istraga”.
Galešić je kroz smijeh ustvrdio kako bi krater bio „malo veći” da je letjelica zaista eksplodirala u tlu, u što on ne vjeruje.
Sudeći po izjavama i drugih umirovljenih visokih vojnih časnika, kako u medijima tako i van njih, čini se da se ministar obrane ovdje opet ponešto zaletio u svojim ocjenama iz djelokruga resora kojem manje od dvije godine nastoji šefovati.
*Photo: MORH/J.Kopi, Vlada RH, screenshot