Deveti dan rata u Ukrajini može se opisati u nekoliko kratkih crta – statično na sjeverozapadu i zapadu oko Kijeva, umjereno aktivno na sjeveroistoku i istoku, te izuzetno dinamično na jugoistoku, jugu i jugozapadu. Pri tome, kako se jučer čulo iz ukrajinskih, ali i međunarodnih izvora, od prije nekoliko tjedana oko ukrajinske granice okupljenih barem 117 ruskih borbenih skupina razine bojne, sada je njih preko 110 već angažirano u Ukrajini. Američki izvori to opisuju kao angažiranje oko 90% unaprijed pripremljenih ruskih snaga koje se zadnjih mjeseci pratilo pred ukrajinskim granicama.

Dakle, svako usporavanje manevara i traženje pojačanja traži ili veći logistički napor u samoj Ruskoj Federaciji, ili preraspodjelu resursa među pojedinim odsjecima ukrajinskoga bojišta. Kako bilo da bilo, ni jedna od tih opcija nije brza, a često traži i dugotrajni transport po lošim putevima, uz izloženost ukrajinskim napadima kako kopnenih snaga, tako i sve vidljivijih specijaliziranih besposadnih letjelica Bayraktar TB2. Riječ je o tipu oružja koje je Ukrajina od Turske krenula nabavljati od 2019. godine, da bi se posljednjih dana dobilo i isporuku dodatno kupljenih primjeraka, na stravu i užas ruske strane. Iako još nije zaživjelo njihovo tehničko unapređivanje kroz industrijsku suradnju Ukrajine i Turske, ipak se tu radi o jednom od najneugodnijih iznenađenja koja su ruske snage dočekala na bojištima Ukrajine.

‘Omekšavanje’ obrane Harkiva

Sada je već prilično jasno da su se ruska napredovanja sa sjeverozapada prema Kijevu temeljito zaglavila. Dapače, do pristizanja dodatnih resursa na prve linije tog odsjeka bojišta, Rusi su izgleda krenuli izvoditi i određena taktička povlačenja, čime su u ukrajinske ruke ponovno došla naselja Buča i prostor zračne luke Hostomel – koja su prvih dana sukoba pala u ruske ruke nakon ogorčenih borbi. Na širim sjeveroistočnim prilazima Kijevu i nadalje se pokušava ruska sjeverna napredovanja povezati sa snagama koje su prošle gotovo 200 kilometara sa istoka (iz pravca ponovo ukrajinskog, ali opkoljenog Konotopa, te mjesta Sumi). Sve to je bilo praćeno i sukobima na sjeveroistočnim predgrađima Kijeva, koja bi se idućih dana lako mogla naći pod pojačanim pritiskom.

Izgleda da je u posljednjih 24 sata opet na djelu ‘omekšavanje’ obrane Harkiva, nakon propasti prekjučerašnjeg pokušaja upada u grad. Za to vrijeme se nastavljaju i pokušaji njegova odsijecanja s južne strane, dok ruske snage napreduju i istočno i zapadno od tog grada na jug, nastojeći širim zahvatom prekinuti opskrbu Harkiva, ali ujedno na istočnome potezu napredovanja u daljnjim fazama postići i spajanje sa snagama koje napadaju Severodonjeck dolazeći kako s krajnjeg istoka, tako i iz prostora tzv. „Luhanske Narodne Republike“. Na prostoru tzv. ‘Donjecke Narodne Republike’ napadači su imali ponešto problema s ukrajinskim napredovanjem na središnjem dijelu tog odsjeka, oko mjesta Gorlivka, ali uspjeli su u bitnome – u odsijecanju Mariupolja, glavnog ukrajinskog centra na obalama Azovskog mora, koji je sada pod opsadom i neprekidnim napadima.

Najdinamičnije područje operacija

Ipak, najdinamičnije područje operacija tijekom posljednjih 24 sata bilo je južno bojište sukoba u Ukrajini. Nakon pregrupiranja i ojačavanja snaga, izgleda da su nastavljeni ruski pokreti prema gradu Zaporožje, koji će se uskoro naći na udaru agresora. No, glavnina međunarodne pažnje se koncentrirala na grad Energodar – mjesto namjenski osnovano 1970. godine, čija je važnost prvo i osnovno utemeljena u tamošnjoj nuklearnoj elektrani ‘Zaporižje’.

Iako su ruske snage do grada i nuklearne elektrane na njegovu zapadnome rubu stigli još prekjučer, te unatoč cestovnim blokadama tijekom jučerašnjega dana prvo zauzele grad, a onda i krenule i na prostor nuklearne elektrane. Ono što je uslijedilo u večernjim i kasnim noćnim satima još nikad nije viđeno – borba na prostoru same nuklearne elektrane. Iako tijekom noći nije bilo jasno što se točno događa, a čule su se i vijesti o detonacijama koje su se mogle i uživo pratiti preko nadzornih kamera u postrojenju, te požaru kojeg se nije uspijevalo gasiti i nekim vrstama incidenta – do jutra se ustanovilo kako je većina šteta ipak bila ograničena na pojedine sporedne objekte i upravnu zgradu tog kompleksa, ali ne i na samim reaktorima.

Svim tim je u temeljiti zapećak pao niz događanja na krajnjem zapadu spomenutog južnog bojišta, gdje ruske snage u kopnenom napredovanju i nadalje traže prijelaze preko rijeke Bug ne bi li krenuli put Odese – grada kojem izgleda da prijeti istodobno i pomorski desant na jugu od grada, u području gdje bi za ruske snage bilo izvedivo povezivanje i sa kolegama na službi u Transdnjistriji, oko 70 kilometara u unutrašnjost od očekivanih prostora ruskog iskrcavanja. I ukrajinskim je snagama izgleda bilo jasno da će uslijediti žestoke borbe uz crnomorsku obalu pa je zapovjednik Ratne mornarice naložio potapanje zapovjednog broda, fregate U130 ‘Hetman Sahaydachnyi’, koja se već godinama nalazi na problematičnom remontu u Mikolajevu. Kako ne bi pala u ruke ruskom neprijatelju, fregata je potopljena još 27. veljače, a jučer su se pojavile i njene prve fotografije, dok je taj čin danas službeno potvrdio i ukrajinski ministar obrane Reznikov.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 4. ožujka 2022. pod nazivom “Vojna analiza Igora Tabaka: Rusi su na sjeveru definitivno zaglavili, a sinoć se dogodilo nešto što još nismo vidjeli” i u originalnom obliku može se naći na adresi https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/vojna-analiza-igora-tabaka-rusi-su-na-sjeveru-definitivno-zaglavili-a-sinoc-se-dogodilo-nesto-sto-jos-nismo-vidjeli-15166116