Na današnjoj, 72. po redu sjednici Vlade Republike Hrvatske, čulo se ponešto i o stanju evakuacije 26 hrvatskih državljana iz kaosom zahvaćenog Afganistana. Ovaj postupak, koji je prema službenim navodima započeo u subotu 14. kolovoza, a završio u utorak 17. kolovoza, opisao je kratko ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, preuzevši riječ od premijera Plenkovića:

„Hvala lijepa gospodine predsjedniče. Kako ste i vi sami naglasili, pad Afganistana u ruke talibana doista je događaj bez prece… presedana, i od posebnog geopolitičkog značaja, jer je povezan s nizom strateških prijetnji. Naše aktivnosti… pružanja konzularne pomoći državljanima Republike Hrvatske započeo je 14. kolovoza, a završen je 17. kolovoza, uspješnom evakuacijom… izvlačenje hrvatskih građana iz Kabula. A ovdje bi istaknuo, zapravo, kako se… to ne bi dogodilo… znači, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, koje je to u izvornoj nadležnosti, i vrlo agilna diplomatsko-konzularna mreža, prije svega misije u Ankari, Dohi, Washingtonu, Londonu… generalnom konzulatu u Istambulu… ne bi se, zapravo dogodilo samo… da nije bilo sinergijske… sinergijske, zapravo, zajedničkog rada najvažnijih sastavnica Koordinacije domovinske sigurnosti. I, tu bih istaknuo Ministarstvo branitelja, Ministarstvo hrvatskih branitelja, Ministarstvo unutarnjih poslova, ravnatelje SOA-e i VSOA-e. Dakle, zajedničkim radom, to… što je najvažnije, smo zapravo uspjeli evakuirati 26 hrvatskih državljana, i to je, čini mi se, doista naš jedan veliki uspjeh… upravo zbog činjenice da smo bili jako dobro povezani, i da smo se podržavali. Tu, također, bih zahvalio i zemljama partnerima. Bez njih, recimo, ne bi… isto tako, bilo moguće. Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija, Njemačka i Ukrajina, koji su također, sa svojim vojskama pomogle, zapravo, da se neki naši… državljani prebace u zračnu luku. Evo, to je ukratko to. Vi ste sve, isto tako, rekli na početku. Kažem – ono najvažnije što bih istaknuo – to je zajedništvo, ovdje. Zajedništvo, i osjećaj, zapravo, da radimo najvažniju, najžurniju zadaću, a to je evakuacija hrvatskih državljana. To je taj pozitivan, dobar osjećaj i prema našim državljanima koji su u krizi. Niti jedan više… u kriznom žarištu, niti jedan više hrvatski državljanin nije u Afganistanu. Naravno da, kao što ste istaknuli, na Vijeću za vanjske poslove borimo se i brinemo, naravno, i za one djelatnike koji su nam pružali pomoć. Ali, to u… u Vijeću za vanjske poslove“.

Kako se to jasno nazire – zapravo je tu riječ o dva odvojena postupka: (1) o izvlačenju hrvatskih državljana koji su se u trenutku pada tamošnje Vlade i pobjede talibana zatekli u Afganistanu, te o (2) postupku izvlačenja nekih osoba, koje je Grlić Radman nazvao „djelatnicima“ – koje su još u Afganistanu, i o kojima se razgovara na razini tijela Europske unije. No, kako se iz svega priloženog može zaključiti, to nije tehničko osoblje ili prevoditelji koji su možda donedavno radili s hrvatskim kontingentom u Afganistanu, nego je riječ o prihvatu određenog broja ljudi koji su u Afganistanu radili za EU općenito, a Hrvatska bi ih iz kaosa Afganistana primila radi nekih svojih političkih razloga.

Evakuacija hrvatskih državljana

Dok je još 15. kolovoza MVEP broj hrvatskih državljana u Afganistanu procjenjivao na 23 osobe, tada se moglo čuti da je njih barem 5 stiglo do  međunarodnog aerodroma, dok ih je 11 privremeno čekalo prijevoz u NATO bazi, gdje su i radili. Uz to se spominjalo još dvije osobe koje su se uspjele evakuirati same – jedna u New Delhi u Indiji, gdje je onda zaglavila zbog problema s vizom, te još jedna koja je uspjela otputovati put Istanbula. Do večernjih sati idućeg dana, ponedjeljka 16. kolovoza, u javnosti je osvanulo ponešto više podataka – pa se tako spominjalo da je ukupno 22 građana evakuirano, dok ih je u Kabulu ostalo još 4 koji su bili na sigurnom i u očekivanju evakuacije. Pri tome, objasnio je Grlić Radman: „Sedmero njih (naših državljana) danas je sretno stiglo u Katar, odakle im naše veleposlanstvo u Dohi pomaže pri povratku kućama, a trenutno je još 13 osoba na letu za Dubai“ – pri tome, ovih sedam građana, inače zaposlenika jedne poznate privatne zaštitarske tvrtke iz Kanade, u Dohi je dočekao tamošnji hrvatski veleposlanik. Umirovljeni general Drago Lovrić, koji kao veleposlanik u glavnome gradu Katara služi od kraja 2017. godine, navodno im je ponudio smještaj u rezidenciji, kao i pomoć u organizaciji povratka put Hrvatske. Tome treba pribrojiti i tu već spomenutu jednu osobu koja je sama napustila Kabul komercijalnim letom (i onda zaglavila bez vize), te jednu osobu koju su evakuirali Ukrajinci – na što se zapravo odnosila Twitter-objava ukrajinskog ministra vanjskih poslova od dan ranije.

Napominjući kako se nitko nije posebno javio veleposlanstvu u Ankari (iz koje RH pokriva Afganistan), ministar Grlić Radman je tada iz Baške vode sumirao stanje: „Imamo do sada 22 evakuirana hrvatska državljanina u posljednjih 48 sati, uključujući i 13 nedavno čekiranih za let u Dubai“. Za 4 tada u Kabulu preostale osobe on je istaknuo:

„Stalno smo u kontaktu s njima radi pronalaska skorog rješenja za njih, iako o njima vode brigu njihovi poslodavci, jer oni su po različitim osnovama otišli u Afganistan i sklopili su ugovore sa zaštitarskim tvrtkama. No, mi paralelno iskazujemo interes za njih ako bi došlo do bilo kakvih neželjenih situacija da može mi koordinirati aktivnost“.

Čitav je taj postupak onda i bio uspješno dovršen u utorak 17. kolovoza.

Afganistanski kandidati za dolazak u RH

Što se tiče nekog masovnijeg primanja državljana Afganistana u Republici Hrvatskoj, o tome se danas moglo čuti od ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića. Po njemu, ministri unutarnjih poslova zemalja EU jučer su na sastanku ustanovili kako se „više ne smije ponoviti situacija koja se dogodila 2015. kada je veliki izbjeglički val došao na granice europskih zemalja, jer to jednostavno nije rješenje, niti za Europsku uniju, ali nije rješenje niti za građane tih zemalja“. Sasvim suprotno glasinama koje su već počele kružiti našim društvenim mrežama – pri tome „poanta je da oni kojima treba zaštita dođu organizirano putem programa preseljenja, a ne da idu kroz neuredan i neizvjestan način, kao što je bilo do sada – a to je da uz pomoć međunarodnih krijumčarskih mreža dolaze do Istambula, a onda se prebacuju u Europu… i u konačnici dođu tu, na granicu sa Republikom Hrvatskom“. Dapače, Europa će ostati „kroz ove institucije, prije svega, u prvom navratu, kroz UNHCR angažirana, i tamo učiniti sve da bi tim ljudima… pogotovo pripadnicima tih ranjivih skupina pomogla“, kazao je Božinović, napominjući da tu prije svega misli na žene i djevojčice. Nastavak je to i hrvatske politike koja je u prethodnoj godini zapriječila 8.500 ilegalnih ulazaka u zemlju, od čega su oko 2.700 bili Afganistanci, a među njima – bilo je „najviše muškaraca mlade dobi“.

Dok je još jučer premijer Plenković napomenuo da će Hrvatska biti otvorena za pružanje sigurnost „određenom broju ljudi koji su vjerovali u ideju i projekt izgradnje novog društva u Afganistanu“ – uskoro se to sve i donekle konkretiziralo. Naime, temeljem jučerašnjeg sastanka ministara vanjskih poslova država EU, od hrvatskog se ministra Grlić Radmana čulo da je Hrvatska ponudila Europskoj službi za vanjsko djelovanje prihvat 20 članova lokalnog osoblja Europske unije. Riječ je tu o domaćim ljudima koji su radili za EU u Afganistanu, i za koje je Europska služba za vanjsko djelovanje već apelirala da ih se ne ostavlja ondje. U hrvatskim medijima se moglo čuti i da je riječ o osobama koje su navodno bile potpora našim snagama, koje su prošle potrebne sigurnosne provjere, i koje su već „u sustavima hrvatskih institucija“ – što god to zapravo značilo. Kako izgleda, u najmanju ruku se tu radi o sadržajnom miješanju dvije odvojene kategorije lokalnih osoba iz Afganistana – (1) onih koje su radile baš za RH, i (2) onih koje su ondje radile za EU kao međunarodnu organizaciju.

A kako je to riješila Slovenija?

Slovenija je donedavno u Afganistanu imala ukupno 5 svojih državljana. Od toga je bilo evakuirano njih 4 – jedan s američkim snagam u Katar, a koji dan kasnije i preostalo troje na isti način – dok je još jedan građanin privremeno ostao u Afganistanu, na sigurnom prostoru kabulske zračne luke.

Uz to, slovenski ministar obrane Matej Tonin je svojoj javnosti još 16. kolovoza naznačio mogućnost da u državu bude primljeno i do 20 „afganistanskih suradnika Slovenske vojske“ – a onda su se do jučer ti navodi i ponešto konkretizirali. Naime, dok se o pitanju prevoditelja za hrvatske snage u Afganistanu nikad nije čulo ni riječi, ispada da je Slovenska vojska tijekom svog djelovanja u Afganistanu većinu prevoditelja i drugog lokalnog osoblja osiguravala preko Italije (države s kojom su ondje Slovenci i najviše surađivali). Svim tim ljudima su Talijani postavili rok do 31. svibnja da se izjasne o sklanjanju u Italiju i većina njih je to iskoristila. No, na kraju je ispalo da su u opasnosti ostala barem dva slovenska suradnika – i za njih se iz Ljubljane posljednjih dana krenulo organizirati spašavanje. Ministar Tonin je naznačio kako se tu zapravo radi o ukupno o 14 osoba, odnosno jednoj obitelji s ukupno šest članova, i drugoj obitelji s ukupno osam članova, kojima je Republika Slovenija pristala osigurati međunarodnu zaštitu. Tonin je o tome napomenuo:

„Radi se šesteročlanoj obitelji afganistanskog prevoditelja, koja se već probila u siguran dio kabulske zračne luke te čeka prijevoz u treću zemlju, a onda u Sloveniju, te o osmeročlanoj obitelji afganistanskog tehničara, koja živi izvan Kabula i trenutno još ima problema s izlaskom iz zemlje“.

Napomenuo je još i: „Naša poruka tim ljudima je da ih nećemo napustiti… da ćemo u Sloveniji provesti sve potrebne postupke, da ćemo stvar urediti i pravno, u vezi sa azilom i ostalim stvarima. Kada će za to biti primjerena vremenska prilika, i kada ćemo imati primjerene logističke sposobnosti – tada ćemo izvesti i premještaj prvo u jednu drugu sigurnu državu, pa tek onda i u Sloveniju“. Sve to se za jednog od tih ljudi poklopilo već do srijede 18. kolovoza – kada se on sa obitelji uspio probiti do sigurnog dijela zračne luke u Kabulu. No, druga će osoba tu imati bitno teži put, budući da s obitelji nije u Kabulu, do kojeg je teško ili nemoguće doputovati. I sve je to velika razlika prema Hrvatskoj – koja ili tijekom 18 godina nije imala prevoditelje, ili ni jednog od njih nije krenula spašavati.