Od ovoga tjedna hrvatski kontingent u NATO operaciji KFOR na Kosovu bitno je ojačan. Najprije je u nedjelju, 16. svibnja, na Kosovo stigla A-rotacija zračne sastavnice 35. hrvatskog kontingenta – nju čine pripadnici 194. eskadrile višenamjenskih helikoptera 91. krila HRZ-a i helikopter Mi-171Sh. U ponedjeljak (17. svibnja) je, pak, iz gospićke vojarne „9. gardijske brigade Vukovi“ put Kosova ispraćena Motorizirana satnija OS RH koja čini većinu 35. HRVCON-a u KFOR-u. Ova satnija broji 99 pripadnika (od čega je 10 žena) i na Kosovu će djelovati u sastavu multinacionalne bojne, zajedno s pripadnicima OS Austrije, Italije i Slovenije. Vodeća nacija je Italija.
“U području operacije provodit će zadaće održavanja sigurnog i stabilnog okružja, patrole nazočnosti i osiguranja značajnih objekata. Na temelju pokazanih rezultata preduputne obuke i provedenog ocjenjivanja, siguran sam da će svoju zadaću izvršiti u potpunosti. Svaka provedba zadaća u međunarodnom okružju, pa tako i ova zadaća, prilika je za stjecanje i razmjenu novih iskustava i sposobnosti, te od pripadnika satnije očekujem da po povratku iz operacije ta iskustva prenesu svojim kolegicama i kolegama čime će unaprijediti i povećati sposobnosti naših postrojbi za izvršenje dodijeljene im misije“,
rekao je na ispraćaju general Boris Šerić, zapovjednik HKoV-a. Zapovjednik motorizirane satnije je natporučnik Robert Kurevija, a osim ove postrojbe i pripadnika HRZ-a, ukupni 35. HRVCON čine i tim besposadnih sustava iz sastava Obavještajne pukovnije te logističko osoblje iz sastava Zapovjedništva za potporu. Na Kosovu će 35. HRVCON provesti narednih 6 mjeseci.
“Operacija nije jednostavna, složena je, zahtjevna, međutim uvjeren sam da su naši vojnici potpuno spremni za sve izazove koje ta operacija može pred njih postaviti. Nama je cilj da oni odrade svoju zadaću u skladu s mandatom operacije, i da nam se na kraju vrate živi i zdravi svojim obiteljima”,
izjavio je načelnik GS OS RH, admiral Robert Hranj.
Ovo je prvi puta da Hrvatska u NATO operaciju KFOR šalje znatniji broj vojnika, što je svojevrsna kompenzacija za lanjsko povlačenje iz NATO operacije u Afganistanu. Hrvatski sabor je u studenom prošle godine odobrio hrvatsko sudjelovanje u NATO operaciji na Kosovu s maksimalnim brojem do 150 vojnika, što Hrvatska ipak neće u potpunosti iskoristiti već, kao što je to uobičajeno, u operaciju šalje ipak nešto manji broj ljudi.
Bura u susjedstvu
No već i prije dolaska na Kosovo, iz Srbije su se čula negodovanja i žalopojke. Sve je počelo s posjetom hrvatskog ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana na Kosovo 6. svibnja, kada je s kosovskom kolegicom Donikom Gërvallom Schwarz prodiskutirao i status hrvatskih vojnika na Kosovu. Na press-konferenciji koja je uslijedila, Grlić Radman je najavio dolazak hrvatskih vojnika na Kosovo, te je potom i sam otišao u KFOR bazu “Film City” u Prištini kako bi obišao pripadnike 34. HRVCON-a i razgovarao sa zapovjednikom KFOR-a, generalom Francom Federicijem, koji je pohvalio doprinos hrvatskih vojnika i hrvatsku odluku o povećanju svog kontingenta s 40 na 150 pripadnika. “Republika Hrvatska nedavno je donijela odluku o povećanju svog vojnog kontingenta u sklopu mirovne operacije NATO-a na Kosovu. Operacija KFOR ima poseban značaj za Hrvatsku jer se nalazi u našem neposrednom susjedstvu, što može imati posebne implikacije na stabilnost cijele regije”, poručio je Grlić Radman iz Prištine. Već istoga dana javio se Aleksandar Vulin, sada srbijanski minister unutarnjih poslova, putem priopćenja tog Ministarstva. “Da li i koliko vojnika Hrvatska ili neka druga zemlja može imati u okviru KFOR-a odlučuje se u skladu s principima određenim Rezolucijom 1244 Vijeća sigurnosti UN, a ne dogovorom ‘braće po oružju’. Ne sumnjam da bi Radman volio da može rasporediti okupacijske snage na prostoru Srbije, ali za to će mu trebati mnogo više od onog što s Kurtijem (premijerom Kosova, op.a.) može smisliti”, poručio je putem priopćenja ministar unutarnjih poslova Aleksandar Vulin, osvrčući se potom i na Radmanovu izjavu kako je Hrvatska protiv bilo kakvog prekrajanja granica: “Kada ministar države nastale razbijanjem SFRJ, a prije toga Kraljevine Jugoslavije, priča o nepovredivosti granica onda je jasno da se granice ne smiju mijenjati samo ako bi vodile ujedinjenju Srba. Licemjerje s kojima o nepovredivosti granica govore separatisti može se usporediti samo s onima koji traže da vikar ustaške vojske Alojzije Stepinac bude svetac zbog otpora ustašama. Ostaje još samo da nam se objasni zašto je moguće mijenjati granice 1941., 1991., 2008. godine, a poslije toga nije, i kako je cijepanje Srbije doprinos miru, a ujedinjenje Srba prijetnja stabilnosti”.
Već sljedećeg dana, prilikom posjeta Crnoj Gori, Grlić Radman pokušao je odgovoriti Vulinu, ustvrdivši kako ne zna zašto bi itko sa strane bio pogođen najavom o povećanju broja vojnika u NATO operaciji. “Ta nekakva antihrvatska histerija koja se u zadnje vrijeme pojavljuje iz Srbije nažalost je nepotrebna. S druge strane se donose političke odluke, je li, koje narušavaju hrvatsko jedinstvo u hrvatskoj zajednici u Vojvodini, odnosno Srbiji, stvaranjem tzv. umjetnog jezika bunjevačkog, a znamo da su Bunjevci pod-etnička skupina hrvatskog naroda. (…) Možda je generator svih tih pitanja prikrivanje pasivnosti srbijanske strane da hrvatskoj manjini u Srbiji osigura ista prava koja srpska manjina ima u Hrvatskoj”, rekao je Grlić Radman u Podgorici. Tu se onda uključio i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić. On je, obilazeći mobilne punktove za cijepljenje u Obrenovcu, nastavio na Vulinovom tragu: “Mi, naravno, želimo sa svima u okruženju, posebno s Hrvatskom, korektne odnose. Te izjave nisu izraz poštovanja prema Srbiji, pokušat ću da budem blag. Kada to kažete, ne možete da se pravite da ne znate da mi to smatramo svojim teritorijem, da tamo ima Srba koji pamte tragična stradanja”. Pitao se Vučić i zašto je nekom potrebno da sudjeluje, umjesto da odbije ponudu KFOR-a: “I sad vas ja pitam – zašto je to nekome bilo potrebno da se uopće hvali na takav način?! Zašto je nekome bilo potrebno da u tome sudjeluje? Bilo im je lakše da kažu – i ukoliko su dobili poziv KFOR-a, odnosno NATO-a – da kažu: ‘Nemojte nas, dobro je za regiju da mi u tome ne sudjelujemo’. Nažalost, oni su namjerno i s namjerom donijeli takvu odluku, pokušavajući dodatno poniziti Srbiju. Dobro, primili smo poruku, razumjeli smo”, rekao je Vučić u petak, 7. svibnja, poručivši Srbima na Kosovu da neće biti novih “Oluja”: “Svi oni koji misle da će biti novih ‘Oluja’ i novog pogroma, i novog protjerivanja našeg življa – moja poruka im je, i moja poruka srpskom narodu na Kosovu i Metohiji je da se to neće dogoditi. A kad ja to kažem da se to neće dogoditi, to znači garanciju da se to neće dogoditi”.
Diskusiji se 8. svibnja pridružio i hrvatski predsjednik Zoran Milanović – on je te subote iz Đakova, gdje je boravio povodom Dana grada, poručio: “Nije to nikakva provokacija Srbije. Srpske vlasti ne znaju kako da se izvuku iz te klopke u koju su sami upali prije 30 godina s Miloševićevim orgijanjem po Kosovu, koji je izazvao rat u Jugoslaviji, i ne znaju kako izaći iz toga. To je kao rad nedjeljom, ne, konstantno manipuliraju s tim. Ali rad nedjeljom je jedna benigna tema, a pitanje neovisnosti i položaja albanskog naroda je tema koja je dovela do rata i to nekoliko ratova”. Milanović je podsjetio da su OS RH na Kosovu već godinama, te da je prisutnost povećana nakon što su hrvatski vojnici napustili Afganistan. “Ja sam već potpisao tu zapovijed, ali sad da sam znao da ih to toliko smeta, možda bismo razgovarali, bez ruganja”, rekao je Milanović, dodavši da nije mislio da će “ljude u Beogradu, konkretno Vučića”, smetati povećana prisutnost hrvatskih vojnika na Kosovu, ali i da je reakcija srbijanskih dužnosnika “način da svoje birače drže u tenziji jednog nezavršenog rata, što rade već 30 godina”. “Hrvatski vojnici su prije svega tu da štite Hrvatsku. To im je glavna i jedina osnovna zadaća, a ovi drugi oblici suradnje su dobrodošli”, zaključio je Vrhovni zapovjednik OS RH.
No, NATO ustrajava
I taman kada se činilo da se ta tema pomalo smiruje, 13. svibnja ponovno se oglasio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić: “Srbija je iz obavještajnih izvora dobila informaciju da će jedna od velikih sila uskoro krenuti u službeno traženje povlačenja snaga KFOR-a i UNMIK-a s Kosova”, rekao je srbijanski predsjednik, tvrdeći da su u pitanju obavještajni podaci iz službenih izvora. Neobična je ta Vučićeva tvrdnja, uzme li se u obzir da pojedine zemlje, poput npr. Hrvatske i Sjeverne Makedonije, jačaju svoju prisutnost na Kosovu. No to je, čini se, bila tek Vučićeva uvertira za sastanak s glavnim tajnikom NATO-a Jensom Stoltenbergom. Vučić je u Bruxelles otišao u ponedjeljak, 17. svibnja, nakon sastanka inicijative Brdo Brijuni. U NATO priopćenju nakon susreta Vučić-Stoltenberg stoji da su glavne teme bile suradnja između NATO-a i Srbije, uloga Saveza u održavanju stabilnosti na Zapadnom Balkanu, te sigurnosni trendovi u regiji. U izjavama nakon sastanka, Jens Stoltenberg jasno je naglasio kako NATO u potpunosti podržava normalizaciju odnosa između Beograda i Prištine, ali i da “KFOR osigurava stabilno i sigurno okruženje, i garantira slobodu kretanja kao dobrobit za sve zajednica na Kosovu, temeljem mandata koji mu je povjerilo Vijeće sigurnosti UN-a. NATO saveznici čvrsto su predani KFOR-u i njegovoj važnoj misiji”, naglasio je Stoltenberg.
Na izričito pitanje novinarke Pink TV-a o povlačenju KFOR-a s Kosova, Stoltenberg je naglasio kako “nema promjene u planovima, ni promjene u našoj predanosti KFOR-u.” Tu se i Vučić poklopio ušima: “Sve što je do sada napravljeno pod mandatom UN-a, a radile su NATO snage, naša je strana u velikoj mjeri podržala i nadamo se da će tako i ostati. I to je bilo, nadam se, samo moje neshvaćanje nekih službenih glasina, ali riječi Glavnog tajnika uvjerile su i mene i cijelu moju delegaciju da smo na dobrom putu i da imamo dobre mogućnosti u očuvanju spokoja i stabilnosti cijele regije”. Na red je potom došlo i pitanje o Hrvatskoj – novinarku Tanjuga zanimalo je da li je istina da je tendencija KFOR-a povećati broj vojnika koji dolaze iz NATO-članica smještenih u susjedstvu Srbije, te kako Glavni tajnik gleda na reakcije na hrvatsku najavu ojačanja snaga na Kosovu. Prvi je odgovorio Vučić, rekavši kako je upravo to bila tema na kojoj je on stvarno insistirao u razgovoru s “dragim Jensom”, koji mu je dao “sjajna objašnjenja i sjajne odgovore”. Podsjetivši da s vremena na vrijeme varira broj snaga kojima pojedini saveznici sudjeluju u operaciji KFOR, i to isključivo temeljem UN-ove Rezolucije 1244 Stoltenberg je naglasio: “Pozdravljam, naravno, i doprinos našeg NATO-saveznika, Hrvatske. I opet, oni djeluju pod potpuno istim mandatom, istim okvirom kao i sve ostale NATO snage i partnerske snage koje su dio KFOR-a. Dopustite mi, također, da dodam da se o bilo kojoj promjeni zadaća KFOR-a, o bilo kojoj promjeni okvira, moraju konsenzusom dogovoriti svih 30 saveznika. Dakle, pozdravljam opredjeljenje saveznika iz NATO-a da osiguraju snage i da nastave podržavati KFOR, uključujući slanje svojih vojnika u našu operaciju”.
Tako se, kao i puno puta do sada, pokazalo da Aleksandar Vučić za domaće potrebe izigrava pitbula, dok je vani potpuno druga priča. Hrvatsko jačanje angažmana na Kosovu iskorišteno je za jačanje dojma u Srbiji kako se, eto, Kosovo nikada neće zaboraviti i predati van matice Srbije, da bi se onda u sjedištu NATO-a hvalila srpska suradnja sa Savezom kroz Partnerstvo za mir, te postignuća srpske Vlade po pitanju financija i gospodarstva. Nije nezamijećen ostao ni poziv Stoltenbergu da posjeti Srbiju. S druge strane, Hrvatska je na Kosovu prisutna već gotovo 13 godina, tijekom kojih stvarno nije došlo do “destabilizacije Srbije i regiona”. Iako bi se štošta dalo primijetiti toj NATO-operaciji, činjenica je da ni Hrvatska na Kosovu ne djeluje samostalno ili samovoljno, niti je sam KFOR zamišljen za krojenje nekih novih granica.
