Nije novost da u Republici Hrvatskoj vrijede različiti setovi pravila za različite ljude. To vidimo u raznim dijelovima društva, a povremeno se tu pojavu može uočiti i na temama vezanima uz obrambeni resor. Jedna od pojava toga tipa odnosi se i na nošenje odora Oružanih snaga Republike Hrvatske – temu koja je posljednjih godina barem na prvi pogled bila jasno definirana aktualnim Zakonom o službi u OS RH te dodatno i Pravilnikom o vojnim odorama.

Još je “Odlukom o vrstama vojnih odora u oružanim snagama Republike Hrvatske” (NN 1/97 od 3. siječnja 1997.) tadašnji predsjednik države Franjo Tuđman u članku IX jasno propisao 4 vrste prigoda u kojima umirovljene djelatne vojne osobe mogu nositi službenu odoru (vojne svečanosti, na dane državnih blagdana, na Dan OS RH, te “u drugim prigodama kojima se obilježavaju događaji od posebnog značaja za oružane snage prema posebnoj zapovjedi“). No, to nije bilo dovoljno.

Naime, mnogi se još sjećaju cirkusa koji je po Osijeku u travnju 2007. godine izvodio umirovljeni general Branimir Glavaš, koji je svoju razdrljenu odoru nosio tijekom šetnje po gradu, na putu do osječkoga zatvora i pritvora u sudskim postupcima za ratne zločine. Baš zato, kad je konačno krajem svibnja 2011. godine donesen novi Pravilnik o vojnim odorama (nepuna četri mjeseca nakon isteka mandata te razrješenja Josipa Lucića dužnosti načelnika GS OS RH), izgledalo je da se takve situacije neće više ponavljati. Namjesto političke zloporabe vojne odore došao je članak 18. spomenutog pravilnika koji je njihovo nošenje kod umirovljenih dočasnika i časnika ograničio na ovaj način: “u svečanim prigodama u Oružanim snagama (vojne svečanosti, vojne proslave, vojne počasti, vojne žalosti te druge svečane prigode kako je propisano Pravilnikom o obredima u Oružanim snagama)” (članak 18. stavak 2). Uz to je i za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata ostavljen prostor za nošenje službenih i svečanih odora te vojnih odora iz Domovinskog rata (članak 18. stavak 4 Pravilnika o vojnim odorama iz 2011. godine, NN 58/11 od 27. svibnja 2011. godine).

Sredinom lipnja 2013. godine novi je Zakon o službi u Oružanim snagama RH (NN 73/13 od 18. lipnja 2013. godine) ovu tematiku regulirao u svom 213. članku, naslovljenom “1.9. Predstavljanje i nošenje vojne odore nakon prestanka službe“. U njegovih ukupno 6 stavaka određeno je da se vojni umirovljenici mogu nazivati svojim bivšim činom s prefiksom “umirovljeni”, da nakon časnog otpusta imaju “pravo na nošenje vojne odore u svečanim prigodama“, te da to pravo mogu izgubiti ako “nedoličnim ponašanjem u javnosti nanesu štetu ugledu Oružanih snaga“. Ondje je bio načelno definiran i sadržaj tog “nedoličnog ponašanja” – opisan kao “svako postupanje suprotno pravnom poretku, javnom moralu ili djelovanje na štetu života i zdravlja ili drugih temeljnih sloboda i prava čovjeka“, utvrđeno je da o detaljima odlučuje posebno povjerenstvo imenovano od ministra obrane, dok je sankcija za takvo djelo ista kao i za prekršaj neovlaštenog nošenja vojne odore. Očita motivacija ove regulative bilo je sprečavanje ponavljanja nemilih situacija koje su do tada bile viđane, i tu je zapravo ostala određena praznina po pitanju pojedinih aktivnosti koje doduše nisu direktno suprotne pravu, moralu, javnome zdravlju ili ljudskim pravima – ali ipak predstavljaju štetu za OS RH, njihov značaj ili društveni status. Uz očekivanje da je čitava ta tema zakonski dobro riješena, ova je tematika onda bila i ponešto labavije obrađena početkom studenog 2014. godine, u novom Pravilniku o vojnim odorama (NN 133/14 od 14. studenog 2014. godine), kada je u članku 7. samo kraće rečeno:

“(1) Djelatne vojne osobe kojima je služba prestala uz častan otpust, u svečanim prigodama imaju pravo na nošenje odore koju su nosili prije umirovljenja ili časnog otpusta iz Oružanih snaga.

(2) Odore iz stavka 1. ovoga članka nose se u skladu s odredbama ovoga Pravilnika.

(3) Svečane prigode propisane su Pravilnikom o obredima u Oružanim snagama Republike Hrvatske“.

U ožujku 2017. tek je dodatno postroženo pribavljanje odora i njihovih dijelova za umirovljenike, koji ih sada mogu kupovati, ali pri tome moraju djelatnicima specijaliziranog dućana za prodaju vojnih odora potvrditi svoj status (časno otpušten/umirovljen) rješenjem o prestanku službe uz predočenje osobne iskaznice – što je sve onda u ožujku 2018. dodano još i u Zakon o službi u OS RH (NN 30/18 od 30. ožujka 2018. godine). I sve je trebalo biti jasno – nažalost, sve do danas, u četvrtak 15. travnja 2021. godine.

Sve jasno, ali nije…

Baš danas je u dnevnim novinama Slobodna Dalmacija izašla preko cijele stranice reklama za državno poduzeće HEP, koje svoj propagandni moto “Energija koja pokreće Hrvatsku” iz nekog razloga ilustrira slikom umirovljenog generala zbora Josipa Lucića, kako salutira u svečanoj odori, na pozadini koja asocira na boje hrvatskog državnog stijega. Uskoro je onda isti ovaj motiv osvanuo i na raznim internetskim stranicama, u sklopu veće marketinške kampanje.

Na prvi pogled, ako je umirovljeni general za ovu reklamu svježe pozirao – onda se tu radi o jasnom kršenju slova i duha Pravilika o vojnim odorama. Po toj logici, nakon Glavaša koji je odoru koristio za političko-sudsku predstavu, sad bi ispalo da su osoba i njena odora OS RH završili u službi elektrodistributera – baš onako kako se npr. nogometnu reprezentaciju praćenu državnom himnom viđalo u reklami za pivo. I nema nikakve veze što tu “Hrvatsku pokreće” državno poduzeće, jer se mora biti jako ukrivo nasađen da bi se išta s tim u vezi protumačilo “svečanom prigodom” u duhu i slovu aktualnog Pravilnika o vojnim odorama. No, tijekom dana su se neke stvari oko ove problematične situacije ipak djelomično razjasnile.

Stari tekst i nova reklama – da li je to baš efekt koji je oglašivač želio postići?

Kao prvo, ispostavilo se da tu nije riječ samo o umirovljenom generalu Luciću i jednom tiskanom oglasu, već da se radi o puno široj HEP-ovoj kampanji kojoj je okosnica promo spot “Energija koja pokreće Hrvatsku” u trajanju od 47 sekundi. U spotu se između niza anonimnih lica pojavljuje i kratak simboličan kadar s neke utakmice hrvatske nogometne reprezentacije, Lado plesni ansambl u HNK, te onda u 33. sekundi spota u krupnom planu i lik umirovljenog generala Josipa Lucića kako salutira u punoj svečanoj odori, dok iza njega prolijeću tri aviona koja puštaju dim u bojama hrvatske trobojnice. Nakon toga se pojavljuje kadar mladog ,netom vjenčanog bračnog para i pogled u budućnost novorođenog djeteta. U tom kratkom, prilično kičastom spotu, umirovljeni general je jasno izdvojena, gotovo središnja figura s javno poznatim imenom i prezimenom. Kao drugo, iza njegovog lika ubačeni avioni s dimom u bojama crven-bijeli-plavi poseban su faktički promašaj. Nije tajna kako su jedini avioni iz sastava HRZ-a koji od prošle godine mogu izbacivati dim pri letu – Pilatusi na kojima leti naša jedina akro-skupina “Krila Oluje”, no dim koji oni puštaju je jednobojan bijeli, pa se s pravom možemo priupitati da li se iza generala Lucića zapravo pojavljuje francuska akro-grupa Patrouille de France, čiji je zaštitni znak dim u bojama francuska zastave. No sarkazam na stranu, ovih par sekundi u marketinškom spotu Hrvatske elektroprivrede ima i puno bitnije te ozbiljnije značenje.

——————–

——————–

Za početak, iz Ministarstva obrane RH poručuju da HEP-ova reklama s njima nema nikakve veze:

“Možemo Vas izvijestiti kako umirovljeni general (…)  nije tražio odobrenje Ministarstva obrane za snimanje navedenog video materijala. Riječ je o umirovljenoj djelatnoj vojnoj osobi koja zakonski ima pravo nošenja odore u određenim prigodama, kako je to propisano Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i Pravilnikom o vojnim odorama. Napominjemo kako niti HEP niti umirovljeni general nisu tražili odobrenje od Ministarstva obrane za snimanje video materijala niti je MORH imao saznanja o navedenom”.

Josip Lucić u civilnom odijelu na obilježavanju 25. obljetnice OS RH (u pozadini, također u civilu, bivši načelnici GS OS RH Miljavac, Stipetić i Tus)

Tu dolazimo do drugog pitanja – da li je marketinški tim koji potpisuje ovaj promotivni video spot sam snimao generala Lucića ili je preuzeo neke druge, već postojeće materijale? U prvom slučaju, i sam umirovljeni general trebao se sjetiti odredbi o nošenju odore, a u drugom slučaju – morao je biti obaviješten da će se njegov lik pojaviti u nekakvoj reklami – gdje bi njegov lik u svečanoj odori OS RH opet mogao biti kontekstualno problematičan. Naime, umirovljeni general Josip Lucić nije bilo kakav anonimni vojnik, općeniti skupni simbol sigurnosti i vjerne službe društvu, nego je poznati veteran Domovinskog rata, društveno aktivna osoba i višegodišnji “prvi vojnik RH” u ulozi načelnika Glavnog stožera OS RH.

I tu dolazimo do glavnog problema – do ružnog primjera komercijalizacije nacionalnih svetinja te zloporabe državne simbolike u prizemne svrhe. Ankica Mamić, stručnjakinja za marketing i komunikacije, smatra da časnicima i vojnim osobama generalno nije mjesto u marketinškim uradcima:

“Bez obzira što je HEP državna kompanija i u velikom dijelu monopolist na hrvatskom tržištu, Hrvatska vojska treba biti iznad svih komercijalnih interesa. U hrvatsku vojsku su odlazili ljudi koji su ostavljali svaki svoj komercijalni interes kako bi se pridružili borbi za slobodu Hrvatske. Nema tog komercijalnog subjekta koji može biti dovoljno važan da se vojsku svodi na dio reklamne kampanje. S druge strane ne vidim nikakvu poveznicu Hrvatske vojske i njezine odore s HEP-om kao energetskom kompanijom koja se bavi proizvodnjom i distribucijom električne energije“.

Mamić zaključuje kako HEP – bez obzira što je državna firma – nikako ne bi trebala imati pravo da na ovaj način „privatizira“ vojsku i časnike. Slično razmišlja i Krešimir Macan, komunikacijski stručnjak s velikim iskustvom u političkim kampanjama:

“Bez obzira radi li se o djelatnoj ili umirovljenoj vojnoj osobi oni bi morali voditi brigu u kojim se okolnostima pojavljuju u službenoj ili svečanoj uniformi. Za djelatne osobe u policiji i vojski eventualne suglasnosti za javne nastupe daju nadležna minstarstva. Nisam upoznat kako je to regulirano s umirovljenim časnicima. Mislim da bi bio veći problem da se radi o političkoj izbornoj reklami – bio je slučaj u kampanji KGK gdje su joj s pravom prigovorili da zloupotrebljava vojsku, pa su te kampanjski fotografije bile zamućene ili mijenjane.”

Ne tako davno imali smo dva primjera iskorištavanja vojnih dužnosnika i državnih obnašatelja vlasti u marketinške svrhe. U predizbornoj kampanji Kolinde Grabar Kitarović za predsjedničke izbore 2020. godine korištene su protokolarne fotografije na kojima se u gomili ljudi jasno vidio tadašnji načelnik GS OS RH, danas umirovljeni general Mirko Šundov. Nakon što su se u javnosti počela postavljati pitanja o sudjelovanju tada aktualnog načelnika GS OS RH u političkoj kampanji, što je djelatnim vojnim osobama izričito zabranjeno Zakonom o službi u OS RH, fotografije su i dalje korištene, ali sa zamućenim licem generala Šundova. Drugi primjer datira iz 2015., kada je tadašnji ministar obrane Ante Kotromanović osvanuo na službenoj Facebook stranici tvrtke CRODUX uz opis: “I naš ministar Kotromanović zna gdje se toči najbolje gorivo“. Osim što se radilo o potpuno neprimjerenom marketinškom izletu ministra obrane, pojavilo se i pitanje sukoba interesa, koje je na kraju moralo demantirati Ministarstvo obrane tvrdnjom da ne kupuje gorivo od Čermakovog CRODUXA. Treći u nizu koji je pao kao žrtva marketinških aktivnosti upravo je sada general Lucić, umirovljeni načelnik GS OS RH. Prema Macanu, to je trenutak u kojem bi trebalo regulirati pravila igre:

Screenshot iz HEP-ovog spota

“Kontekst same ove reklame nije jasan jer je navodno slika izvučena iz video spota koji nisam vidio. Možda u spotu to ne izaziva toliko upita, koliko kad se pojavi ovako pojedinačno, izvan konteksta, u tisku. U najmanju ruku čini mi se presedanski, pa će se možda ovom prilikom definirati pravila za ubuduće“.

Pitanje je to za sve – od Vrhovnog zapovjednika, premijera i ministra obrane, pa do aktualnog načelnika Glavnog stožera kao prvog časnika OS RH, a u konačnici i za udruge umirovljenih generala koje se inače vole javljati na sve mile i nemile dnevne teme. Ova problematika ne bi trebala proći tiho, jer se time otvaraju vrata za razne nemile situacije koje su u zapadnom svijetu nezamislive.