Obrambeni zakoni na Saboru su se raspravljali tek kasno navečer
U srijedu, 30. siječnja, u kasnim noćnim satima (s početkom oko 21:30), u saborskoj su se dvosatnoj raspravi našli prijedlozi dva temeljna obrambena zakona – Zakona o obrani i Zakona o službi u OS RH. Pred gotovo praznom sabornicom zakone je u ime predlagatelja – Ministarstva obrane – obrazlagala zamjenica ministra Višnja Tafra. Začudo, iako je plenarna sjednica Sabora bila već treća javna instanca koju je do tada prošao ovaj obrambeni zakonski paket – ona je bila ujedno i prva, a za sada i jedina, na kojoj se čulo detaljno obrazloženje potrebe donošenja ovih zakona, kao suštinskih izmjena koje oni sa sobom nose. Naime, i na Vladi, a naročito na prošlotjednoj sjednici Odbora za obranu, zakoni se nisu obrazlagali s puno više od nekoliko uobičajenih fraza tipa – „imamo 10 godina stari obrambeni zakon, zastario je i radi nam štetu“. Zato je u srijedin kasni sat, u društvu ćuka i netopira, tek pokoji strpljivi i pažljivi slušatelj konačno mogao čuti i detalje novih prijedloga Zakona o obrani i Zakona o službi u OS. Za sve kojima je to promaklo – prenosimo bitne naglaske iz izlaganja zamjenice ministra obrane Višnje Tafre.
Predložene promjene u Zakonu o obrani
U novom prijedlogu Zakona o obrani, obrana se poima kao državna funkcija i kao područje djelovanja različitih nositelja, te se promatra u kontekstu članstva u NATO-savezu i skorašnjeg u EU. Stvorene su i pretpostavke funkcioniranja države u okviru koncepta kolektivne obrane, te se po prvi puta regulira prijenos ovlasti zapovijedanja i nadzora na zapovjedništva međunarodnih snaga, te se verificira nova struktura osoblja i njihov status. Što se oružanih snaga tiče, pored svoje (1) temeljne uloge u zaštiti suverenosti, neovisnosti, te obrani teritorijalne cjelovitosti RH, zadaće oružanih snaga su i: (2) sudjelovanje u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim misijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, zatim (3) pružanje pomoći obranama državama saveznicama u slučaju oružanog napada na jednu ili više njih, u skladu sa sklopljenim međunarodnim ugovorima – sudjelovanje, također, u združenim nastojanjima Europske unije, u duhu solidarnosti – ako je neka od članica izložena terorističkom napadu, ili je postala žrtva prirodne ili ljudskom djelatnošću izazvane katastrofe. Naravno, preostala je tu još i (4) potpora civilnome sektoru u državi.
Višnja Tafra – nezahvalan posao objašnjavanja temeljnih obrambenih zakona pred praznom sabornicom
Tafra se osvrnula i na medijske napise o uskraćivanju nekih nadležnosti i ovlasti Predsjedniku Republike, tvrdeći kako su predloženim zakonima tek propisane i razrađene ovlasti Predsjednika u skladu s promjenama Ustava, kao i s promjenama koje su nastupile tijekom reformi i transformacije OS.
„Uvedena je novina da Predsjednik Republike imenuje vojne zapovjednike na dužnosti brigadira i generala, odnosno admirala – i ta se promjena očituje u činjenici da je sada riječ o vojnim zapovjednicima, jer sam Ustav kaže da Predsjednik Republike imenuje i razrješuje vojne zapovjednike u skladu s Ustavom – pa se i Zakon prilagodio toj kategoriji, tako da je izričito definirao tko su to vojni zapovjednici, a ne (kao što je dosada bilo) da imenuje sve časnike na ustrojbenim mjestima brigadira, odnosno generala i admirala. Također, Predsjednik Republike dobio je ovlast da propisuje mirnodopski i ratni ustroj Stožera, zapovjedništva i postrojbi Oružanih snaga, uključujući i ustroj Glavnog stožera OS“,
kazala je Tafra. Druga novina tiče se mandata načelnika Glavnog stožera, kojem je dosadašnji mandat od 5 godina skraćen na 4 godine, uz mogućnost produženja na godinu dana, pod istim uvjetima pod kojima se događa i njegovo imenovanje. Po prvi puta prijedlogom Zakona o obrani propisano je da načelnik Glavnog stožera ima ovlast punog zapovijedanja u Oružanim snagama, na temelju zapovijedi i naredbi Predsjednika Republike i odluka ministra obrane. Prilikom dodjeljivanja postrojbi pripadnika OS RH u sastav međunarodnih vojnih snaga, načelnik Glavnog stožera može ovlast operativnog i taktičkog zapovijedanja i nadzora prenijeti na nadležna međunarodna ili nacionalna zapovjedništva i zapovjednike.
Služenje vojnog roka, odnosno civilne službe, obvezno je po sili zakona u slučaju neposredne ugroženosti ili ratnog stanja, dok Hrvatski Sabor može donijeti odluku o uvođenju obveze služenja vojnog roka, odnosno civilne službe. U ovom prijedlogu Zakona, pričuvni sastav Oružanih snaga podijeljen je na ugovornu pričuvu i mobilizacijsku pričuvu, gdje je mobilizacijska dodatno podijeljena na „nerazvrstanu“ i „razvrstanu“ pričuvu. Prema Tafri,
„osnovna razlika između razvrstane i nerazvrstane pričuve jest u činjenici da je razvrstani pričuvnik onaj koji je ili odslužio vojni rok, ili je bio na dragovoljnom vojnom osposobljavanju, ili je bio pripadnik djelatnog sastava Oružanih snaga. To znači da ima potrebna znanja i vojne vještine, da bi mogao služiti u pričuvnom sastavu, dok je nerazvrstani pričuvnik – osoba koja ništa od toga, na žalost, nema, izuzev onoga što je obvezan pri izvršavanju vojne obveze, a to je samo upis u vojnu evidenciju“.
Ovo je dio novina s kojima se, primjerice, umirovljeni general Petar Stipetić izrazito nije slagao na prošlotjednome Odboru za obranu. Ugovorni pričuvnik je novouvedena kategorija, koja se odnosi na osobe u pričuvnom sastavu, a imaju potrebna znanja i vještine, odnosno pojedine struke koje nedostaju Oružanim snagama. S njima bi se pokušao sklopiti ugovor, na način da će biti plaćeni tijekom svoje ugovorne obveze, a za uzvrat su obvezni do 90 dana sudjelovati u pripremama za svoje osposobljavanje u okviru vojnog poziva – da bi ih Oružane snage mogle koristiti po potrebi – ili u situacijama upućivanja u operacije odgovora na krize, ili u drugim situacijama potrebnim za Oružana snage. Na prvi pogled, radi se tu o rješenju donekle sličnom onom u američke Nacionalne garde, no tek treba vidjeti detalje – kada krene i samo funkcioniranje ovoga režima.
Još jedna novost u Zakonu o obrani je obveza radne pomoći, gdje se pravnim osobama i državljanima može uvesti obveza radne pomoći za potrebe izvršavanja zadaća nositelja obrambenih funkcija, u slučaju ratnog stanja i stanja neposredne ugroženosti.
Kad se vrati iz ATALANTE, poručnik Musulin vratit će se iz “operacije potpore miru”, a ne iz “mirovne misije”
Nova zakonska rješenja više ne poznaju termin „mirovne operacije i misije“, već se u skladu s NATO standardima uvodi novi – „operacije potpore miru“, pri čemu se definira da su to operacije u kojima se upotrebljavaju diplomatska, civilna i vojna sredstva, kako bi se uspostavio ili održao mir, te takve operacije mogu uključivati sprječavanje sukoba, uspostavljanje i održavanje mira, nametanje i izgradnju mira. Polako se napušta, odnosno ograničava, pojam zapovijedanja Oružanim snagama, pa je cijeli Zakon koncipiran na odluke o uporabi Oružanih snaga jer se, kaže Tafra:
„kroz ovih 10 godina primjene Zakona uočilo da se zapovijedanje u pravilu u Oružanim snagama događa kada je vrijeme ratnog stanja, kada Predsjednik Republike izravno zapovijeda OS, dok je zapovijedanje u miru, koje se prema sadašnjim odredbama Zakona provodilo preko ministra obrane, na ovaj način transformirano u donošenje odluka na koji se način rabe oružane snage“.
Uporaba OS u situacijama koje zahtijevaju borbeno djelovanje protiv zrakoplova ili plovila koji narušavaju suverenitet RH i nacionalnu sigurnost – uredit će se posebnim zakonom.
Važeći Zakon o obrani ne poznaje termin korištenja Oružanih snaga, već to prepoznaju ustavne promjene iz 2010. godine, tako da predloženim zakonom o korištenju OS odlučuje Vlada ili ministar obrane, a takve se odluke provode putem zapovjedi načelnika Glavnog stožera. Odluku o korištenju OS u slučaju katastrofa donosi Vlada, a u slučaju većih nesreća i nesreća – ministar obrane, na temelju zahtjeva tijela nadležnog za zaštitu i spašavanje. Pojedine postrojbe ili namjenski organizirane snage OS mogu biti deklarirane u multinacionalne snage za odgovore – koje se organiziraju u sklopu NATO saveza, ili u sklopu Zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU (CSDP).
Predložene promjene u Zakonu o službi u OS RH
Služba u OS predstavlja obavljanje vojnih i stručnih poslova kroz služenje vojnog roka, dragovoljno vojno osposobljavanje, kadetsku službu, djelatnu vojnu službu, službu pričuvnog sastava i službu državnih službenika i namještenika. Kao posebno važnu, Tafra je istaknula novu definiciju djelatne vojne osobe, kao najbrojnije kategorije u sustavu OS, koja kaže da se:
„djelatne vojne osobe osposobljavaju za obavljanje dužnosti i poslova na kojima su raspoređene ili imenovane, odnosno, upućene – poslova opasnih po život i zdravlje, te na kojima su izloženi rizicima, pri čemu, naglašavam, nisu u mogućnosti birati dužnosti i mjesta službe, i dužni su u svakom trenutku biti dostupni za obavljanje dužnosti i poslova“.
Ova je definicija temelj na kojem počiva novi prijedlog Zakona o službi u OS RH, jer iz nje proizlaze sva prava i obveze osoba koje su se opredijelile za vojni poziv.
Bilo podne ili ponoć . sabornica kao da je uvijek prazna
Vojnici na ugovor zasnivaju radni odnos po shemi 3+5+5, dakle 3 ugovora na ukupno 13 godina. Ta će odredba, po svemu sudeći, do 2. čitanja Zakona o službi doživjeti određene promjene jer:
„već sada došli smo do zaključka da ju je možda moguće i popraviti, jer osoba koja je 13 godina profesionalni vojnik, i u pravilu je raspoređena na radno mjesto gdje je riječ o beneficiranom stažu, na 13 godina svoje službe ima i 6,5 godina beneficiranog radnog staža. To znači da ukupno ima 19,5 godina staža – tako da smo razmišljali o tome da bi se ovu odredbu moglo popraviti na način da vojnike koje budemo uključili u treći ugovor – da je to moguće do 6 godina, kako bi mogli ostvariti mirovinski staž od 20 godina, i na taj bi način, u skladu sa Zakonom o pravima mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, mogle biti umirovljene u skladu s tim zakonom, i tako osigurati minimum zaštite svoje egzistencije nakon odlaska i pronalaska druge karijere.“
Po novom, osobe koje su završile srednjoškolsko obrazovanje i ispunjavaju uvjete za djelatnu službu, mogu se opredijeliti i natjecati dalje za kadetsku službu, do kraja kalendarske godine u kojoj završavaju 22 godine života. Osobe koje u odabranom postupku također postignu najbolje rezultate upućuju se, na temelju ugovora, na osposobljavanje za časnika u trajanju do godinu dana, na prvu razinu časničke izobrazbe, i postaju kandidati za časnike. I do sada su osobe koje se jave na dragovoljno služenje vojnog roka imale mogućnost zasnivanja radnog odnosa kao DVO u OS, ali se odabir osoba koje bi bile upućivane na časničku izobrazbu radio nakon što su te osobe već zasnovale radni odnos u OS. Tafra tvrdi kako se pokazalo da takav pristup nije dobar, budući da se radni odnos sklapao bez da je osoba svladala dovoljno znanja i vještina potrebnih za predispoziciju postajanja dobrim časnikom. Zato je novim Zakonom predloženo sklapanje ugovora s privremenim karakterom od godinu dana tijekom trajanja njihovog školovanja za časničku izobrazbu. Ako školovanje bude uspješno svladano, takve će osobe biti primljene u vojnu službu.
Vojni specijalist – nova kategorija od 01.01.2014.
Novost je i konačno zakonsko reguliranje već dugo najavljivane kategorije vojnih specijalista: to su osobe koje posjeduju specijalizirana znanja i vještine potrebne za obnašanje vojnih dužnosti u rodovima borbene potpore, službama i strukama, i koje su raspoređene na poslove određene za vojnog specijalistu, oni moraju zadovoljiti i opće uvjete za prijem u djelatnu vojnu službu. No ova je zakonska odredba jedna od rijetkih koja ima odgodu početka primjene – stupit će na snagu tek od 01. siječnja 2014., i to na način da se iz sadašnje strukture osoblja, koji više nemaju mogućnosti napredovanja, a posjeduju specifična znanja i sposobnosti, i za koja nije potrebno njihovo napredovanje kroz činove – pojedinci prevedu u kategoriju vojnih specijalista, i na takav način zadrže u službi. Njihovo daljnje napredovanje bit će uređeno podzakonskim propisom, pa će umjesto dobivanja činova biti provedeni kroz pojedine platne razrede, gdje će im se za određene godine rada u službi povećavati koeficijent pri izračunu plaće.
Novi Zakon o službi uvodi kategoriju „nestalog pripadnika OS“, za vojnika s kojim je, tijekom obavljanja borbenih zadaća i sudjelovanja u operacijama u inozemstvu, zapovjednik izgubio kontakt, i nije ga mogao ostvariti u roku od najmanje 48 sati. Takav vojnik smatrat će se privremeno nestalim.
Konačno kraj poistovjećivanja DVO s državnim službenicima
Nije tajna da su jedan od osnovnih razloga promjene ovog Zakona bila prava iz radnog odnosa, koja su predstavljala priličan problem za MORH. Dosadašnjim Zakonom o službi u OS RH propisano je da se na pripadnike OS odnose propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radi i na njima temeljeni sklopljeni kolektivni ugovori. To se napušta predloženim novim Zakonom, i bit će regulirano, kako je pojasnila Tafra, na sljedeći način:
„Prava iz radnog odnosa vezali smo na primanja vojnih osoba, i to na način da smo utvrdili da vojna osoba ima normalno pravo na plaću i dodatke na plaću, s tim da uvodimo nešto što se zove ‘vojni dodatak’. S tim vojnim dodatkom, koji će dobiti sve DVO, ovisno o kategoriji u koju pripadaju, a bit će nekoliko kategorija visina vojnih dodataka – s njime bi se isključila mogućnost dobivanja svih drugih prava, koja su bila proizlazila iz kolektivnog ugovora.“
Za razliku od dosadašnje prakse, prema novom zakonskom prijedlogu, državni službenici i namještenici u službi u OS bit će izuzeti iz stegovne odgovornosti, budući se na njih odnose druga, civilna tijela i propisi.
To su samo neke promjene u Zakonu o obrani i Zakonu o službi u OS RH, o kojima su se potom izjašnjavali saborski zastupnici. Prema očekivanjima, neke primjedbe bit će uklopljene u konačne prijedloge tih zakona koji bi, uz nešto sreće, ponovno mogli doći na saborske klupe prije ljeta.
