Nakon današnje sjednice Vlade Republike Hrvatske, 43. po redu, premijer Andrej Plenković održao je i konferenciju za medije na kojoj je odgovarao na novinarska pitanja. Od dvadesetak minuta ovog događanja, oko 90 posto je završilo posvećeno pitanjima sudbine i provedbe epidemioloških ograničenja u Hrvatskoj, te njihovih mogućih skorih promjena, dok se tek na kraju sadržajno dotaklo i neka druga pitanja.
Prvo su tu na red došle najave slanja ponude Mađarskoj, vezano uz hrvatsko preuzimanje naftne kompanije INA natrag u domaće ruke. O tome premijer Plenković zapravo i nije bio raspoložen dati ikakvih detalja, te je odbio otkriti čak i načelne detalje ponude, očekivane rokove za odgovor iz Mađarske, ili izvore novčanih sredstava za takav veliki kupoprodajni postupak. Na kraju su novinarska pitanja krenula i u smjeru – ako ste odgodili kupovinu borbenih aviona radi potresa i pandemije, može li takva sudbina zadesiti i spomenuti otkup INA-e?
Na to je Plenković zaključio kako je hrvatska ponuda poslana u Mađarsku, da bi onda pitanje o hrvatskim poduzećima koja bi potencijalno bila u stanju otkupiti INA-u od Mađara – odbio odgovoriti, i temu preselio na očigledno ugodnije polje javne nabave nadzučnih borbenih aviona za potrebe Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Dakle, odgovor premijera Plenkovića na pitanje o potencijalnim domaćim poduzećima koja bi imala volju kupiti INA-u od Mađara glasio je:
“Ja mislim da vi imate neke informacije, ali javno nećete čuti ništa od nas, u vezi toga… A, što se tiče aviona, budući da je to bilo neko usputno pitanje, ne znam točno tko ga je postavio. Jeste li možda vi, nekidan? Pa je od toga napisano, ne znam koliko… ovaj, članaka, zaključaka, analiza… Dakle, proces ide dalje, samo ovaj mjesec siječanj, nakon ovako razornog potresa na Banovini… sigurno, sigurno nije bio onaj mjesec u kojem bi trebali donositi odluku o avionima. Ali, proces se nastavlja. Tu uopće nema dileme, i mi ćemo donijeti odluku“.
Naravno, na ovo se odmah nadovezalo kratko novinarsko pitanje – kada bi se to moglo očekivati – na što je Plenković nastavio:
“Reći ćemo vam. Analiziramo, razgovaramo. Moramo donijeti najbolju odluku, jer to je dugoročna odluka u interesu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, u interesu obrane, u interesu svega onoga što nas čini sigurnom i suverenom zemljom. I taj proces će se nastaviti. Dakle, nema nikakve dugotrajne odgode o avionima, nego samo – logično, razumno nedonošenje takve odluke u mjesecu koji je iza nas. Ja mislim da nema nikoga među vama tko ne bi nešto takvo učinio da je na našem mjestu. Eto!“.
Što smo saznali?
Osim činjenice da predsjednik Vlade prati domaće medije, postalo je jasno i kako on sustavno NE OBAVJEŠTAVA domaću javnost o tijeku ijednog velikog posla javne nabave kojeg planira ili provodi. Time sve ostaje oslonjeno na novinarske izvore, pa onda i pokušaje njihovog provjeravanja kroz pitanja na rijetkim konferencijama za medije – koje se u pravilu održavaju na razini Vlade i najviših državnih tijela (recimo, raznih stožera), ali su gotovo izumrle na razini pojedinih ministarstava te nižih razina vlasti.
Osim toga, saznalo se da je za Vladu i njenog premijera trenutno tema odgođene nabave borbenih aviona bitno komotnija negoli išta vezano uz nacionalnu naftnu kompaniju koja već godinama polagano vene u zagrljaju “strateškog partnera” iz susjedne Mađarske. Pa ipak, ni ovakvo stanje stvari ne predstavlja samo za sebe dovoljan povod za normalnu i sustavnu tematsku komunikaciju – već se novosti i o toj potencijalnoj kupovini borbenih aviona (poslu možda teškom i desetak milijardi kuna) redovito saznaje usput, kroz odgovore na slučajna novinarska pitanja – obično plasirana nevezano, pri kraju pojedinih konferencija za medije.
I baš kako je to krajem prošloga tjedna naznačio i predsjednik RH Zoran Milanović, aktualna odgoda kupovine VBA vjerojatno će biti relativno kratka. Današnje nove informacije tu su zapravo na tragu onoga što se jučer na istu temu moglo čuti i od aktualnog ministra obrane Marija Banožića, iako sada izneseno malo detaljnije i sređenije. Pa, dok bi se iz današnjeg odgovora premijera Plenkovića moglo pomisliti da je u pitanju bilo tek preskakanje siječnja tekuće 2021. godine – nikakav novi rok danas nije spomenut. Dakle, lako bi tu moglo biti u pitanju i ponešto duže hvatanje vremena, bilo do dovršetka lokalnih izbora, ili možda i dobivanja uvida u mađarske odgovore po pitanju otkupa INA-e (kad god ti odgovori uopće dođu u Hrvatsku). Naravno, u nedostatku sustavnog izvještavanja javnosti – opet smo tu oslonjeni tek na odgovor na “neko usputno pitanje, ne znam točno tko ga je postavio” – da bi onda tim temeljem probali analizirati stanje i napisati “ne znam koliko… ovaj, članaka, zaključaka, analiza“. Sve to skupa ponovno pokazuje koliko su vojne investicije u ovoj državi zapravo odlijepljene od bilo kakvog dugoročnog obrambenog planiranja, i oslonjene na dnevnu politiku – a to ipak, uz svo razumijevanje kompleksnosti potrebnih odluka i njihove monetarne težine, suštinski nije dobro.
