U hrvatskoj se javnosti posljednje vrijeme sve ozbiljnije spominje mogućnost spajanja Ministarstva obrane Republike Hrvatske i Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske. Dok su zadaće MORH-a jasne – upravno vođenje nacionalnih poslova obrane, politički nadzor nad vojskom, te administrativna potpora Oružanim snagama RH u ostvarivanju njihovih zadaća, zadaće Ministarstva hrvatskih branitelja potpuno su drugačije. Kako se navodi na njihovoj internetskoj stranici, ono treba osigurati da svim hrvatskim braniteljima i stradalnicima Domovinskog rata „njihove zasluge u obrani Domovine budu trajno i dostojanstveno vrednovane, a njihova žrtva nikad zaboravljena“, te vezano uz to „dosljedno provoditi javne politike u cilju osiguravanja adekvatne zdravstvene i socijalne skrbi onima kojima je Hrvatska najzahvalnija“. Jasno je kako iz tako velikih razlika teško da može nastati ikakva skladna sadržajna cjelina, što je preduvjet i skladnom upravnom djelovanju.

Kad se spaja nespojivo…

Tu se jasno vidi i osnovna razlika među usmjerenjima ovih dvaju državnih resora – dok se MORH bavi sadašnjošću (aktualnim vojnim i sigurnosnim poslovima, u Hrvatskoj i inozemstvu), pripremajući se i za budućnost, za buduće izazove – Ministarstvo hrvatskih branitelja kompletno je usmjereno prema prošlosti, i saniranju groznih posljedica rata u kojem je prije 25 godina iskovana današnja Hrvatska. Uz to, djelovanje braniteljskog resora ograničeno je na branitelje i stradalnike Domovinskog rata, i ono uopće ne obuhvaća kasnije veterane Oružanih snaga RH iz doba nakon Domovinskog rata, pa makar oni bili i stradalnici novijih vojnih djelovanja Republike Hrvatske, tijekom zadnjih 25 godina njenog postojanja. Naime, budući da Republika Hrvatska nema političke snage radno koristiti širi pojam vojnih veterana – osobe koje danas izlaze iz redova OS RH na tržište rada ili u mirovinu (i koje vremenom imaju sve manje karijerne veze s Domovinskim ratom), svojim pravima uvelike nisu izjednačene s „braniteljima“ kako ih doživljava njihovo nadležno Ministarstvo.

Razdvajanje obrane i branitelja

O svemu ovome smo za mišljenje upitali i Peru Kovačevića, svojedobnog visokog dužnosnika Ministarstva obrane RH, koji je radio i na osmišljavanju izdvajanja resora hrvatskih branitelja iz obrambenog resora te ustrojavanju Ministarstva hrvatskih branitelja. On je na naša pitanja sastavio odgovore, koje je objavio i na svom profilu na drustvenim mrezama, a koje donosimo i ovdje:

„Ukratko ću vas podsjetiti kad je i zašto ustrojeno Ministarstvo hrvatskih branitelja, što je bio cilj i svrha ustrojavanja Ministarstva. Naime, upravo sam po nalogu predsjednika Tuđmana, ministra Gojka Šuška, potpredsjednice Vlade gospođe Ljerke Mintas Hodak i generala Janka Bobetka radio na neposrednom ustrojavanju Ministarstva hrvatskih branitelja i u studenom 1997. godine priredio Promemoriju – elaborat za pokojnog predsjednika Tuđmana o razlozima i potrebi ustrojavanja Ministarstva hrvatskih branitelja. Sastavni dio tog elaborata bio je i sam ustroj Ministarstva. Predsjednik Tuđman je prihvatio elaborat i krenulo se u provedbu, odnosno samo ustrojavanje ‘Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji’. Naime, naziv Ministarstva logično je bio istovjetan Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji koji je Hrvatski sabor jednoglasno donio u prosincu 1997. godine“.

Koji su bili ciljevi te nove upravne organizacije?

„Kratko rečeno, osnovna zadaća i cilj ustrojavanja Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata bila je provedba Zakona o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. Naime, uporedno s ustrojavanjem Ministarstva izradili smo i donesen je i Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Zakon u kojem su na jednom mjestu bila kodificirana sva njihova prava. Početna nakana je bila da Ministarstvo djeluje od 4-8 godina dok se ne riješe tada nagomilani problemi i nakon toga preraste u državnu upravnu organizaciju. Početak djelovanja Ministarstva branitelja bio je ožujak 1998. godine“.

Zašto se išlo u takve promjene?

„Predsjednik Tuđman je držao, kao što je u elaboratu bilo naznačeno, da se Ministarstvo obrane i HV nakon završetka Domovinskog rata trebaju posvetiti svom temeljnom djelokrugu i nadležnosti u preustroju i pitanjima obrane, i da ne bave pitanjima skrbi o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji jer to nije njihova zadaća. Sukladno tome, Ministarstvo je ustrojeno u prosincu 1997. godine kada je i donesen Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji“.

Kako je započeo rad novog resora, Ministarstva hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji?

„Predsjednik Tuđman je 19. prosinca 1997. za prvog ministra hrvatskih branitelja imenovao legendarnog dr. Juraja Njavro, a Ministarstvo je započelo s djelovanjem u ožujku 1998. godine. Tada sam obnašao dužnost pomoćnika ministra dr. Juraja Njavre, a nakon toga i dužnost v.d. ministra 9 mjeseci, kad je dr Njavro imao srčani udar. Sjedište Ministarstva je bilo u Zagrebu na lokaciji Park Stara Trešnjevka 4, a njegov ustroj na terenu pratio je ustroj Ministarstva obrane i MUP-a“.

A kako danas stoji ta tema?

„Prema tome, ukoliko se i kad steknu uvjeti, a sad sigurno nisu stečeni – da se ukine Ministarsvo hrvatskih branitelja – nije logično da se djelokrug poslova i nadležnost Ministarsva branitelja prebaci u djelokrug Ministarstva obrane. Što je pravi razlog ukidanja Ministarstva hrvatskih branitelja? Je li to traže zastupnici nacionalnih manjina? Pravi razlog zna Andrej Plenković, no sadašnja obrazloženja im ne drže vodu“.

Što dalje?

Posljednjih tjedan dana intenzivno se spekuliralo o spajanju Ministarstva branitelja i Ministarstva obrane u jedno zajedničko ministarstvo kojem bi na čelu bio aktualni ministar branitelja Tomo Medved kao o već gotovoj stvari. On sam u razgovoru za Večernji list od 11. srpnja nije htio komentirati medijska nagađanja, ali je rekao: „Razgovara se o svim inačicama, no svakako želim naglasiti da hrvatski branitelji neće biti zakinuti ni uskraćeni u potpori države jer moramo uspostaviti strukturu i ustroj koji će odgovoriti izazovima vezanim uz to izrazito osjetljivo područje odnosa prema hrvatskim braniteljima i stradalnicima Domovinskog rata. Tu prvenstveno mislim na pravo na primjeren odnos, kako države tako i cijelog društva“.

Dakle, prioritet je bio na zadovoljstvu branitelja, više nego na boljitku nacionalnog obrambenog sustava, što potvrđuje teze o ustrajnom zanemarivanju obrambene tematike u Hrvatskoj. No, kako mnogim braniteljskim udrugama navodno baš i nije najbolje sjelo spajanje s Ministarstvom obrane, tijekom ovog vikenda se navodno opet počelo ozbiljnije razmišljati i o starom sustavu, prema kojem „branitelji“ ostaju razdvojeni od „obrane“. U tom slučaju kreće i nova potraga za budućim ministrom obrane, jer je gotovo sigurno da to neće biti dosadašnji obnašatelj dužnosti Tomislav Ivić.