Hrvatski mornari pustinjskim brodom po Zapadnoj Sahari
Kapetan korvete Vlade Zoko od ponedjeljka, 13. kolovoza, služi kao vojni promatrač u mirovnoj misiji UN-a MINURSO u Zapadnoj Sahari. Tamo će Zoko narednih godinu dana promatrati i nadzirati primirje, kao i organizaciju te osiguranje provedbe slobodnog i poštenog referenduma, što je osnovni cilj misije MINURSO („United Nations Mission for the Referendum in Western Sahara“). Zoko, pripadnik Hrvatske ratne mornarice, do odlaska u Zapadnu Saharu obnašao je dužnost zamjenika zapovjednika divizijuna Obalne straže RH, a i cijeli mu je radni vijek vezan uz pomorstvo, HRM i Obalnu stražu. Sada će Zoko pravo more i pravi brod zamijeniti morem pijeska u saharskoj pustinji i eventualno kormilarenjem pustinjskom lađom uz kontinentalnu granicu Zapadne Sahare s Marokom, Alžirom i Mauritanijom (gdje, vidi vraga, HRM aktivno sudjeluje u misiji MINURSO od 2003. godine). Naravno, ne dovodeći u pitanje potrebu prikupljanja časničkog iskustva u međunarodnom okružju te vježbanje rada u kombiniranim sastavima, ipak tu ostaje pitanje odabira inozemnih misija u kojima Hrvatska sudjeluje. Da takvih misija više „kopnene“ prirode, ima previše – posebno u usporedbi s u posljednje vrijeme raspoloživim „ne-mornaričkim“ personalom – pokazuje i razvoj događaja posljednjih mjeseci.
Mali uvid u nedavne faze više od 30 godina trajućih nemira u Zapadnoj Sahari
Raspad plana rotacije?
Naime, u posljednja 2 mjeseca (barem kako to proizlazi iz MORH-ovih priopćenja), HRM je jedina grana Oružanih snaga čije se ljude upućuje put neke od brojnih međunarodnih misija u kojima Hrvatska sudjeluje. Od ukupno 4 pripadnika HRM-a koje se slalo, čak trojica su upućena u misiju EU NAVFOR Somalija ATALANTA – 17. srpnja natporučnik Pave Amulić ukrcao se na ratni brod SR Njemačke – fregatu “Sachsen”, koja se nalazi u Adenskom zaljevu, 23. srpnja poručnik fregate Tomislav Jadrić upućen je u Đibuti u sklopu Odreda njemačkih mornaričkih snaga, a 06. kolovoza kapetan korvete Zoran Medvidović otišao je na dužnost analitičara operacije ATALANTA u Operativni stožer u Northwoodu (a ne „Nortwudu“, kako ga piše MORH) u Velikoj Britaniji. Toj trojici pridružio se i četvrti pripadnik HRM-a, jedini koji nije otišao u operaciju u Somaliju, već u Zapadnu Saharu.
Ako vjerujemo MORH-ovim priopćenjima, koja u posljednje vrijeme opet dosta detaljno opisuju hrvatske izmjene ljudstva u inozemstvu, ispada da je ovakav raspored upućivanja pripadnika OS RH u međunarodne misije tijekom posljednjih tjedana u potpunom neskladu s odlukom Vlade RH od 14. lipnja. Kao što smo već pisali, Vlada je na svojoj 32. sjednici prihvatila MORH-ov prijedlog dodatnih rotacija hrvatskih pripadnika u 4 mirovne misije UN-a. Prema toj odluci, 1 hrvatski vojnik trebao je otići u mirovnu misiju UN-a u Libanonu (UNIFIL) u lipnju, u drugoj polovici srpnja 4 hrvatska pripadnika trebala su otići u mirovnu misiju UN-a u Zapadnoj Sahari (MINURSO), a krajem istog tog 7. mjeseca 4 hrvatska promatrača trebala su otići u mirovnu misiju UN-a u Indiji i Pakistanu (UNMOGIP). Za nekoliko dana, točnije – u drugoj polovici kolovoza, 2 stožerna časnika HV-a trebala bi biti upućena na službu u mirovnu misiju u Liberiji (UNMIL). Ništa od toga, ako je suditi prema vijestima i priopćenjima iz MORH-a, zapravo nije ispoštovano – niti što se tiče tajminga, niti po pitanju broja pripadnika OS RH koji trebaju otići u neku od tih brojnih UN-misija. Jedino što se uopće približilo prijedlogu MORH-a i odluci Vlade je, za sada jedino, objavljeno slanje 1 (umjesto 4) pripadnika HRM-a u misiju MINURSO, i to s gotovo mjesec dana zakašnjenja.
