Vlada se jučer pod plaštem zatvorene sjednice bavila, među ostalim, i kadrovskim pitanjima. Ništa neobično, budući se i svim dosadašnjim Vladama mililo kojekakve huncutarije – i važne i nevažne – proglasiti ako ne baš tajnim, ali ono barem zatvorenim. Za one manje upoznate s Vladinim „transparentnostima“, to znači da na web-stranicama Vlade ne možete čak ni vidjeti ranije pripremljenu odluku, a niti čuti obrazloženje resornog ministra zašto se predlaže baš ovo ili ono. Kod tih zatvorenih tipova – a Vlada je baš takav: dobar, ali prečesto zatvoren dečko – morate se zadovoljiti vanjskim dojmom – u ovom slučaju šturim „priopćenjem sa zatvorene sjednice“. Tako nam je nadležni Vladin Ured za odnose s javnošću dao na znanje da je Vlada jučer razriješila jedne, i imenovala druge članove Savjeta, odnosno po novome – Upravnog vijeća Hrvatskog centra za razminiranje. Ovo je u samo godinu dana drugo imenovanje članova tog tijela – prvo je, temeljem izmjena Uredbe o osnivanju HCR-a iz ožujka 2011., odlučeno na sjednici Vlade održanoj 01. srpnja 2011. Drugo imenovanje, ovo jučerašnje, temelji se na novoj izmjeni spomenute Uredbe, koja je na snagu stupila 28. lipnja 2012., a usvojena je na sjednici Vlade samo dan ranije.
Savjet vs. Upravno vijeće
HCR - Vladin kvadrat sreće
Izmjene Uredbe o osnivanju Hrvatskog centra za razminiranje, koje je usvojila Vlada Zorana Milanovića, na prvi pogled čine se tek kozmetičkim, no kad se usporede s onima iz mandata Jadranke Kosor i s netom objavljenim imenovanjem novih članova Upravnog vijeća HCR-a, postaju prilično zanimljive. Dakle, po novoj izmjeni Uredbe s kraja lipnja ove godine, Kosoričin Savjet HCR-a postaje Milanovićevo Upravno vijeće HCR-a – što bi impliciralo i ponešto drugačiju, odgovorniju i „izvršniju“ ulogu tog tijela. Mijenja mu se i broj članova – prema Kosoričinoj varijanti, Savjet HCR-a ima predsjednika plus šest članova, od kojih je jedan – upravitelj Zaklade „Hrvatska bez mina – Zaklada za humanitarno razminiranje“. Predsjednika Savjeta predlaže predsjednik Vlade RH, u ovom slučaju to je još uvijek bila Jadranka Kosor. Ostale članove Savjeta predlažu s razminiranjem barem načelno povezana ministarstva – Ministarstvo obrane, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo regionalnog razvoja.
Kod Milanovića situacija je potpuno drugačija, i puno sličnija HDZ-ovim manirima – on, Zoran Milanović, kao predsjednik Vlade, predlaže i predsjednika i članove Upravnog vijeća HCR-a, kojih više nema 6 nego 8 plus predsjednik, a Vlada ih (više formalno) imenuje i razrješava. Od tih sada već 9 članova Upravnog vijeća – 3 su predstavnika ministarstava – Ministarstva obrane, Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva vanjskih poslova. Jedino oko čega su se složili i Kosor i Milanović, svaki u svojoj izmjeni Uredbe o osnivanju HCR-a, je da članovi koji su ujedno i državni dužnosnici nemaju pravo na naknadu – a ostali imaju!
Pleština umjesto Milasa, Bruketa umjesto Perice
Naravno, i Kosor i Milanović vole da im u raznim tijelima na koja imaju utjecaja sjede „njihovi“ ljudi. Pa tako i u Savjetu, odnosno Upravnom vijeću HCR-a. Vlada Jadranke Kosor 01. srpnja 2011. na čelo Savjeta HCR-a postavila je Zvonka Milasa, predsjednika jedne od braniteljskih udruge, a danas HDZ-ovog zastupnika u Saboru. Ostali članovi Savjeta bili su Ivica Buconjić ispred MUP-a, brigadni general Drago Matanović ispred MORH-a i Mario Nobilo ispred MVPEI-a. Bivši HDZ-ov saborski zastupnik i predsjednik Kluba utemeljitelja HDZ-a Đuro Perica u Savjetu je završio kao predstavnik Ministarstva poljoprivrede, a HSS-ovac iz Velika Gorice, Vlado Horina, u ime Ministarstva regionalnog razvoja. Savjet je po defaultu upotpunila predsjednica Zaklade „Hrvatska bez mina“ Đurđa Adlešić, u vrijeme imenovanja u Savjet još uvijek saborska zastupnica.
Milanovićevo društvo puno je raznolikije – na čelu Upravnog vijeća je Dijana Pleština, koja se i u ranijim Vladama bavila razminiravateljskom problematikom. Ispred Ministarstva obrane u Vijeće ulazi pomoćnik ministra Viktor Koprivnjak, u ime MUP-a pomoćnica ministra Ines Krajčak, a ispred Vanjskih poslova – Vesna Batistić Kos, također pomoćnica ministrice. Ostalih 5 članova Milanovićevog Upravnog vijeća HCR-a čine Neven Budak, Goran Granić, Gordana Kovačević, Davor Bruketa i Goran Radman.
Polaznici tečaja za prepoznavanje minsko-eksplozivnih sredstava
Dok su netom razriješeni članovi starog Savjeta HCR-a vjerojatno u svom životu i sami posijali koje eksplozivno sredstvo, barem petorici članova novog Upravnog vijeća najprije bi trebalo organizirati mali tečaj prepoznavanja istih. Jer, pogledaju li se njihove biografije, teško je povjerovati da su ikada imali bliski susret s ikakvim minama.
"Pazi, mina"
Neven Budak ugledan je sveučilišni profesor i povjesničar, nesuđeni ministar znanosti, a od ove godine i volonterski posebni savjetnik za znanost predsjednika Vlade Zorana Milanovića. Goran Granić, energetičar, dugogodišnji je ravnatelj Energetskog instituta „Hrvoje Požar“ i potpredsjednik Vlade u mandatu Ivice Račana, zadužen za odnose s Haaškim sudom. Gordana Kovačević, predsjednica je Uprave Ericssona Nikole Tesle, iznimno uspješna poslovna žena. Davor Bruketa, najmlađi je u tom društvu, član glasovitog dizajnerskog dvojca Bruketa&Žinić. Goran Radman u javnosti je najpoznatiji kao bivši direktor Televizije Zagreb, pa onda svjetski poznatog Microsofta – doduše, njegova zastupništva za jugoistočnu Europu. Svima njima zajedničko je najvjerojatnije samo potpuno nepoznavanje tematike kojom će se baviti kao članovi Upravnog vijeća Hrvatskog centra za razmirivanje. No, za utjehu, barem troje od njih možda će uspjeti namaknuti nešto novca i tehnike za razminiranje, a nesumnjivo je da HCR-u ne gine novi vizualni identitet i strateško komuniciranje.
I na kraju, ostaje pitanje kuda su nestala dva člana bivšeg Savjeta HCR-a – Mario Nobilo, donedavni predstavnik Ministarstva vanjskih poslova u Savjetu HCR-a, i Đurđa Adlešić, još uvijek aktualna upraviteljica Zaklade „Hrvatska bez mina“. Njih Milanovićeva Vlada jučer nije poimenice razriješila (za razliku od većine njihovih bivših kolega), ali ni ponovno imenovala u Upravno vijeće. Samo Bog sad zna gdje su na kraju oni po tom pitanju. Što bi Britanci rekli, “Mind the gap”!
