Već mjesecima se čuje kako Republika Hrvatska planira nabavljati bespilotne letjelice za svoje vojne i civilne potrebe. O tome se krajem rujna provodilo savjetovanje, ne bi li onda bio i pokrenut postupak javne nabave. Poziv za posao s Ministarstvom poljoprivrede kao naručiteljem nazvan je „Nabava besposadnog zrakoplovnog sustava (BZS) razreda kratkog dometa u gornjem dijelu raspona (Short Range – SR razred)“, i objavljen 2. listopada 2017. godine. Vrijednost posla je bila procijenjena na 12 milijuna eura bez PDV-a, odnosno na 89.976.216 kuna, a rok dostave ponuda bio je postavljen na 15. siječnja 2018. u 11 sati, kada je započelo i otvaranje ponuda. Do otvaranja pristiglih ponuda postupak je prošao kroz tri žalbe: 13. listopada 2017. godine, kada je na žalbu tvrtke „KING ICT d.o.o.“ naručitelju naloženo poništavanje dijela dokumentacije o nabavi; 7. prosinca 2017. kada je Državna komisija za kontrolu javne nabave odbacila žalbu tvrtke „SECURUS d.o.o.“ iz Zagreba), te 03. siječnja 2018. kada je žalba tvrtke „Aero Partner d.o.o.“ također odbačena zbog nepravodobnosti podnošenja. Osim toga, tijekom postupka je došlo i do dva ispravka dokumentacije o natjecanju (27. studenog 2017. i 2. siječnja 2018. godine). Treba napomenuti kako je u žalbenom postupku tvrtka KING ICT postigla promjenu natječajne dokumentacije kako bi se s ponudama mogli javiti i posrednici, a ne samo proizvođači bespilotnih letjelica, kako se to prvotno tražilo.
Tijek javne nabave
Na konkretnome otvaranju ponuda, dovršenom tog 15. siječnja do 11:30, bile su zaprimljene ukupno dvije ponude – obje vezane uz bespilotne letjelice izraelskog podrijetla. S jedne strane (1) tu je bila tvrtka „Aeronautics Ltd.“ (Nachal Snir St., Yavne 81101 iz Izraela), kojoj se nasuprot našla zajednica ponuđača (2) „KING ICT d.o.o.“ (Buzinski prilaz 10, Zagreb) i „Israel Aerospace Industries Ltd.“ (Ben Gurion International Airport, 70100 Israel). Prvi je ponuđač izašao s ponuđenom cijenom sustava od 4.879.633 kune s PDV-om, dok je druga ponuda iznosila 7.444.000 kuna, odnosno 9.305.000 kuna s PDV-om. Dakle, obje su ponude ispale radikalno jeftinije od vrijednosti procijenjene pri pokretanju postupka nabave (89.976.216 kuna) – prva je dostizala tek oko 5,4 posto procjene, dok je druga iznosila oko 10,3 posto procjene. Nakon otvaranja ponuda dan je još i žalbeni rok od 10 dana (koji je protekao 25. siječnja), a još teče rok od 60 dana od dana otvaranja ponuda u kojem naručitelj treba donijeti Odluku o odabiru ili poništenju natječaja. Iako je po Zakonu o javnoj nabavi sam postupak tekućeg pregleda i ocjene ponuda tajan, uskoro bi se mogli vidjeti i neki konkretniji podaci o ishodu ove nabave bespilotnih letjelica.
Tu treba napomenuti da, iako je nositelj nabave bilo Ministarstvo poljoprivrede, nedvojbeno je kako se tu radilo o poslu u kojem i Ministarstvo obrane RH ima itekako što za reći. Osim po pojedinim tehničkim karakteristikama letjelica, za koje se tražila sukladnost vojnim zahtjevima, to je vidljivo i po činjenici da se isporuku opreme tražilo 10 mjeseci po potpisivanju ugovora – ali ne u Ministarstvo poljoprivrede, već u zagrebačku vojarnu „Croatia“. I upravo je tu onda i glavni problem čitavog ovog posla. Naime, ako se gleda vojna strana stvari – zahtjevi čitavog ovog sustava bespilotnih letjelica za potrebe RH su relativno skromni. Mali domet (minimalno 120 km), mala težina letjelica (ne više od 150 kg pri polijetanju), kao i mala visina leta te djelovanja (1.000-4.000 metara iznad mora) kombinirani su sa zahtjevom za lansiranjem iz zasebnog lansirnog sklopa i spuštanja padobranima ili u mrežu.
Može i drugačije ?
Remus 100 odnedavno je u rukama HRM
Pribavljanje ovog tehnološkog sustava, bili novci za njega vlastiti ili pribavljeni iz Europske unije, već na prvi pogled podsjeća na usporedivi posao hrvatske kupovine besposadnih ronilica za Hrvatsku ratnu mornaricu. I ondje se definiralo potrebu, i onda tim temeljem krenulo planirati vlastitu kupovinu – da bi uskoro svima sinulo da se iz savezničkih izvora može dobiti ozbiljniju opremu po nižoj, povlaštenoj cijeni. Tada se od vlastitog javnog natječaja odustalo, a ronilice su povoljno pribavljene temeljem donacije Sjedinjenih Američkih Država. Nije teško baš u vrijeme kad Hrvatska svoje potencijalno strateško partnerstvo s Izraelom podebljava javnom nabavom bespilotnih letjelica uočiti da te iste SAD kreću u veliku promjenu svoje flote isprobanih i ozbiljnih bespilotnih letjelica. Naime, kako se tijekom čitave prošle godine nagađalo, Ratno zrakoplovstvo SAD je za 9. ožujka najavilo službeni izlazak iz operativne službe bespilotnih letjelica General Atomics MQ-1 Predator.
Kako se vidjelo u priopćenju iz američke zrakoplovne baze Creech u Nevadi, specijalizirane za djelovanja bespilotnim letjelicama, postrojbe US Air Force su već započele transfer svojih borbenih zadaća na bespilotne letjelice MQ-9 Reaper. Letjelice Predator će s početkom ožujka prestati djelovati u operativnoj službi Ratnog zrakoplovstva i Nacionalne garde SAD, dok se očekuje da pojedini ugovorom vezani partneri okončaju njihovo korištenje na Bliskom Istoku do kraja ove godine. Pri tome, kako se moglo čuti u odgovoru na pitanja medija od natporučnice Annabel Monroe, glasnogovornice američkog Air Combat Command (ACC, Langley Air Force Base, savezna država Virginia) – za sada Ratno zrakoplovstvo SAD još nema razrađen program budućeg raspolaganja letjelicama MQ-1 Predator po njihovom skorom povlačenju iz službe. Dok se nagađa da bi neki primjerci mogli završiti u muzejima, ili u arsenalu Ratne mornarice SAD, izgleda da oni neće biti prodavani privatnim osobama. Nije još jasno ni da li će biti dostupni partnerima i saveznicima SAD u okviru programa Excess Defense Article (EDA). Kako bilo da bilo, ova nejasna situacija otvara i mogućnosti brzog djelovanja – pa ne bi bilo zgorega iskoristiti priliku i stati u red za moguće donacije ove otpisne vojne opreme. Kako Republika Hrvatska ima opsežno iskustvo s donacijama iz SAD, jasno je da prvenstvo u takvim pregovorima sa sobom nosi i pojedine prednosti – što je bilo vidljivo i pri ugovaranju američkih donacija oklopnih vozila tipa MRAP, te borbenih helikoptera OH-58D Kiowa Warrior.
Dok je jasno kako tu SAD unificiraju flotu borbenih bespilotnih letjelica prelaskom na novije i sposobnije MQ-9 Reaper, za hrvatske uvjete nije ključno ograničenje MQ-1 Predatora na nošenje samo oko 100 kg borbenog tereta. Mogu to biti po dva projektila AGM-114 Hellfire (koje RH i ovako već nabavlja za borbene helikoptere OH-58D), ali i protuzračni AIM-92 Stinger, te manji AGM-176 Griffin za djelovanja po zemaljskim ciljevima. S druge strane, MQ-1 Predator je letjelica osposobljena za nošenje raznolikog senzorskog paketa, s kojim pripadnici OS RH imaju iskustva iz inozemnih misija. Uz to, dolet ovog sustava nije 120 nego oko 1.100 km – što znači da može u jednom potezu proći od Savudrije do rta Oštro na krajnjem jugu i natrag. Što se autonomije u zraku tiče, ona nije maksimalnih 6 nego oko 24 sata, što je opet itekako zgodno pri dugotrajnim izviđanjima granice i pomorskog prostora ili za uporabu u zaštiti i spašavanju. Uglavnom, ako Hrvatska već razmišlja o bespilotnim letjelicama, pa je neke njihove varijante spremna i sama kupovati, teško je vidjeti razloga da se u najskorije vrijeme ne krene u načelne razgovore oko pribavljanja rabljenih MQ-1 Predatora za razne vojno-civilne namjene u RH.
