Iskrcavanja na Normandiji 1944. bila su najkompleksnija vojna operacija u povijesti, ali barem američki vojnici nisu trebali dobivati žigove u putovnicu na plaži Omaha. To zvuči apsurdno, ali danas američke i NATO snage moraju se natezati s takvim formalnostima i s još podosta toga pride dok se bave poslom obrane Europe. Očigledno, u slučaju rata, te birokratske prepreke bile bi uklonjene. Ali koliko je god moguće, trebali bi ih također ukloniti i kad je pitanje priprema za rat. Bolja koordinacija i kompatibilnost među saveznicima traži da se stvarno dobro pogleda i te razne važeće upravne aranžmane.
Pod vodstvom SAD, NATO vojni partneri nedavno su dovršili operaciju „Saber Guardian“ u Istočnoj Europi; uključeno je tu bilo 25.000 vojnika tijekom više od 10 dana, i bila je to najveća takva vježba ove godine. Za razne oružane snage koje su provele više od desetljeća fokusirane na borbu protiv terorista u Afganistanu i na Bliskom istoku, bio je to bitan podsjetnik na konvencionalno ratovanje. Sve je to pomoglo i uvjeriti NATO članice iz Istočne Europe da im Zapad čuva leđa.
Tijekom svega toga, vojne su snage nalijetale na razne vrste „ležećih policajaca“, pravih i metaforičkih. Npr. kada je zapovjednik američkih snaga u Europi general Ben Hodges letio iz Bugarske u Rumunjsku, ne bi li nadgledao vježbu bojnim streljivom na Crnome moru, bilo mu je rečeno da sleti u rumunjsku zrakoplovnu bazu i obavi carinske procedure. Sličnu je situaciju doživio i po pitanju putovnica u Mađarskoj.
Snage koje su se kretale na istok nisu mogle koristiti ceste i mostove zbog pojedinih čvrsto utvrđenih limita na težinu vozila. Neki drugi su imali problema s ljetnim pravilima prometa i propisima o ograničenju buke. Neke zračne luke, željeznički pravci i tuneli pokazali su se neprikladnima za prolaz novijih vojnih aviona i kamiona. Općenito, 28 članica NATO saveza trebaju u prosjeku 15 dana za rješavanje diplomatskih dozvola prije nego što trupe ili vojna oprema uopće mogu krenuti preko njihovih granica.
General pukovnik Ben Hodges, Cincu u Rumunjskoj, 15. srpnja 2017. godine
Sve je to potaklo Hodgesa da pozove na uspostavu „vojne schengenske zone“, modelirane temeljem sporazuma EU koji dopušta neograničeno putovanje preko državnih granica. Na NATO sastanku u lipnju, nizozemska ministrica obrane Jeanine Hennis-Plasschaert pozvala je da se tako nešto i stvarno napravi. Nije to jednostavno: s jedne strane, neke EU članice nisu ujedno i dio NATO saveza. Ali Schengen je načelno jedan prilično odgovarajući model. Kako je to Hodges izjavio, NATO treba „nešto što bi dopustilo vojnom konvoju da se kreće preko Europe barem onoliko brzo koliko se migranti mogu kretati širom Europe“.
Rusija, ohrabrena svojom jednostavnom aneksijom Krima od Ukrajine, sprema se održati vojne vježbe koje će obuhvatiti i do 100.000 vojnika na njenim zapadnim granicama. Savez i SAD su također pojačali svoju prisutnost u posljednje vrijeme rotacijom dodatne 4 oklopne brigade (svaka oko 4.500 vojnika) kroz Poljsku i baltičke države. Pa ipak, najistočnije članice NATO saveza osjećaju se sve ranjivijima.
Nitko ne želi rat, ali projiciranje ozbiljnih sposobnosti odgovora čini bitan dio odvraćanja. Kremlj se teško može osjećati ugrožen od NATO snaga ograničenih već i od carinskih službenika.
Ovaj urednički tekst je 11. kolovoza 2017. godine objavio portal Bloomberg (https://www.bloomberg.com/europe), pod originalnim nazivom “NATO Troops Can’t Fight If They’re Stuck at Customs”. Članak je u originalu dostupan na adresi: https://www.bloomberg.com/view/articles/2017-08-11/nato-troops-can-t-fight-if-they-re-stuck-at-customs
