Vojnici u okviru njemačke 413. lake pješačke bojne, nedaleko obala Baltičkog mora, žalili su se prošle godine da nemaju dovoljno snajpera, protuoklopnog oružja, ni potrebnih vrsta vozila. Tijekom vježbi, kako su rekli svom parlamentarnom ombudsmanu, njihova postrojba nije imala streljiva za simuliranje borbi. Umjesto toga, rečeno im je da si zamisle pucnjeve. Širom Europe, slični manjkovi muče kopnene, pomorske, zračne i cyber-snage, nakon godina ustrajnih rezova u obrani.
Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump prošlog je mjeseca iznervirao europske vođe kada ih je u novom stožeru NATO saveza kudio za nedovoljno izdvajanje za obranu i za ono što je on nazivao “neplaćenim računima za vojsku”. Aktualni i bivši europski dužnosnici odmah su ukazali na činjenicu da NATO članice tu nisu dužne SAD-u, ali su ujedno i priznali kako Trump nije bio u krivu: Europi nedostaju sposobnosti potrebne da bi se sama zaštitila. “Trump nije stekao mnogo prijatelja tijekom svog puta u Bruxelles“, izjavio je Richard Shirreff, umirovljeni britanski general s četiri zvjezdice i bivši visoki NATO zapovjednik. “Pa ipak, Trump je potpuno u pravu da europske nacije ne troše dovoljno na obranu“. Kada je Belgija izvela stotine vojnika na gradske ulice u Bruxellesu nakon pariških terorističkih napada u studenom 2015. godine, ona je prvo morala od Kopnenih snaga SAD zatražiti tisuću kompleta za osobnu zaštitu vojnika. Britanska Kraljevska mornarica ima 19 razarača i fregata. Usporedbe radi, 1982. godine, tijekom Falklandskog rata, ona ih je imala 55.
Ratovanje – i sprečavanje ratova – ne obuhvaća samo streljivo i bombe. Postrojbe i teško naoružanje mora biti prebačeno do fronte, što traži flote aviona, helikoptera i kamiona. Arsenali moraju biti pripremljeni za opskrbu naoružanja, što traži zalihe streljiva. Vojske moraju biti spremne za samoobranu i protunapad, što sve traži specijalizirane sustave. U Europi je svega toga premalo na raspolaganju. I Sjedinjene Države su smanjivale brojnost svojih postrojbi, mornaričkih flota i oklopnih snaga s vrhunaca dostignutih tijekom Hladnoga rata. Ipak, tehnološki napredne vojne sposobnosti SAD nadaleko nadmašuju europske resurse, uključujući tu i napredne borbene zrakoplove, naoružane bespilotne letjelice, elitne snage specijalnih namjena, te nosače zrakoplova.
Usprkos smanjivanjima proračuna namijenjenog Pentagonu tijekom posljednjih godina, vojna potrošnja SAD nadaleko nadilazi europsku, a konvencionalne snage SAD su i generalno bolje uvježbane te opremljene od svojih europskih parnjaka. Obrambeni proračun SAD, 680 milijardi USD prema NATO izračunu, znatno nadilazi izdvajanja europskih članica Saveza, koje zajedno troše ukupno oko 242 milijarde USD godišnje. Europljani su desetljećima nastojali efikasnije graditi vojnu opremu i organizirati svoje postrojbe. Taj je napor obilježen neuspjesima, kašnjenjima i kompromisima. Danas europski saveznici ugrubo za obranu troše upola manje od SAD, a ipak time dobivaju manje od jedne šestine njihovih borbenih snaga, kao što priznaju i europski dužnosnici.
Sjedinjene Države su dugo vremena kudile Europljane po pitanju njihovih neodgovarajućih vojnih snaga. Nakon kampanje bombardiranja Libije 2011. godine, američki ministar obrane Robert Gates kritizirao je saveznike jer nisu imali dovoljno naprednih bombi za izvođenje ovog poduhvata. NATO države morale su se osloniti na SAD po pitanju stručnjaka za odabir meta, opskrbu zrakoplova gorivom u zraku, a čak su posuđivale i američko streljivo. Pravi poziv na buđenje, kako kažu saveznički dužnosnici, bila je ruska aneksija Krima 2014. godine, kojoj je slijedila i intervencija Moskve u Siriji. Obje su ove operacije pokazale nove ruske taktike i naoružanje. Najednom su davno zaboravljena oružja iz doba Hladnoga rata ponovo postala relevantna.
“U ruskim kopnenim snagama teče najveći modernizacijski projekt poduzet u zadnjih 50 godina“, rekao je Christopher Foss, urednik publikacije Jane’s Armored Fighting Vehicles. “Njihova nova vozila predstavljaju napredak u klasi prema sposobnostima koje ima NATO“. Već desetljećima NATO nuklearne snage čuvaju mir, nadomještavajući sve neravnoteže u konvencionalnim snagama. Smatralo se da Rusija ne bi riskirala uništenje planete izvođenjem invazije NATO države. Ali imajući u vidu rizike nuklearnoga rata, Zapad bi promišljao pritiskanje nuklearnoga okidača samo suočen s općim napadom. Takozvani hibridni scenarij kakav je viđen na Krimu, koji obuhvaća tek ponešto vojnika bez oznaka koji prelaze granicu i započinju nerede, gotovo pa je otporan na klasično nuklearno odvraćanje. To je prostor u kojeg se uklapa konvencionalno naoružanje. Najbolji način za sprečavanje Moskve u kreiranju nemira na NATO granicama je osiguravanje da svijet zna kako NATO ima dovoljno vatrene moći za pobjedu u bilo kakvom tipu konflikta, naglašavaju dužnosnici SAD i Saveza.
Izazove koje danas trpi NATO u postizanju takve vrste odvraćanja dobro pokazuje opadanje u raspoloživom broju tenkova. Tijekom Hladnog rata, Nizozemska je imala 445 tenkova. No 2015. ta je država stavila u prodaju svojih posljednjih 60 tenkova, zajedno sa svojim transportnim helikopterima, te mnogim od svojih brodova minolovaca. Umjesto u svoje, Nizozemska je vojnike poslala da upravljaju njemačkim tenkovima. Ali i Njemačka smanjuje broj svojih tenkova, od vrhunca dostignutog u Hladnome ratu kada je imala 2.125 tenkova Leopard 2, prošle je jeseni dostignuta brojka od njih samo 244, od čega ih je tek nešto iznad polovice i stvarno bilo spremno za akciju. To je smanjivanje značilo da postrojbe ponekad za provedbu vježbi moraju posuđivati tenkove od svojih sestrinskih postrojbi bez puno najava, čulo se od jednog parlamentarnog dužnosnika. Kako je izjavila i glasnogovornica Ministarstva obrane, vojne postrojbe zaista ponekad moraju posuđivati opremu iz drugih postrojbi, ne bi li mogle provesti vježbe – što je problem, kako je naglasila, koji je potaknuo nedavnu odluku Vlade da investira više u takvu opremu. No, problemi tu daleko nadilaze samo pitanje tenkova. Prošle godine, samo oko 9 od 48 njemačkih transportnih helikoptera NH-90, te 40 od njihovih 123 zrakoplova Eurofighter bilo je u svakome trenutku spremno za korištenje.
Hans-Peter Bartels, njemački povjerenik za oružane snage koji djeluje i kao vojni ombudsman, kaže u svom godišnjem izvješću za ovu godinu kako napori za unapređivanje opreme i popunu zaliha streljiva traju predugo. U 413. lakoj pješačkoj bojni nedaleko Baltičkoga mora, istaknuo je on, nedostaci u opremi doveli su i do “nezadovoljstva te frustracije” među ljudstvom. Glasnogovornica njemačkih Kopnenih snaga odbila je komentirati upit o točnosti prigovora zabilježenih od g. Bartelsa. Ona je izjavila kako ta bojna trenutno ima opremu i streljivo koju treba za ispravno uvježbavanje, te za provođenje svojih dužnosti.
Europa obiluje takvim pričama o nedostacima. Francuska je nedavno poslala samo 5 tenkova i 300 vojnika put novih NATO snaga u baltičkim državama, među ostalim i zbog francuskih djelovanja u Africi, u Siriji, te na ulicama Pariza, koja su iscrpila njihove vojne snage, saznaje se od savezničkih dužnosnika. Slavna britanska Kraljevska mornarica nema ni jednog nosača zrakoplova dok očekuje isporuku dva takva plovila. Dok će HMS Queen Elizabeth zaploviti 2021. godine, za početak će možda nositi borbene zrakoplove F-35B u vlasništvu američkog Marinskog korpusa, dok će Britanija još graditi svoju flotu takvih letjelica. Ujedinjena Kraljevina je i svoje posade lovaca na podmornice razmjestila kod saveznika, budući da nema vlastitih takvih zrakoplova, i tek očekuje svoje nove nadzorne platforme ove namjene. Britanija i Francuska – najveći europski potrošači u obrambene svrhe – i Njemačka, najveća ekonomija na kontinentu – sve su one obećale obnoviti svoje vojne snage. U 2016. godini ne-američka NATO vojna potrošnja porasla je za oko 10 milijardi USD, što je porast od 3,8 posto prema vrijednostima iz 2015. godine.
Dužnosnici tvrde kako bi se prvi znaci da su traženja g. Trumpa imala utjecaja mogli vidjeti pri kraju ovoga mjeseca, kada će NATO objaviti svoje preliminarne procjene europskih obrambenih proračuna za 2017. godinu. NATO nastojanje da države članice potroše 2 posto svojih domaćih proizvoda (BDP) u obrambene svrhe je formulirano tek kao načelni cilj kojeg se planiralo dostići do 2024. godine. Pa ipak, Washington to sve učestalije tretira kao čvrsti zahtjev. U danima nakon NATO sastanka, g. Trump je objavio na Twitteru: “Imamo MASIVAN trgovinski deficit s Njemačkom, plus što oni plaćaju BITNO MANJE nego što bi trebali za NATO & vojsku. Vrlo loše za SAD. To će se promijeniti“.
Njemački dužnosnici priznaju da su njihove snage bitno oslabljene, i obvezali su se da će ih ojačati – što je odluka za koju ističu kako je donesena prije izbora koji su Trumpa doveli na vlast. Kancelarka Angela Merkel je kroz parlament progurala povećanje obrambenog proračuna od 8 posto za ovu godinu, ili na 37 milijardi eura (42 milijarde USD). Prema izvorima iz njemačke Vlade, to predstavlja 1,2 posto nacionalnog bruto domaćeg proizvoda. Gospođa Merkel kaže kako je posvećena dostizanju NATO cilja potrošnje 2 posto BDP. Kritičari iz Njemačke i SAD tvrde da su promjene prespore. Njemačko Ministarstvo obrane je još 2015. objavilo kako planira obnoviti svoje oklopne snage i njihove tenkove, ali ti tenkovi nisu stigli – na nezadovoljstvo američkih vojnih planera. Posao preuređenja 104 tenka vrijedan 760 milijuna euraje potpisan tek prošloga mjeseca. Njegovo odgađanje od dvije godine bilo je uvjetovano tehničkom zamršenošću preuređenja, te procesa javne nabave, ustvrdila je glasnogovornica njemačkog Ministarstva obrane.
Drugi problem je i u načinu na koji se troši novce. “Traži se i bolja potrošnja za obranu, a ne samo više odvajanja za obranu“, tvrdi Douglas Barrie, stariji suradnik Međunarodnog instituta za strateške studije (IISS) iz Londona. Transportne sposobnosti ostaju jedna od kritičkih potreba, kažu dužnosnici SAD i NATO. Sjedinjene Države već duže potiču saveznike da produže željezničke pruge u svoje centre za uvježbavanje snaga, budući da američke transportne prikolice ne smiju legalno prevoziti tenkove po europskim cestama – s obzirom na ograničenja nosivosti prometnica. Sjedinjene Države žele i da Europljani kupe svoja vlastita sredstva za prijevoz tenkova. Transportni zrakoplovi i helikopteri predstavljaju još jedan veliki nedostatak u sposobnostima, kažu upućeni dužnosnici. Ako se rasplamsaju napetosti s Rusijom na granicama NATO, vojni planovi traže ojačavanje prednjih linija ubacivanjem NATO snaga za brza djelovanja. No, brzo raspoređivanje takvih snaga vjerojatno bi ovisilo o američkoj opremi.
Iz NATO saveza se čuje kako tu članice počinju izvoditi zaokret. Krajem ovoga mjeseca Savez će odobriti novi obrambeni plan koji će ojačati pribavljanje teške opreme, kao tenkova, ali koji također poziva i na pribavljanje dodatnih zrakoplova za nadzor iz zraka, tankera za dopunu gorivom u zraku, i sredstava za strateški zračni prijevoz, čuje se od upućenih NATO dužnosnika. U kratkome roku Sjedinjene Američke Države popunjavaju praznine u strukturi europskih obrambenih sustava. Prošloga mjeseca, SAD su objavile plan investiranja novih 4,8 milijardi USD vojnih sredstava u Europu, što predstavlja porast od 1,4 milijarde USD prema izdvajanjima od prošle godine.
U Njemačkoj je vojna potrošnja postala političkom temom u parlamentarnim izborima zakazanim za rujan. Najveća stranka politički suprotstavljena Angeli Merkel predstavlja njenu podršku za povećanje vojnih izdvajanja kao puko povlađivanje gospodinu Trumpu, koji se mnogim njemačkim biračima ne sviđa. Glavni izborni takmac Angele Merkel, socijalni demokrat Martin Schulz, izjavio je u četvrtak 1. lipnja kako bi on i službeno odustao od dostizanja cilja zacrtanog na 2 posto BDP ako bude izabran. “Ne mislim da ovaj vrtoglavi porast naoružavanja ima smisla“, kazao je.
No, na posljednjem NATO summitu, na kojem je Trump prigovarao Europljanima, više se političkih vođa odlučilo i javno zagovarati znatnija izdvajanja za obranu radi vlastite nacionalne sigurnosti, a ne zbog američkih traženja. Ali, oni su ujedno i privatno Trumpu priznali kako se s njim slažu – čulo se u navodima diplomata. “Do jedne razine” kazao je nizozemski premijer Mark Rutte nakon sastanka, “on ima i pravo“.
Autori Julian E. Barnes, Anton Troianovski i Robert Wall ovaj su tekst napisali za Wall Street Journal, a on je 4. lipnja 2017. godine objavljen i na američkom portalu MSN.com (https://www.msn.com/en-us), pod originalnim nazivom “Europe Reckons With Its Depleted Armies”. Članak je u originalu dostupan na adresi: https://www.msn.com/en-us/news/world/europe-reckons-with-its-depleted-armies/ar-BBBQfuQ
