Na sastanku EU Vijeća za vanjske poslove (FAC) u formatu ministara obrane, održanom 18. svibnja u Bruxellesu – prvom na kojem se počinje osjećati smanjivanje političkog utjecaja Velike Britanije – Europska unija je polagano krenula prema višim razinama obrambene integracije. Kao prvo, na repertoaru skupa se našla provedba prošlogodišnje Globalne strategije EU u području sigurnosti i obrane, odnos EU i NATO, a onda i pitanja obrambenog funkcioniranja same Europske unije. Ovome je sastanku prethodio Upravljački odbor Europske obrambene agencije, organizacije na koju EU itekako računa u budućim planovima razvoja obrambenog sektora EU.
Zasjedanje Upravljačkog odbora EDA je otvorilo teme dana – ministri su podržali EDA Dugoročni pregled rada (Long Term Review – LTR), kojim se ovu Europsku agenciju planira jačati za provedbu spomenute Globalne strategije EU, budući je ona nositelj i niza tu planiranih aktivnosti. Uz to, ojačana je i uloga EDA kao središnje točke europskih obrambenih integriranja, kako po pitanju razvoja vojne tehnologije, tako i organizacijski (pa i u financiranju suradnje). Ujedno, razmotreni su i razvojni projekti koje ova agencija vodi – posebice “Dopuna gorivom u zraku”, “Bespilotni sustavi” (Remotely Piloted Aircraft Systems – RPAS), “GovSatCom” i “Kibernetička obrana” – koji su tek dio od oko 50 projekata razvoja sposobnosti koje EDA trenutno vodi.
Spomenuta Globalna strategija EU još je itekako “work in progress”, za čije su daljnje aktivnosti ministri usvojili Zaključke o provedbi, zajedno sa smjernicama za daljnja djelovanja. Ministar Krstičević je po pitanju Globalne strategije EU za područje sigurnosti i obrane posebno istaknuo i važnost autonomnosti država članica u donošenju odluka, ocijenivši korisnim i izradu Koordiniranog godišnjeg pregleda obrane EU (Coordinated Annual Review on Defence – CARD), u čijem donošenju (koje bi trebalo probno započeti ove jeseni) bitnu ulogu igra i EDA. Jedan od važnih aspekata njene provedbe je i suradnja Europske unije s drugim međunarodnim organizacijama – UN, Afričkom unijom, Ligom arapskih država, OESS, ASEAN i, posebno bitno – NATO. Upravo se u radu s NATO savezom posebno definiralo aktivnosti na kojima suradnja napreduje, ali bi se mogla razvijati i bitno bolje (u okviru 42 konkretna aspekta suradnje u 7 zasebnih područja, kako je to 8. srpnja 2016. definirano zajedničkom EU-NATO deklaracijom), a posebno po pitanju suočavanja s hibridnim i kibernetičkim prijetnjama, održavanju koordiniranih i paralelnih vježbi, jačanju otpornosti i izgradnji sposobnosti partnera – uz posebnu potrebu koordinacije na području Mediterana, gdje paralelno djeluju NATO misija Sea Guardian i operacija EU Sophia.
Od Europske komisije se očekuje da početkom lipnja predloži izdvajanje oko 400 milijuna eura iz zajedničkog proračuna Unije, u okvir prošle godine usuglašenog Europskog obrambenog fonda (European Defence Fund – EDF). Ova bi sredstava prvenstveno trebala biti utrošena za istraživanje te razvoj novog europskog naoružanja i vojne opreme – što bi trebalo biti uvod u izdvajanje možda i oko 3,5 milijardi eura za obranu iz proračuna Unije u periodu 2021. do 2027. godine. Takvo izdvajanje zajedničkih sredstava za obranu bilo bi novina, izvedena po prvi put od postojanja EU, a za korištenje takvih razvojnih sredstava pojedini razvojni projekt morale bi predložiti barem po tri članice EU. Kao jedan od prvih potencijalnih projekata spominje se razvoj novih europskih bespilotnih letjelica. Uz takve naznake, o nekoliko pojedinačnih mehanizama i organizacijskih promjena u Bruxellesu se govorilo poprilično detaljnije, a to treba i detaljnije pogledati.
Zajednički fond za obranu
Kao prvo, usuglašena je uspostava zajedničkog financijskog fonda za obrambene svrhe, nazvanog Kooperativni financijski mehanizam (Cooperative Financial Mechanism – CFM), kojim bi operativno upravljala Europska obrambena agencija (EDA), kao svojim “Ad-Hoc Cat A programom”. Ovaj bi fond predstavljao dodatak planiranoj cjelini EU financiranja obrambenih stvari – uz dosad prisutna (1) sredstva koja će se za obrambene svrhe odvajati iz ukupnog, zajedničkog proračuna EU, te krajem prošle godine usuglašena dva aspekta spomenutog Europskog obrambenog fonda – (2.1) osnivanju istraživačke ustanove pod nadzorom Europske komisije (istraživački okvir EDF), te (2.2) zajedničkom razvoju i kupovini obrambene opreme (okvir EDF za razvoj sposobnosti članica).
Iako za sada nisu dane nikakve brojčane vrijednosti, o spomenutom bi namjenskom CFM fondu skup od 19 članica EU (uključujući Francusku, Njemačku, Italiju i Španjolsku) trebao započeti konkretne pregovore tijekom idućega mjeseca. Načelni plan je da u CFM fond članice doprinose dragovoljno, ne bi li se “potaklo obrambenu suradnju kroz nadilaženje nedostatka proračunske sinhronizacije” – odnosno, njime bi se financiralo početke pojedinih projekata suradnje u vrijeme dok pojedine za njih zainteresirane države još rješavaju svoje konkretne proračunske udjele. U ovu se svrhu odlučilo započeti s pregledom mogućnosti za zajedničko financiranje, putem Atenskoga mehanizma, kojem je još uvijek članica i Velika Britanija. Prema Mogherini: “Tu se radi o likvidnosti. Previše često projekti ne mogu ni započeti ili ih se odgađa, jer države za njih nemaju raspoloživa sredstva. Ovo bi odvojilo sredstva namjenski za obranu“. Očekuje se da bi ovaj mehanizam trebao operativno biti u rukama svog kruga zemalja članica, a da bi funkcionirao slično Europskom mehanizmu za stabilnost (European Stability Mechanism), sustavu kojim se osigurava stabilnost gospodarstava eurozone. S radom bi spomenuti Kooperativni financijski mehanizam trebao započeti tijekom iduće godine, a njegova uspostava navodno bi predstavljala najveći pomak po pitanju obrambenih istraživanja i financiranja obrane u EU tijekom zadnjih desetljeća.
Stalna strukturirana suradnja
Uz zajedničko financiranje obrambenih projekata, naveliko je riječ bila i o jačanju obrambene suradnje zemalja članica EU. Ovdje se posebno spominjala uspostava sustava Stalne strukturirane suradnje (PESCO) – koji bi omogućio uže ugovorno povezivanje pojedinih nacionalnih obrambenih sektora, uz započinjanje projekata vojne suradnje i bez čekanja da se o njima sakupi konsenzus svih zemalja članica. Prema Federici Mogherini: “Vijeće se usuglasilo o ovom ambicioznom ali i vrlo pragmatičnom putu za napredak; tako su usuglašene osnovne crte sustava PESCO… Očigledno, to ne znači da upravo sada pokrećemo Stalnu strukturiranu suradnju, već znači da su se države članice usuglasile oko sustava kojeg za to treba razviti“.
Ujedno, Mogherini je najavila kako očekuje da europske nacije svoje prve PESCO projekte predlože do kraja tekuće godine, napomenuvši i činjenicu kako bi kombiniranje vojnih proračuna svih EU članica jače istaknulo i činjenicu da se tu radi o ukupno drugoj po veličini obrambenoj kvoti na svijetu, odmah iza ipak teško dostižnih Sjedinjenih Američkih Država – “Veliki je potencijal ako krenemo trošiti zajedno, a to je ono za što je PESCO (namijenjen)“. Iako će o temi obrambenog integriranja biti dalje govora na EU sumitu u lipnju, Mogherini je, zadovoljna dosadašnjim pomakom, konstatirala kako i nema potrebe dalje politički raspredati teme jučerašnjega skupa.
Novosti u konceptu EU borbenih skupina
Kako stvari stoje, izgleda da se barem u teoriji zajedničko financiranje obrambenih projekata zapravo misli shvatiti prilično široko – među ostalim i u smislu zajedničkog financiranja aktivnosti Borbenih skupina EU (EU Battlegroups). Naime, za razliku od dosadašnjeg sustava, u kojem se svaki nacionalni doprinos u ovakve skupine i financirao od nacije pošiljatelja (osim ako bi se sve članice konsensusom složile o zajedničkom financiranju), jučer se u Bruxellesu krenulo raspravljati o oblicima redovitog zajedničkog financiranja ovakvih aktivnosti – kao sredstva za osiguravanje više spremnosti i uporabljivosti postrojbi, te pojačanog interesa država članica za sudjelovanje.
No, dok se od Federice Mogherini o EU borbenim skupinama tek čulo: “Mi ih imamo već 10 godina, i one nikad nisu bile raspoređene; to je pretežito zbog teškoća u mehanizmu financiranja. Vijeće je odlučilo da nadrasti ove teškoće i tijekom narednih mjeseci razmotriti moguće promjene Atenskog mehanizma po pitanju EU borbenih skupina, ne bi li time osigurali brzo financiranje kroz prilagodbu za to vezanih odredbi, kako bi postigli efikasno raspoređivanje borbenih skupina“, iz talijanskog se izvora čulo i nešto više pojedinosti o korištenju tog novog zajedničkog fonda za obrambene svrhe. Naime, navodno je potpisana zajednička smjernica kojom se namjerava skupno plaćati brze rasporede ovakvih snaga iz sredstava već spomenutog budućeg CFM fonda. Zajedničkim financiranjem, bez posebne odluke Vijeća, tako bi se prvenstveno pokrivalo neke “potporne elemente” borbenih skupina, kao što su opskrba i taktički transport. Za ovaj novi sustav financiranja očekuje se da u praksi zaživi do kraja ove godine. Želja je postizanje rasporedivosti ovakvih EU borbenih skupina unutar razdoblja od dva do tri mjeseca – dok danas za to treba i više od godine dana. Pri tome, Mogherini ustrajava u tvrdnjama kako bi pojedine nacije ipak zadržale kontrolu nad svojim nacionalnim kontingentima, tvrdeći kako se ovdje ne radi o nekoj posebnoj “militarizaciji EU”. Uz sve to, iz izvora bliskih EEAS, čulo se spomena i formiranju niza tzv. “Battlegoup plus” formacija, koje bi za slučaj raspoređivanja imale trenutno na raspolaganju i određene dodatne module sposobnosti – kao mornaričke elemente ili podršku iz zraka.
Uz sve ove planove, zapravo se malo čulo o stvarnoj spremnosti tako nanovo ustrojenih ili financiranih snaga, budući da novac ili sposobnosti ni do sada nisu bili glavne prepreke širem korištenju EU borbenih skupina. Ovdje se tek uvođenjem zajedničkog transporta, zapovjedništva, komunikacijskih mreža i medicinskih sustava želi podići načelna spremnost, odvojivši diskusije o materijalnim preduvjetima takvog rasporeda od čistog pitanje političke spremnosti pojedinih država članica za djelovanje.
Novi EU stožer u Bruxellesu
Jussi Niinistö i Timo Soini, finski ministri, general Esa Pulkkinen, i Jyrki Katainen, dopredsjednik EU Komisije
Među ostalim, u Bruxellesu su ministri obrane 18. svibnja usvojili i odluku o prenošenju upravljanja i zapovijedanja europskim misijama s vijeća nacionalnih čelnika na poziciju “generalnog direktora” novog, centraliziranog vojnog stožera EU u Bruxellesu. Taj stožer, zadužen za funkciju Vojnog planiranja i sposobnost provedbe (Military Planning and Conduct Capability – MPCC), sada se uspostavlja usprkos dugom i aktivnom protivljenju Velike Britanije, sa svrhom da “preuzme odgovornosti na strateškoj razini, za operativno planiranje i provedbu EU ne-izvršnih vojnih misija“. Na čelu ovog novog vojnog tijela trebao bi biti Finac, general pukovnik Esa Pulkkinen (čelnik već postojećeg EU vojnog stožera), koji bi u idućim danima trebao preuzeti vođenje tzv. ne-izvršnih misija EU – aktivnosti koje ne obuhvaćaju borbene ovlasti i u kojima se odluke ne mogu donositi neovisno od nacija domaćina. Trenutno Europska unija ima tri takve misije: u Somaliji (EUTM Somalia), u Srednjeafričkoj Republici (EUTM RCA) i Maliju (EUTM Mali) – od kojih ni jedna do sada nije obuhvaćala raspored čitave borbene skupine EU. Za razliku od njih, postojeće misije EU koje obuhvaćaju i korištenje sile (izvršne operacije), Sophia na Mediteranu i ATALANTA pred obalama Somalije, i dalje će zadržati svoje odvojene stožere, odvojene od MPCC. Svrhu ovog novog vojnog tijela sažela je Mogherini u izjavi: “Uspostava ove sposobnosti vojnog planiranja i provedbe će nam omogućiti da imamo više ujedinjen, racionalniji i efikasniji pristup postojećim vojnim misijama za obuku, i mislim da će to biti velik korak naprijed“.
Još jako daleko…
Iako je u ožujku već postignut načelni dogovor o uspostavi ovoga vojnog zapovjednog tijela, pretakanje te političke odluke u pravni tekst pokazalo se izuzetno teškim. Među ostalim, Velika Britanija se protivila nazivu “Operativno zapovjedništvo” i kako se čulo iz EU izvora “Mi i dalje nastojimo postići kompromis s našim Britanskim prijateljima, po pitanju pravnog definiranja, ne bi li uspjeli ustrojiti ovu strukturu“. No, očigledno je da tu ima i dodatnih problema – gdje Velika Britanija navodi kako ne misli usporavati suradnju svih ostalih (što bi po ovome pitanju bila novost), te samo traži odgovarajući rječnik, dok EU apelira protiv situacije gdje neki ministri vanjskih poslova ili obrane ne ulažu “jednaku energiju u operacionalizaciju ovoga” kao većina, ili “postavljaju prepreke između političke odluke i njene provedbe“. Po Mogherini, ova “politička odluka je finalizirana“, a za “nekoliko dana” bi taj novi stožer trebao biti i “službeno zasnovan“, budući se moglo čuti kako je kompromis s Velikom Britanijom zapravo pronađen, iako još nije i objavljen. Za početak bi nova struktura trebala biti smještena u istoj zgradi koja i danas u Bruxellesu udomljava vojne strukture (EU Military Staff – EUMS) pod širom nadležnošću Federice Mogherini.
BREXIT i obrana EU
Pri svemu tome, nije se moglo izbjeći i raspravu o budućoj ulozi Velike Britanije u obrani i sigurnosti Europske unije, bez obzira što po sadašnjem stanju stvari treba računati na činjenicu da sadašnja prva vojna sila Unije iz ove organizacije planira izaći 2019. godine. Nasuprot očekivanjima iz službenog Londona, predstavnici EU jasno su stavili na stol stav kako Velika Britanija neće moći koristiti vojnu suradnju kao element u postizanju pregovaračkih prednosti na drugim poljima predstojećih BREXIT pregovora.
Prema Federici Mogherini, Ujedinjena Kraljevina će i ubuduće biti pozvana sudjelovati i doprinositi u EU misijama, iako nakon izlaska iz EU više neće moći sudjelovati u procesima donošenja odluka. No, “Mi ćemo zajedno definirati kakvi će to biti budući odnosi na ovome polju, ali ovo nije područje na kojem bi se jedna strana mogla doživljavati jačom od druge – baš suprotno“. Pri tome, “Ujedinjena Kraljevina je važan vanjskopolitički, sigurnosni i obrambeni igrač, ali nije ništa u usporedbi s preostalih 27 zajedno. Dakle, tu nema zamislivih popuštanja“. Ovo je samo još jedna od naznaka kako bi Veliku Britaniju po pitanju BREXIT-a mogli čekati vrlo tvrdi pregovori s malo popusta – što je postalo još i jasnije u nastavku. Naime, po pitanju konkretnih doprinosa Velike Britanije na ovim poljima u okviru Europske unije Mogherini je dodala: “Ujedinjena Kraljevina doprinosi našim civilnim misijama oko 3 posto, a vojnim operacijama oko 5 posto, i to je pretežito putem svog stožera u Norfolku (vjerojatno misleći na Northwood u Velikoj Britaniji, op.a.). I, očigledno, ubuduće zapovjedništvo neće biti u državi koja nije članica. Dakle, nema tu nekog posebno bitnog doprinosa našim misijama i operacijama koje bi UK moglo staviti na stol“.
Za kraj, spomenimo da se 18. svibnja u Bruxellesu hrvatski ministar obrane Damir Krstičević susreo i s Jensom Stoltenbergom, glavnim tajnikom NATO-a. Teme njihovog razgovora navodno su se vrtjele oko sudjelovanju pripadnika OS RH u NATO operacijama, s posebnim naglaskom na hrvatsko sudjelovanje u konceptu ojačane Prednje prisutnosti (eFP – enhanced Forward Presence) u Republici Litvi i Republici Poljskoj, a Stoltenbergu je upućen i poziv da posjeti Republiku Hrvatsku. Kako je izvijestio MORH, Krstičević se onda još susreo i s Federicom Mogherini, Visokom predstavnicom za vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a – koja je tom prilikom najavila svoj skorašnji posjet Ministarstvu obrane RH.
