Na početku nove godine odlučili smo još jednom baciti pogled unatrag, te ukratko rezimirati stanje stvari u sektoru koji aktivno pratimo. Pri tome, treba naglasiti kako je obrana u Hrvatskoj posljednje vrijeme jedan nestandardno aktivan sektor – u kome se manje javno pričalo o reformama, a više se radilo. I to nije bila karakteristika samo pojedinih segmenata ovoga dijela države, već je riječ o pojavi koja je prilično jednoliko prožimala čitav sustav. No nisu samo reforme i modernizacija obilježile 2015. godinu u obrambenome sektoru RH…
Sukob dva brda i dva politička pola RH
Kao prvo, treba se osvrnuti na kadrove. Početkom godine došlo je do smjene na samom vrhu zapovjednoga lanca, kada je u drugome krugu predsjedničkih izbora Kolinda Grabar Kitarović na mjestu Predsjednika RH i vrhovnoga zapovjednika OS RH naslijedila Ivu Josipovića. Nakon prvoga kruga izbora, održanog 18. prosinca 2014. godine, u kojem je minimalnu prednost imao Josipović (38,46 posto prema 37,22 posto) – u drugome krugu održanom 11. siječnja 2015. stvari su se okrenule i Ivo Josipović je nakon samo jednog mandata izgubio s 49,26 posto prema 50,74 posto za Grabar Kitarović (ukupno 32.435 glasova razlike). Dok nas taj poraz Ive Josipovića nije iznenadio, ponešto manje očekivano započeo je petogodišnji mandat nove predsjednice RH Grabar Kitarović. Nakon svečane inauguracije 15. veljače i operativnog preuzimanja dužnosti 19. veljače ove godine, krenulo se s poslom. I, kao prvo, u preustroju Ureda predsjednika RH nastradalo je samostalno mjesto savjetnika za obranu – koje je spojeno s dotada odvojenom pozicijom savjetnika za nacionalnu sigurnost. Uz to, takva je objedinjena funkcija prepuštena u ruke osobe s malo iskustava u obrani i repovima prijašnjih afera. No, taj se potez pokazao tek uvodom u šire sukobljavanje na relaciji Predsjednica RH-Vlada RH. Među ostalim je to bilo jasno vidljivo i na sjednicama Vijeća za obranu te Vijeća za nacionalnu sigurnost koje su uslijedile u brzome ritmu – gdje se vidljivo nastojalo sastanke ovih savjetodavnih tijela predstaviti kao nekakve stvarno aktivne i djelatne forume, više u svjetlu negdašnjeg VONS-a, nego u skladu s današnjim ustrojem ovih skupova. Dapače, uz ta dva zakonski zasnovana tijela, na Pantovčaku je ustrojeno još jedno, izuzetno mnogoljudno, prigodno i također savjetodavno – Vijeće za domovinsku sigurnost.
Ovo temeljno političko neslaganje glavnih nosilaca obrambenog sustava RH privremeno je bilo zatomljeno krajem travnja ove godine – kada su se svi relevantni akteri okupili u Splitu, na trećem po redu izdanju međunarodnog sajma vojne opreme i naoružanja ASDA (Adriatic Sea Defense & Aerospace ). Portal Obris.org ondje je po drugi put zaredom bio medijski partner priredbe, a od 22. do 24. travnja među izlagačima moglo se jasno naslutiti koji su budući prioriteti materijalne modernizacije obrambenoga sustava RH, kao i činjenicu da Hrvatska ipak polagano izlazi iz dubina višegodišnje ekonomske krize koja još od 2009. trese državu. No to proljetno političko primirje proglašeno u Splitu nažalost nije dugo potrajalo.
Nakon prve faze sukobljavanja “oporbene” Predsjednice s “vladajućom” Vladom RH, ova se pojava nastavila i tijekom godine. Tu je posebice u oči upadala diskusija o mirnodopskim ovlastima funkcije Predsjednika RH – tema koja je kulminirala polovicom godine, kada se gotovo iznebuha pred vlasti u Hrvatskoj postavilo pitanje proslave 20. godišnjice pobjede u Vojno-redarstvenoj akciji Oluja. U više je trenutaka čak izgledalo da bi čitava ta državna proslava mogla doći u pitanje – prvo naznakama o nekakvoj formalnoj zabrani Predsjednice RH za sudjelovanje djelatnih vojnih osoba u proslavi, a onda i najavama o raznim bojkotima spomenute proslave (domaćim i međunarodnim). No, kako je postupno ipak postignut barem osnovni konsenzus oko spomenute proslave – sporni je mimohod održan u Zagrebu 4. kolovoza ove godine. Nakon više proba, koje smo detaljno pratili na portalu Obris.org, prizori iz Vukovarske ulice u Zagrebu jasno su demantirali one koji su zagovarali bojkot, ali i sve koji su dvojili o tome što Hrvatska tu uopće ima za pokazati gotovo pa dvadeset godina po posljednjoj tako velikoj i zapaženoj priredbi u Hrvatskoj.
Sve se ovo u hodu uklopilo u predizborni kontekst, kada je 25. rujna izglasano raspuštanje Hrvatskog sabora (stupilo na snagu 28. rujna), od kada je i dotadašnja Vlada RH nastavila djelovati kao tzv. “tehnička vlada” bitno ograničenih ovlasti. Predsjednica RH je 5. listopada raspisala i nove parlamentarne izbore zakazane za nedjelju 8. studenog. Prema konačnim rezultatima objavljenim od Državnog izbornog povjerenstva RH 23. studenog 2015. godine, na njima je Domoljubna koalicija ostala sa 59 mandata, koalicija Hrvatska raste mogla je računati na svojih 56 zastupnika i još 3 mandata IDS-a, dok je situaciju zakompliciralo pitanje 19 mandata skupine MOST (koalicije nezavisnih lista) i još osam predstavnika manjina uz nekoliko manjih političkih blokova. Kako ni jedna strana nije bila u stanju predočiti 76 mandata potrebnih za formiranje vlasti, započeli su pregovori praćeni i konzultacijama u Uredu predsjednice (26. studenog, 7. prosinca, 14. i 15. prosinca, 22. prosinca i konačno 23. prosinca) i jednim neuspješnim konstituiranjem novog saziva Hrvatskog sabora, 3. prosinca 2015. godine. Ipak, nakon neizvjesne i obratima bogate političke završnice, 23. prosinca predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović mandat za sastavljanje 13. po redu Vlade RH povjerila je nepoznatom Tihomiru Oreškoviću, nestranačkom kompromisnom kandidatu Domoljubne koalicije i MOST-a. Pred sam kraj 2015. godine, 28. prosinca, konstituiran je i novi, ukupno osmi saziv Hrvatskog sabora, čijim je predsjednikom bez dosadašnjeg glasovnog konsenzusa izabran Željko Reiner iz HDZ-a.
Samo tri dana kasnije, postala je vidljiva i još jedna novost – po prvi puta u dugo vremena, sam kraj godine završio je bez prigodne posjete državnoga suverena osoblju sustava obrane i nacionalne sigurnosti, gdje ne samo da nije bilo posjeta osoblju na terenu (zadnje Mesić na Božić 2008.), već se nije organiziralo ni posjetu dežurnim tijelima u samoj Hrvatskoj (recimo Zapovjedno-operativnom središtu GS OS RH kao Josipović posljednjih godina). Pri tome, dok se tek čeka formiranje radnih tijela Hrvatskoga sabora (pa i novoga saziva Odbora za obranu), neizvjesno je i kada će mandatar doista predstaviti novu Vladu RH, budući su tek danas (4. siječnja) počeli pregovori Domoljubne koalicije i MOST-a o načelnoj podjeli resora u novoj vlasti. Pri tome, Hrvatsku do daljnjega još uvijek operativno vodi dosadašnja Vlada, koja već preko tri mjeseca ima smanjene ovlasti, što je još i posebno izraženo posljednjih tjedana kada je postalo jasno da politički blok Hrvatska raste ide u oporbu.
Obrambene financije i posljedice besparice
Dok aktivno traju razračunavanja na političkoj sceni Republike Hrvatske, i dalje je nedvojbeno da redovito funkcioniranje države (pa i njenog obrambenog sustava) ovisi o raspoloživim novčanim sredstvima alociranim kroz državni proračun. Pri njegovu promatranju u 2015. godini ipak se treba vratiti u ranu jesen 2014. godine, kada je vrh hrvatske države tik pred NATO summit u Velikoj Britaniji svečano objavio kako se hrvatski obrambeni proračun od tada do daljnjega više neće smanjivati. Ta je odluka bila objavljena odmah po održavanju 7. sjednice Vijeća za obranu, 1. rujna 2014. godine, kada je bilo istaknuto: “Posebno je potrebno naglasiti kako je postignuto suglasje svih članova Vijeća o održivosti obrambenog proračuna za 2015. i 2016. godinu na razini ovogodišnjeg, što će ujedno biti i dobra poruka za predstojeći NATO sastanak na vrhu u Walesu“.
Dva izvora, isto financiranje, različite brojke
Konkretno, to je značilo da je te 2014. godine obrambeni proračun RH u prvome rebalansu iz ožujka izgubio 241.821.891 kuna, čime je pao s 2013. planiranih 4 milijarde i 520 milijuna kuna na oko 4.278.647.780 kuna (1,28 posto udjela u BDP-u, i stanje lošije od onog 2007. godine) – da bi onda drugim rebalansom iz studenog 2014. bio dodatno smanjen tek za 12.8 milijuna kuna, čime se nastojalo održati privid stabilnosti na ukupno 4.265.802.080 kuna i dalje uz udio od 1,28 posto BDP-a. Ista je priča nastavljena i početkom prosinca 2014. godine, kada je Sabor usvojio nacrt državnog proračuna za 2015. godinu – 4.272.934.500,00 kuna za 2015. i 4.273.830.000,00 kn u projekciji za 2016. godinu. No, u skladu s naporom pokojne Vesne Orlandini, takvo je financiranje zapravo bilo rezultat svojevrsne računovodstvene igre – postupka u kojem se obrambeni proračun podijelio na oko 4,1 milijardu kuna iz proračuna, te još oko 170 milijuna kuna stečenih iz tzv. “drugoga izvora”. Riječ je tu bila o prihodima od rasprodaje vojne imovine, naoružanja i vojne opreme, te drugim prihodima ostvarenim prodajom usluga MORH-a ili donacijama. Iako je ovo rješenje na kratki rok osiguralo donekle normalno funkcioniranje sektora, time je na tiha vrata u hrvatski resor obrane pripušten postupak tzv. “monetizacije” – isti onaj proces kojeg su u nekim drugim područjima spriječili sindikati i javna izražavanja nezadovoljstva. Kako u obrani nitko nije prosvjedovao – sve je to prošlo, čak i uz određeno zadovoljstvo inventivnim “snalaženjem”, kojim se na račun rasprodaje sadržaja održao privid forme. No, ni ta iluzija nije potrajala dugo!
Kao što je to već nezdravi običaj u zemlji, i u 2015. godini državni je proračun krajem godine opet osvanuo u redu za rebalansiranje. Ovoga je puta rebalans bio samo jedan, odrađen krajem rujna, tik pred već spomenuto predizborno samoraspuštanje Hrvatskoga sabora. Sadržaj provedenog rebalansa do apsurda je nategnuo predizbornu novčanu šaradu, kada je spomenute prihode iz “drugog izvora” izgleda računovodstveno proknjižio kao dodatan prihod u obrani – prikazavši na dotada planirana sredstva sada još i neki fantomski rast od 139,5 milijuna kuna. Dok se tako za obranu u 2015. na kraju knjižilo navodnih 4.409.345.700,00 kuna, neslužbeno se moglo čuti kako to uopće nije rast, već su tek dodatno knjižena već potrošena namjenska sredstva – koja bi po toj logici bila tu zapravo pobrojena dva puta (u održavanju razine originalnog obrambenog proračuna, i onda još jednom kao papirnati predizborni rast). U istome je tonu bilo odrađeno i Privremeno financiranje, dokument kojim se osiguralo kakvo-takvo financiranje države u prvome kvartalu tekuće 2016. godine, kojim je premošten period od prošloga proračuna do novog financijskog plana države iz pera nove Vlade RH.
Nažalost, uz takve trikove, izostanak pravodobne objave iole detaljnih podataka i predizborno ludasanje nekakvim nominalnim rastom i napretkom, zapravo je teško do daljnjega reći išta pouzdano o stvarnom kretanju obrambenih financija posljednjih mjeseci 2015. godine – tako da će za ikakve zaključke vjerojatno trebati pričekati još nekoliko mjeseci, kada pred Sabor u novome sazivu iz ruku nove Vlade RH stignu podaci o izvršenju državnoga proračuna za 2015. godinu. Pa ipak, prilično je jasno da tu nikakvoga rasta nije bilo. Dok su minimalna kretanja unutar planiranih granica svojim vrijednostima kompenzirala relativno niske stope inflacije, u doba padanja BDP-a Hrvatska se još mogla i hvaliti nominalnim rastom udjela obrane u ukunome BDP-u, koliko god taj rast minimalan bio. Tome je već u 2015. izgleda došao kraj, tako da će se s rastom ukupnog BDP-a Hrvatske sad najvjerojatnije i ta mjera obrambenog ulaganja lagano nastaviti strmoglavljivati ispod dosadašnjih razina, čak i ako se ostvare donedavno ponavljane tvrdnje o stabilnome planiranju obrambenih rashoda u 2016. i 2017. godini (što je zapravo potpuno neizvjesno i kompletno prepušteno volji nove Vlade RH).
Doha National Day Airshow 2015, 18. prosinca 2015. godine
Posljedice ovakvog financiranja (koliko god ono bilo proizvodom velikih napora iz MORH-a, te aktivnog ratovanja s ostalim resorima koji su bez ikakvih reformi ili ušteda posljednjih godina nastavljali trošiti po starome) tek će se pokazati kad presuše razne zalihe nekretnina i roba za prodaju. No, u tom je smjeru dobar putokaz postavio skandal zabilježen u obrambenome sektoru RH početkom ožujka 2015. godine. Tada su najednom svoju namjeru za odlaskom u inozemstvo grupno objavili piloti “Krila Oluje”, akrobatske skupine HRZ i PZO. Iako je nadležnima na kraju uspjelo izpregovarati njihov privremeni ostanak u Hrvatskoj, kako bi prije odlaska pomogli obučiti ekipu pilota potrebnih za nastavak izvođenja ovih prestižnih zrakoplovnih akrobacija u tuzemstvu, nije to mnogo promijenilo na činjenici koja Hrvatsku obilježava u mnogim sektorima posljednje vrijeme. Naime, prihod koji se tim ekspertima smiješio u Kataru daleko je nadmašivao svo ono što im je obrambeni sustav RH bio spreman ili voljan platiti. I tako, jednako kako iz Lijepe naše odlaze liječnici, medicinske sestre ili svekoliki stručnjaci – i donedavni piloti grupe “Krila Oluje” navodno su svoj prvi veliki nastup na novim zrakoplovima PC-21 odradili ispred Zračnih snaga Katara nedavno, tijekom zrakoplovne priredbe povodom godišnjice osnivanja ovoga emirata, 18. prosinca 2015. u Dohi. Nadajmo se samo da ovakav scenarij kretanja eksperata u/oko/iz obrambenoga sustava RH neće postati i sve učestaliji u vremenu koje dolazi.
Modernizacija i njene regionalne posljedice
Polaganje kobilice za OOB, BSO Brodosplit, 17. rujna 2015. godine
Što se opremanja i modernizacije OS RH tiče u 2015. godini, za početak treba napraviti razliku između pribavljanja iz unutarnjih, domaćih izvora te pribavljanja sredstava iz inozemstva. Po pitanju opremanja iz domaćih izvora, za razliku od aktualne 2016. godine, prošla 2015. je tu krenula sustavno. Na samome početku godine bili su predstavljeni planovi nabave od domaćih proizvođača, o čemu su 13. siječnja skupno bili potpisani i ugovori o godišnjem opremanju odjećom, obućom i sitnom vojnom opremom. Uz to, treba posebno spomenuti i polagani napredak projekta izgradnje obalnih ophodnih plovila za Obalnu stražu, kojeg se provodi u splitskom Brodosplitu. Nakon raspisivanja međunarodnog natječaja za izgradnju ovih sredstava sredinom 2013. godine, i onda okončanja natječaja krajem 2014. godine, u proteklih je dvanaest mjeseci postalo jasno da tu posao ponešto i kasni prema početnim najavama. Konkretna su kašnjenja opravdavana promjenama u projektu plovila koja će se graditi, gdje je brodogradilište navodno u okvirima svojih ovlasti izmijenilo tip brodskoga naoružanja (topovi od turskog Aselsana), te dizelskih strojeva koje će se koristiti – gdje je prelazak s MTU motora na one od tvrtke Caterpillar ujedno tražio i značajnije produljenje plovila, uz vezanu potrebu za provođenjem i novih modelskih testiranja u Brodarskome institutu u Zagrebu. I kada je to sve barem načelno bilo obavljeno, u Splitu je 17. rujna svečano položena kobilica za novo plovilo, inače prvo u planiranoj seriji od pet brodova.
Andrija Mohorovičić na Siciliji, 26. kolovoza 2015. godine
Sličan je domaći projekt modernizacije, provođen na samom rubu tehnoloških sposobnosti Republike Hrvatske, bio vidljiv i po pitanju protubrodskih projektila RBS-15. Nakon što se desetak godina nagađalo o njihovome otpisivanju, posljednje je vrijeme ipak bila skupljena snaga za pokušaj ograničenog održavanja ovog oružnog sustava – napor koji je omogućio uspješna ispaljivanja prvih remontiranih primjeraka 14. svibnja i onda ponovo 5. listopada 2015. godine. Tim je uspjehom otvoren put širim zahvatima na preostalim primjercima ovoga oružja u arsenalu Hrvatske ratne mornarice, s idejom postupnog ispaljivanja preostalih takvih projektila u svrhu održavanja donedavno prilično atrofiranih raketnih sposobnosti HRM. No, tijekom 2015. godine to nije bila jedina velika novost viđena iz okvira Hrvatske ratne mornarice. Naime, nakon što je krajem travnja i službeno proknjižena hrvatska ponuda plovne jedinice za FRONTEX misiju “Triton” na Mediteran, do kraja srpnja se tu riješilo pripreme, te je plovilo BŠ-72 “Andrija Mohorovičić” 30. srpnja i otplovilo na tromjesečnu misiju nadzora vanjskih granica EU na moru. Ovo je djelovanje predstavljalo prvi izlazak HRM na širi Mediteran ikad, a do svog okončanja bilo je obilježeno i nizom uspješnih akcija spašavanja migranata koje se presrelo na otvorenome moru. I, kao da ta avantura nije bila dovoljna, tijekom jeseni 2015. godine Hrvatska ratna mornarica odlučila se za dodatnu avanturu – bez mnogo najava su put Španjolske otposlana dva desantna broda (DBM-81 Cetina i DBM-82 Krka), kojima je na veliku NATO vježbu “Trident Juncture” prevezena tehnika te dio ljudstva OS RH. Osim što se tijekom njihova puta u Španjolsku dogodilo da u talijanskoj luci na Siciliji odjednom budu vezana čak tri plovila HRM-a (što nikad dosad nije bilo ni zamislivo), tim je pomorskim poduhvatom zapravo bilo priređeno i šire iznenađenje, budući je malo tko vjerovao u sposobnosti HRM za izvođenje ovakvih zadaća.
Iz Bagdada u povijest
Dok s jedne strane to predstavlja zgodan primjer združenog djelovanja dvije grane OS RH, ova velika demonstracija sposobnosti ujedno budi i određen strah. Naime, gledajući napor pod kojim se našla Hrvatska ratna mornarica u 2015. godini, teško se ne sjetiti sličnog vrhunca transportnog zrakoplovstva u okviru HRZ i PZO, koje je uspjelo svoje teško stečene resurse potrošiti u atraktivnim vojnim letovima put Afganistana (svibanj 2009. godine) i Iraka (prosinac 2009.), da bi onda i čitava ta sposobnost ubrzo završila na panju – budući da više nije bilo sredstava za novi remont i održavanja nakon takvih, zapravo radikalno pretjeranih radnih napora i dostignuća.
Novi satnijski smještajni paviljoni u Petrinji
I dok su se HKoV i HRM trudili sudjelovati u NATO vježbi Trident Juncture po Španjolskoj, samo mjesec dana kasnije na domaćem terenu održana je “Združena snaga” – svojevrstan vrhunac porasta broja, složenosti i učestalosti vojnih vježbovnih aktivnosti primjetljivih posljednjih godina. Pri tome, nisu vježbovne aktivnosti usamljene kad se spominje napredak. Naime, slično bujanje bilo je zamjetljivo i po pitanju masivnih građevinskih radova koje se nakon dugih godina stagnacije krenulo provoditi na pojedinim vojnim kompleksima u Hrvatskoj. Pri tome, prvenstveno tu mislimo na prostor Hrvatskog vojnog učilišta u Zagrebu, koje polagano prestaje ličiti na zapuštenu K&K vojarnu i polako počinje nalikovati mjestu moderne izobrazbe, kao i vojarnu “Predrag Matanović” u Petrinji – gdje već godinama postupno nastaje relativno moderan vojni kompleks izlizano nazvan “vojarnom 21. stoljeća”.
Po povratku iz Ukrajine – prizor za pamćenje
Uz izložene domaće napore, tijekom 2015. godine mnogo se pričalo i o inozemnom opremanju OS RH, koje je ujedno sačinilo osnovu svega prikazanog na mimohodu 4. kolovoza 2015. godine. Nakon što je tijekom ljeta 2013. bilo odlučeno da će hrvatski borbeni zrakoplovi MiG-21 biti modernizirani u Ukrajini, što se oteglo iz niza okolnosti, taj je kompleksan i sporan posao konačno dovršen tijekom ljeta 2015. godine. Obnovljena eskadrila javnosti je konačno bila predstavljena u bazi Pleso 22. srpnja 2015. godine, a njen je dobar dio nadletio i Vukovarsku ulicu u Zagrebu tijekom mimohoda. Kako god to čudno izgledalo, time je Hrvatska gotovo pa preuzela mjesto regionalne sile po pitanju borbenih zrakoplova, budući da zbog raznolikih financijskih i logističkih problema čitav niz susjeda samo može sanjati o 12 nadzvučnih letjelica u operativnome stanju.
Uz dovršetak spomenutog posla u Ukrajini, posebno je značajno spomenuti i opremanje donacijama iz fondova vojne opreme Sjedinjenih Američkih Država. Dok Hrvatska ionako ima iznimno dobre vojne odnose s glavnom svjetskom velesilom, ovdje posebno treba spomenuti materijalne donacije u oklopnim vozilima otpornim na mine. Nakon što su početkom 2015. ta raznolika vozila skupno prezentirana hrvatskoj javnosti, ona su u kolovozu činila okosnicu motorizacije prikazane na svečanom mimohodu u Zagrebu. Uz to, tijekom 2015. godine jasno se krenulo i prema sklapanju donacijskoga sporazuma o lakim helikopterima Bell OH-58 Kiowa, dok su posebnu buru podigle već same naznake mogućeg pristizanja višecjevnog raketnog sustava M270 MLRS. Od početnih reakcija iz Beograda na ovu temu, koje su došle u doba posjete premijera Aleksandra Vučića Moskvi, ni do danas se tu nije pronašlo ikakvog zajedničkog jezika. Na tome je tragu i izjava Ivice Dačića, dana danas N1 televiziji, u kojoj je ministar vanjskih poslova Republike Srbije jasno izložio razloge koji uznemiruju Srbiju oko ovog projekta vojnoga opremanja OS RH iz donacije:
“Pa zato što se pretpostavlja da vaše naoružavanje može biti upotrijebljeno jedino protiv Srbije. Ne vjerujem da ćete gađati Austriju ili, ne znam ja, Italiju, BiH, možda Republiku Srpsku, eventualno. Tako da, sasvim je to logično. Ja ne znam šta će to vama, a i ne znam ni šta će to nama. Zato što, valjda smo svi zajedno ušli u eru razoružavanja i smanjenja uopće te oružane sile. Uostalom, to je i obveza po Daytonskom sporazumu, i postoje razni sporazumi koje smo zajedno potpisali, o smanjenju našeg naoružanja… Ne bih volio da razgovaramo sada o tome da svatko mora da se naoružava, jer kada se naoružavate – to znači da imate određene prijetnje. Ja mislim da svi zajedno trebamo raditi na stvaranju regije bez oružja“.
Ponešto manje političke bure izazvala je kupovina naprednog topničkog sustava Panzerhaubitze 2000 iz svojedobnih vojnih viškova Oružanih snaga Njemačke. Ovaj zanimljiv posao je tijekom ljeta 2015. postavio okvire radikalne modernizacije topništva Hrvatske kopnene vojske, po prvi put otvorivši put unifikaciji teških kalibara na zapadne standarde, uz ujedno začinjanje i diskusije oko potencijalnih daljnjih kupovina naprednoga streljiva velikih dometa za ova oružja. Pa ipak, usprkos najavama o tome kako će prvih šest primjeraka ovoga oružja do kraja 2015. godine biti u službi pri OS RH – izgleda da do ostvarenja tih najava ipak nije došlo. Jednako se tako nije ostvario ni najavljeni početak obnove itekako spornog radarskoga sustava Enhanced Peregrine, za koji je natječaj bio raspisan krajem 2014. godine, da bi onda tijekom 2015. godine trajalo provođenje potrebnih postupaka javne nabave. Dok ostaje otvoreno pitanje daljnjega tijeka zamišljenih radova na ovom zahtjevnom projektu osposobljavanja opreme koju se kupilo 1999. i onda nikad privelo svrsi, barem tu tješi činjenica kako izgleda da nedavnim poništenjem natječaja novci za tu svrhu dobiveni od saveznika ipak nisu propali (kao što bi bio slučaj da je to bila riječ o sredstvima iz prošlogodišnjeg državnog proračuna RH).
