Posljednjih se mjeseci u više navrata moglo čuti o Hrvatskom vojnome učilištu i novim studijskim programima vojnoga usmjerenja koje se ondje uspostavilo u suradnji s hrvatskom sveučilišnom zajednicom. No, dok je Odboru za obranu Hrvatskoga sabora tijekom njegove posjete HVU, u četvrtak 16. travnja, prezentirana jedna prilično optimistična slika – koju je dodatno podebljalo i izlaganje zamjenice ministra obrane Višnje Tafre, pred istim tim Odborom za obranu u srijedu, 20. svibnja – na ovu se temu iz civilnih, sveučilišnih izvora ustrajno čuju i neke druge note. Te smo naznake organizacijskih problema i svojevrsnih radnih nesuglasica odlučili razbistriti u razgovoru s zapovjednikom HVU, generalom Slavkom Barićem.

Prije nekog vremena bilo je pitanje nositelja studija. Za vojno inženjerstvo to je nedvojbeno FER. Što je s ovim drugim studijem?

Pa, i dalje stoji da je Fakultet političkih znanosti nositelj tog studija, jer ima najveći broj predmeta. Mislim da tu nema nikakvih dilema, tko je nositelj i jednog i drugog studija. Pitanje je, u budućnosti, što će se događati s cjelokupnim… Mi smo sigurni da će nositelj biti Hrvatsko vojno učilište, u datom trenutku, kada se dogode ove promjene, zakonske, koje smo danas razgovarali – to jest, kada Hrvatsko vojno učilište dobije status ustanove, i kada bude imalo sve preduvjete… i materijalne, ali prije svega se tu odnose i uvjeti koji su vezani za znanstveno-nastavni kadar… da će Hrvatsko vojno učilište biti nositelj svih predmeta.

Do sada su se čule dvije stvari: prva, da je postojao interni dogovor da nositelj studija bude onaj čija referada odrađuje jedan dio tih papirnatih stvari… Jel to stoji?

Da, to je bilo dogovoreno. Mislim da je to bio zadnji sastanak privremenog povjerenstva, koje je još bivša prorektorica vodila – što je, po meni, bilo u redu. Međutim, i sad je pitanje rada tih referada. S obzirom da smo mi već uvidjeli da nama u tom smislu nije ni potrebna referada – postoje oni studomati, preko kojih vi možete prijavljivati, i tako dalje. Tako da, u krajnjem slučaju, i ovo što se dogodilo – da nismo izabrali predsjednika vijeća studija Vojnog vođenja i upravljanja, nego je rektor imenovao privremenog… To će stvarno biti privremeno – dok se malo ne posložimo, i dok to ne krene onako kako mi mislimo. Naime, s dva vijeća je teško i voditi, u punom sastavu, ta dva studija. Mi bi morali doći do toga da zajednički se dogovorimo, da formiramo jedno zajedničko tijelo, ili jedno zajedničko vijeće,kako god hoćete. I da na taj način vodimo oba studijska programa. Ali, to je sad stvar međusobnog dogovora.

Višenamjenske predavaone posebno su uređivane posljednjih mjeseci

OK. Tko je ovaj privremeni vršitelj dužnosti ?

Privremeni vršitelj dužnosti je profesorica… ja mislim da je ona s Elektrotehnike, ili strojarstva… nisam sad siguran…

To je za ovaj – Vojno inženjerstvo?

Ne… ne. Za Vojno vođenje i upravljanje – jer ona ima predmete i na Vojnom vođenju i upravljanju.

OK. Dakle, druga stvar koju sam htio pitati – u više navrata se u našoj civilnoj akademskoj zajednici čulo o sukobljavanjima Politološkog i Filozofskog fakulteta oko primata suradnje s Vojnim učilištem. Da li se to odrazilo na rad?

Pa, ne. Gledajte, mi nemamo nikakvih problema u izvršavanju zadaća. Da li postoje sukobi između dva fakulteta, to je njihova stvar. Ja jednostavno, čak i u neke određene nesporazume, koji su eventualno mogli… ili su bili na razini fakulteta, na razini sveučilišta – to nije moja zadaća. Moja je zadaća da organizacija nastave jednostavno mora ići prema utvrđenim programima, prema utvrđenim predmetima… Svakodnevno mi i pratimo nastavu, neću reći – kontroliramo… Mi kontroliramo dolazak. Svaki profesor je, normalna stvar, samostalan u tom dijelu… Ja moram naglasiti da mi kašnjenja profesora… da mi nekakvih nesporazuma na toj relaciji, u realiziranju nastavnih planova i programa – stvarno nemamo. I ispitni rokovi, i kolokviji, i sve one obveze – za sad smo više nego zadovoljni, na oba smjera. Znači, nema tu problema u izvođenju nastave. Oni nastavnici koji su imenovani – drže nastavu, pridržavaju se svih onih pravila koja vrijede, a da li je voditelj ovaj ili onaj – to je stvar Sveučilišta. To nije Hrvatsko vojno učilište koje određuje. Tako da, u tom smislu, mi samo imamo zamjenike voditelja po tim studijskim programima. Mi smo zadovoljni kako to sad ide, a vidjet ćemo kako će se to dalje razvijati.

Polagano se vide i prvi rezultati brojnih građevinskih zahvata na prostoru Hrvatskog vojnog učilišta

Dakle, ako sam dobro shvatio – vojno učilište tu surađuje s Zagrebačkim Sveučilištem, kao cjelinom – a ovo je onda njihova interna stvar?

Tako je. Ovo je njihova interna stvar, da se dogovore. Jer, ono što je bitno, Hrvatsko vojno učilište surađuje sa Sveučilištem. Sveučilište je nositelj ovih studijskih programa, glavni nositelj. Znači, to su akreditirani sveučilišni programi. Program nije akreditiran ni za jedan fakultet pojedinačno, nego je Sveučilište nositelj toga, i ono je u krajnjem slučaju – da tako kažem, mentor Hrvatskom vojnom učilištu, kod stvaranja uvjeta da danas, sutra, pređe i Hrvatsko vojno učilište – u sveučilište. To je uobičajeno, i to je normalno.

OK. U tom mentoriranju… Imate li kakvu procjenu, koliko će trajati, vremenski, da HVU stvarno stane u potpunosti na svoje noge, i preuzme nekako tu, u punom smislu, vodeću ulogu?

To je sad stvar određenih zakonskih pretpostavki. Mi ćemo pokušati… i pokrenuli smo proceduru otvaranja novog znanstvenog polja – vojnih i obrambenih znanosti. Normalna stvar da želimo određene i promjene, koje su vezane za Zakon o napredovanju nastavnog i znanstvenog osoblja… Također, o mogućnosti prijema profesora na Hrvatsko vojno učilište – znači, redovitih profesora, koji imaju uvjete… Doduše, to je vezano uz Zakon o službi (u OS RH), gdje pored državnih službenika i namještenika trebamo uvesti i – to je u proceduri – i javne službenike. Jer, profesori su javni službenici. Mi smo od Ministarstva znanosti već dobili suglasnost da možemo otvoriti do 12 takvih mjesta – što znači da je to stvarno uvjetovano dinamikom ovih promjena, koje su u tom dijelu.

Međutim, moramo biti realni. Mi moramo proći tri do četiri godine tog mentoriranja. Mi ćemo već na jesen poslati neke ljude na doktorate i vani. Doktorat traje tri godine – što znači da je upravo taj period, negdje oko četiri godine, to vrijeme kada bi mi mogli preuzeti onu vodeću ulogu. Međutim, ja moram naglasiti da Hrvatsko vojno učilište neće ići na razvoj nastavnog i znanstveno-nastavnog kadra, onoga što ima sveučilište, a što može biti zajedničko. Meni ne treba… nema vojne matematike, vojne fizike… vojnog, ne znam, nečega što je već u tehnici, konstrukcija, i tako dalje… pa i ovih društvenih predmeta… Mi ćemo i dalje koristiti te profesore. Dakle, mi želimo i dalje suradnju sa svim tim fakultetima, međutim – uvodit ćemo određen broj predmeta, koji će biti više vojni – od taktike, operatike, strategije, od organizacije borbenih sustava itd. Znači, od onih predmeta koje sad imamo, ali koji nisu akreditirani, ili za koje nisu naši profesori nositelji. Znači, i nakon toga, Hrvatsko vojno učilište će ostati i surađivati sa Zagrebačkim sveučilištem, koristeći najveći broj tih nastavnika koji su i danas.

Velite, 12 ljudi. Pretpostavljam da je to za prvu silu?

Pa, ne. Vi znate, da bi bili samostalni, po zakonu treba, ne znam, 7 profesora u zvanju docenta ili više… Mi ih, jedan broj ljudi tu imamo. Ovo što se tiče brojke 12 – tu se radi o tome da mi želimo razvijati suradnike. Znači, znanstvene novake – i tu imamo 8 mjesta, a četiri mjesta samo imamo, za sada, za profesore koji su u nastavnome zvanju redovitog profesora. I, u tom smislu nama će biti ta brojka, pored ovoga što imamo sada u sustavu… znači, pored ovih 6… sasvim dovoljna i za taj dio.

Znači, neće se ta brojka… da tako kažem, povećavati, multiplicirati, svake godine. To neće na takav način ići – jer, i dalje će nama trebati, da tako kažem, nastavnici koji nemaju znanstveno zvanje. Znači, to su naši visoki časnici, koji su strukovno određeni – i on ne treba biti profesor, ili doktor znanosti da bi predavao praktičnu nastavu. To je ono što i sad imamo. Naši nastavnici su gotovo uz svakog profesora, ako govorimo o dijelu nastave koja se praktično izvodi. Znači, ne izvodi je profesor koji je nositelj predmeta, nego je izvodi suradnik koji je stručan baš za taj dio predmeta. Ne znam… kad govorimo o topništvu – onda, jedna je stvar pitanje konstrukcije, pitanje održavanja, i tako dalje. Druga je stvar uporabe – e, uporaba na terenu, raspored i tako dalje – to rade naši stručnjaci, koji i sad drže nastavu na određenoj razini školovanja: časnička, napredna časnička, ili zapovjedno-stožerna…

To znači da tih 12 ljudi, tih 12 radnih mjesta, u konačnici idu na račun Ministarstva obrane, a ne Ministarstva znanosti?

Da! Znači, tih 12 mjesta ide na račun Ministarstva obrane. Još jednom kažem – ovih 8 mjesta mi želimo razvijati – ona će se razvijati upravo od ovih naših najboljih studenata, od najboljih časnika. To znači da nećemo mi tih 12 mjesta popuniti prve godine. Mi bi željeli da najbolji studenti… da im se omogući školovanje, slanje na specijalističke, doktorske studije, i tako dalje. Normalna stvar, sagledavat ćemo kako će to vrijeme ići, koliko će biti toga potrebno.

Da li ima još kakva kvota namjenskih mjesta, a koja idu na račun drugog Ministarstva ili sveučilišta?

Ne. Mi smo se tako dogovorili – jer sva ova mjesta koja su na fakultetima, ona idu na račun Ministarstva znanosti, i ona se financiraju iz toga dijela. A ovo – koja su naša strukovna, ona se financiraju iz sredstava Ministarstva obrane. Mi, normalna stvar, da ćemo razvijati i dio znanstvenog ili istraživačkog potencijala, i u našem Centru za obrambena i strateška istraživanja – gdje ćemo, isto tako, poticati određene doktorske studije, već u ovisnosti koji su to poslovi specifični.