Finski sud okruga Hämeenlinna jučer je osudio dvojicu vodećih ljudi finskog koncerna Patria za kaznena djela podmićivanja u poslu prodaje borbenih oklopnih vozila Patria AMV Republici Hrvatskoj. Pri tome su izvršni dopredsjednik tvrtke Patria Vehicles Heikki Hulkkonen i svojedobni zastupnik poduzeća Patria za Hrvatsku Reijo Niittynen (koji je djelovao i kao zastupnik poduzeća Patria u Sloveniji) osuđeni svaki na po 20 mjeseci uvjetne kazne zatvora. Treći optuženi, svojedobni direktor prodaje poduzeća Patria Tuomas Korpi, oslobođen je optužbi. Ujedno, budući je vrijednost posla finske Patrie i hrvatskog Đure Đakovića iz 2007. bila 112 milijuna eura, samo poduzeće Patria u Finskoj će morati platiti još i 297.000 eura kazne. Navodno je u optužnici bila sadržana i tvrdnja kako su osuđenici posredovanjem Hans-Wolfganga Riedla i Waltera Wolfa odvojili oko 1,6 milijuna eura za mito u Hrvatskoj (uz izričito spominjanje tadašnjeg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića, glavnog izvršnog direktora u “Đuro Đaković Specijalna vozila” Bartola Jerkovića i bivšeg premijera Franje Gregurića – što je iz Hrvatske višekratno bilo osporavano). Sve su te sudske odluke navodno bile donesene jednoglasnom odlukom sudskoga vijeća, a još nisu pravomoćne.
Ipak predmet službene istrage u RH?
Sudski postupak protiv optuženih za ovaj slučaj korupcije u Hrvatskoj trebao je prvotno započeti tijekom 2013. godine, paralelno sudskom postupku za slučaj Patria u Sloveniji. Dapače, tijekom ljeta 2013. moglo se čuti i o planovima da se za slučajeve i Slovenije i Hrvatske vodi jedan objedinjeni postupak. No, da to neće biti moguće postalo je jasno ako ne ranije a ono je krajem 2013. godine – kada je umro sudac upoznat s postupkom, te se za procesuiranje sumnjivih poslovnih praksi u Hrvatskoj moralo pristupiti biranju novog sudskog vijeća pri sudu okruga Hämeenlinna. Nakon neuspjeha pri finskom procesuiranju optužbi o korupciji za poslovanju Patrie u Sloveniji finski su državni odvjetnici početkom ožujka prošle godine tražili da se o slovenskom slučaju odlučuje ponovo, ali ovoga puta u kompletu sa sličnim tvrdnjama po pitanju poslovanja Patrie u Hrvatskoj – što je kao zahtjev bilo odbijeno 2. srpnja 2014. godine, o čemu smo pisali i na portalu Obris.org. Dok već godinama nema naznaka ikakvom ozbiljnom postupanju hrvatskih vlasti po pitanju sumnji oko posla s BOV Patria, suđenje u slučaju sumnje na korupciju u Hrvatskoj s finske strane započelo je u jesen prošle godine.
Kako smo već spomenuli, neuspjeh u tamošnjem procesuiranja posla u Sloveniji finski tužitelj Jukka Rappe pokušao je početkom ožujka 2014. sanirati zahtjevom za spajanje postupaka za Sloveniju s tada još predstojećim za Hrvatsku, što je propalo u srpnju prošle godine. Time je finskim vlastima ostao samo još redoviti žalbeni postupak za sudsku odluku o poslovanju Patrie u Sloveniji – o čemu će se raspravljati idućeg utorka, 24. veljače, pri Prizivnom sudu u mjestu Turku. Dakle, riječ je tu o žalbenom postupku za suđenje koje je u Sloveniji već dovelo do osuđujućih presuda, upravo temeljem aktivnosti istih ovih već spomenutih finskih privrednika – koji su u samoj Finskoj bili oslobođeni optužbi temeljem nedostatka dokaza, da bi se onda sad našli prvostupanjski osuđeni za navodno slična postupanja u Hrvatskoj. Taj bi redoviti žalbeni proces sada trebao trajati do 9. travnja ove godine, s prosječno po dva ročišta tjedno, na kojima će tužiteljstvo i obrana nadležnome sudu ponovo predstaviti svoje dokaze. “Situacija je sada vrlo zanimljiva, s obzirom na sličnost stvari u oba ova slučaja” kazao je tužitelj Rappe. Iste su osobe optužene u oba ova slučaja, u Sloveniji kao i u Hrvatskoj, slični su bili i marketinški projekti, a prodaja je izvedena u približno istome periodu i na vrlo sličan način, još je dodao Rappe.
Walter Wolf segment slučaja
Walter Wolf – kontroverzni poduzetnih bujnih austrijskih, kanadskih, slovenskih i hrvatskih veza
U više ogranaka sudskih postupaka oko slučaja Patria spominje se i Walter Wolf, danas 76-godišnji austrijski državljanin slovenskoga podrijetla, koji se obogatio naftnim poslovima u Kanadi (čiji je također državljanin, uz navodno i hrvatsko državljanstvo). On je bio suoptuženik na slovenskome suđenju u slučaju Patria – procesu koji je započeo 2010. godine, da bi u lipnju 2013. godine završio presudom bivšem predsjedniku Vlade Slovenije Janezu Janši (kazna od dvije godine zatvora), te Tonetu Krkoviču i Ivanu Črnkoviču (po 22 mjeseca zatvora) – dok su postupci protiv Waltera Wolfa i Jožeta Zagožena bili izdvojeni iz osnovnog sudskog procesa.
Waltera Wolfa tada se teretilo da je tijekom svog posredovanja u poslu vojne nabave oklopnih vozila iz 2006. godine (prvi mandat Janeza Janše) sudjelovao u predaji finskoga mita. Njegov je odvjetnik izjavio: “On u aferi Patria nije nikoga podmitio i posredovao je samo u kupovini oklopnih vozila, a ne oružja, a posredovao je samo među poslovnim partnerima“. No, to Wolfu nije i jedini nedavni susret s regionalnim pravosuđima. Njemu se na suđenju povodom “slučaja Patria” u Austriji na teret stavljalo i da je s lobistom Hans-Wolfgangom Riedlom sačinjavao zločinačku organizaciju s ciljem davanja mita i utaje poreza, zbog čega je Riedl početkom travnja 2013. u Beču i osuđen na tri godine zatvora (uz još 850.000 eura kazne te oduzimanje 1,4 milijuna eura stečenih na ime provizija), dok Wolfu presuda nije bila izrečena zbog odsutnosti.
Istog tog Wolfa je Županijski sud u Karlovcu 2008. godine proglasio krivim za poticanje na kazneno djelo zloporabe položaja i ovlasti u slučaju poduzeća Karlovačka industrija obuće (KIO), gdje je kao vlasnik navodno utjecao na direktora poduzeća da novce od pojedinih tražbina poduzeća uplaćuje na njegov privatni račun. Presudu na kaznu zatvora u ovom je slučaju Vrhovni sud RH ukinuo te vratio na ponovno suđenje – koje je pred sudom u Karlovcu trebalo započeti u lipnju 2013. godine. No, i tu se Wolf prestao pojavljivati, navodno iz zdravstvenih razloga, te je postupak odložen. Protiv Wolfa hrvatske su vlasti u veljači 2014. raspisale internu tjeralicu (znajući da on nije u RH), da bi 21. siječnja ove godine tome dodale i međunarodnu tjeralicu – koja se samo nadovezala na raniju slovensku međunarodnu tjeralicu, te Europski uhidbeni nalog, raspisan u ožujku 2013. godine pred Općinskim sudom u Ljubljani (povodom slovenske grane “afere Patria”). Napomenimo da se Walter Wolf posljednjih godina na sve ove sudske postupke nije odazivao iz navodnih zdravstvenih razloga, dok su ostale zabilježene i njegove tvrdnje kako će se u Sloveniju vratiti po ozdravljanju.
Detalji slovenske potjernice za Walterom Wolfom
Kako je 20. siječnja ove godine javnosti priopćio Markus Singer, Wolfov austrijski odvjetnik, temeljem tog slovenskog zahtjeva za uhićenje Walter Wolf je tog dana bio i uhapšen u Kanadi. Dok tamošnje vlasti razmatraju njegovo izručenje, moglo se čuti i da je Wolf u kritičnom zdravstvenome stanju, te da su kanadski kardiolozi potvrdili njegovu nesposobnost za zatvor. Upravo je ta okolnost važna za moguću odluku – bilo o njegovom ostanku u Kanadi (uz zahtjev o puštanju iz pritvora koji je bio praćen i nuđenjem jamstva), ili o njegovom izručenju – u Austriju (kako bi to navodno mogla tražiti obrana Waltera Wolfa), u Sloveniju (po zahtjevu slovenskog pravosuđa radi slučaja Patria), ili pak u Hrvatsku (prema međunarodnoj tjeralici raspisanoj dan nakon njegova uhićenja u Kanadi), koja bi tu vjerojatno ipak na red došla nakon Slovenije.
Dok je Wolf tvrdio kako su traženja Slovenije u ovom slučaju “politički motivirana“, a da “takozvana afera Patria” predstavlja tek izgovor za njegov politički progon, od njegova se austrijskog odvjetnika moglo čuti: “Mislim da će postupak u Austriji biti pošteniji. U Sloveniji ne bi bilo tako, budući da ondje teče politički proces u kojem se suprotstavljeni politički tabori međusobno blate, a g. Wolf se našao između dvije vatre“. Ujedno se od odvjetnika Singera čulo i: “Nadam se da ću uspjeti spriječiti njegovo izručenje Sloveniji i da će on biti izručen Austriji. Gospodin Wolf bi slovenskim tužiteljima tu mogao predstaviti svoje mišljenje i istinu o tome tko je zaista odgovoran za zločinačke spletke u Sloveniji. Njegovo poznavanje okolnosti u pozadini tih događanja će ovdje biti mnogo bolje cijenjeno, budući da u Sloveniji ni jednoj od umiješanih strana nije u interesu da g. Wolf kaže istinu“.
Walter Wolf je po uhićenju u Kanadi bio priveden pred Vrhovni sud Britanske Kolumbije, na prvo saslušanje u postupku izručenja. Sutkinja suda u Vancouveru odlučila je 29. siječnja o njegovom puštanju na slobodu uz polaganje jamstva od 1,2 milijuna CAD (oko 840.000 eura), dok je odlučivanje o ovoj stvari odgođeno do ročišta zakazanog za 22. ožujka ove godine. Čitav ovaj postupak po slovenskome zahtjevu za izručenje mora biti okončan prije 10. kolovoza ove godine, kada nastupa apsolutna zastara ovog postupka – što je vjerojatan ishod postupka u kojem Kanada poznaje i više žalbenih stupnjeva.
Janša sudski protiv novinara
Janez Janša pred sudom u Ljubljani, 23. rujna 2011. godine
Među ostalim stvarima spomenimo još i pravnu bitku u koju se upustio Janez Janša, bivši premijer Republike Slovenije. On je pred slovenskim sudom tužio finskog novinara Magnusa Berglunda, finsku televiziju YLE i nekadašnjeg prvog čovjeka slovenske policije Bojana Potočnika za naknadu štete koju je doživio emitiranjem televizijske emisije “Istina o Patriji”. Pri tome, Janšino traženje većeg iznosa u eurima nije naišlo na podršku ni Okružnog, kao ni višeg nadležnog suda, koja su oba potvrdili stav “… da je novinar Berklund pri pripremanju emisije postupao savjesno, i u skladu s važećim europskim standardima izvještavanja“. Zbog toga novinar nije dužan povlačiti ikakvih izjava, ni plaćati ikakvih naknada – dok je na tužitelju ostalo i snošenje troškova sudskoga postupka. Tih se troškova tijekom ukupnog sudovanja nabralo 27.852 eura, od čega Janša Fincima mora vratiti 15.409 eura, a Potočniku 12.443 eura.
Finski novinar Magnus Berglund
No, ovo je tek kraj dugog i trnovitog sudovanja, koje je započeto tužbom Janeza Janše protiv Berglunda, televizije YLE, policajca Potočnika, te direktora poduzeća “Sistemska tehnika” Milana Švajgera – a radi izjava emitiranih 1. rujna 2008. godine, samo nekoliko tjedana pred parlamentarne izbore u Slovenije. Janša je od svih njih tražio ukupno 1,5 milijuna eura, te povlačenje izjava danih za spornu televizijsku emisiju – da bi u prvome navratu dobio na sudu, u prosincu 2011. godine. Tom je prilikom Okružni sud u Ljubljani dosudio da Berglund i televizija YLE moraju platiti 15.000 eura i povući izjave (o tome da je osoba “J.J” iz Patrijinih dokumenata upravo Janez Janša, i da je Patria tu potkupila slovenskog predsjednika Vlade), da Potočnik mora Janši platiti 6.500 eura i povući svoje tvrdnje o tome da je Janša ometao istragu oko slovenske kupovine oklopnih transportera, dok je za Švajgera sud već tu pravomoćno odbio tužbene zahtjeve. No, ta je prvostupanjska presuda u prosincu 2013. godine srušena u žalbenome postupku, a čitava je stvar vraćena Okružnome sudu na ponovno odlučivanje.
Bojan Potočnik, od 2005. pa do 2007. na dužnosti Generalnog direktora policije u Sloveniji
Pri ponovljenom postupanju po tužbi, Okružni sud je 8. travnja 2014. objavio da u potpunosti odbacuje tužbeni zahtjev Janeza Janše, ujedno potvrdivši tek prvotnu odluku o sudskome odbacivanju tužbenih zahtjeva prema Milanu Švajgeru iz “Sistemske tehnike”. Nakon žalbe na ovu novu sudsku odluku, sredinom siječnja ove godine donesena je i već spomenuta odluka nadležnog prizivnog suda, koji je potvrdio tu drugu po redu presudu Okružnoga suda u Janšinome slučaju. Rad novinara Berglunda je tu označen kao njegovo mišljenje, odnosno komentar o stvari, a ne kao tvrdnju o činjenicama, što je ustanovljeno i za tvrdnje Bojana Potočnika – dok nije ustanovljena namjera štećenja Janši, kao ni trpljenje duševnih boli koje bi mogle biti osnovom za priznavanje tužiteljeva odštetnog zahtjeva. Ovo gledanje na slobodu iskazivanja mišljenja – pravo na iskazivanje vrijednosnih sudova, koji pak mogu biti točni ili ne – u skladu je s praksom Europskog suda za ljudska prava, koji posebno štiti subjektivnu slobodu govora u slučajevima kada se radi o temi od javnoga interesa (što je po mišljenju slovenskih sudova “afera Patria” zasigurno bila). Spomenimo još i da je jednako po finskog novinara završio i vezani kazneni postupak u Sloveniji – gdje je slovensko državno odvjetništvo početkom svibnja 2014. odustalo od progona po službenoj dužnosti, da bi onda početkom rujna prošle godine tu nastupila i apsolutna zastara za ovlaštenje Janše i Bavčara da novinara Berglunda nastave goniti kao supsidijarni tužitelji.
Može li slučaj Patria u Sloveniji na početak?
Janez Janša, Tone Krkovič i Ivan Črnkovič su zbog korupcije pri poslu prodaje finskih oklopnih vozila Sloveniji osuđeni na zatvorske kazne. Sva trojica su se na presude žalili – krajem travnja 2014. te je presude potvrdio Viši sud u Ljubljani, da bi 1. listopada to isto učinio i Vrhovni sud Republike Slovenije, odbivši utemeljenost njihova zahtjeva za zaštitu zakonitosti. Na to je osuđenoj trojci preostala još i žalba Ustavnome sudu Republike Slovenije, koji o tim žalbenim zahtjevima posljednjih tjedana aktivno odlučuje – dok ne bi čudilo da nakon toga čitav ovaj slučaj završi i pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu.
No, imajući u vidu da ti postupci upravo traju, treba spomenuti da je Ustavni sud Slovenije 12. prosinca prošle godine u slučaju Janša donio odluku kojom privremeno odgađa izvršenje presude Vrhovnoga suda, koji je već prije potvrdio osuđujuću presudu. Tom je privremenom odlukom Janši dopušteno da svoje vrijeme do donošenja konačne sudske odluke provodi na slobodi. Za Krkoviča i Črnkoviča, preostalu dvojicu žalitelja, još nije donesena nikakva odluka – ni o privremenom izdržavanju kazni, kao ni o tome jesu li njihove ustavne tužbe osnovane te će biti uzete u postupanje. O ovim žalbenim zahtjevima odlučuje vijeće od samo osam od ukupno devet sudaca, budući se jedan od njih izuzeo iz odlučivanja. O ikakvoj satnici donošenja odluka praktično se ne može spekulirati, budući se iz suda i usprkos višekratnom raspravljanju stvari moglo čuti kako odlučivanje o suštini slučaja ne treba očekivati još mjesecima.
Inače, posao s oklopnim vozilima Patria bio je najveći vojni posao sklopljen u samostalnoj Sloveniji, vrijedan oko 278 milijuna eura. To što je kasnije postalo poznato kao “slučaj Patria” u Sloveniji su 2008. razotkrili već spomenuti novinar Magnus Berglund iz Finske te njegov slovenski kolega Blaž Zgaga. Temeljem njihova rada je ugovor Slovenije s Fincima raskinut tijekom 2012. godine, a Slovenija je umjesto prvotno planiranih 135 vozila na kraju kupila njih samo 30, o čemu smo pisali i na portalu Obris.org. Što se Hrvatske tiče, RH je 2007. godine ukupno kupila 84 BOV Patria za oko 112 milijuna eura, te je 2008. još dokupila 42 vozila za oko 68 milijuna eura – ikakvih domaćih pravnih epiloga čitavog ovog slučaja još nema, a i službenih te ozbiljnih reakcija je malo.
