Iako se prošle godine započeti remont vojnih transportnih helikoptera otegao preko svake mjere, RH je krajem svibnja ipak jasno odlučila krenuti u remont daljnjih šest helikoptera Mil Mi-8. Kao i kod prve skupine, za nositelja posla izabrano je državno poduzeće Zrakoplovno-tehnički centar (ZTC) iz Velike Gorice, koje će za dovršetak tog posla morati naći strane partnere sposobne za hvatanje u koštac s ruskim motorima (TV3-117VM) i elisama rotora iz istoga proizvodnog izvora. Imajući u vidu stanje u Ukrajini posljednjih tjedana – prilično je jasno da taj partner više neće biti Ukrajina ili tamošnja poduzeća s poluotoka Krim. No, tko bi tu zapravo više mogao doći u obzir – još je itekako nejasno.
Kako su saznali hrvatski mediji – spomenuti Zrakoplovno-tehnički centar nedavno je krenuo u međunarodni natječaj za podizvođače ovog specifičnog posla. Među ostalima, za ovaj se posao težak oko 95 milijuna kuna (kako se čulo u Saboru krajem svibnja ove godine) u promišljanjima o mogućem partneru pojavila i ruska tvrtka “OPK OBORONPROM”, i tu su onda započeli problemi i nedoumice.
Naime, spomenuta je tvrtka u ruskom državnome vlasništvu, a prvenstveno se bavi proizvodnjom i prodajom raznolikih vrsta helikoptera. Među ostalim, u njenom su sastavu i čitavi projektni biroi Mil te Kamov, kao i tvornica Ulan-Ude Aviation Plant – poduzeće od kojeg je Hrvatska prije nekoliko godina preuzela svoje helikoptere Mil Mi-171 Sh. Pri tome, riječ je tu možda i o najvećem proizvođaču ruskih helikopterskih motora izvan sporne tvrtke Motor Sich s Krima – upravo partnera s kojim je Hrvatska imala poslovne odnose oko prošlogodišnjega remonta helikoptera koji se otegao radi krize u Ukrajini. No, OBORONPRON se od 12. rujna se i službeno nalazi na popisu ruskih poduzeća prema kojima su uvedene sankcije Europske unije. Pri tome, za prvu je ruku tim poduzećima ograničeno tek prikupljanja kapitala “financijskim instrumentima s rokom dospijevanja dužim od 30 dana” – čime im je dopušteno tek kratkotrajno zaduživanje (koje je samim time i nezgodnije te skuplje).
Na novinarski upit o tome predstavlja li moguće poslovanje Hrvatske sa spomenutom ruskom tvrtkom automatski i kršenje europskih sankcija, odgovor je sa svih strana bio prilično jedinstven. Tomislav Babić, iskusni član Uprave poduzeća Zrakoplovno-tehnički centar, rezolutno je tu izjavio: ”Nije kršenje, a budite uvjereni da će ZTC prilikom odabira svojih podizvođača postupati u skladu s odlukama i uredbama Vijeća EU”. Slične stavove izrazio je jučer pred televizijskim kamerama i ministar obrane Ante Kotromanović:
“I kada su se sankcije pokušavale… nametale Rusiji – mi smo pazili. Mi, i Mađari, Slovaci – da se izuzme i ovaj dio tvrtki, sa kojima mi moramo raditi. Zato što mi kupujemo pričuvne dijelove, i moramo remontirati jedan dio… Nemamo izbora“.
Pri tome, oni se pozivaju na izuzetak uveden 2. stavkom 4. članka uredbe Vijeća Europske unije kojom je 31. srpnja ove godine bio uveden predzadnji val sankcija Ruskoj Federaciji (Council regulation (EU) No 833/2014). Dok prvi stavak toga članka definira razne nametnute zabrane, članak 2 tu ublažuje dio sankcija vojnome sektoru Rusije kroz izričaj:
“Zabranama iz stavka 1. ne dovodi se u pitanje izvršavanje obveze koja proizlazi iz ugovora ili sporazuma sklopljenog prije 1. kolovoza 2014., niti pružanje pomoći potrebne za održavanje i sigurnost postojećih sposobnosti unutar Unije“.
Dok se već početkom ovoga mjeseca moglo neslužbeno čuti kako je upravo hrvatska strana bila zaslužna za ubacivanje ove formulacije u europski dokument o sankcijama prema Ruskoj Federaciji od 31. srpnja – sada je ta informacija i službeno potvrđena s vrha hrvatskog obrambenoga sustava. Pa ipak, time zapravo nije ujedno i riješeno pitanje točne adrese stranih partnera potrebnih za provođenje remonta hrvatskih transportnih helikoptera – ovim su barem ostavljena otvorena vrata na rusku stranu, prema dijelu tvrtki ozbiljno osposobljenih za takav posao. Da li će to biti dovoljno u doba sve zaoštrenijih odnosa EU i NATO s jedne strane, te Ruske Federacije i zemalja u njenome susjedstvu s druge strane – to tek ostaje za vidjeti. Jednako će biti zanimljivo vidjeti i način na koji se ZTC iz Velike Gorice namjerava dovinuti problemu obavljanja remonta za koji to poduzeće ne raspolaže ni dovoljnim znanjem, a ni potrebnom opremom.
