Ima tema koje krenu pametno i normalno, a onda dobiju svoj vlastiti život, te uskoro počnu proganjati svoje tvorce i sudionike na način blizak jeftinim filmovima strave i užasa. U hrvatskoj se obrani nedavno pojavila jedna takva tema – pitanje dobave lakih transportnih helikoptera Sikorsky UH-60 Black Hawk iz Sjedinjenih Američkih Država (da ne kažemo novih ili rabljenih, živih ili mrtvih), a sve u okviru nekakvog “sređivanja” stanja u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu. Ta je tema posljednjih mjeseci prešla put od zanimljive ideje (svojevrsnog puštanja idejnoga balona), preko konkretnoga prijedloga – pa sve do još jedna političke batine u aktualnoj političkoj kampanji za izbor idućeg predsjednika RH, što sve ukazuje na činjenicu kako ova tema zaslužuje i podrobniji pogled na stvar.

Korjeni priče

Ante Kotromanović pri Nacionalnoj gardi savezne države Minnesota

Kako izgleda, ova je priča ozbiljnije započela početkom svibnja, tijekom zajedničkog boravka u SAD-u predsjednika RH Ive Josipovića i ministra obrane Ante Kotromanovića. Četiri dana ovog službenog posjeta (od 13. do 15. svinja) prošlo je brzo – već dan nakon dolaska ide se u Kongres, a onda Josipović sudjeluje i na nekakvom okruglome stolu. Drugog dana njih je dvojicu primio američki potpredsjednik Joe Biden, da bi se oni 15. svibnja razdvojili – dok je Josipović krenuo na jug i posred savezne države Texas sudjelovao na energetskome forumu, predstavljajući potencijale nafte i plina u Jadranu, Kotromanović je završio na sjeveru, u Minnesoti. Ova savezna država već je 18 godina partnerska savezna država Hrvatskoj, u sklopu američkog State Partnership Programa. Uglavnom, dok se veliki dio hrvatske javnosti zabavljao činjenicom kako je Obama izbjegao zadovoljstvo provođenja vremena sa svojim hrvatskim kolegom – od ministra Kotromanovića moglo se optimistično čuti:

“Dobili smo 6 milijuna dolara za specijalne operacije, 5 milijuna  dolara za navigacijske uređaje za helikoptere. Očekujem da razgovaramo da nas krajem godine posjeti ministar obrane SAD-a u  Hrvatskoj”.

Samo nekoliko dana kasnije, Jutarnji je list proširio ovu priču – 27. svibnja ondje objavljuju priču kako je ministar Kotromanović, samo nekoliko dana ranije, u Washingtonu iznio američkome potpredsjedniku  i ideju o hrvatskoj nabavci polovnih transportnih helikoptera Black Hawk. Na tom je susretu bio i Josipović, a na ovu temu helikoptera navodno se stiglo logično – započevši razgovor o energetskoj ovisnosti, Kotromanović je navodno dometnuo koju i o hrvatskoj ovisnosti o ruskoj vojnoj tehnici, prije svega u zrakoplovstvu, gdje je već neko vrijeme bjelodano da ima baš takvih logističkih problema. Nakon prvoga spomena, onda se navodno prešlo i na tehničke detalje – tako da je posjet Minnesoti zapravo bila uvelike povezan baš s tom idejom.

Naime, ono što je MORH u priopćenju okarakterizirao tek kao:

“Radi se o uzvratnom posjetu saveznoj državi Minnesoti i njezinoj Nacionalnoj gardi s kojom Ministarstvo obrane ima razvijenu obrambenu i vojnu suradnju, pripadnici Nacionalne garde Minnesote i OSRH zajednički sudjeluju i u operaciji ISAF u Afganistanu, te imaju zajedničke vježbe i obuku. Značajan dio suradnje Hrvatske i Minnesote predstavljaju i posjeti na visokoj razini. Zapovjednik Nacionalne garde, general Richard C. Nash, bio je u posjetu Hrvatskoj 2013. godine.Prilikom današnjeg posjeta Minnesoti, ministar Kotromanović posjetit će vojne instalacije i baze Nacionalne garde, te održati razgovore o dodatnim mogućnostima suradnje“,

… Jutarnji list protumačio ponešto drugačije, kao:

General Richard C. Nash u Karlovcu, 25. rujna 2013.

“Kotromanović je sa suradnicima otišao u helikoptersku bazu Nacionalne garde Minnesota, s kojom Hrvatska surađuje već 10 godina. Sa zapovjednikom Garde generalom Richardom Nashom razgovarano je o mogućnosti prodaje 7-8 godina starih helikoptera Black Hawk. Hrvatska strana načelno je zainteresirana za 15 tih helikoptera, a cijena za sada nije definirana. Amerikanci bi uz helikoptere ponudili svu logističku potporu te obuku pilota i tehničara, a opskrba rezervnim dijelovima bila bi sigurna“.

Pri tome, stvar bi još bila otvorena dok Hrvatska stvarno ne definira svoje potrebe – gdje bi do takve nabave valjda moglo doći tijekom iduće tri do četiri godine – kako postojećim hrvatskim helikopterima ruske proizvodnje budu istjecali resursi. O svemu tome se trebalo razgovarati i više u detalj krajem ove godine, kada u Zagreb navodno stiže američki ministar obrane Chuck Hagel. Nakon ovih naznaka – čitava je priča o RH i helikopterima Black Hawk mirovala do prije nekoliko dana, kada je temu 16. kolovoza ove godine ponovo zakotrljao Jutarnji list.

Repriza, ali sada malo šire

Izaslanstvo Kongresa SAD u Ministarstvu obrane RH, 14. kolovoza 2014.

Posljednjih mjesec dana tema Hrvatskog ratnog zrakoplovstva nikako da siđe s naslovnih stranica – nakon insinuacija o pogodovanju pri javnoj nabavi remonta i dokupa borbenih zrakoplova MiG-21 u Ukrajini, došao je pad takve neremontirane letjelice nedaleko Velike Gorice. A onda je na repertoaru javnosti završila i helikopterska komponenta HRZ – dio ove grane OS RH za koju se inače čuje tek uzgred, kad mediji slave uspjehe medicinara u prijevozu bolesnika, HGSS pri njihovim spašavanjima iz zraka, ili prijevoz pomoći i gašenje požara. Konkretan povod za “američku vezu” HRZ-a, njihovih ruskih transportnih helikoptera srednje nosivosti i američkih letjelica Sikorsky UH-60 Black Hawk, dao je posjet izaslanstva Zastupničkog doma američkog Kongresa Hrvatskoj. Ne samo da je delegaciju predvodio stanoviti Harold Rogers (predsjedavajući Kongresnog odbora za raspodjelu saveznih financijskih sredstava – House Appropriations Committee), već su se s njim, među ostalima, u MORH-u na Krešimircu susreli i ministar obrane Ante Kotromanović, te načelnik GS OS RH Drago Lovrić, i to u jeku godišnjih odmora.

Tijek tema u razgovorima s tog susreta, održanog u četvrtak, 14. kolovoza ove godine, ponovo se jako razlikuje između onoga što je objavio MORH, i onoga kako su te stvari doživjeli izvori bliski Jutarnjem listu. Dok je Ministarstvo objavilo tek kratko:

“Na sastanku se razgovaralo o obrambenoj suradnji RH i SAD-a, sigurnosnoj politici, s posebnim naglaskom na aktualno stanje u Ukrajini i Bliskom Istoku, te očekivanjima od Summita NATO-a u Walesu. Ministar obrane Ante Kotromanović i načelnik GS OS RH general zbora Drago Lovrić istaknuli su važnost nastavka bilateralne obrambene suradnje na području sudjelovanja u operacijama, zajedničke obuke, vojnih vježbi, te korištenja američkih programa sigurnosne pomoći u opremanju i modernizaciji OS RH. Predstavnici Kongresa izrazili su zadovoljstvo razvojem bilateralne suradnje, dostignutoj razini partnerstva i savezništva, posebice u području obrane, te naglasili kako cijene hrvatski doprinos u stabilizaciji kriznih područja u svijetu. Uz to, smatraju da bi jačanje gospodarske suradnje dodatno unaprijedilo odnose između dviju prijateljskih zemalja“.

Za razliku od toga, Jutarnji navodi:

“Ministar obrane Ante Kotromanović i načelnik Glavnog stožera general Drago Lovrić razgovarali su u četvrtak u Zagrebu s izaslanstvom Zastupničkog doma američkog Kongresa na čelu s Haroldom Rogersom, predsjedavajućim Kongresnog odbora za raspodjelu saveznih financijskih sredstava. Riječ je o Odboru koji odobrava prijedloge Pentagona o vojnoj pomoći savezničkim zemljama. Kako neslužbeno doznajemo, jedna od tema razgovora bilo je i opremanje Hrvatske vojske američkim transportnim helikopterima Black Hawk. Riječ je o inicijativi koju je ministar Kotromanović pokrenuo prije nekoliko mjeseci u razgovoru s američkim potpredsjednikom Joeom Bidenom. Tada je razmatrana mogućnost da Hrvatska od Nacionalne garde Minnesote kupi helikoptere stare 7-8 godina. U međuvremenu je iz Ministarstva obrane SAD-a u Zagreb stigao upit bi li Hrvatska zamijenila svoje transportne helikoptere Mi-8 MTV za Black Hawk, a hrvatski bi helikopteri potom bili poslani ukrajinskoj vojsci“.

Sikorsky UH-60 Black Hawk

Pri tome, navodno je hrvatske vojne dužnosnike zaintrigirao američki odgovor na spomenutu hrvatsku inicijativu. Jutarnji tu već navodi i da kombinacije o ugovaranju nabave polovnih helikoptera novije proizvodnje, kojih bi u igri bilo oko 20 – čije je primjerke Kotromanović navodno i razgledao u helikopterskoj bazi Nacionalne garde Minnesota. Pri tome, ponavlja se kako bi Amerikanci tu uz helikoptere dali i svu logističku potporu, te obuku pilota i tehničara, dok bi i opskrba rezervnim dijelovima bila sigurna. Navodi se i kako u HRZ-u nabavu ovih helikoptera smatraju jako dobrom – jer su navodno “idealni za operacije u kojima sudjeluje HV te za akcije zaštite i spašavanja“. O rokovima za ovaj posao opet nije bilo riječi, no najavljeni su daljnji razgovori za mjesec dana kada bi u RH trebao navratiti zapovjednik Združenog stožera OS SAD, general Martin Dempsey.

U istome navratu Jutarnji list navodi i da HRZ ukupno ima 14 helikoptera Mi-8 MTV i deset helikoptera Mi-117 Sh. Od toga su do danas remontirana četiri helikoptera Mi-8, dok se dovršetak radova uskoro očekuje za njih još dva – što je bilo ugovoreno i započeto prošle godine, dok se ove godine planirao remont još šest takvih helikoptera – ako to prilike i proračun budu dopuštali. Navodi se i da je ministar Kotromanović “… američkom potpredsjedniku, ali i predstavnicima američkog Kongresa jasno poručio kako Hrvatska više ne želi biti ovisna o ruskom naoružanju. U MORH-u su svjesni da više nije sigurno hoće li ugovori o nabavi rezervnih dijelova ili remontu biti poštovani i hoće li zbog eventualnih sankcija Rusiji biti ugrožene aktivnosti HV-a“. I do ovog se trenutka sve tu poklapa s podacima objavljenima prije tri mjeseca – da bi onda bila plasirana i bomba:

“Hrvatska je već ponudila pomoć u obuci specijalnih snaga. Opremanje ukrajinske vojske helikopterima Hrvatsku bi pozicioniralo kao ozbiljnu članicu NATO-a na koju se Savez može osloniti. Takvo pozicioniranje Hrvatskoj bi otvorilo dodatne mogućnosti u razgovorima sa Sjedinjenim Državama oko pomoći u vojnom opremanju. Hrvatska se pokazala kao pouzdan partner Sjedinjenim Državama u Afganistanu, ali i u slučaju naoružavanja sirijskih pobunjenika, kada je na traženje SAD-a iz hrvatskih vojnih skladišta u Siriju otišlo nekoliko stotina tona raznog streljiva i naoružanja. Stoga ne treba čuditi američka donacija 212 logističkih i borbenih vozila, financiranje uništavanja neperspektivnog streljiva itd. SAD godišnje Hrvatskoj isporuči vojne pomoći u vrijednosti oko 10 milijuna dolara. No, sada je prilika da se to dodatno poveća, a u sklopu toga i da se s Amerikancima ponovo otvore razgovori o opremanju HRZ-a borbenim avionima“.

 Zov Ukrajine i drugih inozemnih avantura

Na pisanje Jutarnjeg lista neposredno se nadovezala Hrvatska televizija, koja se teme doniranja hrvatskih helikoptera ruskoga podrijetla Ukrajini, a u zamjenu za rabljene američke letjelice Sikorsky UH-60 Black Hawk, prvo dohvatila u subotu 16. kolovoza, u svome Dnevniku 3. Dok je ondje istaknuto kako MORH demantira medijske spekulacije o ikakvome slanju ili doniranju bilo kakve vojne opreme Ukrajini, ondje se po prvi put na tu temu moglo čuti i politiku – prvo bivšeg ministra obrane Davora Božinovića iz redova HDZ-a:

“Naš interes bi svakako bio da budemo i tehnološki potpuno kompatibilni sa svojim saveznicima, da nam se ne događaju situacije – kao što imamo sada – da ne možemo završiti remont helikoptera, jer su dijelovi blokirani u Sevastopolju, na Krimu“.

Ta je tema onda nastavljena dan kasnije – 17. kolovoza, kada se glavni Dnevnik 2 Prvog programa HTV-a nastavio baviti temom zamjene transportnih helikoptera. Uz izričitu tvrdnju kako je to bio jedan od prijedloga o kojima se iz MORH-a razgovaralo s izaslanstvom američkoga kongresa, HTV navodi da Hrvatska ima 24 ruska transportna helikoptera, gdje se prvo spominje zamjena svih njih (da bi se kasnije priča vratila u okvir zamjene samo 14 starijih Mi-8), a za spomenute američke letjelice. Ovoga je puta na tu temu svoje dometnuo i aktualni predsjednik RH Ivo Josipović:

“Amerika ne traži ništa od nas. Prema tome, to je jedan od aranžmana koji je bio predložen od strane našeg ministra Kotromanovića. Ja osobno nisam siguran da će do njega doći, ali ne radi se ni o kakvom pritisku. I, čak… evo, ako smijem reći, i nisam siguran da postoji sklonost druge strane za takav aranžman“.

Ujedno, tu HTV po prvi put u igru uvodi i neki novčani iznos – navodeći kako novi helikopter UH-60 Black Hawk navodno stoji oko 20 milijuna USD po komadu (i to bez PDV-a, rezervnih dijelova, i obuke kadrova) – da bi onda temu nastavili problematiziranjem i takvog potencijalnog hrvatskog uključivanja u krizu koja trese Ukrajinu.

Kad se jednom u javnu diskusiju na ovu temu uključio Ivo Josipović, nije dugo trebalo čekati ni uzvratni udarac Kolinda Grabar Kitarović, HDZ-ove kandidatkinje na predstojećim predsjedničkim izborima. Ona je povodom stanja u HRZ-u gostovala u emisiji Studio4 na četvrtome programu HTV-a, u ponedjeljak, 18. kolovoza – a na temu koja je definirana kao razgovor o “prijedlogu, kojeg doduše nitko nije službeno potvrdio – a dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država, a odnosi se na helikoptere. Točnije, iz američkog Ministarstva obrane u Zagreb je navodno stigao upit – bi li Hrvatska zamijenila svoje transportne helikoptere Mi-8 za Black Hawk. A hrvatski bi helikopteri potom bili poslani ukrajinskoj vojsci“.  Na te se teze od Kolinde Grabar Kitarović, u svojstvu pomoćnice glavnog tajnika NATO saveza, moglo čuti:

“Pa, to je prije svega bilateralno pitanje između SAD-a i Hrvatske. Kao pomoćnica glavnog tajnika NATO-a nemam o tome informaciju. Nešto saznajem preko novina, međutim, bojim se zapravo da je ta informacija… da se drži u vrlo uskom krugu, i da uopće javnost nema dovoljno informacija o tome. Inače, osobno zastupam svakako nabavku zapadne tehnologije, koja je kompatibilna s ostalim državama članicama NATO-a“.

Nastavak starih debata

Dok su te teze po pitanju helikoptera na liniji onoga što je već ranije izjavio i njen stranački kolega Božinović, prava je politička bomba tek slijedila. Naime, upitana da kao predsjednička kandidatkinja komentira stanje hrvatskog zrakoplovstva, i moguće izlaze iz situacije gdje je nabava zrakoplova nasušna potreba (a novca u proračunu nema), Grabar Kitarović je nastavila:

“Pa gledajte. Svaka situacija može i mora imati svoj izlaz. Prije svega, stanje u zrakoplovstvu je, nažalost, više nego jadno – kad je oprema u pitanju. Pazite, na dan kad slavimo pobjedu u Domovinskom ratu padne MiG, a Vijeće za nacionalnu sigurnost još se uopće nije sastalo po tom pitanju. Međutim, to zapravo odražava i stanje u Oružanim snagama općenito. One su u potpunosti zapostavljene i najviše ovise o ljudima koji rade u njima. Mogu doista svjedočiti da imamo iznimno stručne ljude, ali evo – naši momci i djevojke, koji su izvrsni po… koji izvrsno obavljaju posao po mirovnim misijama, vrlo profesionalno… Međutim, oprema kojom raspolažu, i uvjeti života i rada u našim vojarnama – daleko su od potrebne razine. Cijelo vrijeme čujem gotovo izgovor – da odluku, kad je riječ o zrakoplovstvu, treba donijeti do 2016. – da imamo vremena. Nemamo vremena. 2016. je iza ugla. Jer, to je odluka koja se ne donosi izolirano. Ona mora biti dio sveopće vizije za razvoj Oružanih snaga, za koju se bojim da smo je izgubili. Strateški dokumenti su nam zastarjeli. Oni su iz 2002. godine, Dugoročni plan razvoja ostaje mrtvo slovo na papiru. Dakle, ono što treba pod hitno napraviti – je sprovesti široku  raspravu, i na stručnoj, i na političkoj razini – koja će voditi ka konsenzusu. Moramo znati što očekujemo od Oružanih snaga, a onda – kad je riječ o zrakoplovstvu – postoji više opcija: vlastito zrakoplovstvo, air-policing… nekakva kombinacija regionalne snage, pri čemu mislim na države članice NATO-a. Ali, svaku od tih opcija treba jako dobro i temeljito razmotriti – i s područja, koliko bi to koštalo, ako idemo na vlastito zrakoplovstvo – normalno, kolika bi bila flota, koliko bi ljudi trebalo za to. Tu su u pitanju i satovi leta koje oni moraju imati, naoružanje koje mora imati, održavanje i slično. Ako se ide na air-policing – koliko bi to koštalo, isto tako – imajući u vidu da bi u tom slučaju izgubili, dakle, cijelu generaciju, i uopće ljude u zrakoplovstvu općenito. I, u konačnici, ono što mislim da bi bila dobra opcija – da zadržimo vlastite snage, da ih stavimo u okvire koji su nama potrebni, i da počnemo razmišljati da Hrvatska bude ta koja će osiguravati air-policing, odnosno patroliranje i osiguravanje zračnog prostora susjednih država… Što bi, na taj način, zapravo i nama moglo donijeti i priliv u naš proračun“.

No, ove pune tri minute programatskog govora Kolinde Grabar Kitarović u svojstvu predsjedničke kandidatkinje nisu dobile odgovor s Pantovčaka, kao što bi laik očekivao u doba kampanje – već s Trga kralja Krešimira. Konkretno, od tamo se jučer, u utorak 19. kolovoza, oglasilo Ministarstvo obrane posebnim priopćenjem – koje je poprilično zanimljivo i svojim izričito političkim tonom, te osebujnim stilom kakvog se srećom s te inače više sadržajno orijentirane adrese zapravo već godinama nije čulo. U njemu se navodi:

“MORH izražava žaljenje što se Oružane snage RH koriste za predizborna politička nadmetanja, kako je to u svom istupu u emisiji Studio 4 HTV-a dana 18. kolovoza 2014. godine učinila predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar-Kitarović.

Izražavamo žaljenje što Vlada u kojoj je i gospođa Grabar- Kitarović bila članica nije prema tada važećem Dugoročnom planu razvoja 2006.-2015., u puno boljim gospodarskim vremenima, donijela odluku o uvođenju u operativnu uporabu novog borbenog zrakoplova s čijim je pripremama za uvođenje trebalo započeti 2009. godine. MIG-ovi 21 trebali su završiti svoj radni vijek 2010. godine i s operativnom uporabom trebalo se početi s novim borbenim avionima.

Također, u svom nabrajanju opcija za budućnost zrakoplovstva navela je, vlastito zrakoplovstvo, air policing i kombinaciju regionalnih snaga, čime pokazuje nepoznavanje terminologije, obzirom da se air policing odnosno „redarstveni nadzor u zraku“, provodi u svakoj od tih opcija. Air policing nije opcija za borbeno zrakoplovstvo već je to jedna od najvažnijih zadaća zrakoplovstva u miru.

Izražavamo žaljenje što gospođa Grabar-Kitarović, sudeći po njezinoj izjavi očito i ne poznaje dovoljno hrvatsku zakonsku regulativu jer ne zna koje bi se vijeće, vezano za stanje u HRZ-u, trebalo sastati. Pitanje stanja u HRZ-u nije u nadležnosti Vijeća za nacionalnu sigurnost, kako ona tvrdi, već je to u nadležnosti Vijeća za obranu. Ono će se pak sastati i raspraviti o stanju u Oružanim snagama, za razliku od slučaja iz 2007. godine i pada helikoptera, kada gospođa Grabar-Kitarović, kao ministrica u tadašnjoj Vladi, nije inzistirala na okupljanju tadašnjeg Vijeća za nacionalnu sigurnost i to je nije čudilo.

Izražavamo žaljenje što je stanje HRZ-a ocijenila kao „više nego jadno“, zaboravljajući pritom da su upravo u opremu i modernizaciju, ali i u nabavku novih letjelica u posljednje tri godine uložena znatna sredstva. Spomenimo samo remontirane MiG-ove, obnovljenu Protupožarnu eskadrilu, školske zrakoplove na kojima se inače školuju i omanski piloti, transportne helikoptere kojima se obavljaju medicinski letovi i akcije traganja i spašavanja. Tako je primjerice helikopterima HRZ i PZO-a samo u ovoj godini spašeno više od 200 pacijenata, koji se zasigurno ne bi složili s tvrdnjom da je stanje „više nego jadno“.

Izražavamo žaljenje što gospođa Grabar-Kitarović smatra kako je naša pobjednička vojska u zapuštenom stanju. Smatramo kako bi trebala uvažiti mnoge provedene kapitalne projekte, koji dokazuju kako se brine o sadašnjosti i budućnosti OS RH, unatoč smanjenom proračunu za obranu“.

Time je svako “puštanje balona” po pitanju transportnih helikoptera (ali i diskusija o problemima HRZ-a) zapravo palo u drugi, ili čak i neki dublji plan – dok je i ova tema završila skrenuta na potpuno političku i predizbornu razinu, kakvih posljednje vrijeme Hrvatska obiluje. Pri tome treba zamijetiti kako aktualnome predsjedniku RH – s kojim je obrambeni resor posljednjih godina itekako imao problema – trenutno čvrsto iza leđa stoji Vlada RH, a skupa s njom i stranački kadar koji je priredio jučerašnje službeno priopćenje. Time su, po tko zna koji put u Hrvatskoj tijekom posljednjih godina, ikakva struka, konkretni problemi i konkretni sadržaj općenito ustuknuli pred “politikom identiteta” – gdje nije bitno što se traži, već tko to traži (gdje je onda i sve automatski manje loše ako su u pitanju “naši”, a ne “njihovi”). A upravo u tom grmu već duže leži zec većine hrvatskih problema!