U anglo-saskoj vojnoj terminologiji, Dan-D označava dan kad se planira započinjanje borbi, ili započinjanje pojedine operacije – koju se planira, ali čiji početak ili još nije nedvojbeno utvrđen, ili se tajnost tog točnog datuma želi dodatno zaštititi. Najpoznatiji primjer ovakvoga označavanja zasigurno je operacija amfibijskog iskrcavanja na plažama Normandije – započeta na današnji dan prije 70 godina, 6. lipnja 1944. godine. Ta operacija, kodno označavana i “Operacija Neptun”, predstavlja prvi dio šireg djelovanja – savezničkog otvaranja novog europskog bojišta u Francuskoj, poznatog kao operacija “Overlord” ili “Vrhovni gospodar”.
Pri tome, od ukupno oko 5000 plovila okupljenih za provođenje iskrcavanja na francuske plaže tog 6. lipnja 1944. godine, pripremnu paljbu za ovu operaciju prva je otvorila britanska laka krstarica “HMS Belfast”. Upravo je to plovilo, nakon svoje dugogodišnje vojne službe, završilo usidreno na rijeci Temzi u centru Londona – gdje je taj brod od srpnja 1971. otvoren za posjetitelje. Organizacijski gledano, “HMS Belfast” je 1978. godine organizacijski pridodan britanskom Imperijalnom vojnom muzeju u Londonu, u čijem je sastavu i danas.
Borbena služba HMS Belfast (C35)
Na službi pratnje konvoja prema sjevernim lukama Rusije
“HMS Belfast” deveto je po redu plovilo iz britanske klase “Grad” (Town), građeno u gradu Belfastu po kojem je i dobilo ime, u tamošnjem brodogradilištu Harland and Wolff. Riječ je o lakim krstaricama čiji je dizajn bio spregnut Londonskim ugovorom o nadzoru naoružanja (iz 1930. godine). Unutar ove klase brodova, “HMS Belfast” tu spada u treću i posljednju podskupinu, nazvanu klasa Edinburgh. Njegova je gradnja išla munjevito – nakon polaganja kobilice 10. prosinca 1936. godine, “HMS Belfast” je porinut 17. ožujka 1938. – na Dan sv. Patrika – a u službu primljen 5. kolovoza 1939. godine. Stavljena u službu na sjeveru Velike Britanije, krstarica “HMS Belfast” je samo tri mjeseca kasnije naišla na magnetnu minu pri isplovljavanju iz zaljeva Firth of Forth- brod je bio teško oštećen, a to je onda značilo i dugotrajne popravke, dovršene tek 3. studenog 1942. godine.
HMS Belfast’s bombardira njemačke položaje na Normandiji
Pri tome se dobrom pokazala činjenica kako je “HMS Belfast” uz popravak bila podvrgnuta i modernizaciji – njene oklopne zaštite, njenog primarnog, sekundarnog i tercijarnog naoružanja, instaliranih sustava upravljanja vatrom (instaliranje radarskog upravljanja naoružanjem), kao i radari za upozoravanje na opasnosti iz zraka. Time je “HMS Belfast” postao tehnički najnaprednija laka krstarica u britanskoj službi. Kao takva je pratila Arktičke konvoje s pomoći za SSSR, tijekom 1943. godine, da bi onda sredinom 1944. otvorila i iskrcavanje na Normandiji. Od lipnja 1945. “HMS” je bio raspoređen na Daleki istok, u sastav Britanske pacifičke flote – gdje je ovo plovilo djelovalo i u okviru Korejskoga rata (1950.-1952.). Prvo kao dio američkog flotnog sastava “Task Force 77”, a onda smostalno – “HMS Belfast” je bombardiranjima podržavao kopnene operacije, pri tome ispalivši oko 8000 granata, dok je u patrolama pređeno više od 130 tisuća kilometara. Nakon tog djelovanja, “HMS Belfast” je 4. studenog 1952. godine prebačen u rezervu – što zbog skupoće operativnog održavanja ovog tipa plovila, što zbog promišljanja nove modernizacije ovoga broda. O toj ponovnoj modernizaciji konačno je odlučeno u ožujku 1955. godine, da bi konkretni poslovi napokon i započeli 6. siječnja 1956. godine.
———————
HMS Belfast i kraj Drugog svjetskog rata u koloru
———————
HMS Belfast napušta luku Singapur, ožujak 1962.
Do 12. svibnja 1959. godine, unaprijeđeno je glavno naoružanje, a čitavo je plovilo prilagođeno za potrebe nuklearnog, biološkog i kemijskog ratovanja. Dodatno je zatvoren i zapovjedni most broda, poboljšan je smještaj za posadu, a izmijenjeni su i jarboli te paluba (gdje je većim dijelom umjesto drveta stavljen metal). U istom je navratu uklonjeno torpedno naoružanje, a dodan je i niz novih radara – za navođenje topničke vatre, te za izviđanje i uzbunjivanje. Sve je to obavljeno do sredine prosinca 1959. – kada je “HMS Belfast” opet na sjeveru Pacifika, u sklopu vježbovnih aktivnosti koje su prethodile ponovnom stavljanju ovoga broda u punu i aktivnu službu britanske Ratne mornarice, 31. siječnja 1961. godine. Tijekom iduće dvije godine, “HMS Belfast” je više puta stavljan i ponovo povlačen u rezervu, tijekom čega se plovilo po Dalekom istoku, prostoru oko Adenskoga zaljeva i po Mediteranu, sve do konačnog povratka u Veliku Britaniju 24. kolovoza 1963. godine.
Od 1966. pa sve do 1970. godine ovo plovilo služi za dodatan smještaj osoblja u sklopu ratne luke Portsmouth. Tijekom tog perioda se za pojedine elemente ovoga plovila zainteresirao i britanski Imperijalni vojni muzej (prvenstveno za njene topovske kupole kalibra 6 palaca), da bi se onda postupno krenulo razmišljati i o očuvanju ovoga broda u cijelosti. Iako je posebno međuresorno tijelo u lipnju 1968. zaključilo kako to ne bi bilo loše – mornarička se logistika tom očuvanju protivila, tako da je “HMS Belfast” 4. svibnja 1971. raspoređen u red za rezanje.
Od borbene jedinice do muzeja
Duboko nezadovoljstvo ovom vojnom odlukom dovelo je do formiranja zasebne građanske inicijative za očuvanje ovoga broda – koja je, uz članstvo velikog broja umirovljenih mornaričara, ubrzo prikupila i značajnu političku podršku svojim nastojanjima. Na tom je temelju pokrenuta i službena inicijativa za preuzimanje ovoga broda, te njegovo očuvanje – koja je u srpnju 1971. dovela i do službene predaje lake krstarice “HMS Belfast” u ruke za opstanak ovoga broda zainteresiranih građana. Tijekom kolovoza iste godine, brod je dotegljen u London, da bi za posjetioce bio po prvi put otvoren na dan britanske proslave bitke kod Trafalgara – 21. listopada 1971. godine. Dok je javnost od početka dobro prihvatila novu vojno-izložbenu senzaciju u gradu, tijekom idućih godina se postupno sređuje i za posjetitelje otvara sve veći broj segmenata ovoga plovila (1974. su otvorene strojarnice, a onda i operacijska soba, te pojedine kupole s naoružanjem, da bi 1976 bila uređena i brodska soba za radijsku komunikaciju). Samo u prve četiri godine svog muzejskog postojanja “HMS Belfast” posjetilo je preko 1,5 milijuna turista.
Nakon financijskih teškoća spomenute građanske inicijative, u održavanje “HMS Belfast” uključila se i država – time da je od 1. ožujka 1978. čitava ta inicijativa i samo plovilo integrirano u okvire Imperijalnog vojnog muzeja. Time je ova laka krstarica postala treći odjel ovoga muzeja, koji je 1976. obuhvatio i zrakoplovnu zbirku okupljenu na mjestu povijesne zrakolpovne baze u Duxfordu. U sklopu svog djelovanja u ovome okviru – 1998. godine osnovana je i zasebna “Udruga HMS Belfast”, a sustavno su prikupljena i svjedočanstva brojnog osoblja koje je tijekom vremena služilo na ovome plovilu . Od svog ulaska u muzejske vode, “HMS Belfast” je dva puta podvrgnut održavanju u suhom doku, prvi put 1982. i onda ponovo 1999. godine, čime je riješeno pitanje održavanja barem do 2020. godine. Pri posljednjoj turi održavanja brod je i obojan u maskirnu shemu Admiralty Disruptive Camouflage Type 25, koju je nosila tijekom Drugog svjetskoga rata, od studenog 1942. do srpnja 1944. godine – što nije prošlo bez prigovora, budući da time maskirna shema poprilično odudara od same opreme broda. koja je rezultat velikih modernizacija krajem 1950-tih godina.
HMS Belfast danas
Nakon što je 9. svibnja 2010. godine na palubi “HMS Belfasta” održana i proslava 65. godišnjice kraja Drugog svjetskog rata u Europi, pristupilo se posebnoj obnovi korozijom poprilično nagriženih jarbola. Novi su jarboli instalirani do 19. listopada 2010. godine – kada je i ta činjenica svečano obilježena. Na brodu, koji je s kopnom spojen zasebnim pristupnim mostom, od 2011. godine javnosti je dostupno ukupno 9 paluba. One su razdijeljene u tri glavna segmenta: (1) život na brodu, (2) unutarnje funkcioniranje plovila, i (3) borbene stanice. Od toga, sadržaj posljednja dva od ovih segmenata je reinterpretiran 2011. godine. Osim što je još od 2002. godine moguć ostanak školskih grupa na HMS Belfast i preko noći, iz njenog se operativnog topničkog naoružanja ponekad ispaljuju vježbovni plotuni u prigodnim situacijama.
Zaključno, spomenimo i da je u studenome 2011. godine, uslijed loše provođenih radova na održavanju, došlo do trganja pristupnoga mosta na brod. Iako se incident srećom dogodio van radnoga vremena muzeja, morala se provesti evakuaciju učenika koji su se tu zatekli na noćenju. Potom je privremeno bio i zatvoren pristup turista na HMS Belfast – što je okončano 18. svibnja 2012. godine, od kada je ovaj ploveći muzej ponovo u punoj funkciji!
———————
———————
