Carrier Air Wing 2 (CVW-2) djelovao je s nosača USS Ranger od 1967. do 1982. i od 1986. do 1993.
Nakon praktično pa deset godina dilema, posljednjih se dana riješila sudbina američkog nosača zrakoplova USS Ranger (CV-61). Nažalost, kako sada stvari stoje, usprkos naporima da ovo plovilo postane vojno-mornarički muzej, američka Ratna mornarica 22. prosinca dodijelila je ugovor za njegovu konačnu raspremu i rezanje. Tim poslom je za simboličkih 0,01 USD ovaj veliki brod predan američkoj tvrtki “International Shipbreaking, Ltd.”, ne bi li ga oni oteglili na uništavanje i onda zaradili prodajom tako dobivenih sekundarnih sirovina. No, formalno gledano, riječ je tu o minimalnom novčanom iznosu kojeg je Mornarica platila privatnicima – budući da plovilo nije prodano, već je zaključen postupak javne nabave kojim je američka Mornarica za minimalni iznos kupila usluge tegljenja i rezanja tog bivšeg vojnog plovila.
Brownsville u Texasu – glavno rezalište brodova u SAD-u
USS Ranger će biti tegljen iz bivše mornaričke servisne baze Bremerton, savezna država Washington, pa sve do specijaliziranog pogona za raspremu i recikliranje u mjestu Brownsville, savezna država Texas. Riječ je o putu koji će započeti početkom 2015. godine i, kako je planirano, trajati između četiri i pet mjeseci. Kako je USS Ranger preveliko plovilo za prolaz Panamskim kanalom, njegova će ga posljednja plovidba provesti uokolo Južne Amerike. Pri tome, ove je godine Brownsville u Texasu pod istim financijskim uvjetima već došao glave i prvim dvama nosačima iz klase Forrestal – sam USS Forrestal (CV/AVT/CVA-59) je u veljači ove godine ondje krenula rezati kompanija “All Star Metals”, dok je USS Saratoga (CV/CVA/CVB-60) tim putem krenula početkom svibnja ove, 2014. godine (tvrtka ESCO Marine). Preostali brod iz ove klase, USS Independence (CV/CVA-62), još čeka rezanje – no, za razliku od USS Saratoge ili USS Rangera, njegovo loše stanje već je davno naznačilo da se tu ne radi o potencijalnom brodu-muzeju, već tek o plovilu koje je možda moglo poslužiti kao umjetni morski greben.
O kakvom je tu plovilu riječ?
Nosač zrakoplova CV/CVA-61 sagrađen je kao treći od ukupno četiri plovila klase Forrestal. Riječ je tu o prvim američkim tzv. “super-nosačima zrakoplova” – brodovima koji su u svom dizajnu kombinirali veliku tonažu, liftove smještene na rubovima palube i zakošenu sletnu pistu koja ujedno predstavlja i oklopnu palubu broda. Uz to, čitavu klasu odlikovao je i rast veličine “otoka” (što je bitno povećalo fleksibilnost brodske kontrole leta) te ukrcanog zrakoplovnog kontingenta (80 do 100 zrakoplova nasuprot dotadašnjih 65 do 75), gdje su zadnja dva nosača iz klase (USS Ranger i USS Independence) i dizajnom bila ponešto dotjerana u usporedbi s prvim plovnim jedinicama iz klase.
USS Ranger je brod punog deplasmana od 81,1 tisuću tona, dužine 319 metara i maksimalne širine od 76 metara, s gazom od 11 metara. Pogone ga parni strojevi – 4 turbine i jednako toliko osovina – koji ukupno razvijaju do 280 tisuća konjskih snaga i brod tjeraju brzinom do 34 čvora (63 km/h). Pri tome, radi se tu o plovilu burne prošlosti, koje je među ostalim zabilježilo i više slučajeva ozbiljnijih sabotaža tijekom 1972. godine (od strane protivnika rata u Vijetnamu). Ubrzo nakon ozbiljnije modernizacije poduzete krajem 1970-tih, USS Ranger je teže oštećen na putu prema poprištu sukoba Sjevernog i Južnog Jemena – budući je tijekom prolaza kroz Molučki tjesnac došlo do sudara s tankerom. Četiri godine kasnije ovaj je nosač tijekom postupka transfera goriva doživio i požar u strojarnici nedaleko Omana – tom je prilikom stradalo 6 mornara, a van stroja bio je izbačen i jedan od brodskih porivnih strojeva, što je dovelo do ponovnih ozbiljnijih popravaka. Kako tijekom 1980-tih USS Ranger nije doživio svoj idući ozbiljniji remont (Service Life Extension Program), već je početkom 1990-tih bio u vidljivo lošem stanju za intenzivnu uporabu kojoj ga se podvrgavalo. U sklopu nastojanja za štednjom u obrambenom sustavu SAD tada je predloženo i njegovo povlačenje iz aktivne vojne službe – a umjesto modernizacije zakazane za 1993. godinu, koja je ovome plovilu trebala osigurati ostanak u aktivnoj službi sve do 2002. godine. Tim je temeljem USS Ranger onda i povučen iz aktivne mornaričke službe početkom srpnja 1993. godine.
No nezgode nisu jedino po čemu je ostao zapamćen USS Ranger. Kao prvo, riječ je plovilu na koje je po prvi put sletio zrakoplov s kompletno ženskom posadom (C-1A Trader, 21. ožujka 1983. godine), te plovilo na koje je po prvi put sletio jedan ruski helikopter (Kamov Ka-27, 15. listopada 1992. godine). Ujedno, na samom kraju svoje vojne službe USS Ranger postao je i prvo plovilo američke Ratne mornarice s kojeg su tijekom plovidbe digitalnim putem odaslane fotografije (posredstvom sustava International Marine Satellite/IMARSAT, a prema Navy Office of Information). Spomenimo još i činjenicu da je na nosaču USS Ranger sniman dio scena iz filmova “Top Gun” i “Star Trek IV: The voyage home”, dok se ovo plovilo tijekom službe pojavljivalo i u većem broju televizijskih emisija i serija.
USS Ranger u službi
USS Ranger (CV-61)
CV-61 je bio treći sagrađen nosač klase Forrestal. Njegova je kobilica položena 2. kolovoza 1954. godine u brodogradilištu “Newport News Shipbuilding & Drydock Co.” u mjestu Newport News iz savezne države Virginia, porinut je 29. rujna 1956. da bi brod onda bio i primljen u službu 10. kolovoza 1957. godine, u okviru vojnog brodogradilišta Norfolk Naval Shipyard. Novo plovilo je u sastavu američke Atlantske flote provelo idućih godinu dana, da bi krajem ljeta 1958. završilo pod okriljem Pacifičke flote. USS Ranger je kao jedini od nosača iz klase Forrestal čitavu svoju službu proveo na Pacifiku – gdje je sudjelovao u ukupno 22 operativna krstarenja zapadnim Pacifikom.
Nakon što je 1964. USS Ranger nagledao francuske nuklearne pokuse na atolu Mururoa (budući su s njegove palube djelovali i izviđački zrakoplovi Lockheed U-2), ovaj je nosač sudjelovao i u Vijetnamskom ratu, te operacijama oko Sjeverne Koreje (nakon korejskog zarobljavanja USS Pueblo) tijekom 1968. godine. Krajem 1980-tih USS Ranger učestalo djeluje i oko Perzijskog zaljeva (stavljanje kuvajtske tankerske flote pod zastavu SAD tijekom Iračko-Iranskog rata, te s time povezani napadi na pojedine iranske naftne platforme), da bi početkom 1991. njegovi zrakoplovi sudjelovali i u operaciji “Pustinjska oluja”, te kasnijem nadzoru zone zabrane leta nad Irakom (operacija “Southern Watch”). U sklopu proslave 50. godišnjice Drugog svjetskog rata, USS Ranger je 21. travnja 1992. godine sudjelovao i u svečanom ponavljanju američkog napada na Tokyo (tzv. “Doolittle Raid”) – kada su i sa njegove palube poletjela dva bombardera B-25, doduše ovoga puta popraćeni od preko 1500 svečanih gostiju i novinara. Konačno, CV-61 je djelovao i pred obalama Somalije krajem 1992. godine – u sklopu operacije “Restore Hope”, javnosti ponešto poznatije po incidentu oko pada američkih helikoptera Black Hawk.
Nosač zrakoplova kao brod-muzej
USS Ranger na vezu u servisnoj bazi Bremerton, savezna država Washington, siječanj 2001. godine
Konačno, nosač USS Ranger povučen je iz aktivne vojne službe 10. srpnja 1993. godine, nakon više od 35 godina plovidbe. Umjesto na remont zakazan za tu istu godinu ovaj je nosač završio prebačen u aktivnu pričuvu – sve do njegova konačnog brisanja iz flotne liste (Naval Vessel Register), koje je obavljeno 8. ožujka 2004. godine, i stavljanja na raspolaganje za predaju potencijalnim novim korisnicima. Iako je u rujnu 2010. godine namjenska fondacija (“USS Ranger Foundation”) predložila projekt njegova pretvaranja u muzej, za to se nije uspjelo prikupiti oko 15 milijuna USD, na koliko je procijenjen trošak ove operacije. Ujedno, nisu bili riješeni ni fizički problemi oko tegljenja ovog velikog broda do željenog mjesta njegova izlaganja – Chinook Landing Marine Park (Fairview, savezna država Oregon). Radi svega toga, USS Ranger se 26. rujna 2012. godine našao skinutim s popisa plovila raspoloživih za doniranje i određen za rezanje. Pripreme za to su dovršene 29. svibnja 2014. godine, da bi tijekom kolovoza ove godine bio izveden i još jedan pokušaj dobivanja ovog plovila u muzejske svrhe, što je iz službenih izvora bilo odbačeno.
Iako je velik broj veterana žarko želio da se US Navy ne riješi na ovaj način broda na kojem su služili, izgleda da se nije našlo savezne države, jedinice lokalne samouprave ili neprofitne organizacije koje bi uspjela sastaviti dovoljno kvalitetan plan za spašavanje nosača zrakoplova USS Ranger (CV-61). Pri tome, višekratno se moglo čuti da američka mornarica ne može donirati brod ako podneseni zahtjev za njegovo preuzimanje u potpunosti ne zadovolji barem minimalne zahtjeve za doniranje, a da ona nije u stanju ni za vječna vremena održavati svoja neaktivna plovila.
Desantni tenkonosac DTM-219 je 2006. poklonjen salezijanskom samostanu u Rijeci za preuređenje u ploveću crkvu
Iako Hrvatska ratna mornarica ne raspolaže nosačima zrakoplova, a ni ikakvi ploveći muzeji nisu baš krik mode u RH, u svjetlu predstojećih otpisa hrvatskog vojnog brodovlja ne bi bilo zgorega barem postaviti kakvu lokalnu verziju spomenutih propisa o doniranju vojne tehnike. Kako se proteklih godina mogla uočiti prava poplava inicijativa za uspostavu raznoraznih vojno-povijesnih izložbi i postava, čvrsti kriteriji za posudbe ili poklanjanja vojne tehnike u ovu svrhu nadležnima u MORH-u itekako bi mogli olakšati transparentno odlučivanje.
