Iako bi se moglo reći kako “Ratne mornarice u nuklearno doba, ratni brodovi od 1945.” i nije baš svježa knjiga, zlobnici bi mogli ustvrditi da sposobnosti Hrvatske ratne mornarice i nisu puno odmakle od razdoblja Hladnog rata, pa su pouke ove knjige i dan-danas važeće.
Naime, radi se o jednoj u nizu knjiga koje obrađuju povijest i ratnih i trgovačkih mornarica pod komercijalnim nazivom Conway’s History of the Ship, a ova konkretna knjiga obrađuje razvoj ratnih mornarica upravo u razdoblju Hladnog rata, preciznije od završetka II. svjetskog rata do operacije Pustinjska oluja. Težište je na američkoj, britanskoj i nekadašnjoj sovjetskoj mornarici, što je i donekle logično, budući su ove ratne mornarice bile glavnim nositeljima doktrinarnog i tehnološkog razvoja u blokovskoj podjeli svijeta. Ostale ratne mornarice spominju se uzgred, ondje gdje je to autorima bilo potrebno za prikaz doprinosa tih mornarica razvoju tehnologija i doktrina.
NAVIES IN THE NUCLEAR AGE, Warships since 1945.
Knjiga je podijeljena u predgovor, uvod i trinaest poglavlja plus rječnik te indeks, a u interesu jednostavnosti samo ćemo pobrojati autore: David K. Brown, spomenuti Dr. Norman Friedman, Eric Grove, Stuart Slade, te David Steigman. Prvih sedam poglavlja obrađuje ratne brodove po kategorijama: nosači zrakoplova, veliki površinski ratni brodovi, podmornice, protuminska plovila, brza napadajna plovila, desantna plovila, te pomoćni brodovi. Preostala poglavlja bave se pojedinim tehnološkim aspektima: nuklearno oružje, oružni sustavi za protuzračnu i površinsku borbu, radari i zapovjedni sustavi, elektroničko ratovanje te propulzije.
Posebna vrijednost knjige jest u tome što daje skice doktrina i uopće razloga kako je i zašto pojedini sustav nastao, ili pak umro u fazi razvoja. Doktrina i tehnologija “vukle” su jedna drugu, a ponekad i nisu baš išle ruku pod ruku. Primjerice, nastojanja sovjetske mornarice da ostvari integriranu kontrolu s obale nad sastavima brodova iskušana su u masivnoj vježbi Okean godine 1970. godine. Iako je ova vježba zaprepastila zapadne promatrače i nanijela im puno straha, svekoliki sovjetski zapovjedni sustav (u najširem smislu) posve se raspao. Glave su se kotrljale.
Jednako tako, knjiga daje prikaze kako su pojedini sustavi evoluirali, bilo da se radi o zapovjednim sustavima, bilo o oružnim (pod)sustavima, bilo o propulzijama. Tako možemo pratiti razvoj zapovjednih sustava praktički od ručnih planšeta do integriranih elektroničkih sustava, ili pak razvoj propulzija od visokotlačnih parnih strojeva, preko primjerice kolosalno zamršenih britanskih kombiniranih parno-plinskih turbinskih sustava, sve do današnjih plinskih turbina, brzokretnih dizel motora ili dizel-električnih propulzija. Knjiga ne zanemaruje ni logistička pitanja, podrobno obrađena u poglavlju o pomoćnim brodovima.
Domaćem čitatelju će posebno biti zanimljivo poglavlje o brzim napadajnim plovilima, s osvrtom na protumjere koje su zapadne mornarice razvijale protiv ex-sovjetskih raketnih čamaca. Prikaz djelovanja britanskih i američkih zrakoplova protiv iračkih raketnih topovnjača i drugih plovila u operaciji Pustinjska oluja posebice skreće pozornost na ranjivost ove kategorije brodovlja na napade iz zraka.
Knjizi bi se malo što moglo zamjeriti, osim što jest ponešto zastarjela. Također joj se može zamjeriti i to što praktički zanemaruje pitanja vanobalnih ophodnih brodova (Offshore Patrol Vessels, OPV-ovi) i tretira ih jednim jedinim pasusom u kategoriji pomoćnih brodova (!), no razdoblje koje knjiga pokriva bilo je ipak pretežito obilježeno blokovskim sučeljavanjima, dok su sami OPV-ovi evoluirali tek tijekom devedesetih. Unatoč ovim nedostacima, “Ratne mornarice u nuklearno doba” knjiga je koju svakako treba temeljito proučiti.
Podaci o knjizi:
NAVIES IN THE NUCLEAR AGE, Warships since 1945., grupa autora, urednici Robert Gardiner i Dr. Norman Friedman, 224 stranice s indeksom, izdanje Conway Maritime Press, Brassey’s (UK) Ltd., UK, London 1993.
Gost autor:
Boris Švel, pravnik, dugogodišnji stručni autor u časopisu Hrvatski vojnik
