Od samog početka rada u ovome sazivu Hrvatskog sabora, inače sedmom po redu, saborski Odbor za obranu imao je problema sa svojim sastavom. Iako bi njegov puni sastav trebalo sačinjavati 13 saborskih zastupnika te “do 6 vanjskih članova”, tijekom prvih godinu dana njegova rada za vanjske članove nije bio ni raspisan natječaj, a kamoli da su oni izabrani ili krenuli radno sudjelovati u sjednicama ovoga tijela. No, to ni izbliza nisu bili svi kadrovski problemi ovoga tijela, budući se i okupljanje tih 13 potrebnih saborskih zastupnika pokazalo iznimno teškim problemom.
Početne kadrovske teškoće
Kada su rađena prva imenovanja u pojedina radna tijela Sabora, Odbor za obranu oformljen je s jednim članom manje – o čemu smo i pisali na portalu Obris.org – da bi broj bio upotpunjen tek 20. siječnja 2012. godine. Taj je njegov potpuni sastav postojao tek nešto više od mjesec dana, budući je nakon samo jedne sjednice ovoga tijela zastupnik Zvonimir Mrsić imenovan predsjednikom Uprave Podravke (24. veljače te godine). Kako je ta funkcija nespojiva sa saborskim mandatom, on je s 8. ožujkom 2012. svoj mandat stavio u mirovanje, čime se do daljenjeg povukao iz parlamenta, a time i iz parlamentarnog Odbora za obranu. Tek na svojoj sjednici od 15. lipnja 2012. godine, Hrvatski sabor donio je odluku o izboru Igora Dragovana na to upražnjeno mjesto u kvoti SDP-a. Time je Odbor ponovo formalno kompletiran – iako se zastupnik Dragovan, vjerojatno okupiran nekim drugim dužnostima, do danas zaista nije istaknuo svojim parlamentarnim doprinosima na polju obrane.
Kadrovski su se problemi nastavili na isti način 16. ožujka 2012. godine – imenovanjem prvih 12 hrvatskih političara na mjesta promatrača u Europskome parlamentu. Iz Odbora za obranu u ovu je kvotu ušao zastupnik HDZ-a i bivši ministar obrane Davor Božinović, čime se ponešto očekivano radikalno smanjilo i njegovo radno sudjelovanje na sjednicama Odbora za obranu, kao i ukupni boravak u Zagrebu. No to je stanje trajalo tek do prvih hrvatskih izbora za Europski parlament, provedenih 14. travnja ove godine – kada je izborom punopravnih europarlamentaraca mandat prestao dotadašnjim hrvatskim promatračima u ovome tijelu Europske unije.
Nakon što su krajem 2012. provedeni postupci izbora vanjskih članova radnih tijela Hrvatskog sabora (o čijim smo rezultatima pisali i na portalu Obris.org – čak u dva detaljna navrata), vanjski su članovi radnih tijela parlamenta i glasovanjem potvrđeni sredinom prosinca 2012. godine. Time je zatvorena velika rupa u parlamentarnome radu te praksi, koju si je sedmi saziv Hrvatskoga sabora dopustio poprilično neobjašnjivo. No kadrovski problemi s članovima Odbora za obranu iz redova saborskih zastupnika nastavili su se neometano.
Doba europskih izbora
Dok smo izborima za Europski parlament i na portalu Obris.org posvetili dužnu pažnju, spomenimo kako je iz Odbora za obranu na tu briselsku adresu otposlana samo Sandra Petrović Jakovina, opet iz kvote SDP-a. Već i prije odlaska ove mlade saborske zastupnice na novi posao, na Odboru za obranu otvorila se nova kadrovska rupa – kada je 3. svibnja 2013. preminuo Branko Vukelić, saborski zastupnik HDZ-a, te bivši ministar obrane. Smrt Vukelića – za kojeg se dugotrajno špekuliralo o teškoj bolesti, i koji praktično pa nije ni sudjelovao u radu Odbora za obranu u ovome sazivu Sabora – ipak je za oporbu u ovom tijelu predstavljala glas manje. No, kao ni njegova bolest, tako ni smrt zastupnika tu nije poslužila kao motivacija za brzo popunjavanje ovog upražnjenoga mjesta – budući se u tom trenutku već tjednima znalo da će ravnoteža barem privremeno opet biti uspostavljena skorim odlaskom Sandre Petrović Jakovine u Bruxelles (čiji je saborski mandat prestao s 1. srpnjom 2013. godine – NN 90/13).
Dok spomenuto stanje nikog nije uzbuđivalo, treba spomenuti kadrovsku akrobaciju izvedenu na sjednici Sabora od 21. lipnja 2013. (NN 83/13 od 1. srpnja 2013.) – kojom dotadašnji dopredsjednik Odbora za obranu Zdravko Ronko postaje tek član ovog radnog tijela, dok je njegova kolegica Dunja Špoljar postala novom potpredsjednicom ovoga tijela (što je mjesto i inače rezervirano za vladajuće). Ovu se promjenu tumači rezultatom lokalnih izbora, održanih 19. svibnja ove godine. Naime, kako je Ronko tada izgubio utrku za mjesto gradonačelnika Požege, od onih platno izdašnijih opcija preostala mu je tek profesionalizacija u Saboru, za što treba biti barem predsjednikom nekog od parlamentarnih radnih tijela. Kako je u Odboru za obranu on zauzimao tek potpredsjedničko mjesto (dok je pozicija predsjednika rezervirana za oporbu), vješti se Ronko snašao u Odboru za prostorno uređenje i graditeljstvo, čiji je dotadašnji predsjednik Zlatko Komadina svoj saborski mandat stavio u mirovanje s 3. lipnja 2013. godine, zbog preuzimanja na izborima osvojene dužnosti župana Primorsko-goranske županije.
Na upražnjeno mjesto Sandre Petrović tek je krajem rujna izabrana zastupnica Tanja Vrbat, donedavna SDP-ova promatračica u Europskome parlamentu i svojevrsni povratnik na Markov trg (NN 120/13 od 27. rujna 2013.godine). Nju je klub zastupnika SDP-a dopisom od 17. rujna 2013. predložio kao zamjenu u Bruxelles otposlane supruge ministra Tihomira Jakovine, da bi odluka o tome bila i prihvaćena na sjednici Sabora od 20. rujna ove godine. Novoizabrana članica Odbora za obranu je na 17. sjednicu ovoga tijela navratila tek na trenutak, da bi na 18. sjednici i stvarno sudjelovala bez uzimanja riječi.
Na to je popunjavanje kvote vladajućih konačno reagirala i glavna oporbena stranka – imenovanjem zamjene od svibnja pokojnog Branka Vukelića. HDZ je na upražnjeno mjesto predložio, a Sabor 25. listopada i izglasao, Ivana Šanteka (NN 131/13 od 30. listopada 2013.), saborskog zastupnika iz 6. izborne jedinice (jugoistočni dio Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačku županiju i jugoistočni dio Grada Zagreba). Kako je spomenuti postupak imenovanja proveden krajem listopada, dakle nakon održavanja spomenute 18. sjednice Odbora za obranu – prvi radni nastup zastupnika Šanteka pred ovim tijelom tek iščekujemo krajem tekuće godine.
Anonimni zastupnici – sve manje utjecaja
Svim ovim promjenama samo se nastavlja i do sada vidljiv negativni kadrovski trend. Naime, kada usporedimo sastav Odbora za obranu u prošlom sazivu Hrvatskoga sabora (kada je Odbor za obranu bio po prvi puta uspostavljen kao zasebno radno tijelo ranga odbora) sa stanjem danas – jasno je vidljiva razlika u javnome profilu te političkom utjecaju zastupnika koje su stranke zadužile za područje obrane. Dok je u prošlome sazivu Sabora Odbor za obranu obuhvaćao čak tri bivša ministra obrane, sada u njemu sjedi tek jedan takav bivši dužnosnik (nakon smrti drugog, Branka Vukelića).
Još je i veća razlika ako uzmemo u obzir da je iz skupa političara koje je to tijelo okupljalo između 2008. i 2011. proizašlo čak 5 ministara (Tomislav Ivić, koji je 2009. iz Sabora preuzeo braniteljski resor, te 4 ministra aktualne vlade: Vesna Pusić, Arsen Bauk, Ante Kotromanović i Predrag Matić, koji je u Odboru za obranu bio u svojstvu vanjskoga člana) i kasniji predsjednik Hrvatskoga sabora Boris Šprem. Današnje stanje tu je bitno manje obećavajuće. Dok se za Igora Dragovana još i može primijetiti kako je ujedno i predsjednik Kluba zastupnika SDP-a, svi kasniji kadrovski dodaci Odboru za obranu sve su nepoznatiji i politički slabiji. Ovaj je trend nastavljen odlaskom Sandre Petrović Jakovina (koja je kakvu-takvu javnu prepoznatljivost dostigla “alternativnim putevima”), te njenim nadomještanjem u obrani sasvim neprepoznatljivom Tanjom Vrbat – dok se za posljednjeg novog člana Odbora iz redova HDZ-a može konstatirati tek da postoji u Saboru, i to već drugi uzastopni mandat.
