Nebrojeno puta do sada moglo se čuti da su pirati pred obalom Somalije i na Rogu Afrike izgubili bitku pred bitno moćnijim i organiziranijim brodovima i vojnicima Europske unije, NATO-saveza, Kine, i tko zna koga sve ne. O tome je nedavno na press-konferenciji govorio i Boris Blažeković, predsjednik saborskog Izaslanstva u Parlamentarnoj skupštini NATO-a, najavljujući godišnje zasjedanje tog tijela koje će se na jesen održati u Dubrovniku. Jedna od tema velikog međunarodnog skupa, iako ne i glavna, bit će misije i operacije koje NATO trenutno provodi, a među njima i operacija „Ocean shield“ protiv pirata u Adenskom zaljevu i na Rogu Afrike.

„Rog Afrike je jedna od uspješnijih misija – istina bog, tamo je tona vojske razno razne, i tamo je barem 18 raznih država sa svojim vojskama, sa svojim vojnim brodovima su prisutne tamo. Misija na Rogu Afrike je jako uspješna – pirati moraju tražiti novi posao jer tamo to naprosto prestaje. Mislim da su ukupno u ovoj godini tamo bila 3 napada, i od ta 3 niti jedan uspješan. Prošle godine je već palo za 80 posto zbog te silne količine raznoraznih vojski – unutra je i europska misija, i NATO, i Amerika, i Japan, i Rusija, i Kina, i jako puno toga jer, naravno, svaka zemlja štiti svoje brodove. Odlična je suradnja svih vojski, svih brodova, odlična suradnja na terenu, to je, recimo, jedna misija gdje je Japan 1. put izašao iz svojih teritorijalnih okvira“,

rekao je Blažeković, koji se prilikom prošlogodišnjeg posjeta mornaričkoj bazi u Džibutiju osobno uvjerio u napredak suzbijanja piraterije.

Hrvatska u operaciji Europske unije pod imenom “EU NAVFOR Somalia ATALANTA” sudjeluje od 2009. godine, s maksimalno 5 pripadnika Oružanih snaga. U posljednje 4 godine većina hrvatskih vojnika u toj je operaciji sudjelovala služeći na nekom od brodova zemalja-članica EU (belgijskom, njemačkom, talijanskom, francuskom, nizozemskom, španjolskom), te nešto rjeđe u Operativnom zapovjedništvu same operacije u Northwoodu ili u bazi u Džibutiju. Od početka hrvatskog sudjelovanja u ATALANTI do kraja 2012. godine u toj je operaciji sudjelovalo ukupno 17 hrvatskih vojnika, od toga 1 vojnikinja.

Hrvatsko povećanje kontingenta kod Somalije

Pred sam kraj prošle godine, Sabor je prihvatio Vladin prijedlog, s kojim se prethodno suglasio i Predsjednik RH, i odobrio povećanje broja hrvatskih vojnika u operaciji ATALANTA s 5 na 20. Četverostruko povećanje broja ljudi MORH je tada obrazložio „doprinosom RH pred pristupanje EU, kako bismo pokazali našu odlučnost da participiramo u sigurnosnoj i obrambenoj politici koju provodi Europska unija“, kao i time da se neće povećati i proračunski troškovi namijenjeni za sudjelovanje OS RH u međunarodnim misijama i operacijama, budući se smanjuju troškovi koje je RH do sada imala sudjelovanjem u misiji ISAF u Afganistanu. Saborski zastupnici također su u raspravi provedenoj 6. prosinca pohvalili hrvatska nastojanja u približavanju sigurnosnoj i obrambenoj politici EU. Tako je ispred Kluba HDZ-a Andrej Plenković posebno istaknuo:

„To je za Hrvatsku dobar, znakovit pokazatelj preuzimanja međunarodne odgovornosti, ali i prilika da se hrvatski časnici (s obzirom da je angažman do sada ovih 5-ero časnika bio vrlo ciljan – od zapovjedništva pa do sudjelovanja na ratnim brodovima pojedinih zemalja) na vrlo kvalitetan način, iz prve ruke, upoznaju kako funkcioniraju moderne mornarice i zato mi se čini da je ova odluka o povećanju broja pripadnika hrvatskih OS vrlo dobar put da još jedan širi krug ljudi stekne iskustva koja će nam sigurno biti korisna  u budućim misijama“.

Odluku o povećanju broja hrvatskih vojnika u operaciji ATALANTA Hrvatski je sabor donio jednoglasno, sa 115 glasova ZA.

Gotovo 8 mjeseci kasnije, ministar obrane Kotromanović u intervjuu za HTV otkrio je pravi razlog jačanja hrvatskog kontingenta na obalama Somalije:

„Naša je želja da budemo aktivniji, sada kad smo postali članica EU, u misijama EU. Nama je želja da pošaljemo i dole jedan kontingent ljudi, do 15-ak naših pripadnika, koji bi bili stacionirani na brodu UN-a ili na jednom brodu, ratnom brodu, koji bi služio za zaštitu brodova koji idu tim putem, zato što je to naš interes, naši se dole nalaze pomorci, naši brodovi…“

Na taj bi se način nesumnjivo promijenio karakter hrvatskog sudjelovanja u ATALANTI, pa bi od dosadašnjeg uglavnom turističkog lako mogao postati i borbeni, i to baš u vrijeme kada se smanjuje broj piratskih napada na međunarodne brodove.

Slovenija radi suprotno od nas

Roman Jakič: Slovenija nema novaca za nesvrsishodne misije

Dok se u Hrvatskoj tako donosila odluka o jačanju sudjelovanja u operaciji EU NAVFOR Somalia ATALANTA, susjedna Slovenija odlučila je – zavrnuti pipicu. Baš poput Hrvatske, i Dežela je 2009. godine započela sudjelovanje u toj EU-operaciji, ali s najviše 3 vojnika Slovenske vojske. Tijekom četiri godine ukupno se 8 slovenskih vojnika borilo protiv pirata. Četiri godine kasnije, u lipnju 2013., Vlada Slovenije odlučila je okončati tu misiju, i to s krajem 7. rotacije SVNKON-a (odnosno s njihovim povratkom kući tijekom lipnja). Tu su ponajprije zanimljiva objašnjenja koja je nova Vlada Alenke Bratušek dala slovenskoj javnosti. Naime, u priopćenju s Vladine sjednice održane 10. lipnja stoji da su se, prema analizi 4-godišnjeg sudjelovanja Slovenske vojske u operaciji EU NAVFOR ATALANTA, promijenili slovenski prioriteti sudjelovanja u međunarodnim misijama i operacijama, među ostalim i zbog poboljšanja sigurnosnih uvjeta na području operacije ATALANTA, kao i s obzirom na slovensko sudjelovanje u EU misiji u Maliju. Kao posljednji razlog, slovenska je Vlada navela i smanjenje financijskih sredstava i nova rezanja svog obrambenog proračuna – argumentaciju koja ni Hrvatskoj nije potpuno strana, iako se gotovo nikad ne navodi kao ozbiljan razlog.

Na zajedničkoj hitnoj sjednici Odbora za obranu i Odbora za vanjsku politiku Državnoga zbora Slovenije, održanoj 6. lipnja, mogla su se čuti i još neka objašnjenja povlačenja Slovenije iz ATALANTE. Ministar obrane Roman Jakič rekao je kako je sudjelovanje Slovenije u operaciji ATALANTA na neki način bila prekretnica, jer je to bio prvi doprinos slovenskih oružanih snaga jednoj pomorskoj operaciji. Potkapacitiranost kadrova i pomorske komponente oružanih snaga Slovenije bile su veliki minus, no svih 8 vojnika uspješno je kroz ATALANTU nadogradilo i vlastito znanje, naročito kada su u pitanju operativne procedure EU, te planiranje i izvršenje pomorskih operacija, napomenuo je Jakič.

Na njemačku fregatu FGS Niedesrsachsen (F 208) 2011. ukrcao se prvi slovenski vojnik

Bivša ministrica obrane, a trenutna zastupnica u Državnom zboru, Ljubica Jelušič, pojasnila je da je 2009. godine, kada je Slovenija počela slati vojnike u ATALANTU, namjera bila da se prikupe ne samo iskustva za zadaće kod kuće, nego i za sudjelovanje Slovenske vojske u drugim savezničkim operacijama na moru. No upravo ovo potonje, rekla je Jelušič, nije bilo iskorišteno u zadovoljavajućoj mjeri, moguće i zato što je većina vojnika bila u zapovjedništvu u Northwoodu, u Velikoj Britaniji, dok su tek dva vojnika stjecala iskustvu na terenu, u bazi u Džibutiju i na njemačkoj fregati (koja je svoje sudjelovanje u operaciji završila prije planiranog kraja).

„Tako da, zapravo, pravih mornaričkih iskustava iz same operacije nismo donijeli kući“,

zaključila je Jelušičeva. I ostali zastupnici bili su skloniji ocjeni kako Slovenija nije dobro iskoristila svoje sudjelovanje u pomorskoj operaciji EU NAVFOR ATALANTA, naročito kada je u pitanju pomorsko operativno djelovanje, te su apelirali na ministra obrane da u neko skorije vrijeme iskoristi priliku, ako će mu biti ponuđena, i uputi kojeg slovenskog vojnika na neki od savezničkih brodova.

Različitost hrvatsko-slovenskih strategija u sudjelovanju u međunarodnim misijama i operacijama ogledat će se uskoro i na primjeru druge EU misije, one u Maliju. Dok je hrvatski ministar obrane Kotromanović nedavno najavio da će Hrvatska sudjelovati u toj misiji, a neslužbeno se spominje početak jeseni kao rok za upućivanje hrvatskih vojnika u EUTM Mali, slovenski je ministar Jakič najavio da razmišlja o povlačenju slovenskog vojnog doprinosa iz te misije. Razlog – nedostatak novaca i upitna svrha slovenskog sudjelovanja. Unatoč tome što će za koji dan Hrvatska proslaviti svojih prvih mjesec dana u Europskoj uniji, neizbježno je primijetiti da se još uvijek radije ponaša kao zemlja-kandidatkinja, nego kao zemlja-punopravna članica. I po tome je sličnija Srbiji, koja simpatije Bruxellesa kupuje odlukama o sudjelovanju u EU-misijama u Somaliji i Maliju, nego Sloveniji, koja nakon gotovo 10-godišnjeg iskustva u EU ima snage i razloge reći “NE”.