Osim talijanskih, slovenski zračni prostor ubuduće će nadzirati te štititi i mađarske oružane snage. Dogovor, koji još treba proći potvrdu dviju vlada i parlamenata, jučer su u Lendavi postigla dvojica ministara obrane, mađarski Csaba Hende i slovenski Aleš Hojs (u funkciji otpravnika poslova). Riječ je o proširenju obrambene suradnje tih dviju zemalja u okviru NATO Air Policing programa – savezničkog osiguravanja jedinstvenog NATO standarda sigurnosti, ovoga puta kroz ugovaranje nadzora zračnog prostora Slovenije.
Osim protokolarnih dužnosti, mađarski i slovenski ministri obrane Hende i Hojs detaljizirati su i neke konkretne poslove
Ulaskom Slovenije u NATO-savez, i početkom spomenutog posla 2004. godine, kontrolu slovenskog zračnog prostora preuzela je 2007. Italija svojim lovačkim avionima, dok je Mađarska ponudila pomoć u svojim aerodromskim kapacitetima. Sada, 9 godina kasnije, operaciji bi se mogli pridružiti i mađarski JAS-39C Gripen, te zajedno s talijanskim lovcima nadzirati nebo nad Deželom. Pod okriljem NATO-a dogovorit će se detaljni vremenski razmaci u kojima će slovenski nebo nadzirati Talijani, odnosno Mađari.
Sustav je to donekle sličan onome koji već godinama funkcionira na nebu baltičkih država – Litve, Latvije i Estonije koje, baš poput Slovenije, nemaju vlastitih lovačkih zrakoplova za nadzor zračnoga prostora. NATO im je obećao savezničku operaciju kontrole neba, a one su se, zauzvrat, obvezale na jačanje drugih jedinica svojih oružanih snaga koje će deklarirati za potrebe Saveza. U operaciji nadzora zračnog prostora na Baltiku (Baltic Air Policing), koja je počela 29. ožujka 2004. godine, u više ili manje tromjesečnim rotacijama sudjelovalo je do sada ukupno 14 zemalja NATO-saveza. Posao, koji bi prema prošlogodišnjim izjavama Artisa Pabriksa, ministra obrane Latvije, baltičke države koštao oko 1,5 milijardi eura (gotovo 2 milijarde USD) da ga provode samostalno – u pravilu odrađuju 4 letjelice i nekoliko desetina ljudi stacioniranih u zračnoj bazi Zokniai/Šiauliai International Airport, kojima se rukovodi iz Združenog savezničkog zapovjedništva snaga (Allied Joint Force Command – JFC) Brunssum – konkretno, iz Granskog zapovjedništva zrakoplovstva (Headquarters Allied Air Command) Ramstein. Iako se prije gospodarske krize često napominjalo kako je čitav ovaj aranžman zapravo privremen, dok baltičke zemlje ne uspostave vlastite kapacitete za nadzor zračnoga prostora – u veljači prošle godine postignut je sporazum kojim se nadzor zračnoga prostora nad Baltikom produžava do 2018. godine. Ovu je odluku, upakiranu u “smart defence” pakiranje, potvrdio i NATO Summit u Chicagu krajem svibnja 2012. godine, kada se ustvrdilo da će NATO ovaj posao obavljati do daljnjega, bez specificiranja ikakvih datuma.
Od europskih zemalja bez vlastitih kapaciteta za nadzor svog zračnog prostora, tu su još i Island te Luksemburg, koji nemaju zračne snage. Nakon povlačenja zrakoplova F-15 iz sastava US Air Force s Islanda 2006. godine, nebo nad ovim otokom od početka svibnja 2008. godine štite NATO snage (od kada se u tromjesečnim turnusima na tom poslu izmjenilo 7 država članica Saveza), dok nad Luksemburgom operiraju borbene letjelice Zračne komponente belgijskih oružanih snaga. Albanski zračni prostor, pak, od srpnja 2009. godine zajednički štite borbeni zrakoplovi Italije i Grčke, dok u ovom kontekstu treba spomenuti i postupno stvaranje zajedničke zone nadzora zračnog prostora među NATO-članicama jugoistoka Europe.
Konkretno, mislimo ovdje na postupak pod okriljem NATO’s Air Policing programa, započet 1. studenog 2010. godine u Ateni, sklapanjem sporazuma između Bugarske i Grčke o transgraničnom nadzoru zračnoga prostora ovih zemalja, te konkretnim procedurama za njegovo provođenje. Na istom je tragu i slični bilateralni tehnički sporazum Bugarske i Rumunjske, sklopljen 4. rujna 2012. u Sofiji – kojeg su u prisutnosti tadašnjih ministara obrana Bugarske (Anyu Angelova) i Rumunjske (Corneliu Dobritoiua) potpisali bugarski general Kostantin Popov, te rumunjski general Fanica Carnu. Po nekima, ovo je dio nastojanja kojima Sjedinjene Američke Države rade na čvršćem povezivanju Rumunjske i Bugarske (u okviru Task Force East, ex Joint Task Force East) s još nekim zemljama regije – kontekst u kojem se svojedobno spominjalo i Hrvatsku, te neku usklađenu nabavu borbenih zrakoplova s ovim dvjema zemljama, o čemu smo već pisali na portalu Obris.org.
Gripeni mađarskog Ratnog zrakoplovstva uskoro i u NATO-operacijama
Mađarska je pomoć u Gripenima Sloveniji ponudila još u studenom 2011. godine, na NATO Summitu u Pragu. NATO je prihvatio ponudu, a očekivalo se da će se Italija i Mađarska izmjenjivati u Air Policingu u razdoblju između 2015. i 2018. godine. No, čini se da će ovaj zajednički nadzor početi i ranije, moguće već ove godine, što bi talijanskim oružanim snagama smanjilo troškove, budući da sudjelovanje u NATO Air Policing programu snose države koje doprinose svoje snage. U planiranom razdoblju od 2015. do 2018. mađarsko Ratno zrakoplovstvo provodit će Air Policing i nad već spomenutim baltičkim državama – Litvom, Latvijom i Estonijom.
Za integraciju Mađarske u ove NATO-aktivnosti, naši sjeverni i zapadni susjedi morat će revidirati bilateralni sporazum o suradnji na području zrakoplovstva i protuzračne obrane, potpisan još 1996. godine. Ministri Hende i Hojs posebno su naglasili da to nije izmjena međudržavnog sporazuma o provedbi djelatnosti Air Policinga, koji je Slovenija sklopila s NATO-savezom, već mali „update“ pojedinih odredbi, u skladu s aktualnim stanjem u kojem su obje zemlje članice Saveza, ali i Europske unije, čime su definirani novi oblici suradnje.
