Možete si zamisliti Sloveniju kao regionalnu silu kada su bespilotne letjelice u pitanju? Vjerojatno ne, ali pitate li tamošnju vlast – pa i onu obrambenu – Slovenija je na dobrom putu da to postane.
U „Srednjeročnom obrambenom programu Republike Slovenije 2013-2018“, dokumentu kojeg je Janšina Vlada usvojila u veljači ove godine, kao jedan od ciljeva navodi se – nabava bespilotnih letjelica različitog dosega. Ta bi se nabava trebala provesti 2015. godine, a osnovna namjena takvih bespilotnih letjelica bilo bi izviđanje, promatranje i otkrivanje ciljeva iz zraka. Načelnik Glavnog stožera Slovenske vojske, brigadir Dobran Božić, za slovenski je Dnevnik potvrdio da će „Slovenija ili kupiti, ili sama razviti male bespilotne letjelice bez naoružanja. Pojednostavljeno bismo mogli reći da će to biti letjelice na daljinsko upravljanje, ali će svejedno imati nešto moderne opreme za izviđanje“. Iako Slovenija već nekoliko godina razmišlja o bespilotnim letjelicama, tzv. dronovima, činjenica je da je takva nabava proistekla iz obveza članstva države u NATO-savezu. Takve male letjelice, kakve Dežela namjerava nabaviti za 2 godine, u sustavu kolektivne obrane mogle bi poslužiti kao taktička podrška vojnicima na terenu, posebno u međunarodnim mirovnim misijama, ali i kao podrška u sustavu zaštite od prirodnih i drugih nesreća. Ministarstvo obrane Slovenije potvrdilo je novinaru Dnevnika da je u planu kupnja 8 bespilotnih letjelica razreda mini, što bi ih trebalo koštati 2 i pol milijuna eura. U tu cijenu bit će uključeno i osposobljavanje njihovih „pilota“ – operatera.
——————————————————–
Dok je C-Astral u Ajdovščini proizveo UAV BRAMOR bez potpore vlasti, državni novci u Sloveniji baš i nisu imali mnogo vidljivih učinaka
Slovensko je Ministarstvo obrane još 2006. godine odlučilo da će financijski pomoći razvoj domaćih projekata bespilotnih letjelica, i u tu je svrhu izdvojilo nešto više od milijun i pol eura u razdoblju od 2006. do 2008. godine. Poduzeće “Politehnika” iz Nove Gorice dobilo je 334 tisuće eura za razvoj prototipa bespilotnog autonomnog sistema na hibridni pogon, Fakultet strojarstva 188 tisuća eura za istraživanje upotrebe bespilotnih zrakoplova u slovenskim oružanim snagama, Fakultet za pomorstvo i promet 120 tisuća eura za analizu tehnologija i studiju uporabe bespilotnih letjelica u civilno-vojnom zračnom prostoru. Poduzeće “AC-Sistemi” je za milijun eura nabavilo poseban senzorski sustav, koji je Ministarstvo obrane naručilo za istraživanje uporabe senzora na bespilotnim letjelicama. Zbog financijskih problema, 2009. je ta istraživačka djelatnost prekinuta, a Ministarstvo obrane Republike Slovenije se opravdalo time da je razvoj tehnologije na tom području iznimno brz, pa postojeće znanje brzo zastarijeva.
“Smart Defence” ili puno para za malo muzike
Slovenskoj javnosti, međutim, nije baš dobro sjela ta priča o novoj nabavi bespilotnih letjelica u ipak pomalo nedefinirane svrhe. Naime, još uvijek se nije stišala ni ljutnja zbog slovenskog udjela u NATO-projektu AGS Europe (“Alliance Ground Surveillance” – AGS). Pod tim se imenom krije nadzor kopna iz zraka, a on obuhvaća 13 europskih država koje su se obvezale nabaviti 5 bespilotnih nadzornih letjelica RQ-4 Global Hawk. Na prošlogodišnjem sumitu NATO-a u Chicagu potpisan je i ugovor s proizvođačem letjelica, kompanijom Northrop Grumman. Među zemljama koje financiraju projekt vrijedan 1,2 milijarde eura je i Slovenija, sa svojim udjelom od 6,8 milijuna eura – dovoljnim za tek 0,0025 posto projekta AGS Europe. No, za uzvrat će slovensko poduzeće ComTrade biti uključeno u projekt kroz razvoj softvera, i ugovor vrijedan 4 milijuna eura. Na sudjelovanje u projektu pozvana su i druga slovenska poduzeća, ali nije poznato jesu li ona uspjela sklopiti ikakve ugovore. Osim Slovenije, u projektu još sudjeluju i Bugarska, Češka, Estonija, Njemačka, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Norveška, Rumunjska, Slovačka i SAD, dok su iz njega istupile Poljska, Turska, Danska i Kanada. Naknadno su se Poljska i Danska ponovno uključile.
Tako nabavljeni “Globalni sokolovi” trebali bi se vinuti u zrak 2017. godine, i to ne samo u vojne svrhe, već i za kontrolu granica te područja prirodnih katastrofa. Vlasnik letjelica je NATO-savez, u čijoj je domeni i zapovjedništvo te nadziranje upravljanja, dok će pojedinačne zemlje biti tek korisnici podataka. Parlamentarnu zastupnicu Pozitivne Slovenije Tamaru Vontu zanimali su konkretni razlozi zbog kojih je baš Slovenija, među 28 zemalja-članica NATO-a, izabrana da sufinancira uspostavljanje tog nadzornog sustava. Ministar obrane Aleš Hojs odgovorio je da je to dio koncepta „smart defence“, koji je potencijalnim zemljama-kandidatkinjama za NATO ponuđen na sumitu u Pragu 2002. godine. Slovenska Vlada se obvezala da će pristupiti tzv. „pametnoj obrani“, da bi 7 godina kasnije, 2009., potpisala i svoje sudjelovanje u projektu AGS Europe i njegovo sufinanciranje. Početkom ’90-ih NATO je procijenio da bi projekt kopnenog nadzora iz zraka mogao koštati oko 3,4 milijarde eura, što je ocijenjeno preskupim. No razvojem „smart defence“ koncepta, 2007. su smanjeni ti troškovi, pa je cijena pala na 1,2 milijarde eura, uz gornju granicu od 1,4 milijarde. Glavno operativno središte za AGS bit će NATO-ova baza Sigonella na Siciliji, gdje su Zračne snage SAD-a od kraja 2009. parkirale svoje Global Hawkove, i od kuda američka Ratna mornarica već provodi nadzor širokog pomorskog prostora Mediterana raznim varijantama bespilotnih letjelica.
Zbroje li se sve ove cifre, ispada da je Slovenija na razvoj i nabavu bespilotnih letjelica planira potrošiti gotovo 11 milijuna eura. Od toga, s njih 5 sigurno neće moći raspolagati, a kako je razvoj vlastitih kapaciteta tu završio u ladicama, sve se nade trenutno polaže na kupovini 8 novih mini-dronova. Osim ako će i oni zatrebati NATO-savezu ili Europskoj uniji, i završiti na dužnostima negdje daleko.