Nedjelja je, 18. ožujka 2012. godine, ponešto iza podneva.

Dok većina Hrvatske uz miris ručka lagano čeka nastup šefa države na javnoj televiziji, novinari Večernjeg lista prvi donose vijest o smrti generala Imre Agotića. Uskoro to postaje nužni dio posla i svih ostalih medija koji drže do sebe i elementarne aktualnosti. No, tu počinju i problemi.

Naime, dok je razumljivo da su građani odmarali, malo je manje razumljivo da je jednako tako odmarao i hrvatski obrambeni sustav – točnije, njegov dio za odnose s javnošću. Ministarstvo obrane tada – a za razliku od svih novina, televizija i informativnih portala – čitavog dana nije našlo za shodno registrirati smrt jednog od ljudi koji su odigrali temeljnu ulogu u uspostavi hrvatskog obrambenog sustava. A budući da nadležni nisu promptno i službeno reagirali s provjerenim informacijama, krenula su se širiti medijska nagađanja i greške.

Kako svekoliki detaljniji biografski podaci naših viših časnika, ni aktivnih, ali niti onih koji su karijeru kalili u Domovinskome ratu, zapravo i nisu iole poznati javnosti – mediji koji su žurili javnosti prenijeti vijest o smrt generala Agotića, našli su se u zrakopraznome prostoru po pitanju sastavljanja profesionalne biografije pokojnika. Dok se na početku baratalo činom general pukovnika – vjerojatno sa šturog biografskog okvira na neizbježnoj Wikipediji – kasnije je stvar progradirala. Tako je HINA u 13:34 donijela vijest u kojoj je doduše bilo ponešto više naznaka profesionalne biografije, ali se ujedno autori nisu mogli odlučiti je li preminuli heroj bio “general pukovnik”, kao u naslovu, ili “general-bojnik”, kao u tekstu vijesti. Sve samo ne general zbora, čin koji je on bio dobio 2002. godine. Jednako tako, na djelu je često bila i klasična novinarska greška – da se uopće ne obrati pažnja na ono ključno “u mirovini”.

No, MORH – kojem sama smrt čelnoga čovjeka Zbora narodne garde i osnivača, te kasnije i zapovjednika HRZ i PZO, nije bila bitna kad je to svim medijima u državi trebalo – svoj propust jedva da je ispravio u danima koji su uslijedili. Na službenim web-stranicama tako je tek dan kasnije, 19. ožujka, dana načelna biografija preminuloga – ali tek kao prilog obavijesti o brzojavu sućuti kojeg je ministar Kotromanović  poslao obitelji pokojnika. U tom se tekstu, uz podatke o profesionalnome putu pokojnoga generala, javljaju i dodatni problemi – tako saznajemo za u stvarnosti nepostojeću funkciju “pomoćnika predsjednika RH za obranu i vojna pitanja” iz doba Stjepana Mesića, ali nedostaje dužnost koju je pokojni Agotić obavljao u uredu sada aktualnoga predsjednika Ive Josipovića.

Iako se medije upozorilo još tijekom popodneva 19. ožujka, šira javnost tek dan kasnije, 20. ožujka – opet post festum – iz MORH izvora saznaje za svečanu komemoraciju održanu za pokojnika. Naravno, sve to bez spomena mjesta ili vremena predstojećeg sprovoda – koji iako je u osnovi obiteljska stvar, u slučaju ovako istaknutoga pojedinca ipak ima i određene javne konotacije.

MORH-web u tekstu priopćenja od 19. ožujka ratuje i s ustrojem Ureda Predsjednika RH

A komemoracija? To vrlo službeno događanje, održano u glavnoj sali glavnog kompleksa zgrada hrvatskog obrambenog sustava, nije bilo dovoljno da se ijednu zastavu istakne na pola koplja – ako ne svugdje, a ono barem ondje gdje je djelatna vojska ili gdje se održava sama komemoracija. No, to je ipak samo privatan dojam autora ovoga teksta…

S druge strane, može se prigovoriti i službenoj biografiji, onoj koja je pročitana svečanim glasom na početku tog komemorativnoga događanja, u kojoj je službeni protokol  zaboravio barem dvije zadnje funkcije koje je pokojnik obavljao – onu savjetnika predsjednika RH Mesića za sigurnost (od 2003. do 2005. godine, koju se spominje u MORH-web priopćenju od 19. ožujka), ali i onu predsjednika Povjereništva za vojna odlikovanja i priznanja kod aktualnoga nam predsjednika Ive Josipovića (koje nema ni u opširnijoj biografiji iz MORH-web priopćenja od 19. ožujka).

Svo bi to ponašanje nadležnih službi Ministarstva obrane bilo oprostivo da Hrvatska i njena javnost raspolažu suvislom službenom literaturom o ljudima koji su obranili zemlju u Domovinskome ratu, recimo, nekakvim “Biografskim leksikonom hrvatskih generala” ili ičim sličnim. A kako ničeg takvog nema, ostaje nam samo moliti Boga da se nezgodne stvari u sektoru obrane ne dogode nedjeljom – jer tada, ako je vojska čak i aktivna te budna, MORH te njegova tijela za odnošenje s poreznim obveznicima i javnošću – duboko spavaju.