Na Markovom trgu upravo je zvonilo podne, kada je na 149. sjednici Vlade RH red došao na ministra obrane Damira Krstičevića i prvu od ukupno 3 obrambene točke današnjeg dnevnog reda. Sve su od slabijeg interesa javnosti, no važne za postojeću i buduću obrambenu suradnju. Dakle, točno u podne ministar Krstičević krenuo je obrazlagati „Nacrt konačnog prijedloga zakona o potvrđivanju Okvirnog sporazuma između Vlade RH i Vlade Kraljevine Maroka o suradnji u području obrane“. Puno opsežniji od samog naziva ove točke dnevnoga reda nije bio ni sam ministar, koji je ukratko rekao:
„Okvirni sporazum između Vlade RH i Vlade Kraljevine Maroko o suradnji u području obrane potpisan je u Rabatu 8. veljače 2019. godine. U ime Vlade RH potpisala ga je potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova. Stoga predlažemo zakon o potvrđivanju toga okvirnog sporazuma. Primjenom okvirnog sporazuma omogućit će se proširenje suradnje u izobrazbi i vojnoj obuci, obrambenoj industriji i održavanju vojne opreme, te u operacijama. Za provedbu ovog zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva iz državnog proračuna, te će se ona odvijati kroz redovne aktivnosti Ministarstva obrane. S obzirom na prirodu postupka potvrđivanja međunarodnih ugovora, predlažem da se usvoji ovaj nacrt zakona i da se konačni prijedlog zakona uputi u Hrvatski sabor na raspravu i usvajanje“.
Okvirni sporazum iz Rabata definira još nekoliko mogućih područja suradnje koja Krstičević nije spomenuo – vojno zdravstvo, vojna povijest i muzeologija, te krizne situacije. Pod onime što je Krstičević definirao kao „održavanje vojne opreme“ izričito se definira „održavanje zrakoplova i druge vojne opreme“. Kada su zrakoplovi u pitanju, tu nam je suradnja bitno sužena, budući da je Maroku i Hrvatskoj zajedničko posjedovanje tek protupožarnih aviona CL-415, te helikoptera Bell-206B.
Prvi F-16C Block 52 Maroko je dobio 2010. godine (Photo: Lockheed Martin)
Maroko je sa svojim borbenim avionima F-16C/D Block 52+ već neko vrijeme u obitelji korisnika F-16, a ovog ponedjeljka, 25. ožujka, američka Agencija za obrambeno-sigurnosnu suradnju (Defense Security Coopearion Agency – DSCA) objavila je da je U.S. Department of State odobrio moguću prodaju Maroku dodatnih 25 aviona F-16C/D Block 72 i modernizaciju postojeće flote na konfiguraciju F-16V. Cijeli posao je vrijedan 4,8 milijardi USD, te osim aviona uključuje i kupovinu 30 topova M61A1 Vulcan kalibra 20mm (uključujući i 5 za rezervne dijelove), 40 projektila AIM-120C-7 (Advanced Medium Range Air-to-Air Missiles – AMRAAM), 60 zrakoplovnih bombi GBU-39/B (Small Diameter Bomb – SDB), 26 podvjesnih senzora AN/AAQ-33 (Sniper Advanced Targeting Pod – ATP), te razne dodatne i rezervne dijelove. Od ukupnih 4,8 milijardi USD kupovina 25 F-16C/D Block 72 košta 3,787 milijardi USD, a modernizacija postojećih marokanskih borbenih aviona – još 985,2 milijuna USD. Glavni isporučitelj i novih i moderniziranih aviona bit će Lockheed Martin.
Suradnja s Poljskom
Odmah nakon Maroka, Vlada RH jednoglasno je usvojila i sporazum o obrambenoj suradnji s Poljskom, ili službeno – „Nacrt konačnog prijedloga zakona o potvrđivanju Okvirnog sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Poljske o uzajamnoj obrambenoj suradnji“. Ministar obrane Krstičević i tu je bio vrlo štur:
„Republika Poljska važan je strateški partner Republici Hrvatskoj u području obrane. Republika Hrvatska će donošenjem ovog zakona ispuniti unutarnje uvjete za stupanje na snagu okvirnog sporazuma kojim se u odnosima Hrvatske i Poljske uspostavlja okvir za obrambenu suradnju na novim područjima i u dodatnim oblicima suradnje. Primjena ovog zakona pridonijet će daljnjem jačanju obrambene i sigurnosne suradnje dviju država. Za provedbu zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva iz državnog proračuna, i također predlažem da se usvoji ovaj nacrt zakona i da se konačni prijedlog zakona uputi u Hrvatski sabor na raspravu i usvajanje“.
Dosadašnja suradnja Hrvatske i Poljske temeljila se na Sporazumu o vojnoj suradnja iz listopada 1998. godine, a kako su u međuvremenu vojno-obrambeni odnosi dviju zemalja bitno uznapredovali – došlo je i vrijeme za novi sporazum, koji je i potpisan u siječnju ove godine, prilikom posjeta poljskog ministra obrane Mariusza Błaszczaka Hrvatskoj. Tom je prilikom objavljeno da se sporazumom širi suradnja na području zajedničkih vojnih vježbi, kao i poljskih i hrvatskih specijalnih snaga te vojne policije, dok Poljaci razmatraju mogućnost pridruživanja NATO središtu za obuku helikopterskih posada u Zemuniku.
OS RH već su godinu i pol u NATO misiji eFP u Poljskoj
Danas objavljeni Okvirni sporazum definira cijeli niz područja uzajamne obrambene suradnje: (1) primjena vojnih komunikacijskih i informacijskih sustava, (2) primjena znanstvenog istraživanja za potrebe oružanih snaga, (3) borbeno traganje i spašavanje, (4) obrambena politika i planiranje, (5) logistička potpora oružanim snagama, (6) vojno šifriranje, (7) vojna izobrazba, (8) vojno inženjerstvo, (9) vojna policija, (10) vojna povijest i vojni muzeji, (11) vojna infrastruktura, (12) vojno zdravstvo i zdravstvena potpora, (13) vojna normizacija, kontrola kvalitete i kodifikacija, (14) vojne operacije u inozemstvu, (15) vojno novinarstvo i odnosi s javnošću, (16) vojne psihološke operacije, (17) skrb o vojnom osoblju, (18) vojna obuka i vojne vježbe, (19) vojni prijevoz na svim razinama, (20) zaštita od kemijskog, biološkog i nuklearnog oružja, (21) zaštita prirodnog okoliša u vezi s onečišćenjem koje je posljedica vojnih operacija, (22) istraživanje, razvoj, proizvodnja i nabava vojne opreme i obrambena industrijska suradnja, (23) operacije specijalnih snaga, (24) vojno obavještajno djelovanje, te (25) elektroničko ratovanje.
Posebno je tu zanimljiv već drugi za redom spomen (i za Poljsku, kao i Maroko) suradnje na polju „vojne povijesti i vojnih muzeja“. No, dok je Poljska jedna ozbiljna država koja izuzetnu pažnju posvećuje znanstvenoj i javnoj obradi svoje ukupne nacionalne vojne povijesti, Hrvatska se pojedinih segmenata svoje povijesti ustrajno srami, a Vojnog muzeja zapravo niti nema (odnosno, već ga se desetljećima drži „u osnivanju“). Nažalost, jednaka je stvar i po pitanju „vojnog novinarstva i odnosa s javnošću“, gdje se od Poljske može mnogo naučiti – jer se u RH službeni vojni mediji ustrajno podfinanciraju i polagano banaliziraju, a komuniciranje obrambenog sektora s javnošću sve je više reaktivno te zatvoreno, „kao u doba rata“.
Suradnja s Mađarskom
Pred sam kraj današnje Vladine sjednice, na red je došla i točka koja se tiče obrambene suradnje s Mađarskom. Točnije, riječ je o „Prijedlogu odluke o pokretanju postupka za sklapanje Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Mađarske o suradnji u području vojnog zrakoplovstva i protuzračnih aktivnosti“. Obrazlagatelj je ponovno bio ministar obrane Damir Krstičević:
„Republika Hrvatska i Mađarska do sada su uspostavili visoku razinu obrambene suradnje u području obuke, suradnje snaga za specijalno djelovanje, sudjelovanju u vježbama, kao i u okviru obrambenih inicijativa. Republika Hrvatska je ulaskom u NATO savez pristupila i NATO sustavu integrirane protuzračne i proturaketne obrane. NATO naglašava važnost međudržavne suradnje i potiče potpisivanje međunarodnih sporazuma između susjednih država-članica za zajedničku provedbu zadaća zaštite i nadzora zračnog prostora u prekograničnim područjima. Predloženi sporazum doprinosi sigurnosti i zaštiti međunarodnog zračnog prometa. Ovom odlukom prihvaća se nacrt sporazuma, te se ovlašćuje da ga kao potpredsjednik Vlade i ministar obrane u ime Vlade RH potpišem. Izvršavanje sporazuma neće zahtijevati dodatna financijska sredstva iz državnog proračuna“.
2018. mađarski piloti obučavali su se na avionu Zlin 242L u 93. ZB HRZ
Ukratko, radi se o suradnju unutar sustava NATINAMDS (NATO Integrated Air and Missile Defence System – NATINAMDS) koja se, osim onoga što je već spomnenuo Krstičević, potiče i zbog povećanja učinkovitosti pri provedbi zadaća nadzora i zaštite zračnog prostora, zahtjevnih geografskih oblika pojedinih država članica NATO-a i zbog ograničenih resursa. Konkretno, kako stoji u Vladinom popratnom dokumentu, „sklapanje Sporazuma predlaže se radi potrebe za proširenjem suradnje u području protuzračne obrane između Republike Hrvatske i Mađarske kao članica NATO-a te uzimajući u obzir obveze koje proizlaze iz NATINAMDS-a“. Dakle, ne bi čudilo da ovaj sporazum formalizira i suradnju u korištenju hrvatske mreže vojno-civilnih radara AN/FPS-117 (mreža „Nebo“), o kojoj se godinama ozbiljno razgovaralo.
