Rat u Jemenu – Saudijska Arabija i uloga UK

 

Već više od četiri godine brutalna saudijska zračna operacija provodi bombardiranje Jemena, ubijeni su deseci tisuća ljudi, ranjene stotine tisuća i raseljeni milijuna – stvorivši najgoru humanitarnu krizu u svijetu. Veliki dio ubijanja izvodi se britanskim oružjem. Svakog dana Jemen pogađaju britanske bombe – bacane iz britanskih aviona kojima upravljaju u Britaniji obučeni piloti, a koje unutar Saudijske Arabije održavaju i za letenje pripremaju tisuće Britanaca pod ugovorom. Saudijska vojna koalicija, koja uključuje UAE, Bahrein i Kuvajt, „ciljala je civile… na rasprostranjen i sustavan način“, prema navodima UN-a – bacanjem bombi na bolnice, škole, vjenčanja, sahrane, pa čak i kampove za raseljene osobe koje su bježale od bombardiranja.

Saudijska Arabija je zapravo SAD-u i Velikoj Britaniji pod ugovor stavila suštinske dijelove svog rata protiv pokreta hutista u Jemenu. Britanija ne samo da isporučuje oružje za ovaj rat: ona osigurava i osoblje, te stručna znanja potrebna za odvijanje ovog rata. Britanska vlada rasporedila je osoblje RAF-a da rade kao inženjeri, i da izvode obuku saudijskih pilota te ciljatelja, dok još veću ulogu imaju BAE Systems, najveća britanska tvrtka za naoružanje, kojoj je vlada ugovorom prepustila isporuku oružja, održavanja i specijalnih kadrova u Saudijsku Arabiju. „Saudijski šefovi apsolutno ovise o BAE Systems“, rekao mi je John Deverell, bivši „mandarin“ u Ministarstvu obrane, te vojni izaslanik u Saudijskoj Arabiji i Jemenu. „Oni to nisu mogli izvesti bez nas“, nedavno je objasnio jedan zaposlenik BAE, u emisiji Dispatches na televiziji Channel 4: „Da nismo bili ondje, za sedam do 14 dana ne bi bilo ni jednog mlažnjaka na nebu“.

Naoružanje i usluge za Saudijsku Arabiju

Britanske bombe koje padaju na Jemen proizvode se u tri grada: Glenrothes u Škotskoj, te Harlow i Stevenage u jugoistočnoj Engleskoj. Bombe tu silaze s proizvodnih linija tvrtki Raytheon UK i BAE Systems, poduzeća s kojima je Vlada ugovorila proizvodnju bombi Paveway (22.000 GBP po komadu) i Brimstone (105.000 GBP po komadu), te krstarećih projektila Storm Shadow (790.000 GBP po komadu) za saudijske Kraljevske zračne snage. BAE, prema ugovoru s vladom, u hangarima izvan sela Warton, Lancashire, također i sastavlja borbene avione koji te bombe bacaju. Kada svo to oružje stigne u Saudijsku Arabiju, još je daleko od kraja britanske uključenosti. Saudijskoj vojsci nedostaje stručnosti za korištenje tog oružja u vođenju dugotrajnog zračnog rata – tako da BAE, prema još jednom ugovoru s britanskom vladom, pruža ono što je poznato kao „in-country“ usluge. U praksi, to znači da je oko 6.300 Britanaca stacionirano u operativnim bazama širom Saudijske Arabije. Oni ondje obučavaju saudijske pilote, te danju i noću provode osnovno održavanje aviona istrošenih od letenja tisućama kilometara nad pustinjama Arapskog poluotoka do ciljeva u Jemenu. Oni također nadziru i saudijske vojnike pri tovarenju bombi u zrakoplove, kao i pri postavljanju njihovih upaljača za napade na planirane ciljeve. U Saudijskoj Arabiji radi oko 80 djelatnih pripadnika britanskog RAF-a. Oni ponekad rade za BAE kako bi pomogli u održavanju i pripremi zrakoplova. U drugim slučajevima oni rade kao revizori, ne bi li osigurali da BAE ispunjava svoje ugovore prema britanskome Ministarstvu obrane. Dodatni RAF-ovi „časnici za vezu“ rade u centru za zapovjedanje i nadzor, gdje se biraju ciljevi u Jemenu. Nigdje i nikad nisu samo zrakoplovi uspjeli pobijedili gerilsku pobunu. Unatoč zločinima koje su hutisti počinili na terenu, bijes zbog dugogodišnjeg saudijskog bombardiranja samo je ojačao lokalnu potporu toj pobunjeničkoj skupini. Suočivši se s tom stvarnošću, Saudijska Arabija je prošle godine odlučila preko granice rasporediti značajne kopnene snage – i ovdje su se, također, Britanci pridružili poduhvatu. U svibnju 2018. nepoznati je broj britanskih vojnika poslan u Jemen, ne bi li pomogli saudijskim kopnenim snagama. Od tada je više novina objavilo izvješća o pripadnicima britanskih specijalnih snaga ranjenih u borbama na teritoriju pod kontrolom hutista.

Prema britanskim propisima, protuzakonito je odobriti izvoz naoružanja ako bi ono namjerno ili nemarom moglo biti korišteno protiv civila – ili pravnim rječnikom, za kršenje međunarodnog humanitarnog prava. Postoji ogroman broj dokaza da to Saudijci očigledno krše, pa ipak kada se u Parlamentu postavljaju pitanja o ulozi Velike Britanije u zločinima koji se događaju u Jemenu – konzervativni ministri obično se ograničavaju na tri dobrano otrcana odgovora. Kao prvo, oni tvrde da Britanija ima „jedan od najstrožih režima izvoza oružja u svijetu“. Kao drugo, kažu da dok Britanija i naoružava Saudijsku Arabiju, ona ne bira ciljeve u Jemenu. Kao treće, oni kažu da koalicija pod vodstvom Saudijske Arabije već i sama istražuje vlastite navodne povrede međunarodnog humanitarnog prava. Ove odgovore odavno je pregazila krvava stvarnost rata u Jemenu. Točnije, kako se sukob nastavio, ubijanje civila se zapravo i ubrzalo. Prema Larryju Lewisu, bivšem dužnosniku američkog State Departmenta koji je 2015. godine bio poslan u Saudijsku Arabiju u pokušaju smanjenja civilnih žrtava, udio napada na civile od strane saudijskih snaga gotovo se udvostručio između 2017. i 2018. godine. Argument Vlade Velike Britanije da ona ne bira ciljeve u Jemenu ponajprije sliči logici američkih zagovornika ručnog naoružanja s njihovom zloglasnom tvrdnjom kako ljude ne ubija oružje već ljudi koji ga koriste. Od 2016. godine mnoge su zemlje okončale ili suspendirale prodaju oružja Saudijskoj Arabiji – uključujući Austriju, Belgiju, Njemačku, Finsku, Nizozemsku, Norvešku, Švedsku i Švicarsku. Međutim, Britanija i SAD, čiji zrakoplovi sačinjavaju okosnicu borbene zračne flote Saudijske Arabije, još se uvijek suzdržavaju od tog koraka. No, ovo bi se uskoro moglo i promijeniti.

Civilne žrtve i pravni problemi

Naime, troje najiskusnijih britanskih sudaca sada razmatra da li je bilo legalno vladino dozvoljavanje milijardi funti vrijednog izvoza oružja saudijskom Kraljevskom Ratnom Zrakoplovstvu. Presuda žalbenog suda, koju se dugo očekivalo, mogla bi prisiliti Vladu da suspendira dozvole koje omogućuju nesmetan pritok bombi i rezervnih dijelova put Saudijske Arabije, što bi za samo nekoliko tjedana prizemljilo gotovo pola zračne flote Saudijske Arabije. Sudstvo sada može odlučiti da ograniči britansku sposobnost podržavanja tog nesretnog i razornog zračnog rata Saudijske Arabije. Britanska i saudijska vlada također mogu odlučiti o slanju više pomoći za 24 milijuna stanovnika Jemena koji sada ovise o nedovoljno financiranom UN-ovom fondu za pomoć. No, generacija Jemenaca koja je izgubila svoje obitelji, svoje domove, obrazovanje i sredstva za život neće sve to moći vratiti. Na putovanju u Jemen 2016. godine konzervativni parlamentarni zastupnik Andrew Mitchell posjetio je školu u tamošnjem glavnom gradu. Izgrađena je, rekao je, s britanskom pomoći – da bi, po svemu sudeći, bila i uništena britanskom bombom. „Pitao sam svog domaćina što to djeca skandiraju“, prisjetio se on u svom uredu u Westminsteru. Njegov domaćin mu je preveo: „’Smrt Saudijcima’, ‘Smrt Amerikancima’ – a iz  poštovanja prema vašem današnjem posjetu, izostavili su svoj treći uobičajeni povik“.

27. ožujka 2015. godine, samo dan nakon što su prve bombe pale na Jemen, ministar vanjskih poslova UK Philip Hammond izjavio je novinarima kako će Britanija „poduprijeti Saudijce na svaki praktičan način, osim samog angažiranja u borbi“. To će se pokazati kao netočna izjava. Uz to, proizvodne linije BAE-a i Raytheona u Britaniji ubrzale su proizvodnju kako bi pratile saudijsko bombardiranje. Nemoguće je reći koliko je bombi Velika Britanija poslala put Jemena, jer je britanska Vlada 2013. i 2014. dodijelila tvrtki BAE tri posebne dozvole za izvoz oružja, koje dopuštaju prodaju neograničenog broja bombi u Saudijsku Arabiju bez potrebe za objavljivanjem koliko ih je prodano. Kao rezultat toga, cijeli opseg programa saudijskog naoružavanja iz Ujedinjene Kraljevine ostao je skriven. Čak i zanemarujući tu tajnu trgovinu, britanski se vojni izvoz u Rijad povećao za gotovo 35 puta u samo jednoj godini, s 83 milijuna GBP u 2014. na 2,9 milijardi GBP u 2015. godini. Saudijska Arabija, najveći svjetski izvoznik nafte, može si priuštiti kupnju tog oružja, ali joj tradicionalno nedostaje znanja i ljudi za njihovo korištenje. Jedan umirovljeni američki vojni dužnosnik našalio se kako su u prošlosti svi piloti saudijske kraljevine bili probrani iz kraljeve najbliže obitelji – jer „samo njima se moglo vjerovati da neće baciti bombu na njegovu palaču“. Britansko osoblje odigralo je glavnu ulogu u dostizanju naraslih potreba. Osoblje pod vladinim ugovorima obavlja oko 95 posto zadataka potrebnih za vođenje zračnog rata, izjavio je jedan bivši zaposlenik BAE u emisiji Dispatches televizije Channel 4 – tu procjenu mu ​​je potvrdio i jedan bivši visoki britanski dužnosnik koji je radio u Saudijskoj Arabiji tijekom zračnog rata. Unutar saudijskih operativnih baza, tisuće britanskih zaposlenika rade na tome da se ratni stroj održi u pokretu. Britanski zaposlenici koordiniraju distribuciju bombi i rezervnih dijelova za zrakoplove. Oni upravljaju klimatiziranim oružarnicama i rade u smjenama kako bi osigurali pravovremenu otpremu bombi za potrebe novih napada. Uz osoblje RAF-a, britanski zaposlenici obučavaju saudijske pilote za obavljanje opasnih zračnih bombardiranja u sjevernim brdima i po gradovima Jemena. Oni također rješavaju pitanja avionike i upravljaju sustavima radara kako bi osigurali da saudijski avioni mogu doći do svojih ciljeva i vratiti se nakon napada, te provode više razine održavanja zrakoplova koje su neophodne da bi oni mogli održati svoje kruženje iznad Jemena.

Britanska vlada želi naglasiti da nema nikakvu ulogu u odabiru ciljeva i tvrdi kako samo Saudijska Arabija odabire što će bombardirati u Jemenu. No ne može se osporiti činjenica da britanski zaposlenici omogućavaju Saudijskoj Arabiji pogađanje njenih ciljeve – i da je Britanija svjesna prirode tih ciljeva. Michael Knights, vojni stručnjak za Zaljev u washingtonskom Institutu za politiku Bliskog istoka, dva puta od početka rata posjetio je saudijsku zračnu bazu u Khamis Mushaytu, u blizini granice s Jemenom. Avioni iz ove baze, rekao mi je, izveli su „out-and-out agresivnu zračnu kampanju“ sastavljenu od „terorističkog bombardiranja“ nad gradom Saada tijekom 2015. i 2016. „Niste ni mogli pogoditi više civilnih ciljeva“, rekao je. Saudijski vojni zapovjednici „odradili su napade prema popisu svih nacionalnih infrastrukturnih ciljeva, kao što smo to činili i mi (kad su SAD i Velika Britanija bombardirale Irak tijekom Zaljevskog rata) 1991. godine… to je značilo sve: dizalice, mostove, ministarstva… postrojenja za obradu vode“. Skupine za ljudska prava kritizirale su koaliciju pod vodstvom Saudijske Arabije za korištenje takozvanih napada „double-tap“ – u kojima se druga bomba ispušta nekoliko minuta nakon prve, ciljajući na civile i osoblje hitne pomoći koje se okupilo na mjestu prve eksplozije. Jedan takav višefazni napad 8. listopada 2016. pogodio je sprovod u Sani, pobivši 155 ožalošćenih i ranivši najmanje 525 ljudi. Drugi takav napad pogodio je svadbu u zabačenom selu Al-Wahijah 28. rujna 2015. godine, pobivši 131 civila. „Leševi su bili razbacani među stablima“, rekao je otac mladoženje, Mohammed Busaibis, jemenskoj grupi za ljudska prava Mwatana, dodajući da je saznao da je i njegova majka umrla kad je vidio njen poznati ožiljak na nozi otrgnutoj od tijela. „Zašto su nas napali? Ovdje nema ničega. Nema vojnih baza, čak ni policijske postaje“. Bivši visoki britanski dužnosnik rekao mi je da je užasnut nemarnošću saudijskog ciljanja. „To bi se redovito događalo“, rekao mi je. „Sjedali bismo za ručak, a Jemenac (iz vlade u egzilu) dobio bi poruku na WhatsApp s koordinatama na Google Maps i porukom da će ondje biti hutisti. Na temelju toga provedeno je jako puno odabira ciljeva, bez ikakvih dodatnih provjera“.

Problemi s odabirom ciljeva

Larry Lewis, savjetnik State Departmenta za zaštitu civila, opisao mi je saudijski odabir ciljeva kao „nevjerojatno labav“. „U SAD-u i Velikoj Britaniji“, objasnio je, „imamo vrlo formalne procese“ za zračne napade, ali „ta koalicija ih ne koristi… a kada zabrljate, događaju se loše stvari“. Lewis kaže da je u rujnu 2016. – nekoliko tjedana prije napada na pogrebnu povorku – izrazio svoju zabrinutost načelniku Saudijskih oružanih sila. „Izložio sam sve vrlo djelotvorne stvari koje bi mogao učiniti kako bi smanjio štetu po civile“, rekao mi je. „Načelnik nije izgledao jako zainteresiran… jednostavno nije odgovorio“. Prošlog je srpnja prestolonasljednik Mohammed bin Salman (MBS), arhitekt zračnog rata, izdao kraljevski dekret „oprostivši vojne i disciplinske kazne svom vojnom osoblju koje je sudjelovalo u operaciji Vraćanje nade (Operation Restoring Hope)“. Nakon što je Saudijska Arabija shvatila da ne može pobijediti hutiste samo zračnim napadima, pokrenula je kopnenu operaciju u sjevernom Jemenu, koja uključuje tisuće saudijskih vojnika, širok izbor jemenskih i stranih boraca, kao i britanske specijalne snage. Prisutnost britanskih specijalnih snaga u Jemenu nije službeno priznata, ali je postala javna tajna u obrambenim krugovima. Visoki britanski diplomatski izvor mi je rekao da je odluka o odobravanju vojne pomoći Saudijskoj Arabiji proizašla iz sastanka britanskih ministara i Bin Salmana u Londonu, tijekom njegovog državničkog posjeta Velikoj Britaniji u ožujku 2018. – kada se sastao s Kraljicom i potpisao memorandum o namjeri kupovine još 48 borbenih aviona vrijednih 10 milijardi funti ne bi li nadogradio svoju ratom istrošenu flotu. Dva mjeseca kasnije, 23. svibnja 2018. godine, Boris Johnson, tadašnji ministar vanjskih poslova, objavio je pažljivo formuliranu izjavu kojom obvezuje neobjavljeni broj britanskih vojnika da pruže „informacije, savjete i pomoć“ kako bi „ublažili“ prijetnju Saudijskoj Arabiji od raketa hutista. Britanska vlada odbija bilo potvrditi bilo poreći da je rasporedila svoje vojnike u Jemenu. U travnju, kada su ga u parlamentu pitali o navodima objavljenim u novinama Mail on Sunday, da se britanske specijalne snage bore u Jemenu zajedno s djecom-vojnicima na strani Saudijske Arabije, ministar vanjskih poslova Mark Field zatražio je istragu, dok je istodobno odbio potvrditi jesu li britanske trupe uopće u zemlji. U ožujku ove godine, ministar vanjskih poslova Jeremy Hunt obilježio je četvrtu godišnjicu intervencije Saudijske Arabije u Jemenu odvažnom obranom britanske uloge u tom konfliktu. U kolumni za Politico, Hunt je inzistirao na tome da bi napuštanje Saudijaca predstavljalo „moralni bankrot“, s kontraintuitivnim argumentom da britansko zauzimanje za mir u Jemenu zahtijeva od Vlade da nastavi prodavati oružje jednoj od zaraćenih strana. Inače bi se, upozorio je, „odrekli svojeg utjecaja i učinili se nevažnima za tijek događaja u Jemenu“.

Ukratko, prodaja oružja Velikoj Britaniji kupuje utjecaj u Saudijskoj Arabiji; utjecaj koji ona može iskoristiti i u nastojanju za postizanje mira. Hunt se neizravno poziva na „iskrene razgovore“ o ljudskim pravima sa svojim saudijskim kolegama, dok je Vlada na sudu branila prodaju oružja navodeći „opsežnu britansku obuku“ za saudijske pilote i ciljatelje, kako bi se smanjile štete po civilno stanovništvo, uz prisutnost časnika za vezu RAF-a u saudijskom opertivnom centru za vođenje zračnih operacija kako bi „poduprli saudijsko pridržavanje međunarodnog humanitarnog prava“. Ali utisak da Britanija ima blagotvorni utjecaj na vođenje zračnog rata poništen je očitom činjenicom da je broj civilnih napada porastao tijekom rata, prema izvješću koje analizira podatke o zračnim napadima, kojeg je napisao Larry Lewis za think-tank poduprt od Vlade SAD i koji je objavljen u svibnju. Drugi britanski dužnosnici s iskustvom iz prve ruke u saudijskim vojnim operacijama odbacuju tvrdnje da britanska uloga na terenu u Saudijskoj Arabiji čini ikakvu razliku. „Sranje“, rekao je bivši visoki britanski dužnosnik koji je radio u Saudijskoj Arabiji. „S MBS-om naš je utjecaj nestao. Bio je u žurbi i okružio se ljudima koji nisu spremni preispitati njegove prosudbe“. „Oružane snage su poput luka. U samom središtu se donose konačne odluke o izboru ciljeva… ali mi smo imali pristup samo do četvrtog ili petog sloja“, rekao mi je. „Mi uopće nismo imali pristup Saudijcima koji su odabirali ciljeve. Nisu to imali ni Jemenci“, rekao je – misleći na članove jemenske vlade u egzilu, u čije se ime taj rat navodno vodi. Suradnja na višim razinama, podsjetio je dužnosnik, sastojala se tek od podsjećanja Saudijaca kako je Britanija „zabrinuta“ zbog smrti civila. „Rekli bi: ‘Moja vlada želi da naglasim koliko je važno da se pridržavate međunarodnog humanitarnog prava’ – a ako ne razumijete, ovdje je to i napisano na arapskom. To bi bilo to“. „Mi Britanci smo skloni okolišanju, unatoč tome što imamo značajan utjecaj na Saudijce“, rekao mi je John Deverell, bivši ravnatelj zadužen za vojnu diplomaciju u Ministarstvu obrane, koji je bio i vojni izaslanik u Saudijskoj Arabiji te Jemenu između 2001. i 2003. godine. Ako Britanija nije voljna „iskoristiti prijetnju obustave prodaje oružja i slanja osoblja povezanog s ratom u Jemenu“, dodao je Deverell, svi će znakovi zabrinutosti biti neučinkoviti. „Zabrinuti smo da ćemo, budemo li govorili istinu moćnicima, ugroziti trgovačke veze“.

Izvozni ugovor stoljeća

Upravo te trgovačke veze drže Britaniju čvrsto zapetljanom u ratu u Jemenu. Temelj toga je „government-to-government“ ugovor o prodaji oružja zvan al-Yamamah, potpisan 1985. godine u vrijednosti od više milijardi GBP. On jamči britansko održavanje, obuku i ponovno naoružavanje bilo kojeg britanskog zrakoplova prodanog Saudijskoj Arabiji, u ratu ili miru. Taj posao je bez ugovorenog roka trajanja, što znači da njegovi uvjeti, koji su se 1980-ih primjenjivali na zrakoplove Tornado, sada pokrivaju izvoz novih BAE-ovih borbenih aviona Typhon. Kao odgovor na nedavno parlamentarno pitanje, britanska Vlada odbila je otkriti ukupan prihod od al-Yamamah ugovora, jer bi to „moglo štetiti odnosima s jednom stranom državom“ – ali je bivši direktor BAE-a Mike Turner taj prihod u 2005. procijenio na više od 40 milijardi GBP. Nick Gilby, istraživač koji je napisao knjigu o tom ugovoru, procjenjuje aktualnu vrijednost prodaje na „konzervativno utvrđeno, 60 milijardi GBP“, temeljem izjava iz BAE, te godišnjih izvješća o poslovnju. Prema uvjetima sporazuma, Saudijska Arabija nadoknađuje britanskom Ministarstvu obrane troškove BAE-a za naoružavanje i održavanje saudijskog zrakoplovstva, plus 2 posto naknade za rad državnih službenike koji vode ovaj posao. Opstanak BAE ovisi o tom državnom ugovoru, ali im to također daje i ogroman utjecaj na vladu kao glavnom izvršitelju ovog posla vrijednog više milijardi USD. (Bivši ministar vanjskih poslova Robin Cook jednom je opisao tu tvrtku kao vlasnika „ključa vrtnih vrata za br. 10“.)

Iako al-Yamamah ugovor sam po sebi ne stvara nikakav prihod za britansku državnu riznicu, on je temelj dubljeg financijskog odnosa između Londona i Rijada. Kuća Saud koristi naftne prihode za kupnju britanskih dionica, obveznica i luksuzne imovine; u 2017. potrošila je 93 milijarde GBP u Britaniji. David Wearing, stručnjak za britansko-saudijske odnose pri sveučilištu Royal Holloway University, procjenjuje da se petina britanskog deficita tekućeg proračuna pokriva saudijskim novcem koji „stabilizira sve ranjiviju funtu“. Bivši konzervativni ministar mi je rekao da je neposredno prije nego što je Saudijska Arabija počela bombardirati Jemen 2015. godine, Rijad privatno priopćio da će financijski stisnuti Britaniju ako se njena Vlada pokoleba po pitanju ove vojne suradnje. „Na samom početku nam je imperativno preneseno da oni na britansku potporu svom ratu gledaju kao na ključni test“, prisjetio se ministar. „Ako ga ne prođete, vi ste vani, što se tiče komercijalnih mogućnosti i utjecaja u budućnosti“.

Temelj za sporazum al-Yamamah postavljen je u vrijeme britanske imperijalne ere. Šezdesetih godina prošlog stoljeća, kuća Saud je financirala svoj neslužbeni rat protiv egipatskih trupa koje su okupirale Jemen, prijeteći kako samoj saudijskoj vlasti tako i britanskoj koloniji u Adenu. David Stirling, osnivač SAS-a, iskoristio je svoj utjecaj kod saudijskog kralja da za njegovu kraljevinu dogovori ugovor o kupnji britanskih borbenih aviona Lightning i radarskih sustava, te pripadajućih usluga lokalnog održavanja opreme. Deset godina kasnije, događaji su još više zbližili Saudijsku Arabiju i Britaniju. Vjerski fanatici su 1979. godine zauzeli Veliku džamiju u Meki kako bi ondje zahtijevali rušenje saudijskog monarha – samo koji mjesec nakon što je iranska revolucija srušila Šaha i uspostavila Islamsku Republiku koja je otvoreno u pitanje dovodila Kuću Sauda. U međuvremenu, Britanija je bila u financijskom neredu. Nije si mogla priuštiti kupovinu borbenih aviona Tornado koje je razvila u suradnji s Italijom i Njemačkom. Ako je Britanija željela neovisno posjedovati sredstva zračnog odvraćanja, bio joj je potreban bogat inozemni kupac koji bi ujedno subvencionirao i troškove njene vlastite flote. Nesigurna kraljevska obitelj koja sjedi na najvećim svjetskim rezervama nafte bila je savršen takav kupac.

Saudijska Arabija je htjela najbolji avion koji se za novce može dobiti: američki F-16. Iran je imao idući avion s te liste, F-14, ali se Izrael žestoko protivio mogućnosti da neka arapska zemlja nabavi avione usporedive s njihovim F-16. SAD su pronašle zaobilazno rješenje. Pod okvirom NATO-a, podržale bi izvoz britanskog Tornada u ruke Kuće Saud, ​​što bi Sovjete zadržalo izvan Zaljeva i smanjilo troškove Britanije za nadogradnju vlastite flote. Rezultat je bio posao nazvan al-Yamamah. To je bio najveći ugovor o prodaji naoružanja na svijetu – i ujedno put za spas proizvodnje naoružanja u Britaniji. U „tajnom i osobnom“ pismu američkom predsjedniku Ronaldu Reaganu 1988. godine – čiji sadržaj do sada nije bio objavljen – Thatcher se povjerila da je Saudijska Arabija pružila jamstva da britansko oružje neće agresivno koristiti protiv drugih država. Prema izvješću Mikea Lewisa, bivšeg inspektora UN-a za naoružanje, vlada M. Thatcher preglasala je dužnosnike britanskog Ministarstva vanjskih poslova koji su savjetovali protiv preuzimanja obveze stavkom tog ugovora, da se Velika Britanija obvezuje iznova naoružati Saudijsku Arabiju u slučaju njenog ulaska u rat. To bi, kazali su, izložilo zemlju optužbama za umiješanost u „nezakonite vojne avanture“.

Pravda spora ali dostižna?

U ožujku sam prisustvovao konvenciji koju je organizirala vlada u Farnboroughu za tvrtke koje se bave oružjem i žele se probiti na unosna izvozna tržišta. Rukovoditelji su s vladinim dužnosnicima razgovarali o trgovini u „Zoni rasta izvoza“ uz sendviče s paprikom i piletinom. Gledali smo „SAS motivacijskog govornika“ kako veliča važnost pozitivnog mentalnog stava. Na konvenciji je prikazana prezentacija o pojedinostima propisa o kontroli naoružanja od strane visokog dužnosnika iz britanske vladine agencije za izvozne dozvole. „Neznanje nije isprika za kršenje zakona“, rekao je službenik prisutnima. Nakon toga sam pitao službenika kako je moguće da je njegov vlastiti odjel – Zajednička jedinica za kontrolu izvoza (Export Control Joint Unit – ECJU) – izdao tako široka odobrenja za izvoz oružja prema Jemenu. „Ne znam, ali moguće je“, odgovorio je. „Radim ono što mi se kaže i radim svoj posao“, dodao je. „Ali sam neugodno svjestan da je Adolf Eichmann govorio baš to isto“. Čelnik ECJU-a, Edward Bell, također je izrazio nelagodu zbog obnove naoružanja saudijskih zračnih snaga. „Savjest mi govori da bismo trebali obustaviti (izvoz u Saudijsku Arabiju)“, napisao je 2016. u elektroničkoj pošti Sajidu Javidu, tadašnjem ministru nadležnom za licenciranje izvoza oružja. Javid je ignorirao Bellov savjet.

Kraljevsko saudijsko ratno zrakoplovstvo

Vince Cable, Javidov prethodnik, odgodio je 2015. godine izvoz pošiljke Paveway bombi u Saudijsku Arabiju nakon izvješća koja su tvrdila da su zračni napadi gađali bolnice u Jemenu. No, Cable mi je rekao da se brzo našao pod pritiskom tadašnjeg britanskog ministra obrane Michaela Fallona i premijera Davida Camerona da dozvoli pošiljku. Tijekom ranih faza zračnog rata, britanska Vlada je odgovarala kritičarima svoje uključenosti u rat objašnjavajući da je provodila istrage navoda o napadima Saudijske Arabije na civile u Jemenu. Međutim, u 2016. godini – navodeći „nespretnosti izražavanja“ – Vlada se preokrenula i revidirala ranije ministarske izjave u kojima se navodilo da su provođene istrage. Umjesto toga, nakon što se našla pritisnuta pitanjima o korištenju britanskog oružja u navodnim ratnim zločinima u Jemenu, Vlada je istaknula da koalicija pod vodstvom Saudijske Arabije sama sebe istražuje. Ovaj posao obavlja „Zajednički tim za procjenu incidenata“ (Joint Incident Assessment Team – JIAT), tijelo sastavljeno od oko 20 časnika iz Saudijske Arabije i UAE, koje je zaduženo za istragu prijava civilnih žrtava u Jemenu. Larry Lewis, američki dužnosnik koji je pozvao Saudijce da osnuju JIAT, rekao mi je da tim nema istraživače na terenu u Jemenu, pa se mora osloniti na Saudijsko kraljevsko zrakoplovstvo u pogledu pružanja informacija. „Oni bi povremeno odlazili u Jemen kako bi istražili incidente visoke javne vidljivosti“, rekao je. Lewis je također rekao da je JIAT „osmišljen kako bi se smanjila učestalost običnih grešaka“, kao što su to gađanja ciljeva koji su uneseni na zabranjenu listu“ – bunari, bolnice, škole. Isto tako, taj je mehanizam trebao smanjiti šanse da saudijske snage „ne primijene taktičko strpljenje“ – na primjer, da bombardiraju borce hutista kada se oni zaustave na tržnici umjesto da čekaju njihov odlazak kako bi se smanjile civilne žrtve. No, Lewis sada kaže da je djelovanje JIAT propalo i prema svojim vlastitim mjerilima, jer ga je saudijsko Ministarstvo obrane jednostavno ignoriralo.

Za britansku vladu, međutim, JIAT pruža prikladnu izliku (smokvin list) za nastavak odobravanja izvoza naoružanja u Rijad. Istraživači open-source istražne agencije Bellingcat optužili su koaliciju za neiskrenost pri „velikoj većini procjena JIAT-a“. Rawan Shaif, koji je na čelu njihovog projekta Jemen, rekao mi je da „informacije na koje se (Ujedinjena Kraljevina) oslanja“ dolaze od „partnera kojeg se izravno podupire u sukobu, i koji laže o većini napada“. U slučaju dva posebno smrtonosna napada, u svibnju i srpnju 2015. godine – u kojima je više od 100 ljudi ubijeno zračnim napadima na tržnicama u gradu Zabidu i Fayoushu (koji je predgrađe Adena) – procjena JIAT-a jednostavno je tvrdila da koalicija nije bombardirala niti jedno od tih mjesta, unatoč izvješćima UN-a, BBC-a, Human Rights Watch-a i Amnesty-a, kao i snimkama kamera s pametnih telefona na mjestima događaja, na kojima je bilo jasno da se radilo o zračnim napadima. U drugim situacijama JIAT je opravdao napade, jednostavno tvrdeći da su ciljevi bili vojni. Nakon izvješća o civilnim žrtvama prilikom zračnog napada u provinciji al-Jawf, u rujnu 2016. godine, JIAT je objavio izjavu u kojoj se tvrdilo da je koalicija pogodila „zapovjednike hutista“ koji su putovali u kamionetu. Ali kada su UN i jemenska udruga za ljudska prava Mwatana samostalno posjetili lokalitet, otkrili su da su žrtve bile žena koja se vozila sa svoje dvije šogorice i njihovih 12 djece.

Pred parlamentom i sudom

Parlamentarni nadzor poštivanja britanskih propisa o kontroli izvoza naoružanja u nadležnosti je Odbora za kontrolu izvoza naoružanja (Committees for Arms Export Controls – CAEC). Tom međustranačkom grupom, sastavljenom od 18 parlamentarnih zastupnika, predsjeda Graham Jones, zastupnik laburista koji je kritizirao „nepoštenje“ nevladinih organizacija što izvještavaju o kršenjima ljudskih prava u Jemenu. On je i pisao u potporu Bin Salmanu te koaliciji pod vodstvom Saudijske Arabije, naglašavajući „vitalnu ulogu“ BAE-a u zapošljavanju i gospodarstvu njegove izborne jedinice u Lancashireu. Doktor Anna Stavrianakis, nastavnica na Sveučilištu u Sussexu koja istražuje odobravanje izvoza naoružanja, i koja je redovito svjedočila pred CAEC, optužila je Jonesa da Jemen ne uvrštava na dnevni red odbora. „Vlada namjerno stvara sumnju i dvosmislenosti kada su u pitanju kršenja međunarodnog humanitarnog prava u Jemenu“, rekla mi je. „A predsjedavajući djeluje kao potpora vladinoj politici, a ne djeluje nepristrano kako bi je kritički nadzirao“. U elektroničkoj pošti poslanoj Guardianu Jones je odgovorio da su njegovi kritičari „radikalno lijevi marksisti koji podržavaju nasilnu, rasističku, islamsku fašističku miliciju“ u Jemenu i rekao da je on sam bio „u prvim redovima rasprava o jemenskim pitanjima“.

Odluka žalbenog suda, koju se očekivalo krajem lipnja, rješava pitanje da li politička volja britanske Vlade za naoružavanje Saudijske Arabije krši britanske zakone. Slučaj, koji je pokrenula nevladina udruga Kampanja protiv trgovine oružjem (Campaign Against the Arms Trade – CAAT), saslušan je pred trojicom sudaca 9. travnja. Rezultat ovisi o tumačenju dviju riječi: „jasan rizik“. Britanski propisi zabranjuju izdavanje odobrenja za izvoz naoružanja ako postoji „jasan rizik“ da bi ono moglo biti korišteno pri „ozbiljnom kršenju međunarodnog humanitarnog prava“. Na ta tri suca je odluka o tome je li Vlada prekršila ovaj propis. „Teško mi je sjetiti se slučaja u kojem su dokazi bili tako jednoznačni i uvjerljivi kao u ovome“, rekla je Rosa Curling iz Leigh Daya, pravne tvrtke koja je zastupala CAAT. „Ako se oružje može legalno izvesti u ovom scenariju, kada se onda ne bi moglo?“. Vlada je tvrdila kako ima informacije koje je u tajnosti podijelila sa sucima, koje joj pružaju uvjerenje o tome kako nema „jasnog rizika“ da Saudijska Arabija nepotrebno ubija civile. Odvjetnici CAAT-a uzvratili su tvrdnjama da u javnoj domeni postoji više nego dovoljno dokaza za dokazivanje da je ovaj rizik stvaran. CAAT je izgubio svoj prvi slučaj 2017. godine, kada je visoki sud presudio u korist Vlade nakon što je u tajnosti čuo dijelove njene obrane. Krunski savjetnik (Queen’s Counsel – QC) Philippe Sands, koji nije uključen u ovaj slučaj, kaže da bi ministri trebali biti osobno zabrinuti zbog mogućnosti suočavanja s kaznenim prijavama vezanim za njihovu ulogu u naoružavanju Saudijske Arabije. „Ako Ujedinjena Kraljevina isporučuje oružje koje se koristi za počinjenje kaznenih djela, tada se ne može isključiti mogućnost da ministar koji to znajući ipak potpiše prodaju ubuduće može biti izveden pred sud, nacionalni ili međunarodni“, rekao mi je.

Britanska sudska praksa jasno kaže da svjesno snabdijevanje oružjem koje se koristi za počinjenje kaznenog djela može značiti da je i dobavljač oružja odgovoran za taj zločin. „Koalicija tvrdi da su joj cilj samo hutisti i da se jako trudi izbjeći civilne žrtve, ali dokazi upućuju na suprotno“, rekla je Dearbhla Minogue iz organizacije Global Legal Action Network, koji s Bellingcatom radi na istraživanju da li su pojedini zračni napadi u Jemenu prekršili međunarodno pravo. „Državljani Velike Britanije koji su u takvoj situaciji uključeni u prijenos naoružanja, trebali bi time biti zabrinuti“, rekla je. Prema krunskom savjetniku Wayneu Jordashu, vladini dužnosnici bili bi suočeni s većim rizikom progona ako je Britanija „strana u sukobu“, što je jedna neupadljiva pravna fraza kojom su se itekako bavili britanski državni službenici dok su se gomilali dokazi o civilnim žrtvama. „Mnogo se energije troši na dokazivanje kako nismo strana u sukobu“, primijetio mi je jedan službenik Whitehalla u travnju. Prema međunarodnom pravu, biti strana u sukobu znači pružanje vojne, financijske ili logističke potpore koja izravno degradira vojnu sposobnost druge zaraćene strane i slabi njezinu sposobnost održavanja stanja neprijateljstva. Glasnogovornik Međunarodnog odbora Crvenog križa mi je rekao da je odlučeno je li Britanija strana u sukobu u Jemenu – ali nije mogao javno objaviti tu prosudbu jer oni još uvijek posreduju u pregovorima zaraćenih strana i ne bi htio riskirati ikakvo prejudiciranje odnosa. Ministri redovito govore parlamentu da Britanija nije strana u sukobu. „Dopustite mi da jasno stavim do znanja kako nismo strana u ovome sukobu… To nije situacija u kojoj bi se nalazila Ujedinjena Kraljevina“, rekao je tadašnji ministar vanjskih poslova Alister Burt parlamentu u siječnju, a tu tvrdnju mi ​​je ponovio u intervjuu u travnju. Ministar vanjskih poslova Mark Field također je u ožujku izjavio parlamentu: „Još uvijek držimo čvrsto stajalište da nismo strana u tom sukobu“.

Međutim, visoki britanski diplomatski izvor, pozivajući se na interno pravno mišljenje iz Ministarstva vanjskih poslova, rekao mi je da „svatko tko to kaže, govori krivo“. Vlada je prošle godine odlučila pružiti „vojnu pomoć“ Saudijskoj Arabiji, kazao je, pozivajući se na raspoređivanje specijalnih snaga, „i time smo postali strana u sukobu“. Izvijanja britanske Vlade kako bi se prikrilo njezino sudjelovanje u ratu u Jemenu nije ništa drugo do akrobatska. Vlada je vezala Britaniju, njenu vojsku i njeno gospodarstvo s najbogatijom nacijom u arapskom svijetu pri njenom zlostavljanju najsiromašnijih. Procjenjuje se da je Saudijska Arabija na svoj neuspjeli rat potrošila 60-70 milijardi USD po godini, što je gotovo četiri puta veći iznos od trenutnog BDP-a Jemena i dovoljno novca da osigura egzistenciju čitave jedne generacije Jemenaca. Farea Al-Muslimi, sin jemenskog farmera koji sada radi u  Chatham House, vodećem britanskom vanjskopolitičkom think-tanku, opisao mi je cijenu koju za rat plaća njegova zemlja. „Sutra ćete završiti s mrtvim tijelom zvanim Jemen“, rekao mi je. „I nitko ga neće htjeti očistiti ili pokopati – a Saudijci, hutisti, Britanci će shvatiti da se bore za nešto što ne postoji“.

 

*Autor ovog članka je Arron Merat, koji je svoj tekst objavio 18. lipnja 2019. godine na portalu medijske kuće Guardian (https://www.theguardian.com/international) pod naslovom “The Saudis couldn’t do it without us’: the UK’s true role in Yemen’s deadly war”. Original je dostupan na adresi: https://www.theguardian.com/world/2019/jun/18/the-saudis-couldnt-do-it-without-us-the-uks-true-role-in-yemens-deadly-war

 

Content Protected Using Blog Protector By: PcDrome.