Hrvatska je drastično povećala prodaju streljiva iz jugoslavenskog i ratnog razdoblja prema Saudijskoj Arabiji u 2016. godini, unatoč upozorenjima organizacija za ljudska prava o ilegalnom preusmjeravanju pošiljki u ratna područja, što predstavlja kršenje EU i međunarodnih zakona. U prvih devet mjeseci prošle godine, Zagreb je prodao streljiva, mina i raketnih bacača u vrijednosti od 83 milijuna eura (88 milijuna dolara), kako otkrivaju BIRN, Balkanska istraživačka regionalna mreža, i OCCRP, Mreža za istraživanje organiziranog kriminala i korupcije. Cifre iz razdoblja između listopada i prosinca tek trebaju biti objavljene.
Video snimke i fotografije iz Sirije pružaju uvjerljive dokaze o prisustvu streljiva i oružja hrvatske proizvodnje u ovoj državi. Hrvatska je jedna od prvih država koja je isporučila oružje sirijskim pobunjenicima, oslobađajući se na taj način zaliha streljiva tijekom zime 2012. godine. Oprema je usmjerena preko Jordana – plaćena od strane Saudijske Arabije uz koordinaciju CIA-e – duž puta kojim je od tada iz Srednje i Istočne Europe preneseno oružja u vrijednosti preko milijardu eura. Od trenutka kada su te prve isporuke razotkrivene, Hrvatska je uložila maksimalne napore kako detalji ove trgovine ne bi dospjeli u medije, uklanjanjem ključnih informacija – kao što je konačno odredište – iz službenih izvještaja.
Borac islamističke grupe sa Kavkaza s hrvatskim RBG-6 bacačem granata, koji se bori u Siriji. Photo: Twitter @BM21_Grad
Novinari su, međutim, našli način da zaobiđu tajnost, korištenjem malo poznatih UN-ovih podataka o trgovini, koji su otkrili kako je Hrvatska izvezla preko 2.600 tona desetljećima starog streljiva (koje je Hrvatska vojska proglasila viškom) moderno opremljenoj vojsci Saudijske Arabije između veljače i rujna 2016. Od prosinca 2012. godine i početka rata u Siriji, Hrvatska je izvezla oružje i streljivo vrijedno 126 milijuna eura (134 milijuna dolara) Saudijskoj Arabiji i 44 milijuna eura (47 milijuna dolara) Jordanu, prema podacima s internet stranice UN Comtrade koji objavljuje detaljnu međunarodnu statistiku o trgovini dobrima iz 99 različitih kategorija, uključujući streljivo. Prije ovoga, trgovina oružjem i streljivom bila je praktično nepostojeća u Hrvatskoj. Hrvatska je ukupno isporučila preko 6.000 tona streljiva za ručno i lako oružje – koja je vjerojatno podrazumijevala naboje, minobacačke projektile, rakete, granate – samo zaljevskom kraljevstvu. Ovo je jednako težini 750 milijuna naboja za AK-47 Kalašnjikov.
Nakon 2012. godine počinje prodaja
Nour al-Din al-Zenki pokret, dio Slobodne vojske Sirije, koristi RAK -12 proizveden u Hrvatskoj travnja 2016.
Kako otkriva istraživanje BIRN-a i OCCRP-a objavljeno prošloga srpnja, između 2012. i 2014. godine Hrvatska je odobrila izvozne licence vrijedne 302 milijuna eura Saudijskoj Arabiji, Jordanu, Turskoj i Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) za četiri ključna dobavljača sirijske opozicije. Brojke, posljednje dostupne, uglavnom su zasnovane na izvještajima Europske komisije. UN podaci o trgovini pokazuju kako je prije 2012. godine Hrvatska izvezla manje od milijun eura streljiva godišnje, ali ovo je poraslo s početkom sirijskog građanskog rata, i to: na 4,7 miljuna eura (5 milijuna dolara) 2012. godine; 30 milijuna eura (32 milijuna dolara) 2013. godine; 35 milijuna eura (37 milijuna dolara) 2014. godine; 6,6 milijuna eura (7 milijuna dolara) 2015. godine i 77 milijuna eura (82 milijuna dolara) 2016. godine.
Hrvatska nema veću aktivnu proizvodnju streljiva i u prethodnim je godinama uvezla manje količine oružja, što ukazuje kako ovi izvozi potječu od velikih zaliha Ministarstva obrane Republike Hrvatske, MORH, koje datiraju iz Jugoslavije i ratova za neovisnost iz ranih devedesetih. Vojni i sigurnosni stručnjak iz Hrvatske, Igor Tabak, analitičar internet portala o obrani i sigurnosti, Obris.org, zapaža kako Hrvatska trenutno nema tvornice za proizvodnju streljiva, tako da za prodaju mora uzimati od zaliha. „Vrlo je vjerojatno kako ovi izvozi potječu od starog streljiva, vjerojatno s zaliha bivše Jugoslavije i proizvodnje Istočnog bloka“, kaže on.
Hrvatska dosljedno odbija priznati kako ostvaruje ogromnu dobit od likvidacije svojih zaliha na ratištima na Bliskom istoku, ali dokumenti koje je objavila organizacija pod imenom Regionalni pristup smanjenju zaliha pokazuje velik porast prodaje zagrebačkih zaliha koji se poklapa s početkom građanskog rata u Siriji. Niz dokumenata koji je predan regionalnom forumu od strane MORH-a detaljno pokazuje kako je Hrvatska vojska prodala barem 5.000 tona viška streljiva 2013. i 2014. godine – a tolika količina je prethodno prodana u razdoblju od deset godina – sa zaliha od otprilike 18.000 tona. Porast prodaje se dogodio odmah nakon što je Hrvatska ponudila svoje oružje Washingtonu za upotrebu u Siriji i početka velikog zračnog prijevoza oružja i streljiva u Jordan – operacije o kojoj je prvo izvještavao New York Times u veljači 2013. godine, a koja je potvrđena BIRN-u i OCCRP-u od strane bivšeg američkog veleposlanika u Damasku, Roberta Forda, u intervjuu prošle godine.
Raketa RAK -12 s oznakom KS (za koju se pretpostavlja kako označava nekadašnju tvornicu Končar u Hrvatskoj) proizvedena 1993. Video je objavila Russia Today prosinca 28, 2016, pokazujući ruske snage kako razvlače arsenal pobunjenika u Alepu.
Od 2012. godine sva prodaja streljiva, izuzevši nekoliko stotina tisuća dolara, išla je u Jordan ili Saudijsku Arabiju. Pošiljke u veljači, lipnju i rujnu 2016. godine – najvrijednije do sada – sadržale su skoro 2.600 tona naboja, mina za minobacače ili raketa, vrijednih 77 milijuna eura (82 milijuna dolara). Dodatnih 122 tona bacača raketa ili granata prevezeno je u ožujku i kolovozu 2016. godine u Saudijsku Arabiju, u skladu s UN-ovim podacima o međunarodnoj trgovini. Hrvatska proizvodi male količine bacača granata, ali do danas u Siriji je viđeno samo oružje jugoslavenske proizvodnje i sa zaliha. Glasnogovornik Ministarstva gospodarstva je prvo rekao novinarima BIRN-a i OCCRP-a kako nije bilo izvoza bacača raketa ili granata Saudijskoj Arabiji tijekom 2016. godine, a nakon što su ga novinari suočili sa službenim brojkama iz UN-a i Hrvatskog zavoda za statistiku, koje govore suprotno, on nije imao komentara.
Pada u pogrešne ruke
Malo je vjerojatno da vojska Saudijske Arabije, jedna od najbolje opremljenih na svijetu, može biti konačno odredište za ove hrvatske otpatke. Vojni stručnjaci su rekli BIRN-u i OCCRP-u kako su vjerojatni krajnji korisnici takvog materijala grupe koje su saveznici zaljevskog kraljevstva u Siriji i Jemenu. Iako su stručnjaci prethodno istaknuli video i fotografske dokaze RBG-6 bacača granata i RAK-12 višecijevnih raketnih sustava hrvatske proizvodnje u Siriji, hrvatski dužnosnici osporili su njihovo porijeklo, ističući kako se slično oružje proizvodi i na drugim mestima.
Borac islamističke grupe Imarat Kavkaz sa Kavkaza s hrvatskim RBG-6 bacačem granata, koji se bori u Siriji. Fotografije je objavio @BM21_Grad, 7. ožujka 2016.
Međutim, nova analiza profila na društvenim mrežama jedinica koje se bore u Siriji, koju su proveli BIRN i OCCRP, kao i online entuzijasti koji prate upotrebu oružja, pruža jasne dokaze kako su ova oružja proizvedena u Hrvatskoj. Tri fotografije podijeljene na Twitteru 2015. godine i 2016. godine pokazuju bacače granata „RBG-6“ u upotrebi ili na prodaju u Siriji. Ovaj model se proizvodi isključivo u Hrvatskoj. Dva video snimka također pokazuju Prvu armiju i Pokret Nour al-Din al-Zenki, umjerenu frakciju u Siriji koju podržava SAD, kako koriste bacače raketa s vidljivim znakom „RAK“ sa strane, čime se potvrđuje hrvatsko porijeklo. Hrvatska je bila jedini proizvođač RAK-12 bacača.
Druge video snimke objavljeni 2015. i 2016. godine od strane različitih frakcija također pokazuju rakete hrvatske proizvodnje u Siriji. Obilježja na njima pokazuju kako su napravljene sredinom devedesetih, nakon što se Hrvatska odcijepila od Jugoslavije. Mine za minobacače proizvedene u Hrvatskoj tijekom 1990-tih također su identificirane u velikim količinama na sirijskim ratištima na osnovi serijskih brojeva vidljivih na objavama na društvenim mrežama.
Svježe isporuke streljiva navodno su nastavile stizati u Siriju. Dvije video snimke pobunjeničkih skladišta oružja zaplijenjenih od strane sirijskih državnih trupa, snimljene u prosincu 2016. godine od strane Russia Today, otkrivaju neiskorištene mine za minobacače i rakete. One su vjerojatno isporučene prethodnih mjeseci s obzirom na potrebu za stalnim obnavljanjem zaliha u ratnoj zoni.
RAK-12 rakete sa oznakom “AL” u videu koje je postavila brigada Sword of al-Sham u svibnju 2016.
Takozvane umjerene pobunjeničke grupe u Siriji nisu jedine vojne formacije koje su nabavile hrvatsko oružje, prema riječima organizacija za ljudska prava. ISIS i Jabhat al-Nusra su nabavili bacače hrvatske i jugoslavenske proizvodnje još 2014. godine, u skladu s izvješćima organizacija kao što je Amnesty International. Ivica Nekić, predsjednik uprave Agencije Alan, hrvatskog državnog trgovca oružjem, koji prodaje artikle kao što su RAK-12, RBG-6 i zalihe mina za minobacače, rekao je BIRN-u i OCCRP-u kako agencija „nema ništa“ s bilo kojim artiklom nađenim u Siriji. Dodao je kako je oružje možda zapljenjeno na ratištu ili kako je došlo iz Iraka, koji kupuje oružje iz Srednje i Istočne Europe desetljećima.
Na pitanje o širenju oružja hrvatske proizvodnje u Siriji, Eliot Higgins, londonski istraživač, čija su specijalnost istraživanja preko javno dostupnih podataka (open-source), kaže: „Vidjeli smo grupe kao što su ISIS i Jabhat al-Nusra kako koriste ovo oružje, iako je nejasno kako su ih nabavili. Ovo oružje je moglo biti ukradeno od drugih grupa, prodano između grupa, ili osigurano direktno“. Higgins je među prvima identificirao balkansko naoružanje u upotrebi u sirijskom ratu.
Neprovjeravanje gde oružje završava
Kutija s RAK – 12 raketama s oznakom KS (za koju se pretpostavlja kako označava nekadašnju tvornicu Končar u Hrvatskoj) 18. lipnja 2016.
Darko Kihalić, rukovoditelj Odjela za oruže i dozvole pri Ministarstvu gospodarstva RH, rekao je BIRN-u i OCCRP-u u intervjuu tijekom prošlog ljeta da Zagreb nema problem s prodajom oružja Saudijskoj Arabiji sve dok ona dostavlja odgovarajuću dokumentaciju. „Kako ćete zaustaviti nekog da izvozi negdje gdje nema ograničenja, kada će to utjecati na nečije prihode i dobit?“, pitao je on. U odgovoru na pitanja novinara BIRN-a i OCCRP-a o novijim prodajama, glasnogovornik Ministarstva je prošloga tjedna naveo kako je izvoz u 2016. godine posljedica realizacije dozvola koje su odobrene 2015. godine i koje se mogu iskoristiti godinu dana nakon izdavanja.
Dodao je kako su neke dozvole za Saudijsku Arabiju bile odbijene u 2015. i 2016. godini, a nijedne odobrene, što je u suprotnosti s onim što je Kihalić izjavio tijekom intervjua. Glasnogovornik nije detaljnije objasnio ove razlike, kako je izvoz bio odbijen, niti je pojasnio kako je izvoz kasnije bio omogućen u 2016. godini dok je Ministarstvo odbijalo izdati dozvole za Saudijsku Arabiju. Nakon toga u 2016 godini. nisu izdane dozvole, naveo je glasnogovornik, iako nije odgovorio na pitanje o 2017. godini.
U travnja 2016. Vojska Alobabil postavila je video sa 120mm minobacačkom minom, proizvedenom u Hrvatskoj u tvornici “Marko Orešković” u Ličkom Osiku 1990. godine
Kada smo ga upitali da li je svjestan kako se hrvatsko oružje koje kupuje Saudijska Arabija pojavljuje u Siriji, Kihalić je rekao: „Mi nemamo što više provjeravati, s obzirom da na [izvoznom] dokumentu piše kako će njihovo Ministarstvo obrane ili policijske snage [Saudijske Arabije] koristiti to [oružje] i kako ga neće preprodavati ili izvoziti“. On kaže kako ovaj pristup znači da je Hrvatska ispunila svoje međunarodne obaveze uključujući Zajednički stav EU o izvozu oružja, za koji ima obavezu ispunjavanja od priključenja Europskoj uniji 2013. godine, kao i obavezu poštovanja Sporazuma o trgovini oružjem UN-a iz 2014. godine. Organizacije za ljudskih prava osporavaju Kihalićev stav.
Prema izvješću Conflict armament research, organizacije koja prati oružje koje se pojavljuje u ratnim zonama, u lipnju 2014. Kurdska narodna obrana zaplijenila je dvije jugoslavenske M79 “OSE” 90mm rakete od snaga Islamske države u Tal Khinzir-u. Za njih se vjeruje da su dio hrvatskog izvoza za Jordan 2013.
Patrick Wilcken, istraživač za oružje za Amensty International, kaže da je Hrvatska obavezna ne samo provjeravati dokumente, već i spriječiti preusmjeravanje oružja prema drugoj zemlji, kao što je i zabranjeno stjecanje koristi u teškim kršenjima ljudskih prava. Ukoliko se to ne radi, objašnjava on, to je kršenje međunarodnog prava. “Imajući u vidu brdo dokaza o sistematskim preusmeravanjima isporuka oružja iz Saudijske Arabije prema oružanim grupama u Siriji, nedostatak detaljnog ispitivanja radi sprečavanja daljnjih diverzija – može doći do kršenja Zajedničkog stava EU i Sporazuma o trgovini oružjem”, dodaje on. Amnesty International je upozorila kako su oružja prodata Saudijskoj Arabiji završila kod oružanih grupa koje su počinitelji ratnih zločina, uključujući indirektno i Islamsku državu, ISIS. Ministarstvo vanjskih poslova Saudijske Arabije nije se odazvalo na brojna postavljena pitanja.
Nizozemska je već obustavila izvoz oružja u Saudijsku Arabiju nakon izvješća da se oružja koriste za ratne zločine u Jemenu. Ujedinjena Kraljevina i Njemačka sve se više pozivaju da naprave isto. Bodil Valero, zastupnica Europske stranke Zeleni iz Švedske i izvjestiteljica Europskog parlamenta o oružju, kritizirala je Hrvatsku i pozvala EU da pooštri mjere kontrole izvoza oružja među svojim članicama. „Hrvatska je koristila Saudijsku Arabiju s obzirom da nije dozvoljeno izvoziti u Siriju, a oružje završava u rukama ISIS-a i Kurda. Moramo napraviti mnogo više“, kaže ona.
„Alarmantan pad“ u transparentnosti Hrvatske
U objavi na Twitteru @CT_operative, 2. prosinca 2016., pokazan je dio iz izvještaja Russia Today s EKT 120mm minobacačem (proizveden u Elmech tvornici iz Krapinskih Toplica, Hrvatska) koji je zaplijenila sirijska vojska nakon povlačenja pobunjenika.
Hrvatsko Ministarstvo gospodarstva naglo je prestalo objavljivati detaljne podatke o izvozu oružja 2013. godine. Odluka se poklopila s naletom neugodnih izvješća o ulozi Zagreba u opskrbi sirijskih pobunjenika oružjem i streljivom preko Saudijske Arabije i Jordana. Od tada Hrvatska je uklonila sve detalje o odredištu svog izvoza oružja od svog izvještaja za 2013, 2014. i 2015. godinu. Ministarstvo gospodarstva je odgovorilo BIRN-u i OCCRP-u kako Zakon o zaštiti osobnih podataka, usvojen 2012. godine, sprječava izdavanje ove informacije – iako hrvatska Agencija za zaštitu osobnih podataka osporava ovo, navodeći u svojoj izjavi kako se ovaj zakon primenjuje samo na pojedince, a ne na tvrtke i države.
Izvještaj pet NGO-a o Hrvatskoj, podnijet panelu za ljudska prava pri UN-u i objavljen u ožujku 2015. godine, opisuje „alarmantan pad transparentnosti“. Hrvatski vojni ekspert Tabak, čija organizacija je među onima koje podnose izvještaje UN-u, kaže da je odluka da se smanji transparentnost motivirana „neugodnošću“ nastalom kada je postalo javno poznato 2013. kako je hrvatski izvoz u Jordan završio u Siriji.
*Autori Lawrence Marzouk, Ivan Angelovski i Jelena Svirčić (uz dodatno izvještavanje Jelene Ćosić) napisali su ovaj tekst, kojeg je 21. veljače 2017. godine objavio portal “Balkan Insight” (www.balkaninsight.com), pod originalnim nazivom “Hrvatska zarađuje milijune eura od rata u Siriji”. Članak je u originalu dostupan na adresi: http://www.balkaninsight.com/en/article/hrvatska-zara%C4%91uje-milijune-eura-od-rata-u-siriji-02-20-2017
