Za razliku od hrvatskog Godišnjeg izvješća o obrani, koje se trudi naglasiti dobre momente, slovenski takav dokument, nazvan Godišnje izvješće o spremnosti Slovenske vojske, mogao bi se komotno opisati kao „sve je k’o i lani, pa još i lošije“. I tako iz godine u godinu. U skladu s općim pogoršanjem stanja susjedne nam vojske, tako je ove godine kasnilo čak i predstavljanje izvješća za prošlu, 2014. godinu, najprije kod predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika SV Boruta Pahora. Naime, za razliku od hrvatskih običaja, u Sloveniji se Godišnje izvješće najprije javno predstavlja predsjedniku države, da bi tek onda bilo upućeno na raspravu u Državni zbog. Dok su prošle godine tadašnji ministar obrane Roman Jakič i načelnik Generalštaba general Dobran Božič predstavljali Izvješće za 2013. predsjedniku Pahoru još 07. travnja, ove je godine nova postava Ministarstva obrane i Slovenske vojske, ministrica obrane Andreja Katič i general Andrej Osterman, to učinila tek 29. svibnja. No Pahora to nije razveselilo, dapače, natjeralo ga je na konstatiranje neveselog stanja u SV:
„S obzirom na postojeću strukturu i nepromijenjene zadaće, kao i na raspoloživa sredstva, Slovenska vojska ostala je na najnižoj mogućoj razini mogućeg djelovanja. Razlozi za takvu ocjenu su nedostatna visina sredstava za modernizaciju, za osposobljavanje pojedinaca i jedinica, za održavanje vojne tehnike i za popunjenost jedinica.“
U usporedbi s 2013., prošle, 2014. godine stalni sastav Slovenske vojske smanjio se za 5%, dok se ugovorna pričuva smanjila za čak 16,5%. S druge pak strane, povećala se prosječna životna dob pripadnika SV, kao i potreba za socijalnom skrbi pripadnika stalnog sastava. Životni vijek istekao je za čak 50% borbenih i neborbenih vozila. Realizacija planiranih vojnih vježbi u 2014. bila je tek 70%. Zapovjedništva i jedinice nisu u potpunosti osposobljeni s obzirom na popis bitnih zadaća. U usporedbi s 2013., prošle su se godine financijska sredstva za održavanje smanjila za 12%, što je u konačnici dovelo do toga da je upotrebljivo 75% raspoložive tehnike, dok je četvrtina tehnike potpuno neupotrebljiva. Čak 80% novca iz obrambenog proračuna odlazi na plaće. Za operativno djelovanje, koje uključuje troškove obuke, održavanja i djelovanja, namijenjeno je 17% sredstava iz proračuna, dok je ostatak namijenjen modernizaciji i nabavi određene opreme i naoružanja. Da se za opremanje i modernizaciju u Sloveniji izdvaja tek 3% proračunskog novca, potvrdio je i u intervjuu za Obris.org danas bivši ministar obrane Roman Jakič.
Kako ipak ne bi bilo sve tako crno, u Godišnjem izvješću o spremnosti Slovenske vojske u 2014. godini navode se i neke pozitivne stvari. Tako je, npr., certificirana bataljunska bojna skupina za djelovanje u okviru NATO saveza, te se, kao druga pozitivna promjena, bitno poboljšala spremnost Slovenske vojske za djelovanje u slučaju prirodnih nepogoda. No stanje u kojem se našla Slovenska vojska, kao i cjelokupni sigurnosni sustav slovenske države, Pahora je uvjerilo da je vrijeme za neke zaokrete na tom području, pa je najavio:
„Po pitanju spremnosti Slovenske vojske, nije moguće, a nije ni pošteno, oslanjati se samo na ljudski faktor. Potrebno je osigurati opremu i uvjete za njeno osposobljavanje. Zato procjenjujem da je nastupio trenutak za postizanje političkog suglasja o osiguranju više proračunskih sredstava za uspješan rad SV i sigurnosnog sustava u cjelini.“
Kako bi i sam poradio na političkom konsenzusu, Pahor je najavio kako će se u narednim tjednima sastati s predsjednikom Vlade, nadležnim ministrima i predstavnicima parlamentarnog Odbora za obranu, kojima je već ranije obećao da će na jesen doći na jednu od sjednica Odbora kada će se govoriti o obrambenim pitanjima od strateške važnosti. U sklopu sveopće rasprave o budućnosti Slovenije, koja se odvija kao dio projekta „Slovenija 2030“, naglašena su i neka pitanja o budućnosti nacionalne sigurnosti. Tako se moglo čuti i da je u skoroj budućnosti neophodna modernizacija postojećeg koncepta obrambene organizacije, doktrine, strukture i sastava Slovenske vojske. To će nužno zahtijevati i promjene zakonodavnog okvira u obrambeno-sigurnosnom resoru, do kojeg ne bi trebalo doći bez barem elementarnih smjernica modernizacije SV-a, zaključio je Pahor. Prilikom obilježavanja Dana Slovenske vojske 15. svibnja na alarmantnu situaciju upozorio je i načelnik Generalštaba SV general Andrej Osterman, koji je upozorio da postojeću razinu spremnosti SV neće moći održati bez povećanja financijskih sredstava. Lani su raspolagali s 265 milijuna eura, dok ove godine imaju 5 milijuna eura manje.
Samo dan prije negoli je obrambeni vrh Pahoru prezentirao Godišnje izvješće, Odbor za obranu Državnoga zbora razmatrao je izvješće o provedbi osnovnih razvojnih programa Slovenske vojske u razdoblju od 2008. do 2015. za lanjsku godinu. Prema izvješću, najintenzivnije razdoblje bilo je od 2008. do 2012. godine, kada su kupljena oklopna vozila 8×8 Patria, laka oklopna vozila za radiološku, biološku i kemijsku obranu (RKBO), te dva dalekometna radara. Osnovni je problem taj što je razvojni program rađen u trenutku gospodarske ekspanzije u Sloveniji, pa se isplaniralo da će se tijekom tog razdoblja za vojsku potrošiti 710 milijuna eura, dok se ustvari potrošilo nešto manje od 122 milijuna eura.
Trenutno je u pripremi srednjoročni razvojni program do 2020. godine, za koji su čelnici SV pripremili vojni dio programa, na temelju projekcija financijskih sredstava do 2020., a uzimajući u obzir obveze prema NATO-u (odn. obvezu o 2% BDP-a za obranu). Osterman je najavio da se, prema postojećim planovima, namjerava uspostaviti regionalna škola za navođenje združene vatre (obuka za „Joint Terminal Attack Controller“ – JTAC), te nabava određene opreme, veća pažnja bi se posvetila komunikacijskom i informacijskom sustavu, te je nesumnjivo da će biti potrebna veća ulaganja u sustav vođenja i zapovijedanja. Sve to, naravno, bude li sreće i novaca.
