Puna dva i pol mjeseca nakon što je Vlada RH usvojila „Odluku o sudjelovanju pripadnika OS RH u mirovnoj operaciji u Afganistanu“ i „Izvješće o sudjelovanju pripadnika OS RH u mirovnoj operaciji u Afganistanu od 01. rujna 2010. do 31. ožujka 2012.“, te su se dvije teme našle na jučerašnjem dnevnom redu Sabora. Kako obje točke veže zajednički nazivnik „Afganistan“, novi predsjednik Hrvatskog Sabora Josip Leko predložio je, a saborski su zastupnici jednoglasno prihvatili objedinjavanje rasprave. Uvodničar u temu bila je zamjenica ministra obrane Višnja Tafra, ponovivši sve već rečeno na sjednici Vlade RH održanoj 26. srpnja i sjednici saborskog Odbora za obranu od 20. rujna ove godine. Budući da predstavnici Odbora za obranu nisu imali ništa za reći na ove teme (iako je, kao i svaki put do sada, to radno tijelo posebno zadužilo svog predsjednika Tomislava Ivića za izvjestitelja Odbora na plenarnoj sjednici Sabora), rasprava se narednih sat i 10 minuta nastavila po Klubovima zastupnika.
Prvi je riječ dobio Dragutin Lesar iz stranke Hrvatski laburisti, koji je uočio da je tijekom 10 godina (od prve saborske odluke o slanju do 50 pripadnika OS RH u Afganistan) ovo prvi puta da se pred saborskim zastupnicima našao prijedlog o SMANJENJU broja hrvatskih vojnika u misiji ISAF. „Osobno smatram da se radi o jednoj izuzetno neuspješnoj mirovnoj misiji“, rekao je Lesar, „koja može trajati još narednih 10 godina – kao što već do sada traje 10 godina, i da neće riješiti suštinu problema jer niti afganistanska policija ni vojska, pa ni institucije države u ovom trenutku nisu u stanju preuzeti samostalno nastavak gradnje jedne suverene države.“
Lesar i tek nekolicina zastupnika o sudbini vojnika u dalekom Afganistanu
Lesara je također zanimalo ima li Hrvatska izlaznu strategiju iz te mirovne misije, odnosno je li 2013. posljednja godina sudjelovanja Hrvatske u toj misiji ili ne? Primjećujući da se iz prijedloga odluke o smanjenju pripadnika OS RH u misiji ISAF u sljedećoj godini ne može iščitati koje će se to strukture postepeno smanjivati tijekom 2013. (osoblje namijenjeno instruktaži, mentorski kadar, vojna policija ili pješačka satnija?!), Lesar je sam i odgovorio – „Hrvatska očito nema izlaznu strategiju!“ Usput je iskoristio priliku i podsjetio na neka svoja prošla pitanja na koja još uvijek nije dobio odgovor – primjerice, koliko borbenih zrakoplova i helikoptera možemo dići u ovome trenutku? „Neki dan sam slučajno saznao da od 2 transportna zrakoplova tipa Antonov niti jedan ne leti, ni jedan se ne može dići s piste. E sad, ako 380 milijuna kuna godišnje „dobrovoljno“, po našem izboru, izdvajamo za mirovnu misiju već 10- godinu, za Afganistan, onda smatram da bi hrvatska Vlada trebala postupiti na način da NATO-u veli da je 2013. završna godina sudjelovanja Hrvatske u mirovnoj misiji u Afganistanu, a da su glavni argumenti financijske prirode. Mislim da je Hrvatska financijski dovoljno iscrpljena u tom smislu i da, kao i mnoge druge članice NATO-a kaže: ‘Sada je dosta!’ Što smo mogli dali smo, što smo znali – učinili smo, doprinijeli s velikim resursima, sada se moramo okrenuti u osposobljavanje, pripremu, obnovu onoga što je potrebno Hrvatskoj vojsci i taj novac mislimo za to iskoristiti“. Zaključujući svoje izlaganje, Lesar je ponovio jednom već izrečeno mišljenje – da bi Hrvatska, u sklopu proglašene opće štednje, konačno trebala početi štedjeti i na sudjelovanju u međunarodnim mirovnim misijama.
Za Damira Kajina (IDS) kao upornog glasača protiv slanje hrvatskih vojnika u Afganistan, dobro je da se konačno njihova brojka u toj dalekoj zemlji smanjuje. „Možda bi bilo još bolje da smo prije nekoliko godina povukli vojsku iz Afganistana, ali danas je to u čitavom nizu zemalja (počev od Francuske, čiji predsjednik Hollande kaže kako će povući vojnike, jer ta misija nije urodila plodom)“. To što nije bilo značajnijih sigurnosnih incidenata, i što hrvatski vojnici nisu bili ozbiljnije ranjavani, Kajin pripisuje činjenici da su mnogi od njih svoje vojničko iskustvo stjecali u Domovinskom ratu, a neki su još povrh toga i prije Afganistana bili i u nekim drugim mirovnim misijama.
“Naši dečki moraju ići, jasno, tamo u Afganistan zato jer je to stvar političke volje, to je i njihov odabir, nakon toga mnogi od njih napreduju unutar sustava, ali doista im treba biti zahvalan na profesionalizmu kojim skreću pozornosti na Oružane snage RH“.
Kajin se posebno pozabavio i matematikom, izračunavši da je Hrvatska tijekom 10 godina zapravo potrošila gotovo cijeli ovogodišnji obrambeni proračun samo na misiju u Afganistanu.
Izlaganje HDZ-ovca Tomislava Ivića - kao u obrani vlastite Vlade
Tomislav Ivić, baš kao i prošloga puta, o temi je diskutirao ispred Kluba zastupnika HDZ-a, ne prenoseći stav Odbora za obranu kojem je na čelu. Odmah je najavio da će HDZ-ovi zastupnici podržati obje „afganistanske“ točke. Ivić je samo ponovio neke dijelove Tafrinog uvodnog izlaganja, ne ulazeći u objašnjavanje zašto će zapravo HDZ podržati Odluku o smanjenju i Izvješće o sudjelovanju.
Sandra Petrović je, poput Ivića, najavila da će i njena stranka, a to je SDP, podržati oba uratka iz radionice Ministarstva obrane, usput ponovivši i nekoliko Tafrinih navoda kao dio vlastite argumentacije. Za razliku od ostalih, Petrović se prisjetila i nedavnog posjeta glavnog tajnika NATO-a Andersa Fogha Rasmussena Hrvatskoj, kojom prilikom je premijer Milanović izrazio stav RH u pogledu članstva u NATO-u i obvezama RH kao zemlje-članice, a to je da će „Republika Hrvatska poštivati i dosljedno provoditi politiku NATO-a ‘Svi zajedno unutra, svi zajedno van!’, i da će svoje pripadnike u Afganistanu zadržati dokle god se tamo zadržava i NATO“.
Petar Baranović (HNS) svoju je raspravu započeo konstatacijom da je malo tko u dvorani, ali i na ulicama naših gradova, zadovoljan činjenicom da Hrvatska mora slati svoje ljude u borbene misije izvan granica RH! I on se složio s nekim svojim prethodnicima u tvrdnji da su hrvatski vojnici u Afganistanu zato jer je Hrvatska članica NATO-saveza, i kao takva je preuzela i izvršava neke obveze. Baranović je posebno sretan što u Izvješću piše da nije bilo žrtava, a njegovoj sreći neće biti kraja ako će to isto pisati i u završnom izvješću o hrvatskom okončanju misije. Nije mu strašna ni brojka od 380 milijuna kuna – i to je, prema Baranoviću dobro, sve dok se isti iznos ne iskazuje u nekoj drugoj valuti. Nastavio je u jednako revijalnome tonu: „380 milijuna kuna jesu velika sredstva za hrvatski državni proračun. Međutim, Hrvatska je kao članica NATO-a u poziciji da ostvaruje svoju sigurnost i nepovredivost granica upravo zahvaljujući tom članstvu. Alternativa NATO-u bilo bi samo vođenje samostalne obrambene politike i ustrojavanje svojih oružanih snaga koje bi bile spremne odgovoriti bilo kakvoj ugrozi i povredi granica i sigurnosti RH. Cijena za održavanje takvog sustava, ja vas uvjeravam, bila bi s još kojom nulom iza, a bilo bi i pitanje jel’ bi ta sredstva bila dostatna. To je istina kojoj mi kao Sabor moramo pogledati u oči i koju moramo potpuno jasno reći. Hrvatskoj je ovog trenutka, a sigurno će tako još decenijama u budućnost biti, oportuno da bude članica NATO-a i ne očekujemo pri tome valjda da nas to neće ništa koštati, a da će taj ogromni borbeni aparat i sustav plaćati zemlje koje su i u goroj krizi od nas, kao što je Grčka, Španjolska, Portugal, Italija, a u konačnici i same SAD“. Uz želju da se svi dečki koje Hrvatska sada upućuje u ISAF vrate živi i zdravi, HNS poručuje da će podržati Odluku. Hoće li podržati i Izvješće – Baranović nije rekao.
Nakon nekog vremena, sa sjednice odlazi i sam predsjednik Leko
Dražen Đurović (HDSSB) bavio se raznim aspektima rata u Afganistanu – od autora koji su o tome pisali pa se ni u čemu nisu složili, preko civilnih žrtava i uspješnosti višegodišnje operacije, pa do troškova same operacije. „Kad je riječ o troškovima same operacije, onim troškovima koje RH snosi u samoj misiji, svakako ljudi život je primaran. Ali ovaj financijski trošak – cijena koju RH plaća za tu misiju financijski je, kao što su prethodnici rekli, vrlo visoka, a spominjem je upravo zato što se cijeli niz mjera unutar MORH-a koje su u tijeku ili će biti u tijeku i vežu za problem manjka financijskih sredstava. Pa imamo, eto, pred nama … Za nekoliko točaka dalje dolazi točka o smanjenju beneficiranog radnog staža gdje je upravo obrazloženje u činjenici manjka financijskih sredstava i uštedama koje će MORH ostvariti. Pa tako dio naših sadašnjih pripadnika OS u Afganistanu, koji su aktivni tamo kao savjetnici, trenutno nema beneficirani radni staž. Za razliku od naših balerina, vatrogasaca, i ostalih.“
Dok Đurović raspravlja, predsjedatelj Reiner sve više skreće ulijevo
Đurovića je nadalje zasmetalo što se nigdje ne da iščitati koliko je zapravo ljudi/osoba sudjelovalo u misiji ISAF, s obzirom da se dio njih rotirao u raznim tranšama. Osim toga, smatra Đurović, previše je toga podređeno samoj pripremi za misiju ISAF – po nekoliko tisuća ljudi sudjeluje u pripremama za misiju. Naposljetku, „vjerojatno se moglo učiniti više da se taj broj pripadnika OS RH u ISAF-u znatno brže smanjuje“, zaključio je Đurović. Smeta ga i to što u Izvješću, osim hrvatskih obveza, nisu posve razjašnjeni eventualni pozitivni učinci i rezultati sudjelovanja u takvoj misiji – politički, gospodarski, financijski… Uz to, jedini je primijetio da je Višnja Tafra na kraju svog izlaganja spomenula da su trenutno u Afganistanu 292 hrvatska vojnika, dok se za prva četiri mjeseca sljedeće godine predviđa broj do maksimalno 300 ljudi. „Prema tome, taj broj se ne smanjuje, on ostaje isti“, logično je zbrojio dva i dva Đurović. Zbog ovako nejasnih argumenata i manjkavosti podataka, HDSSB najavljuje da NEĆE glasati „za“ Odluku i Izvješće.
U ime Kluba zastupnika nacionalnih manjina za raspravu se javio Nedžad Hodžić, koji će u svoje osobno ime podržati i prijedlog o smanjenju broja hrvatskih vojnika u ISAF-u, i Izvješće o proteklih godinu i pol tamošnjeg djelovanja, dok je ostatak „manjinaca“ podijeljen. Hodžiću se činilo bitnim istaknuti kako se vojnici, prije upućivanja u Afganistan, upoznaju sa tradicijom muslimanske vjeroispovijesti i života na drugačiji način, u čemu im pomažu ljudi iz Islamske zajednice na čelu s novim muftijom dr. Azizom Hasanovićem. Na taj način se podiže svijest da je sve više različitosti s kojima trebamo zajedno živjeti, kaže Hodžić.
Nakon još dva pojedinačna izlaganja (Boris Blažeković – HNS, i Ruža Tomašić – HSP dr. Ante Starčević), priliku za završnu riječ ponovno je dobila zamjenica ministra obrane Višnja Tafra. Ona je obećala da će sve kritike s rasprave uzeti u obzir i primijeniti na sljedeća izvješća, kako bi uvaženi saborski zastupnici bili još informiraniji (ako je to uopće moguće, op.a.). Osvrnula se i na Đurovićevo pitanje – koliko je ukupno ljudi prošlo kroz misiju ISAF. „Odgovor je – 3 871 pripadnik OS RH je prošao kroz misiju ISAF, od toga 127 žena“, kaže Tafra. Što se tiče izlazne strategije iz Afganistana, Hrvatska će je dogovoriti zajedno sa svojim partnerima u NATO-u, no trenutno je sasvim sigurno da će se smanjivati broj naših pripadnika u dijelu koji se odnosi na borbenu strukturu i krenut će se u suradnju s našim regionalnim partnerima koji žele ući u operaciju u Afganistanu, i to prvenstveno u izgradnju civilnih institucija zemlje. „Jednako tako, pokušat ćemo im prenijeti naša iskustva iz područja obuke, mentoriranja, a naročito na ono na što smo posebno ponosni – a to je Škola Vojne policije“, pojasnila je Tafra. Usput je demantirala Đurovićevu tvrdnju da pojedini vojnici koji su trenutno u ISAF-u nemaju beneficirani radni staž: „Niti jednoj osobi koja se nalazi (a djelatna je vojna osoba) u mirovnoj operaciji beneficirani radni staž nije oduzet!“
