Posljednjih dana zahuktava se rasprava o opsegu ograničenja građanskih prava koje pojedine države, pa tako i Republika Hrvatska, provode radi ograničavanja zaraze bolešću Covid-19. Kao i sam koronavirus SARS-CoV-2, koji je postao globalan, tako su globalni i izazovi s kojima se suočavaju države širom svijeta u svojim pokušajima suzbijanja bolesti. Dok neke od njih, posebno one u kojima se upravlja autoritarno, u ovo krizno doba lako klize prema potpunim totalitarnim diktaturama bez ograda i ograničenja, demokratske države itekako nastoje dozirati prisilne mjere kojima pokušavaju ojačati karantenu te javne mjere nadzora nad osobama koje su zaražene ili tek zdravstveno sumnjive po pitanju širenja bolesti.
Jedan od alata za promatranje lepeze mjera koje pojedine države svijeta primjenjuju pa pitanju ograničavanja ljudskih prava svojih građana u doba Covid-19 zaraze daje i internetski alat nazvan „COVID-19 Civic Freedom Tracker“ kojeg su zajedno pokrenule tri organizacije: (1) International Center for Non-for-profit Law (ICNL), (2) European Center for Non-for-profit Law (ECNL), te (3) UN Human Rights Special Rapporteur. Iako njime nisu obuhvaćene sve zemlje svijeta (pa tako potpuno nedostaju izvori i iz nama susjedne Republike Srbije), ipak je zanimljivo vidjeti kako u tom međunarodnom svjetlu izgleda Hrvatska i većina njenog podacima barem donekle obuhvaćenog susjedstva.
Za Hrvatsku su u ovom pregledu dostupna dva odvojena unosa, koja se oba tiču odluka usvojenih od Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske. Iako je u praksi mjera bilo više, ovdje su navedene samo dvije. Kao prvo, tu je odluka o mjesec dana dugoj zabrani okupljanja na javnim mjestima od 21. ožujka 2020. godine, a kao drugo – upisana je još i odluka o zabrani napuštanja prebivališta koju je Stožer CZ RH donio 23. ožujka ove godine.
Za susjednu Sloveniju upisana je samo mjera privremene zabrane javnih okupljanja na javnim mjestima, koju je Vlada Republike Slovenije objavila 19. ožujka 2020. godine. Za Bosnu i Hercegovinu je također dostupan samo jedan unos – proglašenje izvanrednog stanja u Federaciji Bosne i Hercegovine od 16. ožujka ove godine.
Jučerašnja sjednica Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti u Crnoj Gori
Crna Gora ima zabilježene ukupno dvije stvari – (1) niz mjera Ministarstva zdravstva od 18. ožujka, kojima se pod prijetnjom kaznenih sankcija zabranjuje javno okupljanje, te (2) odluku kojom se crnogorsko Nacionalno koordinacijsko tijelo za zarazne bolesti odlučilo objavljivati osobne podatke osoba stavljenih u obveznu 14-dnevnu samoizolaciju.
Ovdje još nema spomena jučer uvedenom paketu novih mjera, kojim je Nacionalno koordinacijsko tijelo za zarazne bolesti pod prijetnjom kaznene odgovornosti u Crnoj Gori uvelo dodatne zabrane. Konkretno, tom je prilikom regulirana (1) zabrana izlazaka iz objekta stanovanja građanima – ponedjeljak do petak između 19 i 5 ujutro, te subotom od 13 do ponedjeljka u 5 ujutro (uz pojedine izuzetke), (2) dnevna zabrana boravka na otvorenim javnim prostorima djeci mlađoj od 12 godina života, bez prisustva odraslih (uz mjere održavanja socijalne distance), (3) zabrana sportskih i rekreativnih aktivnosti na svim javnim površinama, te (4) zabrana okupljanja u objektima stanovanja osobama koje nisu u zajedničkom domaćinstvu.
Konačno, ovaj pregled s dva odvojena unosa opisuje i Mađarsku, koja predstavlja svojevrsnu posebnost na razini čitave Europske unije. Kao prvo, navedeno je kako je ondje Vlada 11. ožujka proglasila „stanje opasnosti“, poseban oblik izvanrednog stanja predviđenog mađarskim ustavom. Dok tu nema spomena mjerama uvedenim 27. ožujka, kojima je za čitavu Mađarsku na 14 dana (do 11. travnja) uvedena zabrana napuštanja kuća, osim radi posla i nužnih nabava, ipak je – kao drugo – obuhvaćen jučer donesen novi radikalni zakonski okvir, do sada u Europi neviđenog opsega.
Rezultati glasovanja u mađarskom parlamentu 30. ožujka 2020. godine
Naime, Zakonom o zaštiti od koronavirusa, mađarskoj Vladi i njenom predsjedniku Viktoru Orbanu su 30. ožujka popodne dane gotovo pa diktatorske ovlasti neograničenog trajanja, koje može preispitivati tek Ustavni sud prethodno popunjen režimskim pristalicama. Do daljnjeg je u Mađarskoj zatvoren parlament, suspendirani su svi izbori, primjena bilo kojeg od zakona može biti okončana potezom pera, kršenje karantene nosi do 8 godina iza rešetaka, a svako „iskrivljavanje“ stanja ili objava „lažnih“ informacija sankcionirano je kaznom zatvora od 5 godina. Dok se o ovom režimu mjera iz Europskog parlamenta čulo kako je „nespojiv s EU članstvom“, današnje priopćenje Ursule von der Leyen tek je pozvalo da sve izvanredne mjere budu „ograničene na ono što je nužno, i strogo proporcionalne“, te da ne traju neograničeno. Iako ona u izjavi nije izrijekom spomenula Mađarsku, nagađalo se kako se baš na tu državu odnosi poziv: „Od najveće je važnosti da izvanredne mjere nisu na štetu naših fundametalnih principa te vrijednosti koje su navedene u EU ugovorima“. Usprkos iskušenjima, baš ovim bi se pozivom trebale voditi i hrvatske vlasti u nadolazećim danima.
