Na jučerašnjem svečanom obilježavanju 22. obljetnice osnivanja HRZ i PZO-a u vojarni „Pukovnik Marko Živković“ na Plesu čulo se puno lijepih riječi o hrvatskom zrakoplovstvu i njegovoj ulozi u ratu i poraću. Pogotovo u poraću, kada usprkos financijskim i drugim nedaćama HRZ uspješno odrađuje i dio civilnih poslova, poput medicinskih letova te traganja i spašavanja. Uz čestitke svim okupljenim zrakoplovcima za njihov dan, ministar obrane Ante Kotromanović poručio im je da ih i danas, u mirnodopskom razdoblju, čekaju novi izazovi:

„Mi želimo održati naše sposobnosti. Želimo imati mlade školovane pilote, čvrste, hrabre, koji će štititi i garantirati sigurnost i Hrvatske i hrvatskog neba. I to je naša zadaća, to je naša politika i tako ćemo koncipirati naš proračun i naše snage u idućem periodu koji stoji ispred nas.“

Period ispred nas, prema ministru Kotromanoviću, trebao bi donijeti i bolje dane transportnim zrakoplovima. Iako je već u nekoliko navrata do sada najavljivano njihovo ukidanje, Kotromanović je nemalo iznenadio izjavom kako je „donesena odluka da se zadrži transportna komponenta zrakoplovstva“, te je najavio kako se nada da će se iduće godine pokrenuti proces nabave 2 transportna zrakoplova. Bit će zanimljivo vidjeti to naglo „pokretanje procesa“ – budući je ljetos doneseni Strateški pregled obrane (SPO) na tu temu imao za reći tek “Transportni avioni An-32 bit će povučeni iz operativne uporabe. Nabava novih transportnih aviona neće se razmatrati do 2020. godine” (str. 23, odjeljak “Smjerovi potrebnih prilagodbi – Zrakoplovne snage”). Pri tome, naznaka takvome postupku javne nabave transportnih zrakoplova (ni jednog, a kamoli dva) nije bilo ni u nedavno prezentiranom Planu nabave za 2014., baš kao što on nije vidljivo predviđen ni u proračunu za narednu godinu.

Kada bi do takvoga postupka ipak došlo, teško da se tu pod transportne zrakoplove može ozbiljno brojiti svojedobno spominjani Pilatus PC-12 Spectre (čiju se nabavu u jednome primjerku svojedobno spominjalo za obuku padobranaca). Jer, dok o obuci padobranaca i ljetošnji SPO kaže “Izgradit će se sposobnost za obuku padobranaca i laki zračni prijevoz nabavom odgovarajućeg tipa aviona” – jasno je da nakon sadašnjih An-32 pad na nekakve lake transportne zrakoplove predstavlja velik korak unazad – korak koji ujedno ne mijenja ništa na stvari da OS RH na srednji ili dugi rok ipak trebaju ozbiljnu transportnu sposobnost srednje nosivosti te doleta. Tu su sposobnost tek donekle osiguravali dosadašnji An-32, i njen bi suvisli nastavak zapravo osiguralo tek pribavljanje zrakoplova u klasi EADS/Casa Airbus Military C-295 ili Alenia Aermacchi C-27J Spartan (u čiju korist dodatno govori i veći presjek teretnoga prostora). No, tu najednom ne govorimo više o trošku ranga 2 do 3 milijuna USD (prilično nepotrebni Pilatus PC-12), već prije oko 15 do 25 milijuna USD po primjerku transportnoga zrakoplova – što su cifre koje se moraju spomenuti i pri planiranju javnih nabava, budući su prevelike za tiho dobacivanje nekakvim “kompanjonima” ili dosadašnjim dobavljačima.

——————————————————–

Nedavna “inspekcija” remonta MiG-ova i helikoptera u Ukrajini (izvor: MORH)

———————————————————–

Uz napomenu kako se modernizacija MiG-ova i helikoptera odvija dobro i po planu (više ili manje, op.a.), Kotromanović je potvrdio ono o čemu smo nedavno pisali i na portalu www.obris.org – a to je da se razgovara o uspostavi regionalnog „air policinga“:

„Slovaci traže nova rješenja sad potpuno, Česi su sad produžili – ponovno – leasing za Gripene, a Mađari još imaju (mađarska vojska) recimo mislim još 5 do 6 do 7 godina…da oni imaju leasing. Mi vidimo da bi to možda bio jedan prostor gdje bi nekoliko zajedničkih zemalja – ja uvjeravam te ministre obrane, razgovaramo često o tome – da imamo zajednički air policing. Smanjili bi troškove, imali bi puno više prostora za obuku….“

Bez obzira na to što će hrvatski MiG-ovi izdržati još koju godinu, protiv regionalne suradnje nije ni zapovjednik HRZ i PZO-a, brigadni general Dražen Ščuri:

„Iako je to avion starije generacije, s dobro obučenom posadom, u mogućnosti je provesti veliki broj zadaća. (…) Kako bi ovu sposobnost održavali, a u budućnosti i povećali s uporabom modernijih aviona, moramo razmišljati i djelovati na regionalnom principu, uz zajednički napor sa susjednim zemljama.“

Dodao je Ščuri još i to da će u budućnosti doći do brojčanog smanjenje sastava, ali da temeljne sposobnosti kojima se zrakoplovstvo treba baviti nisu ni neće biti narušene. Kotromanović je bio konkretniji – do 2017. godine iz Oružanih će snaga otići 2200 ljudi.